Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-131/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Michala Danečeka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sabine Erceg kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐF, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. u vezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – nastavno: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje u tekstu: ODO u Karlovcu) i optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-192/2023-34 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe ODO u Karlovcu i optuženika ĐF kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi ĐF proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano u članku 278. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ/11, te kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja – opisano i kažnjivo po članku 281. stavku 1. i 2. KZ/11, sve u svezi članka 52., te uz primjenu članka 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 278. stavka 3. u vezi članka 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 281. stavka 1. i 2. u vezi članka 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĐF se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode u vezi s kaznenim djelom i to od 18. siječnja 2023. do 20. siječnja 2023., te od 25. studenog 2025., pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11 od optuženog ĐF oduzima se domovnica Republike Hrvatske [broj], [broj], rodni list Republike Hrvatske, Matičnog ureda Karlovac, [broj], [broj] i potvrda o osobnom identifikacijskom broju.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženi ĐF dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo ODO u Karlovcu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači te da optuženom ĐF izrekne bezuvjetnu kaznu zatvor u duljem trajanju.
2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio i optuženik ĐF po branitelju Marku Plavetiću, odvjetniku iz Karlovca, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da žalbeni sud prihvati žalbu, preinači odluku o kazni i da optuženiku izrekne blažu kaznu, odnosno da mu izrekne kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
3. U odgovoru na žalbu optuženik po branitelju predlaže drugostupanjskom sudu da odbije žalbu ODO u Karlovcu kao neosnovanu, a prihvati žalbu optuženika te preinači odluku o kazni na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, odnosno da mu izrekne kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen ŽDO na mišljenje.
5. Žalbe ODO u Karlovcu i optuženika ĐF nisu osnovane.
6. ODO u žalbi navodi da se kao olakotno se navodi stupanj njegove krivnje, a prethodno tome se obrazlaže da je optuženik kaznena djela počinio s izravnom namjerom, pa ostaje nejasno iz kojeg razloga bi stupanj krivnje ovdje bio olakotna okolnost. Nadalje, kao olakotno sud navodi činjenicu da je optuženik priznanjem kaznenih djela i svojim držanjem za cijelo vrijeme trajanja postupka u bitnom pridonio brzom okončanju kaznenog postupka, no ističe da je nasuprot tome nakon podignute optužnice prošle četiri godine do rasprave pred sudom na koju optuženik nije pristupio dobrovoljno, već je doveden po djelatnicima Zatvora u Zagrebu, nakon što je povodom raspisanog europskog uhidbenog naloga 8. siječnja 2026. provedena predaja optuženika iz [adresa] u Republiku Hrvatsku te je toga dana zaprimljen u Zatvor u Zagrebu.
7. Optuženik u žalbi predlaže da mu se izrekne uvjetna osuda, a što bi bila primjerena sankcija za ovdje okrivljenika, uzevši u obzir da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela u cijelosti, a čime je uvelike olakšao kazneni postupak, da se tri mjeseca nalazi u istražnom zatvoru unatoč činjenici što je ranije neosuđivana osoba, a osobito to što je okrivljenik lošeg zdravstvenog stanja, skrbi o supruzi i teško bolesnom djetetu, te u niti jednom trenutku nije bježao ili se skrivao od kaznenog progona već je legalno prijavljen te legalno živi i radi u [adresa]. Navodi da se u sličnim predmetima izriče uvjetna ili djelomična uvjetna osuda te na tu okolnost uz žalbu i prilaže presude drugih sudova.
8. Odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog počinjenog konkretnog kaznenog djela. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud nakon što je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo krivotvorenja isprave, te kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja, sve u svezi članka 52., te uz primjenu članka 51. KZ/11., istome izrekao primjerenu kaznu. Pritom mu je pravilno kao olakotne okolnosti cijenio priznanje kaznenih djela, iskreno žaljenje i kajanje, narušeno zdravstveno stanje te da uzdržava suprugu i bolesnog sina invalida, dok mu je kao otegotno prvostupanjski sud uzeo u obzir to što je optuženik kazneno djelo počinio došavši u Republiku Hrvatsku s jedinim isključivim ciljem, a to je počinjenje ovih kaznenih djela. Isto tako je uzeo u obzir da su počinjena kaznena djela usmjerena su na povredu zaštićenog dobra, javnih isprava Republike Hrvatske, koje su temelj identiteta osobe i dokaz državljanstva. Povredom ovog dobra kao temeljne vrijednosti za funkcioniranje pravnog poretka i odnosa države spram njenih građana, ugrožen je pravni promet na području države i na području Europske Unije i šire. Cijeneći tako utvrđene okolnosti na strani okrivljenika kao i činjenicu da je KZ/11 za kaznena djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kao i za kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11, i ovo vijeće nalazi da je pravilno prvostupanjski sud optuženom ĐF za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i osudio ga na jedinstvenu kaznu od 1 godine i 4 mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, koja kazna je u cijelosti primjerena kako težini počinjenog djela tako i svim okolnostima o kojima sud je dužan voditi računa prilikom odmjeravanja kazne i odlučivanja o svrsi kažnjavanja . Navodi obrane da bi se olakotne okolnosti na strani okrivljenika trebale više vrednovati nisu osnovane jer se ne radi o osobito olakotnim okolnostima iz članka 48. stavka 2. KZ/11., već o redovnim olakotnim okolnostima. Nadalje, nisu osnovani ni navodi žalbe ODO-a da je pogrešno prvostupanjski sud kao olakotnim uzeo stupanj krivnje. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni po točkom 11. jasno proizlazi da je sud pri odluci o kazni imao u vidu okolnosti predmetnog slučaja, stupanj krivnje, te olakotne okolnosti na strani optuženika koje se potom nabrajaju, dakle krivnja se uziva kao olakotna okolnost već se od iste polazi pri izboru vrste i mjere kazne a kako se to i propisuje člankom 47 stavak 1. KZ/11. Nije osnova niti žalbena tvrdnja ODO da je zbog optuženikovog neodazivanja pozivu suda potrebno izreći strožu kaznu, jer je i tu okolnost pravilno prvostupanjski sud cijenio pri odluci o kazni. Upravo ovakva kazna je u cijelosti primjerena u smislu članka 47. KZ/11. i članka 41. KZ/11., a suprotno navodima državnog odvjetnika teža kazna od izrečene ne bi ostvarila svrhu kažnjavanja već bi pretjerano naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni kao neosnovanim.
9. Slijedom navedenog te nakon što je ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Karlovcu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasmina Štrucelj
