Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-50/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VERBRIEFUNG & Co. d.o.o. Zagreb, Hribarov prilaz 6/A, OIB: 50053576872, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD Remenar & Remenar d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica u Rijeci, radi ovrhe na nekretnni, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj Ovr-262/2024-20 od 28. svibnja 2025., 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj Ovr-262/2024-20 od 28. svibnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi sud je na temelju ovršne isprave - Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine potvrđenog od strane javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, Jurja Žakna 4 b, pod brojem OV-472/09, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 101.067,39 eura kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. lipnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te troškova ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog rješenje o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određena je ovrha na nekretninama ovršenika označenim kao:

- k. č. br. [katastarska čestica]/Z koliba, k. č. br. [katastarska čestica] vrt, pašnjak od 1507 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i vinograd, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, ukupno: 1507 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem i predajom kupcu na temelju zaključka o predaji kupcu (točka I). Rješenjem o ovrsi sud je odredio upis zabilježbe ovrhe na prethodno navedenim nekretninama (točka II) te je odbio prijedlog ovrhovoditelja u dijelu u kojem je predloženo određivanje ovrhe za zatezne kamate tekuće na iznos od 101.067,39 eura od 6. listopada 2011. do 24. lipnja 2019. (točka III), a ovrhovoditelju je određen ovršni trošak u iznosu od 2.566,11 eura, te je naloženo ovršeniku da navedeni iznos isplati ovrhovoditelju u roku 8 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi ovršenik pobijajući to rješenje u dijelu koji se odnosi na točke I, II i IV sadržajno iz svih žalbenih razloga dakle iz razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16., dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže uputiti ovršenika u parnicu i pobijano rješenje preinačiti uz naknadu troškova.

3. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.

6. Iz spisa predmeta proizlazi kako je ovrhovoditelj 28. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika na temelju ranije navedene ovršne isprave sukladno kojoj je ovršenik u obvezi prema ovrhovoditelju u iznosu od 101. 158,38 eur (navedeno dokazuje izračunom kreditnog dugovanja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije). Uz navedeni prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je, ujedno, dostavio ovjereni Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa između ranijeg vjerovnika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, kao cedenta, kojim je njemu, kao cesionaru, ustupljeno potraživanje prema ovršeniku koje proizlazi iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 546.259 od 30. ožujka 2009. Ovrhovoditelj je uz prijedlog priložio i izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine na kojima predlaže ovrhu. Iz izvadaka proizlazi da je ovršenik vlasnik istih nekretnina.

7. Ovršenik u žalbi u bitnom ističe kako je pred prvostupanjskim sudom već u tijeku ovršni postupak a kako se ne može pokrenuti više ovršnih postupaka protiv istog ovršenika radi namirenja iste tražbine jer je isto u suprotnosti sa odredbom članka 5. OZ-a. Nadalje ističe kako uz prijedlog nije priložen Ugovor o cesiji pa da ovrhovoditelj nema ni aktivnu legitimaciju. Ovršenik ističe kako je tražbina prestala postojati jer je on djelomično namirio, te kako stranke u postupku nisu u nikakvom ugovornom odnosu, niti su bile niti dug postoji a da se to nije moglo utvrditi iz stanja spisa jer ovrhovoditelj da nije predočio ovršnu ispravu niti da je utvrdio stanje duga temeljem ovršne isprave a da je ovršenik dostavio dokaz da je dug namiren. Ovršenik ističe i kako je predmetni ugovor ništetan pa da ni tražbine ne postoje naročito da bi bio nezakonit obračun kamate na kamatu. Žalbom se upućuje i na ništetnost ugovora s osnove Zakona o zaštiti potrošača i zaključka vrhovnog suda prema kojem je sud dužan provjeriti nepoštenost ugovornih odredbi. Zaključno ovršenik ističe da je i odluka o trošku nezakonita pa ističe svoj prijedlog i popisuje trošak žalbenog postupka.

8. Prvostupanjski je sud pravilno i zakonito, utvrdivši da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini u skladu s odredbama članka 81. stavka 2. te članka 82. OZ donio pobijano rješenje.

9. Žalbeni navodi ovršenika kako ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine ne može pokrenuti više ovršnih postupaka nisu osnovani. Naime, činjenica eventualnog vođenja više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine na različitim predmetima ovrhe ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer ovrhovoditelj može pokretati više ovršnih postupaka na različitim predmetima ovrhe radi namirenja iste tražbine sve dok mu tražbina nije u cijelosti namirena.

10. Nadalje, ovjereni prijevod Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa je prilog prijedloga za ovrhu i temelj aktivne legitimiranosti ovrhovoditelja u ovom postupku.

11. Žalbeni navodi ovršenika kojima ističe kako dug ne postoji jer ga je on namirio i kojima ističe kako bi ovršna isprava bila ništetna iz više razloga (anatocizam, zastara) su žalbeni razlozi o kojima ne odlučuje žalbeni sud. Naime isti navodi predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točki 9. i 11. OZ-a o kojem sukladno članku 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud. Za istaknuti je kako je prvostupanjski sud zaključkom od 18. prosinca 2025. uputio ovršenika u parnicu radi razloga izjavljenih u predmetnoj žalbi čime je sud zapravo odlučio kako će se o istima raspraviti u parnici i ako ne postoje procesne prepreke za ovrhu u ovoj stvari pa se ista može provoditi.

12. Presuda Suda Europske unije u presudi broj C-407/18 odnosi se na institut odgode ovrhe, a u ovom postupku, po svemu sudeći, prijedlog ovršenika u tom smislu nije niti podnesen, niti je o odgodi ovrhe odlučeno pobijanom odlukom, pa nema mjesta primjeni iskazanog stava u konkretnom slučaju.

13. Također, ovršenik navodi kako bi predmetna ovršna isprava bila ništetna i sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Za istaknuti je kako ovršenik osim citiranja zakonske odredbe ne navodi zašto bi se u konkretnom slučaju ista trebala primijeniti pa ovaj sud nalazi takve navode paušalnim i neosnovanim.

14. U odnosu na zaključak Vrhovnog suda na koji se poziva ovršenik i obvezu suda da po službenoj dužnosti provjerava nepoštenost ugovornih odredbi ističe se kako je ovršna isprava na temelju koje se provodi ovrha prošla sudsku kontrolu u određenom smislu na način da je istu preispitao Županijski sud u Karlovcu u svom rješenju pod poslovnim brojem Gž Ovr-63/2020-2 od 17. ožujka 2020. odlučujući o žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi. Za istaknuti je kako je među strankama i priroda predmetnog ugovora o kreditu sporna, pa se u tom smislu radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. stavka 1. točke 7. OZ-a i koji je žalbeni razlog konzumiran zaključkom od 18. prosinca 2025. kojim je sud prvog stupnja uputio ovršenika u parnicu.

15. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovršenik pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Također, u odnosu na obveze iz članka 50. stavka 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točka 1., 3. i 5. i stavka 5. OZ-a, te okolnosti iz članka 50. stavka 1. točka 6. OZ-a, a nije ni materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Stoga je, postupajući na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

16. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 29. travnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac