Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-111/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica EJN, dipl. iur., protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1021/2024-16 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1021/2024-16 od 16. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, broj: REG-02/8-022288/24 od 11. lipnja 2024.g. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja EJ nije prestao.
II. Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude Ugovor o radu broj: HP-02/2-060857/20 od 18. siječnja 2021. sklopljen između tužitelja i tuženika.
III. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356 da tužitelju EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u visini od 5.332,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/1, 148/11, 25/23, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. To zato jer su dati jasni i neproturječni razlozi za odluku, koji žalbenim razlozima nisu dovedeni u sumnju, osobito po pitanju ocjene je li tuženik dokazao opravdanost razloga iz obrazloženja Odluke o otkazu („obavljanje rada pod utjecajem alkohola“).
6. U žalbenom stupnju postupka sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke dopuštenosti tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja od 11. lipnja 2024., odnosno je li tuženik dokazao opravdanost razloga navedenih u samoj Odluci o otkazu, kao i jesu li postojali uvjeti da tuženik tužitelja prvo upozori na kršenje pravila tzv. nulte tolerancije na alkoholiziranost radnika, prije donošenja Odluke o otkazu.
7. Prema odredbi članka 115. stavak 1. podstavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (članak 135. stavak 3. ZR-a).
8. Nadalje, odredbom članka 119. stavak 1. i 2. ZR-a propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
9. Sukladno odredbi članka 150. stavak 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje oduke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna (članka 150. stavak 12. ZR-a).
10. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštar za expres dostavu na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. siječnja 2021.,
- da je tuženik 11. lipnja 2024. otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika protiv koje je tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava od 28. lipnja 2024. kojeg je tuženik zaprimio 3. srpnja 2024., te na isti nije odgovorio, a tužitelj je u daljnjem zakonskom roku 22. srpnja 2024. podnio tužbu i time je ostvario pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbi članka 133. ZR-a,
- da se radničko vijeće protivilo otkazu,
- da tužitelj nije upozoren prije otkaza,
- da je tužitelju 29. travnja 2024. na radnom mjestu od strane ovlaštenog radnika tuženika utvrđena prisutnost alkohola u organizmu od 1,11 promila ,
- da je provjera alkoholiziranosti tužitelja rađena po prijavi njegove nadređene ĐJ koja je o tužiteljevom stanju obavijestila šefa AJ pa je po protokolu poslan povjerenik zaštite na radu koji je alkotestirao tužitelja,
- da je tužitelju omogućena obrana putem video poziva,
- da je tužitelj bio upoznat sa internim aktima tuženika kojima je, između ostalog, bila zabranjen dolazak na posao pod utjecajem alkohola, time da radnik čini povredu obveze iz radnog odnosa ako dođe na rad pod utjecajem alkohola,
- da tužitelj uslijed alkoholiziranosti kritičnog dana nije bio fizički sposoban obavljati poslove radnog mjesta poštara za expres dostavu (otišao je kombijem raditi dostavu bez da je uzeo pakete te se naknadno vratio po pakete), te je njegovo sudjelovanje u prometu pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice predstavljalo opasnost za sebe i druge u prometu.
11. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud, a imajući u vidu da je tuženikovim Pravilnikom o radu izričito određeno da radnik teško krši obveze iz radnog odnosa ako se, između ostalog, alkoholizira prije i za vrijeme rada (članak 48. Pravilnika o radu, HP glasnik 19/23 u svezi s članom 42. i 43. Pravilnika o zaštiti na radu, HP glasnik 26/20) pozivom na odredbu članka 115. stavak 1. toč. 3. ZR-a pravilno ocijenio da postoji opravdani razlog za otkaz odnosno da je tuženik dokazao tužiteljevo skrivljeno ponašanje u odnosu na otkazni razlog koji je predmetom ispitivanja.
12. Naime, isti je prekršio zabranu konzumiranja alkohola te je obavljao poslova svog radnog mjesta pod utjecajem alkohola, budući je kod njega, unatoč nultoj toleranciji na alkohol, koja se temelji i na odredbi članka 58. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), u redovnom radnom vremenu utvrđena koncentracija alkohola koja prelazi 0,0 promila.
13. Činjenice što se nije ozlijedio, odnosno ozlijedio drugog radnika, te što za tuženika kao poslodavca nije nastala šteta nisu odlučne, s obzirom da ugovorena nulta tolerancija na alkohol isključuje mogućnost konzumacije alkohola i prije posla pa time i rad pod utjecajem alkohola, a što je i regulirano tuženikovim Pravilnicima kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, zbog koje se radniku može otkazati ugovor o radu, dok pravo tuženika na otkaz ugovora o radu nije uvjetovano vrstom otkaza (redoviti ili izvanredni), već zakonom određenim općim i posebnim pretpostavkama za pojedine vrste otkaza.
14. Isto tako je za navesti kako nije povrijeđena odredba niti članka 119. ZR-a, jer nije bilo za očekivati od tuženika da upozorava tužitelja na zabranu konzumiranja alkohola prije i za vrijeme posla, odnosno nultu toleranciju na alkohol za vrijeme radnog vremena, niti na mogućnost otkaza, u situaciji kad i sam tužitelj navodi da mu je to bilo poznato i da je prije predmetnog događaja već u više navrata bio podvrgnut alkotestiranju.
15. U situaciji kada su u postupku utvrđene činjenice da je tužitelj bio upoznat sa internim aktima tuženika kojima je između ostalog bilo zabranjeno ne samo obavljanje poslova radnog mjesta, već i dolazak na posao pod utjecajem alkohola (na način da je bila propisana nulta tolerancija na prisutnost alkohola u krvi radnika) te da nije osporavao da je bio upoznat s obvezom alkotestiranja, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev na temelju navedenih zakonskih odredaba.
16. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenjena odredba članka 150. stavak 1. ZR-a kojom je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. U postupku je utvrđeno da je radničko vijeće bilo upoznato sa svim relevantnim činjenicama, a njegovo protivljenje otkazu svodi se zapravo na zamolbu poslodavcu da se radnik ostavi u radnom odnosu, pa stoga nema osnove za zaključak da postupak savjetovanja nije pravilno proveden.
17. Napominje se dodatno da je i prema odredbi članka 58. stavak 1. ZZR-a izrijekom propisana zabrana korištenja sredstava ovisnosti na način da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u odnosu na alkohol posebno je normirano kako se smatra da je svaki radnik kod kojeg bude izmjereno više od 0,0 g/kg alkohola u krvi, odnosno 0,0 mg u litri izdahnutog zraka, pod utjecajem alkohola pa takvo postupanje radnika predstavlja tešku povredu radnih obveza zbog kojih poslodavac ima opravdani razlog otkazati ugovor o radu.
18. I prema shvaćanju ovog suda, a kako to pravilno cijeni i prvostupanjski sud, okolnost da je radnik čije izvršavanje radnih obveza uključuje sudjelovanje u prometu, zatečen pod utjecajem alkohola za vrijeme dok je bio zadužen za radne obveze, to predstavlja opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
19. U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ispunjene su pretpostavke dopuštenog i zakonitog otkaza ugovora o radu u smislu odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, te članka 119. ZR-a.
20. Slijedom toga, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev i u ostalom dijelu odnosno za sudski raskid ugovora o radu kojega je moguće prihvatiti samo u situaciji kada je nedopušten otkaz ugovora o radu (članak 125. stavak 1. ZR-a). Naime, pokraj zakonitog prekida radnog odnosa, sud više nema što raskidati.
21. S druge strane, zahtjev za naknadom štete vezan je uz sudski raskid i tek ukoliko sud prihvati zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, dosudit će radniku i naknadu štete.
22. Odluka o trošku zasniva se na ispravnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
23. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu 29. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
