Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-3061/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Antoniu Kalebu, odvjetniku iz Siska protiv tuženika RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-50/2021-65 od 3. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-50/2021-65 od 3. studenog 2025.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice BP koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tužiteljica ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica ½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao

7. Suvlasnički dio: 11/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) - 11/100 dijela čest.br. [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa] od 215 m2 i dvorište u [adresa] od 517 m2, s kojim je povezan posebni dio STAN BROJ 7 - trosobni stan na I. katu, zadnji s lijeva neposredno prije stepeništa, neto korisne površine 76,55 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, pretprostora, terase, spremišta u podrumu broj 7 površine 3,50 m2 i mjesta za ostavljanje motornih vozila broj 7

i ½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k. o. [katastarska općina], u zk.ul.br. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao

5. Suvlasnički dio: 1/36 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - 1/36 dijela čest.br. [katastarska čestica] stambena zgrada od 541 m2, s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 5 - trosobni stan na I. katu u hodniku desno, od 3 sobe, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija, u površini od 71,49 m2 i ostave za zimnicu u suterenu broj 5, a što je tuženik RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati te u roku od 15 dana izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela navedenih nekretnina s njegovog imena na ime tužiteljice, dok će u suprotnom tu ispravu zamijeniti ova presuda tako što se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upisati pravo vlasništva ne predmetnim nekretninama u korist tužiteljice u ½ dijela. "

II. Nalaže se tužiteljici ZP, OIB [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženiku RP OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja 3. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv citirane odluke žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti obvezivanjem tuženika na naknadu parničnog troška, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1.U odgovoru na žalbu tuženik je predložio njezino odbijanje.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet ove parnice je tužba na utvrđenje da je tužiteljica, s osnova bračne stečevine, suvlasnica za ½ dijela nekretnina pobliže navedenih u izreci uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu tog prava na njezino ime koju bi u protivnom zamijenila presuda.

5.Nakon što je proveo sve predložene dokaze, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-kako su stranke sklopile brak 24. kolovoza 2013. u kojemu je rođeno troje djece te je bračna zajednica prekinuta u ožujku 2021., a brak razveden 27. kolovoza 2021.,

-kako su utužene nekretnine kupljene tijekom trajanja bračne zajednice i to: a) 2017. godine u zu [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasnički dio 11/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) - 11/100 dijela čest.br. [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa] od 215 m2 i dvorište u [adresa] od 517 m2, s kojim je povezan posebni dio STAN BROJ 7 - trosobni stan na I. katu, zadnji s lijeva neposredno prije stepeništa, neto korisne površine 76,55 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, pretprostora, terase, spremišta u podrumu broj 7 površine 3,50 m2 i mjesta za ostavljanje motornih vozila broj 7, a b) 2019. godine nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i baš suvlasnički dio: 1/36 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - 1/36 dijela čest.br. [katastarska čestica] stambena zgrada od 541 m2, s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 5 - trosobni stan na I. katu u hodniku desno, od 3 sobe, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija, u površini od 71,49 m2 i ostave za zimnicu u suterenu broj 5,

- kako su obje nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao isključivo vlasništvo tuženika za cijelo,

-kako je u vrijeme prestanka bračne zajednice, prema procjeni građevinskog vještaka kojoj nije bilo prigovora, tržišna vrijednost nekretnine kupljene 2017. (E-7) iznosila 63.600,00 eura, a one kupljene 2019. iznosila je 59.000,00 eura,

- kako su stranke 4. ožujka 2021. pred javnom bilježnicom Gordanom Briševac Imprić pod br. OV-927/21 ovjerile potpise na izjavi kojom tužiteljica pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrđuje da je na ime isplate bračne stečevine od tuženika primila iznos od 20.000,00 eura te da prema istom nema više nikakvih potraživanja niti s osnova isplate bračne stečevine niti po bilo kojem drugom osnovu, izjavu kakvog sadržaja je u istom pismenu dao te potpisao i tuženik te da je istom obuhvaćena sva imovina koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- kako nema dokaza koji ukazuju na prisilu od strane tuženika prema tužiteljici prije potpisivanja izjave od 4. ožujka 2021. što bi predstavljalo razlog ništetnosti izjave, sukladno članku 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) jer iz presude prvostupanjskog suda Pp-1279/21 od 3. ožujka 2022. proizlazi da je bračna zajednica prekinuta nakon toga 14. ožujka 2021. kada je došlo do nasilja u obitelji,

- kako je prije zaključenja braka kupljen jedan stan (E-8) za kojeg je tuženik dokazao da je njegova posebna imovina, čijom prodajom je dijelom kupljen prvi sporni stan (E-7) koji predstavlja bračnu stečevinu za 1/6 dijela, dok tužena nije dokazala da je stan (E-8) kupljen za vrijeme trajanja zajednice života stranaka a prije zaključenja braka odnosno da bi predstavljao izvanbračnu stečevinu čijom prodajom su ostvarena sredstva za kupnju stana (E-7),

- kako je drugi sporni stan (E-5) kupljen zajedničkim sredstvima stranaka i kreditom koji je podigao tuženik i predstavlja bračnu stečevinu u cijelosti odnosno suvlasništvo stranaka za po ½ dijela,

- kako je tužiteljica kod potpisivanja izjave u uredu javnog bilježnika 4. ožujka 2021. primila isplatu od 20.000,00 eura, a 73.800,00 kn preko računa Zagrebačke banke d.d., što odgovara 1/2 procijenjene vrijednosti drugog stana (E-5) koji predstavlja bračnu stečevinu, dok prvi sporni stan (E-7) predstavlja bračnu stečevinu u 1/6 dijela koja je uračunata kod isplate.

6.Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja i njihove ocjene, prvostupanjski je sud zaključio kako nema dokaza koji ukazuju na prisilu od strane tuženika čija posljedica bi bila ništetnost izjave od 4. ožujka 2021. kojom su stranke sporazumno regulirale svoje odnose glede cijele bračne stečevine isplatom u iznosu koji je u srazmjeru s vrijednošću nekretnina utvrđenom po građevinskom vještaku prema cijenama na dan prestanka faktične bračne zajednice, radi čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7.Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a, za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

8.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7. i 8. ZPP-a na koju se sadržajem žalbi ukazuje jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice i svoje uvjerenje je opravdao logičnim razlozima.

9.Istovremeno, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10.U ovoj fazi postupka tužiteljica ustraje u tvrdnji da nije primila u gotovini iznos od 20.000,00 eura prilikom potpisivanja izjave u uredu javnog bilježnika već jedino 73.800,00 kn uplaćenih na njezin tekući račun i da prvostupanjski sud nije razjasnio zašto bi tuženik vršio uplatu spomenutog iznosa na račun ako je podmirio potraživanje prema njoj isplatom 20.000,00 Eura glede cijele bračne stečevine jer bi time, ako je izvršio plaćanje u gotovini, tom isplatom preko računa platio iznos koji nije dužan. Navodi i kako je iz iskaza nesrodnog svjedoka UP jasno kako su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 2010. sve do sklapanja braka 2013. a nakon toga u bračnoj koja je faktično trajala do ožujka 2021. te da su sva tri stana kupljena u tijeku zajednice stranaka, bilo izvanbračne ili bračne pa obzirom na njezino trajanje, rođenje i odgoj troje zajedničke djece smatra kako joj, uzev u obzir procjenu vrijednosti spornih nekretnina a umanjeno za nesporno primljeni iznos od 73.800,00 kn, pripada suvlasnički dio spornih nekretnina od 5/12, a tuženiku od 7/12 dijela

11.Kako je valjano ocijenio i sud prvog stupnja, predmet spora valja razriješiti u smislu odredbe članka 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 05/15- dalje: ObZ) koja se odredba ima primijeniti obzirom na vrijeme stjecanja prijepornih nekretnina a prema kojoj odredbi je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te temeljem odredbe članka 249. st.1. ObZ-a koja propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, kao i sadržajno istovjetne odredbe čl. 36. i 37. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/2015, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23- dalje: ObZ/2015).

12.Nadalje, imati je u vidu kako se prema odredbi iz čl. 40. st. 1. ObZ/2015 bračnim ugovorom mogu urediti imovinski odnosi na postojećoj i budućoj imovini a prema stavku 3. bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

13.I po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da izjava od 4. ožujka 2021. na kojoj su ovjereni potpisi stranaka, obzirom se istom uređuju pitanja bračne stečevine izričitom raspoložbom stranaka kao bračnih drugova i kojom je tužiteljica potvrdila primitak 20.000,00 Eura kao isplatu bračne stečevine te se prema supružniku, ovdje tuženiku, jasno odrekla bilo kakvih daljnjih potraživanja po osnovi bračne stečevine ili bilo kojoj drugoj osnovi, kao i tuženik prema njoj, po svom obliku i sadržaju ima značaj navedenog ugovora kojim su stranke razriješile svoje međusobne imovinsko pravne odnose na cijeloj imovini koja predstavlja bračnu stečevinu.

14.O tome da se nije radilo samo o diobi zajedničkog novca položenog na tuženikovom računu kako je navodila tužiteljica osnovano je zaključio prvostupanjski sud na temelju uvida u promet po tuženikovom računu kod Zagrebačke banke d.d. i samog sadržaja pravnog posla, za koji je dao valjane razloge pod točkama 17., 21. i 22. obrazloženja koji se u cijelosti prihvaćaju.

15.Navodima žalbe tužiteljica ničim konkretnim nije dovela u sumnju odlučna činjenična utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda glede pravne naravi izjave od 4. ožujka 2021. kao isprave kojom su stranke uredile svoje imovinskopravne odnose na cijeloj imovini u smislu čl. 40. ObZ/2015 budući u bitnome prigovara ocjeni dokaza glede utvrđenja što sve predstavlja bračnu stečevinu tvrdeći kako sporni stanovi te onaj kupljen prije zaključenja braka su stečeni zajedničkim radom tijekom trajanja bračne i izvanbračne zajednice i predstavljaju bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela kao i da joj je tuženik na ime bračne stečevine isplatio samo 73.800,00 kn uplatom na njezin račun.

16.Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako nema dokaza koji ukazuju da je prilikom potpisivanja izjave od 4. ožujka 2021. bilo nedostataka koji bi ukazivali na ništetnost tog pravnog posla, za koji su dani valjani razlozi u točki 20. obrazloženja koji se prihvaćaju, a isti se također u ovom stadiju postupka ničim konkretnim ne osporavaju ili dovode u sumnju.

17.Dodatno je navesti kako ugovor, da bi proizvodio pravne učinke mora biti valjan: 1. ugovorne strane moraju biti poslovno sposobne, 2. izjava volje za sklapanje ugovora mora biti dana slobodno i ozbiljno (ne smije biti mana volje), 3. ugovorena činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva, 4. pobuda mora biti dopuštena, 5. u određenim slučajevima mora biti sklopljen u propisanom obliku (formi). U protivnome, ugovor neće biti valjan, tj. ovisno o razlozima bit će ništetan ili pobojan.

18.Ništetni su oni ugovori koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Ti se ugovori nazivaju i apsolutno ništetnim ugovorima pa se s njima postupa kao da nisu sklopljeni.

18.1.Prema odredbama ZOO-a ništetnim ugovorima, kao težim oblikom nevaljanog pravnog posla, smatraju se: a) ugovori za koje je predviđena sankcija ništetnosti bez obzira jesu li svojim sadržajem protivni načelima javnog poretka ili kojoj drugoj imperativnoj zakonskoj zabrani i b) ugovori koji su svojim sadržajem protivni načelima javnog poretka iako sankcija njihove ništetnosti nije zakonom izričito propisana, jer cilj povrijeđenog pravila o zabranjenoj protivnosti s javnim poretkom ne ukazuje na neku drugu sankciju nego na ništetnost (čl. 322. ZOO).

18.2.Kao razlozi ništetnosti javljaju se: potpuna poslovna nesposobnost, neke mane volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora, povreda pravila o obliku (formi) ugovora, protivnost javnom poretku i prisilnim propisima te nedopušteni odnosno nemogući uvjeti.

18.3.Ništetnost nastupa po samom zakonu obzirom na činjenicu da sud na nju pazi po službenoj dužnosti (čl. 327. st.1. ZOO).

19.S druge strane pobojni ugovori, kao blaži oblik nevaljanog pravnog posla (u pravnoj teoriji nazvani još i relativno ništetni, čl. 330.-335. ZOO) proizvode pravne učinke od kada su nastali jednako kao i valjani ugovori, sve dok ne budu poništeni. Pobojni ugovori kao i ništetni ugovori imaju nedostatke koji utječu na njegovu valjanost, ali za razliku od ništetnih ugovora taj nedostatak je otklonjiv jer od volje ugovorne strane koja je u pravilu ovlaštena tražiti poništenje ugovora u čiju korist je ustanovljena pobojnost ovisi hoće li ugovor poništiti ili će ugovor proizvoditi učinke kao i valjani ugovori. Dakle, pobojnost ne nastupa po samom zakonu. Pobojnost se ustanovljuje u interesu stranaka, a ne u općem društvenom interesu kao kod ništetnih ugovora pa sud na pobojnost ne pazi po službenoj dužnosti, već samo na zahtjev ugovorne strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Ako pobojni ugovor bude poništen, posljedice poništaja nastupanju od njegova sklapanja, kao i kod ništetnih ugovora.

20.Za valjani pravni posao nužno je da očitovanja suugovaratelja budu sukladna njihovoj volji, ona mora biti prava tako da unutarnji sadržaj volje odgovara očitovanju. Nesklad između volje i očitovanja naziva se manama volje, što u pravilu ulazi u područje pobojnosti pravnih poslova i s tim u svezi pripadajućih posljedica. Iznimno neke mane volje uzrokuju ništetnost ugovora kao što su uporaba sile, školski primjer odnosno šala i nesporazum.

21.Prema odredbi čl. 279. st. 3. ZOO-a ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani, ništetan je. Napomenuti je kako pravna teorija spominje dva oblika sile i to fizičku silu (vis absoluta) kao akt koji znači neotklonjivu mehaničku silu gdje prisiljena strana nema svoju volju kod njezina očitovanja (netko prisilo drugoga na potpis nasilnim vođenjem ruke pri potpisivanju) ili psihičku silu (vis compulsiva) koja ima značenje prijetnje nastupanja određenog zla ako se ne sklopi određeni posao.

22.Iz rezultata provedenog postupka razvidno je da je tužiteljica dovodila u pitanje pravnu valjanost sklopljenog pravnog posla izjavom od 4. ožujka 2021. koja sadržajno predstavlja dvostrani pravni posao o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, zbog mana volje u smislu uporabe sile, za koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako nije dokazana, kao ni bilo koji drugi oblik mane volje koji uzrokuje ništetnost te da se ne radi o ništetnosti iz čl. 322. ZOO-a, na koju sud pazi po službenoj dužnosti i o kojoj se može zauzeti stav u ovoj parnici kao o prethodnom pitanju, što se inače u žalbi i ne problematizira odnosno u tom dijelu ne osporava.

23.U takvoj situaciji, pobijanje ugovora zbog eventualnog postojanja mana volje koje ulaze u područje pobojnih ugovora (prijetnja iz čl. 279 st. 1. ZOO, zabluda iz čl. 280. st. 2. ZOO, prijevara iz čl. 284 st.1. ZOO), ne može se obaviti prigovorom u ovoj parnici koja se vodi radi utvrđenja bračne stečevine, već bi tužiteljica trebala u posebnoj parnici ishoditi odluku kojom se izjava stranaka od 4. ožujka 2021. koja predstavlja ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, poništava. Pobojni ugovori, naime, ne mogu se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici jer oni proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok ih sud po tužbi jedne od stranaka konstitutivnom presudom ne poništi, kakvu odluku tužiteljica, prema stanju spisa nije ishodila.

24.Dosljedno, budući je provedenim dokazima u zakonito provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno utvrdio da izjava od 4. ožujka 2021. po svom pravnom obliku i sadržaju predstavlja ugovor iz čl. 40. ObZ/2015 kojim su stranke kao bračni drugovi uredile svoje imovinskopravne odnose na postojećoj imovini isplatom, a koji nije opterećen razlozima ništetnosti, za što je dao dostatne i jasne razloge koji se prihvaćaju, što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u sumnju, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka s udjelom od po ½, a posljedično i zahtjev na izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu koju bi u protivnom zamijenila presuda.

25.U odnosu na ostale žalbene navode glede utvrđenja prvostupanjskog suda o stjecanju nekretnina koje predstavljaju predmet spora a s tim u svezi i zaključcima o tome u kojem dijelu sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu odnosno posebnu imovinu tuženika kao i iznosu koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime bračne stečevine kao i sadašnjim imovinskim prilikama stranaka ovaj sud ne nalazi potrebnim se očitovati jer te činjenice više nisu odlučne (čl. 375. st. 1. ZPP) kod utvrđenja da su stranke svoje imovinskopravne odnose riješile na način kako je to uređeno ispravom od 4. ožujka 2021., a to je li tuženik u cijelosti podmirio svoju obvezu dogovorenim iznosom isplate u novcu nije predmet ove parnice.

26.Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, 107/25) za koju je sud prvog stupnja dao jasne i iscrpne razloge koji nisu dovedeni u sumnju paušalnim žalbenim navodima.

27.Kako tužena nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to je žalbu tužene glede odluke o troškovima valjalo odbiti kao neosnovanu.

28.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

29.Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu ovaj sud je odbio jer isti nije bio potreban (članak 155. u svezi sa člankom 166. ZPP).

U Splitu, 29, travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić