Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-879/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Oreškoviću odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Ivani Lubina zamjenici Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-74/2021-36 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-74/2021-36 od 13. listopada 2023. u točki I. i točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška u iznosu 186,64 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 497,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-74/2021-36 od 13. listopada 2023. suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati daljnji iznos od 900.00eura/6.781,05 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 9.10.2018. do 31. prosinca 2022. određenom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.736,14eura/43.218,95 kn (slovima: šezdesetpettisućakuna) s pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva za naknadu štete radi oštećenja i pogoršanja zdravlja uslijed nezakonitog oduzimanja slobode, pa do isplate, te u djelu kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni dio od 26.4.2018. do 8.10.2018., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54,93ura/ 413,87kn1, s pripadajućom zateznom kamatom od 13. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude u točki I. i točki III. izreke žalbu je pravovremeno podnijela tužena zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.406,25 kn / 186,64 EUR prema fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK.

2.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu porekao navode žalbe i predložio istu odbiti kao neosnovanu, te traži trošak u iznosu 497,50 EUR / 3.748,41 kn.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme kojeg je došlo do narušenja njegovog zdravstvenog stanja.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužena, jer pobijana presuda nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje:

-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-1554/2017 od 23. rujna 2017. ovdje tužitelju određen istražni zatvor zbog osnovane sumnje da je počinio kaznena djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ-a,

-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1703/17 od 20. listopada 2017. tužitelju produljen istražni zatvor do 21. studenog 2017.,

-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1863/17 od 20. studenog 2017. odbijen prijedlog za produljenje istražnog zatvora tužitelju te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu, koje rješenje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-II-1481/2017. od 24. studenog 2017. na način da je tužitelju kao okrivljeniku ponovno određen istražni zatvor koji počinje teći danom njegova uhićenja,

- da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu K-DO-151/18 od 19. siječnja 2018. obustavljena istraga protiv ovdje tužitelja zbog nepostojanja dokaza da je tužitelj počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret rješenjem o istrazi,

- da je tužitelj bio lišen slobode tijekom 61 dan, točnije u periodu od 21. rujna 2017. kada je uhićen pa do 20. studenog 2017.,

- da je u ovom predmetu presudom poslovni broj Pn-758/2019-9 od 17. siječnja 2020. tužitelju dosuđen iznos od 3.238,44 EUR / 24.400,00 kn s osnova naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode temeljem članka 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/2008., 76/2009., 88/2011., 121/1999., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014. i 70/2017. – dalje: ZKP) važećeg u vrijeme pokretanja odnosno dovršetka navedenog kaznenog postupka, a kojim je propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima prava na svekoliku rehabilitaciju, pravu na naknadu štete, te druga prava utvrđena zakonom,

- da je tužitelj tijekom boravka u zatvoru koristio lijekove za smirenje – Normabel, a odmah po izlasku iz zatvora završio je na psihijatriji gdje se dalje liječio i koristio druge lijekove koji su mu propisani, da je tijekom boravka u zatvoru smršavio i izgubio 17 kg,

- da prije predmetnog događaja tužitelj nije imao psihičkih tegoba nije uzimao kakvu terapiju, da su zdravstvene tegobe potrajale su više od godinu dana , a nakon što se u konačnici odselio u Irsku te tegobe su prestale,

- da je tužitelj boravak u zatvoru podnosio teško i prilikom posjeta majke plakao i molio da mu se pomogne jer ga maltretiraju, govorio kako više ne može izdržati i da će se objesiti, da je po izlasku iz istražnog zatvora bio pod lijekovima i nemiran, uglavnom boravio u zatvorenom prostoru jer se osjećao psihički vrlo loše, da se tužitelj zbog svega odselio u Irsku,

- iz nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatra dr. Lane Mužić Marinić proizlazi da je tužitelj rođen 1990. uslijed štetnog događaja razvio simptomatologiju poremećaja prilagodbe uz posttraumatske anksiozno depresivne smetnje, da se psihijatrijski liječio od 21. studenog 2017. početno zbog smetnji prilagodbe uz depresivne simptome, da se prema nalazu od ožujka 2018. radi o osobi s visokoprosječnim intelektualnim sposobnostima koja je razvila sve tri skupine simptoma PTSP-a, s iscrpljenjem sposobnosti prilagodbe i anksiozno-depresivnim simptomima, da je zadnji nalaz psihijatra od 9. listopada 2018.,da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti 5% kroz godinu dana, a to smanjenje se odnosi na sniženo raspoloženje, povlačenje od društva, napetost, pojačanu pobuđenost, prisjećanja na događaj, smetnje spavanja, te da je liječenje tužitelja završeno 9. listopada 2018.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravu odredbu članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, kada je u točki I. izrijeke pobijane presude naložio tuženoj da tužitelju isplati iznos od 900,00 EUR / 6.781,05 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a tekućim od 9. listopada 2018. pa do isplate, navodeći u odlomku 20. i 21. obrazloženja valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.

8. Odredbom članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014. – dalje: Ustav) propisano je da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku, te je Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i slobode (Narodne novine broj 06/1999. i 08/1999.) propisano da je sloboda čovjeka zajamčena kao jedna od temeljnih ljudskih prava, jednako kao i člankom 22. stavak 2. Ustava.

8.1. Prema odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 28/2018. – dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, prema stavku 2. pod pravom osobnosti smatra se između ostalog, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te slobodu.

9. Neosnovano lišenje slobode tužitelja smatra se štetnom radnjom kojom je tužitelju nanijeta šteta odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti u smislu odredbe članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a na duševno i tjelesno zdravlje i slobodu.

10. Odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete i pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, ciljem kojem služi ta naknada, ali i tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Tužitelj koji je bio neosnovano lišen slobode i u istražnom zatvoru proveo 61 dan, ima pravo na naknadu štete zbog pogoršanja zdravlja uslijed nezakonitog oduzimanja slobode, koju štetu je dužna nadoknaditi tužena. U konkretnom slučaju, presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-758/2019-9 od 17. siječnja 2020. tužitelju je dosuđen iznos od 3.238,44 EUR / 24.400,00 kn s osnova naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode, no tom presudom nije obuhvaćena naknada neimovinske štete zbog pogoršanja zdravlja.

12. Budući iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj već u tužbi zatražio naknadu neimovinske štete zbog pogoršanja zdravlja koja nije obuhvaćena navedenim iznosom od 3.238,44 EUR / 24.400,00 kn, sud prvog stupnja je pobijanom presudom odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, dok tužena neosnovano u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Sudska praksa na koju se tužena poziva u žalbi nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer nije činjenično i pravno identična, niti odlučna za ovaj postupak jer ishod ovog postupka ovisi o povredama i svim okolnostima utvrđenim u ovom predmetu.

13. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika u pogledu visine naknade štete , valja navesti da dosuđeni iznos odgovara težini povrede koja je utvrđena u postupku navedenim psihijatrijskim vještačenjem i prema okolnostima slučaja kako je to pravilno navedeno u odlomku 20. obrazloženja pobijane presude, a sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a, vodeći pritom računa o cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već su polazna točka za utvrđivanje pravične novčane naknade.

14. Odluka o parničnom trošku u točki III. izrijeke prvostupanjske presude pravilna je u pogledu osnova (članak 154. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), dok tužena neosnovano osporava utvrđeni omjer tužitelja u sporu od 76% . Suprotno žalbenim navodima tužene, iz spisa predmeta proizlazi da je tužena u odgovoru na tužbu (list 73 spisa) osporila osnov i visinu utuženog potraživanja.

15. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i točkom III. izreke, te odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

16. Budući da tužena nije uspjela sa žalbom valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 1.406,25 kn / 186,64 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II. izreke.

17. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 497,50 EUR jer taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP -a za odlučivanje o žalbi, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Karlovcu 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj