Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-205/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆP, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Kov-57/2026-10 od 8. travnja 2026., u sjednici 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ĆP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kov-57/2026-10 od 8. travnja 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ĆP zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11, a koji istražni zatvor mu je određen pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suca u Varaždinu poslovni broj Kir- 172/2026-5 od 16. veljače 2026.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 14. veljače 2026. pa nadalje.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ĆP po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Belovari, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-237/2026-2 od

20. travnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, time što u pobijanom rješenju nije u dovoljnoj mjeri obrazložio zašto smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugim blažim mjerama, konkretno mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 21. u svezi toč. 20. obrazloženja pobijene odluke iznio jasne, konkretne, neproturječne i po ocijeni ovog suda dostatne razloga zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, s time da je ovaj žalbeni sud povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

7. Žalitelj prvenstveno nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog sud o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, uz bitnu argumentaciju da to što je kod njega pronađena i privremeno oduzeta bankovna kartica oštećenika, kraj činjenice da ga isti nije prepoznao kao osobu koja je sudjelova la u njezinom otuđenju te imajući u vidu njegovu obranu da su mu tu karticu dali EP i DP da za njih obavi kupnju, nije dostatno za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo.

8. Suprotno žalitelju, imajući u vidu da su DP i ČP u svojim izjavama opovrgnuli takve tvrdnje okrivljenika, navodeći kako su tijekom inkriminiranog dana cijelo vrijeme bili u naselju i da s okrivljenikom uopće nisu komunicirali, u povezanosti s dokazima i podacima u spisu iz kojih proizlazi da su policijski službenici ubrzo nakon počinjenja predmetnog djela zatekli okrivljenika na benzinskoj postaji (djelo je prema podacima u spisu počinjeno u 18:20, dok su policijski službenici okrivljenika zatekli na benzinskoj postaji oko 20:45) koji je izvršio plaćanje u postaji bankovnom karticom žrtve, te je odgovarao opisu počinitelja koji je ista prethodno dala, s time da je kod njega pored bankovne kartice pronađen i papirnati obrazac Privredne banke na ime oštećenika, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da iz navedenih izvora saznanja proizlazi visok stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio terećeno kazneno djelo.

9. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je do sada svega jednom pravomoćno osuđen zbog imovinskog delikta, tako da se ne može govoriti o njegovoj sklonosti činjenju takvih kaznenih djela, dok uzimanje u obzir potvrđenih optužnica podnesenih protiv njega u drugim kaznenim postupcima predstavlja kršenje načela nedužnosti.

9.1. Uz to, okrivljenik smatra da zaključak kako imovinskim deliktima osigurava sredstva za život, koji sud temelji na činjenici da nije zaposlen, predstavlja nedopuštenu i ničim potkrijepljenu pretpostavku.

10. Suprotno žalitelju, imajući u vidu činjenicu da je isti do sada već bio pravomoćno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela – razbojničke krađe, tako da je riječ o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg ranije izrečena kaznena sankcija očito nije polučila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dapače, kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku je počinio za vrijeme roka provjeravanja koji mu je bio određen u sklopu ranije izrečene djelomične uvjetne osude, pri čemu valja primijetiti da je u toj presudi bio upozoren da se uvjetovani dio kazne može opozvati ako u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, prvostupanjski sud je imajući dodatno na umu da su protiv njega u tijeku još dva kaznena postupka povodom potvrđenih optužnica, a što ukazuje na osnovanu sumnju da je počinio i kaznena djela za koja se tereti u tim optužnicama (u svezi čega valja napomenuti da se u ovoj fazi postupka relevantne činjenice utvrđuju na razini osnovane sumnje) izveo pravilan zaključak da je riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, te ujedno i na zaključak da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke