Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-28/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužieljice LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-4316/2021 od 16. prosinca 2025., 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod točkom II. izreke, presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-4316/2021 od 16. prosinca 2025., kojim joj nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi, kao što se potvrđuje i točka III. izreke te presude, kojom je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 30. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 24,84 eura bruto zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče na iznose kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima sadržanoj u istoj presudi obvezan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 264,45 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke), dok je tužiteljici naloženo da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 eura (točka III. izreke).

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u navedenoj presudi žali se tužiteljica, pobijajući je u dijelu pod točkom II. izreke, kojim joj nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi, i pod točkom III. izreke, kojom joj je naloženo da naknadi tuženiku troškove postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se preinači na način da se tužiteljici obistine svi zatraženi troškovi, kao i trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Prvostupanjski sud donio je odluku o troškovima postupka nakon što je utvrdio da je da je tužiteljica podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, bruto razliku za bolovanje i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i da je tužiteljica podneskom od 29. listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način što je zatražila isplatu iznosa od 1.890,00 eura na ime razlika za manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. rujna 2024. sa zakonskim zateznim kamatama, da bi nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica podneskom od 2. rujna 2025. smanjila tužbeni zahtjev zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 24,84 eura bruto s pripadajućim kamatama, čemu se tuženik podneskom od 15. rujna 2025. usprotivio.

5.1. Budući da je prvostupanjski sud smatrao da je tužiteljica, kako u osnovi tako i visini uspjela u razmjerno neznatnom djelu, to je na temelju odredbe članak 154. stavka 5. ZPP-a, kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je protivna stranka imala u slučaju ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom djelu svoga zahtjeva, donio odluku o troškovima postupka kojom je naložio tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženiku prema zatraženom troškovniku, s time što je naložio tuženiku da naknadi tužiteljici iznos koji je plaćen na ime predujma za trošak financijskog vještačenja jer je smatrao da je ta radnja bila potrebna za parnicu, dok ostale zatražene troškove tužiteljici nije dosudio.

6. Neosnovano tužiteljice žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o troškovima postupka u pobijanom dijelu.

6.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu pozivajući se na odredbu iz članka 154. stavka 5. ZPP-a , a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa, i to nakon što je utvrdio da je tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom u ovom sporu u razmjerno neznatnom djelu (1,314%), a imajući u vidu da je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Stoga, neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je u konkretnom slučaju bila dopuštena tzv. stupnjevita tužba i da nije bilo smjesta određivanju bilo kakvih troškova zastupanja tuženika po odvjetniku. Ističe se, da je stupnjevita tužba iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi. Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi prema odredbi članka članak 186.b ZPP-a, na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva iz odredbe članka 325.a ZPP-a i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl. Dakle, dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 109. ZPP-a, a što je u ovom slučaju od strane prvostupanjskog suda pravilno i učinjeno.

7.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće navodeći da će točan iznos odrediti nakon što tuženik dostavi tužiteljičinu evidenciju rada i platne liste za utuženo razdoblje i nakon što se utvrdi razlika plaće putem financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7.2. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP-a, suprotno njezinim tvrdnjama. Ovo stoga, jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina istoj nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste na temelju kojih je moguće utvrditi zatraženo povećanje plaće po navedenim osnovama, jer se samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavio obračunske (platne) liste niti je osporila podatke specificirane u tim platnim listama, zbog čega ovi žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.

8. Isto tako, neosnovano tužiteljica tvrdi da je tuženik postupio nemoralno kada je angažiralo punomoćnika u osobi odvjetnika da ga zastupa u ovoj pravnoj stvari, jer tuženik kao poslodavac ima pravo na pravnu pomoć odvjetnika i može ga angažirati kao svaka druga fizička i pravna osoba u smislu odredbi članka 89. stavka 1. ZPP-a te članka 89.a stavka 1. ZPP-a.

9. Stoga se u pogledu tvrdnje tužiteljice da tuženiku nisu nastali opravdani troškovi po odvjetniku prije smanjenja tužbenog zahtjeva, ističe da je tužiteljica prvotno tužbenim zahtjevom zatražila iznos od 1.890,00 eura, dok je podneskom od 2. rujna 2025. smanjila tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka na iznos od 24,84 eura bruto, a kojem se smanjenju tužbenog zahtjeva tuženik usprotivio, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio uspjeh u postupku stranaka prema tom uspjehu i potrebnim radnjama utvrdio trošak stranaka u postupku.

9.1. Pritom se navodi da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz odredbe članka 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (o čemu je riječ u ovom slučaju), uvijek potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u ovom slučaju protivio smanjenju tužbenog zahtjeva to pogrešno tužiteljica tvrdi da obveza plaćanja troškova tuženiku kao poslodavcu predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na uživanja prava imovine kao i povredu prava na pristup sudu, kada je tužiteljica zastupana po stručnoj osobi propustila pravilno postaviti stupnjevanu tužbu i na taj način je dovela sebe u situaciju da postavi nerealno visok tužbeni zahtjev (sama tužiteljica je mogla znati kroz utuženo razdoblje nije radila prekovremeno, a kako je to utvrdio i sudski vještak), i na taj način inicirala nepotrebne troškove postupka. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zbog tužiteljičinog razmjerno neznatnog uspjeha u postupku od 1,314%, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a priznao tuženiku troškove postupka za radnje koje su bile potrebne za parnicu, kao što je i tužiteljici priznao trošak predujma za financijsko vještačenje u cijelosti jer je taj trošak tužiteljica imala nevezano za uspjeh u sporu, dok joj više zatraženi troškovi ne pripadaju.

10. Inače, ostali žalbeni navodi tužiteljice su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih svemu prethodno navedenom, s time što na pravilnost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu ne utječe ni pozivanje na druge sudske odluke jer se u tim odlukama ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u ovoj parnici.

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šimičić