Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-448/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJE
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Splita, Gundulićeva 29, protiv tuženika: 1. GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s time što tuženike pod 2., 3. i 4. zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetniku iz Jelse, radi iseljenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Ps-23/2020 od 29. prosinca 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba 2. tuženice OP i 4. tuženice RP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Ps-23/2020 od 29. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ove tuženice.
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se žalba 3. tuženika DP, pa se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Ps-23/2020 od 29. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na 3. tuženika DP.
II. Ukida se točka III. izreke, presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Ps-23/2020 od 29. prosinca 2025. koja sadrži odluku o troškovima postupka, pa se predmet i u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.
III. Uvažava se žalba tužitelja, pa se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Ps-23/2020 od 29. prosinca 2025., kojim je u odnosu na tuženika pod 1. TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], postupak prekinut, dok se kod Općinskog suda u Splitu pravomoćno ne završi postupak lišenja poslovne sposobnosti pod posl. br. R1 Ob-709/2025., te se predmet i u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima: ad 2/OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3/SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 4/RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u toku od 15 dana isele iz stambenog prostora koji se nalazi u objektu izgrađenom na kč. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je fizički i funkcionalno povezan te se naslanja na zgradu oznake kč.br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čini njezin nadograđeni neodvojivi dio, a koji prostori čine: dvije spavaće sobe, dvije kupaonice, kuhinju i ostavu sa terasom na južnoj strani u prizemlju objekta, te ulaz s kuhinjom, kupaonicu te spavaću sobu iz koje se izlazi na terasu, na katu objekta, te iste slobodne od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženicima: ad 2/ OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3/SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 4/RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana napuste (su)posjed nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje čestice čine dvorište zgrade anagrafske oznake [adresa], te iste slobodno od osoba i stvari predati u posjed Republici Hrvatskoj (točka II. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženicima ad 2/ do ad 4/, da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.156,06 eura, a ukoliko tako ne postupe, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope od tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka III. izreke).
2. Prvostupanjskim rješenjem u odnosu na tuženika ad 1/ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], postupak je prekinut dok se kod Općinskog suda u Splitu pravomoćno ne završi postupak lišenja poslovne sposobnosti pod posl. br. R1 Ob-709/2025.
3. Protiv navedenog presude žale se tuženici pod 2., 3. i 4., a tužitelj se žali protiv navedenog rješenja.
4. Tuženici pod 2., 3. i 4. prvostupanjsku presudu pobijaju zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način što se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na njih, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
4.1. Tužitelj prvostupanjsko rješenje pobija zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4.2. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode tuženika pod 2., 3. i 4. kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.
4.3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
5.1. Žalba tuženica pod 2. i 4. nije osnovana, a žalba tuženika pod 3. je osnovana.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju prostora koji se nalazi u objektu izgrađenom na kč. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je pobliže označen u izreci presude.
7. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće:
- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je tužitelj Republika Hrvatska upisana kao jedini vlasnik kuće u [adresa], sada kč.br. [katastarska čestica], tlocrtne površine od 94 m², sada u z. ul. [broj ZK uloška], a u korist koje je upisana zabilježba prava besplatnog i trajnog korištenja na teret č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao terena na kojem je kuća sagrađena,
- da je i u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan tužitelj kao jedini vlasnik sada kč. br. [katastarska čestica], šume u [adresa] površine 2173 m² i kč. br. [katastarska čestica], šume u [adresa] površine 456 m², a u teretovnici je upisana služnost besplatnog i trajnog korištenja tih nekretnina kao poslužnih u korist č. zgr. [katastarska čestica]. u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
-da prigovor tuženika u pogledu aktivne legitimacije nije osnovan,
-da iz evidenciji PP Hvar proizlazi da svi tuženici imaju prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stambenog prostora [adresa],
- da je tuženica pod 4. RP ima supruga G i sina O, koji žive na drugoj adresi: Ulica Buzolić Tome 15 (objektu u vlasništvu tužene ad 2/ Briški Zore),
- da prema terenskoj provjeri policije i tuženica pod 2. OP prebiva u mjestu [adresa], i to u dvije obiteljske kuće (kč.br.*53 i *335 k. o. [katastarska općina]) koje pripadaju njezinoj majci ŠP, na adresi [adresa], a u posjedu je još jedne montažne kuće u [adresa] (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]),
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da stanje u naravi ne odgovara zemljišno- knjižnom stanju,
- da zgrada oznake [katastarska čestica], ima puno veću površinu od upisane, te da je bespravno dograđena prema jugu i istoku još u vrijeme „odmarališta“,
- da su bespravno gradili i tuženici pod 1. i 2., dogradnjom natkrivene terase koja prema tlocrtu vještaka građevinske struke ima površinu od 5,64 m², a ista nije smjela biti izvedena bez građevinske dozvole,
- da prema tlocrtima građevinskog vještaka tuženici drže u posjedu u prizemlju ukupno 56,06 m ², te na katu još 25,43 m², pri čemu su ukupne površine izračunate zbrajanjem od vještaka svih izmjerenih i prikazanih prostorija, a na očevidu da je utvrđeno kako je stepenište koje je povezivalo prizemlje s katom zatvoreno, pa se radi o dvije samostalne uporabne cjeline,
- da oba stana, odnosno, sav stambeni prostor koji koriste tuženici prema nalazu vještaka mjernika nalazi u okviru te bespravne dogradnje izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] i malim dijelom na č. zem. [katastarska čestica], a koja površina je u Skici mjesta spora označena crvenim linijama, i predstavlja u cijelosti tlocrt prizemlja, dok stan na katu zauzima istočnu polovinu te površine,
- da svaki stan ima vlastiti pristup s okućnice, pa se tako u prizemlje ulazi vanjskim stepenicama s jugoistočne strane, a u stan na katu - mostićem sa sjeverne strane,
- da tuženici drže u posjedu točno određeni dio okućnice č. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica],
- da iz iskaza tuženika pod 1. i tuženice pod 2. proizlazi da su 1992. dobili od tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća općine Hvar ključeve za prostor u prizemlju, a da je na katu već bio smješten izbjeglica iz Petrinje (porijeklom iz [adresa]), koji je čekao na povratak u Petrinju, da su nakon njegovog odlaska samoinicijativno proširili svoj posjed na prostorije na katu, jer su imali već dvoje djece, a potom prizemlje i kat povezali unutarnjim AB stepeništem.
8. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da su tuženik pod 1. kao djelatnik policije i tuženica pod 2. kao osoba koja potječe iz Grada Hvara, po zaključenju braka, dobili privremeni smještaj u dijelu odmaralištu i da su svoj posjed tijekom godina proširili i koristili ga dugi niz godina, s time što je smatrao kako su tijekom tih godina mogli trajno riješiti svoje stambeno pitanje, jer da je tuženik pod 1. naslijedio ono što je ostalo iza smrti njegove majke, dok da je tuženica pod 2. na svoje ime ishodila vlasništvo legaliziranog dvorišnog stana u koji je uselila zeta, a umjesto da za građevinsku parcelu dobije jedan stan u okviru kuće u [adresa] (što je bilo uobičajeno u Gradu Hvaru) i useli se u njega s obitelji, da je preusmjerila novac od terena u nekretnine svoje majke, koje ekonomski iskorištava.
8.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da postoji mogućnost da tuženica pod 2. svog bolesnog supruga i sina (u ovom sporu tuženici pod 1. i 3.) s njegovom obitelji zbrine u jednoj od kuća u [adresa], ili da sin s obitelji pronađe (kao i druge mlade obitelji u Gradu Hvaru) stan za najam, zbog čega taj sud nije ocjenjivao njihov prigovor prava na dom.
8.2. U odnosu na prigovor retencije, prvostupanjski je sud naveo da bi ovaj prigovor bio osnovan kada bi posjed tuženika bio barem pošten, a posjednik postavio zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova, da bi tada imao pravo zadržati stvar dok mu se ne naknade troškovi. Kako je u postupku utvrđeno da je posjed tuženika nepošten od dana kada su primili zahtjev za mirno rješenje spora od 2. studenog 2018., odnosno da su upoznati kako stambeni prostor koriste bez pravnog osnova, a što proizlazi i iz sadržaja njihovog „odgovora na zahtjev“ od 20. studenog 2018., to je zaključio da nepošteni posjednik tuđe stvari, nema pravo zadržanja, već po odredbi članka 165. ZV-a, da mora stvar vratiti vlasniku bez odgode. Pritom je taj sud prihvatio mišljene građevinskog vještaka PP, da su sva prikazana ulaganja na prvom očevidu, kako nužna (sanacija krovišta i ugradnja osb ploče u međukatnu konstrukciju etaže kata), tako i korisna (otvor u AB zidu radi povezivanja etaža, povećanje površine terase, izrada zida prema zapadnom susjedu) te da su amortizirana tijekom korištenja objekta za stanovanja.
8.3. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja u odnosu na tuženicu pod 2., tuženika pod 3. i tuženicu pod 4., smatrajući da je tužitelj dokazao svoje vlasništvo spornih nekretnina, kao i da ih ovi tuženici koriste bez valjanje pravne osnove, a što je u skladu s odredbom članka 162. Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01.,79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZV), a postupak je prekinuo u odnosu na tuženika pod 1. dok se kod Općinskog suda u Splitu pravomoćno ne završi postupak lišenja poslovne sposobnosti pod posl. br. R1 Ob-709/2025., pozivajući se na odredbu članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a.
9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kojim je utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženice pod 2. i 4. prihvaća i ovaj sud, dok ih u odnosu na tuženika pod 1. i 3. za sada ne može prihvatiti.
9.1. Naime, protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženici se može braniti prigovorima koji negiraju, ukidaju ili zaustavljaju taj zahtjev.
10. Tužitelj je prema bitnom utvrđenju prvostupanjskog suda u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik navedenih nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] i na č. zem. [katastarska čestica], a na kojima se nalazi bespravna gradnja, a koja je sagrađena još dok je bilo odmaralište i koja se naslanja na kuću oznake [katastarska čestica]., koje je također, vlasnik tužitelj. Isto tako, taj sud utvrdio je i da te dograđene nekretnine u prizemlju ukupne površine od 56,06 m ² koristi tuženik pod 3. sa svojom obitelji (suprugom i dvoje djece), a kat u površini od 25,43 m² koristi tuženik pod 1., i to svi bez pravne osnove, pri čemu je utvrdio da je tuženik pod 1. skupa sa svojom suprugom tuženicom pod 2. tijekom 1992. (kada su sklopili brak), uselili u iste, a njihova djeca tuženica pod 4. od rođenja 1994. i tuženik pod 3. od rođenja 1997., korite ih. Također, prema daljnjem utvrđenju tuženica pod 2. ne koristi predmetni stambeni prostor od 2020., a tuženica pod 4. od 2017., iako su obje prijavljene s adresom prebivališta na spornoj nekretnini, dok ih koriste tuženik pod 1. i 3.
10.1. Dakle, iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženice pod 2. i 4. stvarno sada ne koriste sporne nekretnine za svoje stanovanje, ali kako prema podacima dostavljenim od Policijske postaje Hvar, obje imaju prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog prostora [adresa] i što one u svojim iskazima ne spore, to tužitelj kao vlasnik tih nekretnina osnovano traži njihovo iseljenje, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na njih, suprotno žalbenim navodima ovih tuženica.
10.2. Međutim, imajući na umu žalbene navode tuženika pod 3. iz kojih u bitnom proizlazi da nema drugu nekretninu za stanovanje, odnosno da ističe prigovor prava na dom, to se i pored utvrđenog od strane prvostupanjskog suda ističe, da taj sud prilikom donošenja pobijane odluke nije primijenio odredbe članka 8. Europske Konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Konvencija) koja je stupila na snagu 1953. i koja je 1997. preuzeta u zakonodavstvo Republike Hrvatske, a kojima je regulirano pravo na dom.
10.3. Stoga, tako prvostupanjski sud nije ocijenio razmjernost (proporcionalnost) konkretnog slučaja, odnosno da Konvencija predviđa pravo poštivanje doma (u ovom slučaju tuženika pod 3. i njegove obitelji), ako bi se prije toga utvrdilo predstavlja li predmetni prostor stan ili bi to bio prostor za privremeni smještaj, jer je stan namijenjen dugoročnom boravku i ima drugi pravni status, dok je privremeni smještaj namijenjen kratkoročnom boravku, a što u ovom slučaju nije utvrđeno, pri čemu se ističe da bi se prema stanju spisa radilo o odmaralištu ranijeg društvenog poduzeća. Stoga je u ovom slučaju trebalo ocijeniti ne samo činjenicu da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora i da ga tuženik pod 3. sa svojom obitelji koristi bez valjane pravne osnove, veći i činjenicu je li to opće stan, a da bi se mogao isticati prigovor prava pravo na dom, a time i utvrđivati načelo razmjernosti s legitimnim ciljem iz stavka 2. članka 8. Konvencije, vodeći pritom računa o osobitim okolnostima konkretnog slučaju, a o čemu se izjasnila i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava sa sjedištem u [adresa], što sve prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane odluke.
11. U pogledu pobijanog rješenja kojim je prekinut postupak u odnosu na tuženika pod 1., sve dok se kod Općinskog suda u Splitu pravomoćno ne završi postupak lišenja poslovne sposobnosti pod posl. br. R1 Ob-709/2025., ističe se, da iz stanja spisa proizlazi da je taj postupak pokrenut tijekom trajanja ovoga postupka, pa je mišljenje ovoga suda da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti prijedlog za vještačenje tuženika pod 1. i nakon toga odlučiti o prijedlogu za prekidom postupka u odnosu na njega, jer to što je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti ne znači automatski da je potrebno prekinuti ovaj postupak, a posebno imajući u vidu i sadržaj iskaza ovog tuženika.
11.1. Nadalje se ističe da se protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženik uvijek može braniti, među ostalim i dilatornim prigovorima iz odredbe članka 163. stavka 1. ZV-a, kojima se ne negira pravo vlasništva tužitelja, već se temelje na tvrdnji da pravo tuženika na posjedovanje tužiteljeve stvari izvire iz nekog obveznog odnosa.
11.2. Opća pravila o pravu zadržanja (ius retentionis) su sadržana u odredbi članka 72.-75. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), pa u smislu odredbe članka 72. stavak 1. ZOO-a, vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.
11.3. U ovom slučaju prvostupanjski je sud na temelju nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo PP, utvrdio da su izvršena ulaganja u predmetni objekt bila nužna (sanacija krovišta i ugradnja osb ploče u međukatnu konstrukciju etaže kata), tako i korisna (otvor u AB zidu radi povezivanja etaža, povećanje površine terase, izrada zida prema zapadnom susjedu) i da su amortizirana tijekom korištenja objekta za stanovanja. Iz navedenog nalaza i mišljenja koje s nalazi u spisu, proizlazi da su vršena ulaganja iznosila 26.438,50 kuna i da su u cijelosti amortizirana.
12. Naime, iz iskaza tuženika pod 1. proizlazi da je u dogovoru s gradonačelnikom 1992. skupa sa svojom suprugom tuženicom pod 2. uselio u predmetni prostor u prizemlju, da bi se naknadno proširili i na prostor iznad, kao i da su imali ulaganja u te prostore, to je potrebno utvrdi je li jedinica lokalne uprave i samouprave dala njima na korištenje taj prostor, a time i je li tuženik pod 1. predmetni prostor, koristi bez valjane pravne osnove, kao nepošteni posjednik, pa bi proizlazilo da prema odredbi članka 165. stavka 4. ZV-a, ne bi bio ovlašten zadržati stvar sve dok mu ne budu naknađeni ti troškovi, nego bi morao stvar predati bez odgode, a prema odredbi stavka 6. tog članka, od dana kada bi kao pošteni posjednik postao nepošteni (u svakom slučaju postao je nepošten od dana zaprimanja tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora), pa se njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika. Pritom je bitno, da su ta ulaganja izvršili kao pošteni posjednici i da su bila nužna, te da su korisna i za vlasnika objekta u smislu odredbe članka 165. stavka 3. ZV-a, a ako nisu ispunjene ove pretpostavke, tada ovaj prigovor ne bi bio osnovan, što sve prvostupanjski sud nije pravilno raspravio.
13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a, članka 370. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovih odluka.
14. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari i prvostupanjsko rješenje o prekidu, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, pa će prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 166. stavka 3. i 4. ZPP-a, o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.
15. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud dopunit će činjenično stanje u skladu s uputama iz ovog rješenja, pa će potom pažljivom ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženike pod 1. i pod 3., novom, pravilnom i zakonitom odlukom.
U Splitu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sonja Meštrović
