Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-48/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Vedran Mesarić i Damir Zagoršćak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zagoršćak i partneri d.o.o., Gundulićeva 36B, u Osijeku, protiv tuženika Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom Vukovar, OIB: 04839169507, Josipa Jurja Strossmayera 20, Vukovar, kojega zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, J. J. Strossmayera 5A/12, radi nedopuštenosti odluke otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-5/2026-12 od 9. ožujka 2026., 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Javne ustanove u kulturi Hrvatski dom Vukovar kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr- 5/2026-12 od 9. ožujka 2026.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja radi određivanja (pravilno osiguranja) nenovčane tražbine tužiteljice na vraćanje na rad, određena je privremena mjera kojom je naloženo tuženiku da odmah nakon primitka ovoga rješenja privremeno vrati tužiteljicu na rad na poslove radnoga mjesta sukladno njezinoj stručnoj spremi te da ju poslodavac zadrži na radu do pravomoćnoga okončanja ovoga postupka, uz obvezivanje na isplatu plaće predmetnoga radnog mjesta, počevši od privremenog vraćanja tužiteljice na rad pa do pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik ukazujući da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, jer da su izreka rješenja i njezini razlozi nejasni i ne mogu se ispitati, da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine te da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

6. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 435. ZPP, u tijeku postupka u parnicama iz radnih odnosa sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete.

8. Sukladno čl. 346. st. 1. i 2. OZ radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine time što je podnijela tužbu s tužbenim zahtjevom za utvrđivanjem nedopuštenom odluke o otkazu i vraćanju na rad, ali samim podnošenjem tužbe nije učinjeno vjerojatnim postojanje tražbine tužiteljice.

10. Međutim, s obzirom na to da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme koji je zaključen između stranaka 28. prosinca 2021., tuženik preuzeo obvezu da nakon isteka mandata tužiteljice kao ravnateljice tuženika, koji je istekao 24. prosinca 2025., kao poslodavac ponudi tužiteljici ugovor o radu za obavljanje poslova drugog radnog mjesta sukladno njezinoj stručnoj spremi, što joj nesporno nije ponudio, a da je Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi ("Narodne novine" broj 83/22) stupio na snagu nakon zaključenja tog ugovora, način na koji je tim Zakonom regulirano pitanje daljnjeg rada ravnatelja po isteku mandata u ustanovi u kulturi, bez utjecaja je na valjanost navedene obveze tuženika, tako da iz samog ugovora o radu proizlazi vjerojatnost postojanja tražbine tužiteljice.

11. Nadalje, sud je kao razlog postojanja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete uzeo u obzir da tužiteljica boluje od dijabetesa, neovisnoga o inzulinu, da joj se u zadnje vrijeme izrazito pogoršala kontrola glikemije, što se povezuje sa stresom te da joj je, među ostalim, preporučen inzulin, a da to sve uzrokuje tužiteljici nepopravljivu štetu u vidu pogoršanja njezinoga već lošijega zdravstvenog stanja.

12. Sa takvim zaključkom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj sud.

13. Naime, iz povijesti bolesti od 17. veljače 2026., proizlazi da tužiteljica boluje od šećerne bolesti od 2015. godine, te da joj se u zadnje vrijeme zbog stresa zdravstveno stanje izrazito pogoršalo.

14. Sukladno tome, tužiteljica je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Ovo stoga, jer je tuženik rješenje o prestanku Ugovora na određeno vrijeme donio 12. siječnja 2026., a prema medicinskoj dokumentaciji u tom se razdoblju tužiteljici zdravstveno stanje znatno pogoršalo, što i sama navodi u svom iskazu kada iskazuje da je zbog cijele situacije završila na inzulinu. Dakle, iz navedenog proizlazi vjerojatnost postojanja uzročno posljedične veze između gubitka posla tužiteljice i znatnog pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja zbog kojeg, kada se ima u vidu ozbiljnost bolesti, može pretrpjeti nenadoknadivu štetu, te je učinjeno vjerojatnim da je privremena mjera potrebna kako bi se vraćanjem tužiteljice na rad smanjio stres koji trpi zbog gubitka posla, a koji je prema medicinskoj dokumentaciji vezan uz pogoršanje (šećerne) bolesti od koje boluje.

15. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 346. OZ za izdavanjem predložene privremene mjere.

16. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti pobijano rješenje.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. travnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak