Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-850/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Fistonić, odvjetnici u Zagrebu, Cankareva 19, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi povrata zadužnice i utvrđenja da ovrha nije dopuštena, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4882/2022-20 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj: P-4882/2022-20 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku vratiti tužitelju instrument osiguranja i to zadužnicu od 13. prosinca 2018., ovjerenu kod javnog bilježnika Dar ije Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a., br. OV-13340/2018 (dalje: zadužnica) te naknaditi troškove postupka. Ujedno je rješenjem odbačena tužba u dijelu kojim je tužitelj tražio utvrđenje da nije dopuštena ovrha temeljem predmetne zadužnice, a u odnosu na tužitelja kao solidarnog jamca (točka I. izreke rješenja). U točki II. izreke rješenja naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2025. pa do isplate.

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i rješenje u cijelosti, kao i odluku o troškovima te predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da iste preinači te prihvati tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na temelju zadužnice u odnosu na tužitelja kao solidarnog jamca te zahtjev za vraćanje instrumenta osiguranja i to predmetne zadužnice tužitelju.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima, odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski je sud izveo predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud svoju odluku donio osnovom slijedećih utvrđenja:

- da su tuženik kao kreditor i trgovačko društvo Poliester -Brajdić d.o.o. kao korisnik kredita dana 13. prosinca 2018. sklopili Ugovor o kreditu – dopuštenom prekoračenju,

- da su kao sredstva osiguranja ugovoreni zadužnica trgovačkog društva kao glavnog dužnika, zadužnica u kojoj tužitelj sudjeluje kao solidarni jamac (jamac platac), izjava o solidarnom jamstvu tužitelja kojom kao solidarni jamac jamči za sve obveze iz ugovora,

- da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio direktor i član društva, a da je dana 17. prosinca 2020. prestao biti član uprave i član društva,

- da su nakon toga sklopljeni dodaci ugovoru (Dodatak 1, 2 i 3), u kojima nije došlo do izmjene sredstava osiguranja,

- da predmetna zadužnica nije izdana od strane tužitelja kao fizičke osobe, već od strane trgovačkog društva,

- da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice protiv tužitelja kao jamca,

- da tužitelj nije bio upućen od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe odnosno postupka izravne naplate nedopuštenim niti na pokretanje izlučne parnice kao treću osobu.

10. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj koji je kao fizička osoba dao suglasnost da kao jamac platac tražbine osigurane predmetnom zadužnicom odobrava zapljenu svih svojih računa, nije izdavatelj predmetne zadužnice te nije legitimiran na postavljanje zahtjeva za povratom zadužnice jer takvo pravo ima samo trgovačko društvo koje je zadužnicu izdalo.

11. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije ovlašten podnijeti predmetnu tužbu odnosno postaviti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer za to nisu ispunjene zakonske (procesne) pretpostavke u smislu odredbe članka 50. i 59. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ) .

12. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, činjenična utvrđenja potpuna su i pravilna, materijalno pravo pravilno primijenjeno, a žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost odluke.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sud je jasno obrazložio pitanje aktivne legitimacije, iznio razloge za odbacivanje dijela tužbe te dao pravnu kvalifikaciju odnosa stranaka. Stoga je neosnovan prigovor da sud nije proveo sve predložene dokaze, jer sud nije dužan izvoditi dokaze koji nisu pravno relevantni za odluku. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da pitanje aktivne legitimacije predstavlja prethodno pravno pitanje, zbog čega izvođenje daljnjih dokaza nije bilo potrebno.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je zadužnicu izdalo trgovačko društvo, a tužitelj je potpisnik u svojstvu jamca platca te nije izdavatelj zadužnice pa nema aktivnu legitimaciju zahtijevati njen povrat. Nadalje, da u konkretnom slučaju obveza jamca nije prestala te je banka imala pravo aktivirati instrument osiguranja.

15. Tužitelj pogrešno smatra da prestankom funkcije direktora prestaje njegova obveza jamca. Jamstvo je samostalna obveza te ne prestaje automatski promjenom statusa u društvu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je oslobođen jamstva niti je sklopljen sporazum o prestanku njegove obveze. Stoga su ovi navodi pravno neosnovani.

16. Navodi o navodnom nesavjesnom postupanju banke, sklapanju dodataka ugovoru te procjeni boniteta društva, nisu odlučni za ovaj spor. Naime predmet postupka nije odgovornost banke za kreditni odnos, već isključivo pravo na povrat zadužnice. Eventualne povrede ugovora ne utječu na postojanje obveze jamstva ako ista nije prestala.

17. Protivno stavu žalitelja, činjenica da je banka komunicirala sa tužiteljem o mogućoj zamjeni instrumenta osiguranja ne predstavlja priznanje obveze vraćanja zadužnice niti stvara obvezu banke na vraćanje iste, već se radi o pregovorima bez pravnog učinka.

18. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio dio tužbe u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti ovrhe jer je prema OZ -u tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dopuštena samo ako postoji upućivanje od ovršnog suda. Tužitelj nije dokazao da je upućen na parnicu pa nije ispunio procesne pretpostavke da bi bio aktivno legitimiran za takav zahtjev.

19. Odluka suda prvog stupnja o trošku postupka pravilno je donesena temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. ZPP uz pravilnu primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.), a žalbeni navodi u tom dijelu ne dovode u sumnju pravilnost obračuna.

20. Kako prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Splitu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić