Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-663/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL, vlasnika autolimarske radionice, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koga zastupa Odvjetničko društvo Hećimović i partneri d.o.o. protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862 koga zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-29/2023-42 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I.Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-29/2023-42 od 9. prosinca 2024.,

-potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa glavnice od 6.854,45 eura do dosuđenih 12.206,84 eura sa dosuđenim kamatama (za iznos od 5.352,39 eura sa dosuđenim kamatama),

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženik obvezan naknaditi tužitelju u roku od 15 dana trošak postupka u iznosu od 2.915,20 eura sa pripadajućim kamatama od 9. prosinca 2024. do isplate.

-preinačuje u dijelu točke II. izreke presude kojom je tužitelju dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.507,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. prosinca 2024. do isplate na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.206,84 eura sa kamatama od presuđenja do isplate (točka I. izreke) a ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.422,22 eura s kamatama od presuđenja, dok je za više zatražene troškove postupka zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2.Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom, a navodeći da je nakon objave presude tužitelju na ime daljnje naknade isplatio iznos od 6.854,45 eura, pobija presudu za iznos od 5.352,39 eura iz svih žalbenih razloga predlažući je u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tuženika nije osnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana glede odluke o troškovima postupka.

4.Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadrži dostatne i međusobno te sa izrekom presude neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje:ZPP) i jer nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st.1. ZPP-a jer su tijekom postupka pravilno primijenjene odredbe ZPP-a uključujući i odredbu iz čl. 338. ZPP-a. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5.Predmet spora je isplata osigurane svote koju tužitelj potražuje na temelju police osiguranja imovine od požara i drugih rizika, pri čemu je bila sporna visina postavljenog zahtjeva obzirom je tuženik smatrao da se radi o podosiguranju a slijedom toga da tužitelju ne pripada cijeli već proporcionalni iznos osigurane svote.

6.O predmetnom zahtjevu sud prvog stupnja je donio odluku u bitnom utvrđujući:

-kako je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o višegodišnjem osiguranju prema polici broj [broj police] počevši od 8. svibnja 2015. do 8. svibnja 2025., a kojom policom je između ostaloga bilo ugovoreno i osiguranje objekata tužitelja i to: autolimarska radionica masivno građena veličine 12x12 m, lakirnica 9x8 m, dvorišna zgrada veličine 12x6 m i autolimarska radionica koja služi za popravak vozila veličine 12x12 m-hala, sve na adresi [adresa], po uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika kao i rizika oluje,

-kako je dana 25. lipnja 2021. usred velikog nevremena, jakog vjetra, kiše i tuče došlo do oštećenja tužiteljevih građevinskih objekata te je tuženik isplatio tužitelju na ime nespornog djela tako nastale štete: na autolimarskoj radionici iznos od 7.754,04 eura, na lakirnici iznos od 2.372,67 eura, na dvorišnoj zgradi iznos od 1.866,89 eura te na autolakirerskoj radionici koja služi za popravak vozila iznos od 3.909,56 eura, odnosno ukupno 15.903,16 eura,

-kako su prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka JL nađena oštećenja na osiguranim zgradama (dvorišna zgrada, autoradionica i gospodarska zgrada, lakirnica) nastala uslijed olujnog nevremena i tako nastala šteta procijenjena u iznosu od 28.110,00 eura, koja se odnosi na troškove pripremnih radova, montaže, demontaže i postavljanje skela, kao i izrade, dobave i montaže potrebnog materijala i rad,

-kako, prema procjeni vrijednosti građevinskih objekata istog vještaka, vrijednost autolimarske radionice iznosi 21.409,25 eura, autolimarske radionice za popravak vozila iznosi 25.452,62 eura, lakirnice 9.954,00 eura i dvorišne zgrade 10.264,04 eura, gospodarske zgrade 1.820,91 eura i nadstrešnice 12.924,33 eura, dok je vrijednost građevinskog zemljišta cjelokupne nekretnine 8.200,00 eura,

-kako je prema Polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od 11. svibnja 2021. utvrđeno da je vrijednost (osigurana svota) autolimarske radionice u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju procijenjena na 250.000,00 kn što po konverzijskom tečaju 7,53450 iznosi 33.180,70 eura; lakirnice u iznosu od 50.000,00 kn što po konverzijskom tečaju iznosi 6.636,14 eura; dvorišne zgrade u iznosu od 150.000,00 kn što po konverzijskom tečaju iznosi 19.908,42 eura i autolimarske radionice koja služi za popravak vozila u iznosu od 200.000,00 kn što po konverzijskom tečaju iznosi 26.544,56 eura,

7.Polazeći od prednjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje kako se, protivno navodima tuženika, u konkretnom slučaju ne radi o podosiguranoj imovini jer je vrijednost osigurane imovine prema sklopljenoj polici osiguranja i manja od vrijednosti predmetnih nekretnina procijenjenoj po građevinskom vještaku, pa kako je vještačenjem utvrđena šteta u ukupnom iznosu od 28.110,00 eura, od čega je tužitelju tuženik isplatio iznos od 15.903,16 eura, obvezuje tuženika na isplatu razlike u iznosu od 12.206,84 eura sa zateznim kamatama od tužbe do isplate.

8.Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osiguraninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

9.Prema odredbi članka 960. stavak 1. i 2. ZOO-a kada se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja, osiguranina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja. Osiguratelj je dužan isplatiti potpunu osiguraninu sve do svote osiguranja ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i vrijednosti osiguranog iznosa nema značenja za određivanje iznosa osiguranine.

10.Sukladno prednjem, prema odredbi članka 35. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika, kada se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od iznosa osiguranja, osiguranina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u odnosu na iznos osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja. Ako je pak ugovoreno da odnos između vrijednosti osigurane stvari i visine iznosa osiguranja nema značenja za određivanje iznosa osiguranine (npr. kod osiguranja na prvi rizik) osiguratelj je dužan isplatiti potpunu osiguraninu sve do iznosa osiguranja, ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i visine osiguranog iznosa nema značenja za određivanje iznosa (npr. kod osiguranja na prvi rizik).

11.U ovom stadiju postupka, tvrdeći da je nakon objave presude isplatio tužitelju i daljnji iznos od 6.854,45 Eura, tuženik žalbom prigovara preostalom dosuđenom iznosu od 5.352,39 Eura tvrdeći kako iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka JL jasno proizlazi da je vrijednost dvorišne zgrade procijenjena na iznos od 24.984,00Eura (str. 29 Nalaza) dok iz police proizlazi osigurana svota od 19.908,42 Eura (150.000,00 kn) a vrijednost lakirnice procijenjena na 9.515,10 Eura (str.38. Nalaza) dok je svota osiguranja 6.636,14 Eura (50.000,00 kn). Slijedom toga, jer je vrijednost ova dva objekta veća od osigurane, da su isti podosigurani, radi čega smatra kako je tužitelju valjalo dosuditi proporcionalni iznos sukladno odredbi čl. 960 st.1. ZOO-a, pa je ostalo sporno radi li se o podosiguranju.

12.S tim u svezi je navesti kako se u podosiguranju pojavljuje nerazmjer između iznosa koji osiguranik dobiva od osiguratelja i iznosa koji osiguranik plaća na ime premije osiguranja (povreda načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja). Kako bi se taj nerazmjer uklonio ZOO u čl. 960. primjenjuje tzv. načelo proporcije. Sukladno tom načelu, ako je osigurnina manja od vrijednosti osigurane stvari osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari, odnosno osiguratelj je dužan isplatiti naknadu štete samo u razmjeru između osigurnine i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Ovo znači da osiguranik neće dobiti cjelokupni iznos osigurnine, pa čak i kada visina štete prelazi njen iznos, već se naknada iz osiguranja proporcionalno smanjuje

13.Prvostupanjski je sud zaključio kako se ne radi o podosiguranju nakon što je pod točkom 15. obrazloženja utvrdio vrijednost građevinskih objekata u koje je, osim onih koji su bili osigurani, uključio i vrijednosti dvorišne zgrade od 10.264,04 Eura, gospodarske zgrade od 1.820,91 Eura nadstrešnice od 12.924,33 Eura te građevinskog zemljišta od 8.200,00 Eura, koje je građevinski vještak u svom elaboratu na str 51. pod točkom 11. “Rekapitulacija vrijednosti nekretnina“ označio rednim brojevima 6.-10., za koje je tužitelj u podnesku od 27. kolovoza 2024. (list 257-259) izričito naveo da nisu obuhvaćeni ovom tužbom kao ni objekt pod rednim brojem 1.

14.Također je pod točkom 16. obrazloženja, pozivajući se na policu osiguranja utvrdio vrijednost osiguranih objekata odnosno osiguranu svotu kako je i ugovorena za svaki od tih objekata i ispisanu na poleđini police pa uspoređujući zbroj vrijednosti iz točke 15. i 16., zaključio da se ne radi o podosiguranju.

15.Ako bi razmatrao zbroj vrijednosti osiguranih objekata iz točke 15. obrazloženja procijenjenih u spomenutom elaboratu pod 11. u točkama 2.-5. (na str. 51. nalaza) koja nije osporena (a isključujući one navedene u točki 15. koji nisu bili predmet osiguranja), onda osigurani objekti imaju vrijednost i to: gospodarska zgrada-ljetna kuhinja i spremište 25.643,95 Eura; gospodarska zgrada radionica 1-21.409,25 Eura; gospodarska zgrada radionica 2- 25.452,62 Eura i lakirnica 9.954,00 Eura, dobije se iznos od 82.459,82 Eura.

16.Nasuprot tome zbroj osiguranih svota iz točke 16. obrazloženja odgovara iznosu od 650.000,00 kn odnosno preračunato po konverzijskom tečaju za Euro od 7.53450 predstavlja iznos od 86.269,83 Eura.

16.1.Stavljanjem u razmjer navedenih iznosa, proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ne radi o podosiguranju iz čl. 960. st. 1. ZOO jer je sveukupna vrijednost osiguranih objekata po istom ugovoru o osiguranju-polici [broj police] na dan nastanka štetnog događaja manja od svote osiguranja za sve objekte po toj polici.

17.U situaciji kada su istim ugovorom o osiguranju-polici [broj police] kao znaku zaključenja ugovora, osigurana 4 objekta na različite svote osiguranja, čija vrijednost u vrijeme osiguranog slučaja je također različita, od čega kod dva njihova vrijednost premašuje, a kod dva je znatno ispod osigurane svote, po stavu ovog suda, vezano za primjenu čl. 960. st.1. ZOO-a o podosiguranju kao prisilnom propisu kojim se ograničavaju prava na isplatu osigurane svote, kada spomenutim propisima i općim uvjetima nije posebno regulirano postupanje u ovakvim slučajevima (osiguranja više objekata istim ugovorom), tada je odnos između stranaka po konkretnoj polici promatrati kao jedinstvo predmeta osiguranja, njihovih svota i vrijednosti na dan nastupa osiguranog slučaja.

18.To stoga što bi u protivnom, na način kako to traži žalitelj stavljajući u odnos vrijednosti samo dva objekta s osiguranom svotom u kojima je vrijednost u vrijeme nastupa osiguranog slučaja bila veća od svote osiguranja i time ih izdvajajući iz ugovora čiji predmet su još dva objekta u kojima su vrijednosti u vrijeme nastupa osiguranog slučaja znatno niže od osigurane svote, takvo tumačenje u primjeni navedenog propisa uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer bi takvo tumačenje bilo nepravedno i usmjereno u korist tuženika kao osiguravatelja, radi čega bi se radilo o nepoštenom postupanju koje je suprotno savjesnosti i poštenju i koje uzrokuje neravnotežu (shodna primjena čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača “Narodne novine“ 19/22 i 59/23).

19.Iz svih navedenih razloga na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 921. ZOO-a kada je, obzirom je nastupio osigurani slučaj, tuženika obvezao na isplatu do visine osigurane svote kao u izreci pobijane presude.

20.Dosljedno, kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je kao neosnovanu valjalo odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

21.Osnovano međutim tuženik pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je tužitelju odmjeren trošak za pojedinačne, u obrazloženju pod točkom 22. nabrojane radnje u visini od 400,00 eura po radnji. To stoga što je vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja rasprave spora iznosila 12.206,84 eura, slijedom čega tužitelju primjenom ZPP-a (čl. 154. st. 1., 155. i 164) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 13/23, 107/25 dalje OT) za poduzete i svrhovite radnje pripada naknada u visini od 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 200,00 eura po radnji.

22.Naime, u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, radi čega nije bilo mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP-a te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja tužbenog zahtjeva nema pravo na naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenoga zahtjeva, kako to ističe tuženik u žalbi (tako i VSRH u rješenju Rev-934/2023-2 od 28. studenog 2023. i Rev-405/2024 od 19. veljače 2025. sa kojim stavom je suglasan ovaj sud).

23.Stoga tužitelju kao osnovan pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 25. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 27. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eura, zatim za pristup na pripremno ročište održano 16. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 25. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na očevid održan 7. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 17. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura te za pristup na glavnu raspravu održanu 13. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (sve po Tbr.7.t.1., 8.t.1. i 9. t.1. OT).

24.Dakle, tužitelju je valjano priznat trošak zastupanja u iznosu od 1.600,00 eura i PDV na taj iznos od 400,00 eura što je ukupno 2.000,00 eura. Tome je dodati i trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 148,23 eura, presudu u iznosu od 296,45 eura i rješenje 13,27 eura (sve plaćeno 19. veljače 2025.) te trošak tužitelja za građevinsko vještačenje u iznosu od 457,25 eura, pa bi ukupan opravdani trošak tužitelja iznosio 2.915,20 eura, radi čega je u tom dijelu odluku o troškovima uz odbijanje tuženikove žalbe valjalo potvrditi, a u preostalom dijelu za daljnjih dosuđenih 1.507,02 eura s pripadajućim kamatama djelomičnim uvažavanjem tuženikove žalbe pobijanu odluku je valjalo preinačiti i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tih troškova odbiti.

25.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. i 373. ZPP).

26.Tuženik u žalbi nije uspio glede glavne stvari, već samo glede odluke o troškovima postupka, pa mu nisu priznati troškovi žalbenog postupka.

U Splitu, 29. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić