Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-168/2025-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj tužitelja ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HŽ infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Mihanovićeva 12, 10000 Zagreb, OIB: 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6103/2021-38 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6103/2021-38 od 24. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku HŽ infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 5.718,02 EUR, i to po osnovi naknade neimovinske štete u iznosu od 4.379,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos počevši od dana podnošenja tužbe 15.06.2021.g. pa nadalje da isplate, računajući:

od 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje,

od 01. siječnja 2022.g. do 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje,

od 01. srpnja 2022.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje,

od 01. siječnja 2023.g. do 30. lipnja 2023.g. po stopi od 5,50 % godišnje,

od 01. srpnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi od 7,00 % godišnje,

od 01. siječnja 2024.g. do konačnog namirenja 7,50 % godišnje,

a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja do konačnog namirenja, sukladno čl. 29. ZOO-a.

II. Nalaže se tuženiku HŽ infrastrukturi d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete (izgubljene zarade) iznos od ukupno 1.338,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 87,79 Eur počevši od 16.12.2019.g;

- 265,13 Eur počevši od 16.01.2020.g;

- 287,00 Eur počevši od 16.02.2020.g

- 385,76 Eur počevši od 16.03.2020.g.,

- 312,58 Eur počevši od 16.04.2020.g;

pa do isplate računajući:

od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje,

od 01. siječnja 2020.g. do 30. lipnja 2020.g. po stopi od 6,11% godišnje,

od 01. srpnja 2020.g. do 31. prosinca 2020.g. po stopi od 5,89 % godišnje,

od 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje,

od 01. siječnja 2022.g. do 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje,

od 01. srpnja 2022.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje,

od 01. siječnja 2023.g. do 30. lipnja 2023.g. po stopi od 5,50 % godišnje,

od 01. srpnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi od 7,00 % godišnje,

od 01. siječnja 2024.g. do konačnog namirenja 7,50 % godišnje,

a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja do konačnog namirenja, sukladno čl. 29. ZOO-a, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 2.256,13 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. “

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj u ovom predmetu potražuje od svog poslodavca naknadu štete koju je pretrpio uslijed ozljede na radu dana 7. studenog 2019.

6. Osnovano žalitelj navodi da je u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Naime, prema odredbi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud pod točkom I. izreke nalaže tuženiku da podmiri ukupan iznos od 5.718,02 eura, te dalje u istoj točci precizira iznos od 4.379,85 eura s osnova naknade neimovinske štete uvećan za zatezne kamate, a ne naznačuje na što se odnosi preostali iznos dosuđen pod ovom točkom. S druge strane pod točkom II. izreke dosuđuje tužitelju na ime imovinske štete (izgubljene zarade) iznos od 1.338,17 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim pod istom točkom.

9. Slijedom navedenog, izreka pobijane presude je nerazumljiva, jer nije jasno na što se odnosi dosuđena razlika od iznosa 4.379,85 eura do iznosa od 5.718,02 eura, odnosno ukoliko se također odnosi na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade, je li to znači da je prvostupanjski sud s ovog osnova tužitelju štetu dvaput priznao.

10. Kako sud prvog stupnja u izreci nije naveo na što se odnosi dosuđena razlika od iznosa 4.379,85 eura do iznosa od 5.718,02 eura, a to se ne može razumjeti ni iz teksta obrazloženja, time je počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Pored toga, osnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 260. stavak 1. ZPP-a.

12. Sukladno odredbi članka 260. stavak 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave.

13. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 260. stavak 1. ZPP-a kada je propustio usmeno saslušati vještaka za financije Marijana Jovića, a u okolnostima kada je stranka (tuženik) imala primjedbe i pitanja u svezi s nalazom i mišljenjem kojeg je vještak podnio u pisanom obliku.

14. Naime, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može dati i u pisanom obliku prije rasprave, dakle pisano i usmeno na raspravi, ali ne i samo u pisanom obliku.

15. Kada prvostupanjski sud propusti pozvati vještaka na glavnu raspravu te ga saslušati u pogledu iznesenih konkretnih prigovora na nalaz i mišljenje, stranka je onemogućena u raspravljanju, a što bi ukazivalo i na počinjenu bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

16. Pored toga, pobijana presuda nema razloge ni o istaknutom prigovoru zastare za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbenog zahtjeva (s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade, a koji zahtjev je u tužbi iznosio 5.000,00 kuna/663,61 eur[1] da bi onda bio povećan na iznos od 1.338,17 eura), kako to osnovano ističe tuženik u svojoj žalbi.

17. Povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (članak 191. stavak 1. ZPP-a).

18. Međutim, ako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (članak 191. stavak 2. ZPP-a), a kako to cijeni i revizijski sud u odluci broj Rev-429/2024-2 od 12. lipnja 2024.

19. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

20. U konkretnom slučaju proizlazilo bi da se preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi i u skladu sa prethodno citiranim pravnim shvaćanjem podnošenjem tužbe u ovom sporu bila bi prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva).

21. Međutim, povišenjem tužbenog zahtjeva zakonske zatezne kamate na iznos za koji je uvećan tužbeni zahtjev, teku od trenutka preinake tužbenog zahtjeva. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen, jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

22. U takvoj situaciji tuženik osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

23. U odnosu na preostale žalbene navode je za istaći kako je ovaj sud suglasan s ocjenom prvostupanjskog suda da je ozljeda tužitelja nastala u radno vrijeme u prostoru poslodavca u kojemu je obavljao rad, dok razlog za ekskulpaciju tuženik nije dokazao, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) jest upravo na poslodavcu.

24. Isto tako je za istaći kako o pitanju obujma popravljanja štete kada radnik od poslodavca potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike primanja koje je ostvario (u tom slučaju naknade plaće za vrijeme bolovanja) i bruto plaće koju bi ostvario, revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovnog broja Revr 954/15-2 od 19. listopada 2016.

25. Prema izraženom pravnom shvaćanju radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu, jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz članka 1085. stavak 1. ZOO-a.

26. Zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene procesne povrede, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 29. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević