REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4466/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LV i partneri odvjetničko društvo d.o.o., [adresa], OIB: 40831335506, kojeg zastupa opunomoćenik LV, direktor i odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi povrata kamata, 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23-01/104, URBROJ: 513-04-24-2 od 7. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23- 01/104, URBROJ: 513-04-24-2 od 7. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-416-02/2023-004/34, URBROJ: 513-007-01- 001-2023-02 od 8. studenoga 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem usvojen je zahtjev tužitelja za povrat kamata na porez plaćen bez pravne osnove u iznosu od 16.950,44 eura/127.713,09 kn (točka I. izreke), uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kako zatezna kamata na iznos neosnovano plaćenog poreza (01.02.2013.) za koji je utvrđeno da je bio plaćen bez pravne osnove (jer je osnova otpala temeljem sudske presude iz 2017.), teče od prvog sljedećeg dana nakon dana kada je porez bio plaćen, dakle od 02.02.2013. do isplate, temeljem članka 22. stavka 2. u svezi članka 21. stavak 2. Općeg poreznog zakona. Poziva se na stajališta Upravnog suda u Zagrebu u presudi broj UsI-437/21 od 22.09.2022. te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u potvrđujućoj presudi broj Usž-115/23 od 10.05.2023. Stoga mu je pravo na kamatu trebalo priznati od 02.02.20213., a ne kako navode upravna tijela od 24.08.2018.
3.1. Nadalje navodi kako je tuženik samo djelomično isplatio dug, pri tom napominje da je isplaćen iznos koji bi odgovarao glavnici (iznosu poreza plaćenog bez osnove) i iznosu kamate tekuće od 24.08.2018. do 05.11.2023 , međutim, dug nije isplaćen u cijelosti, nego je zakinut za iznos od 33.542,87 EUR, kao iznos nepodmirenog dijela duga slijedom članka 128. stavka 2. OPZ (a suglasno i članku 172. Zakona o obveznim odnosima) te za iznos daljnje zatezne kamate tekuće od 14.11.2023. do isplate. Tužitelj podsjeća i da se, slijedom citiranih zakonskih odredbi, u namirenje prvo računaju troškovi (tužitelj ih niti nije iskazivao), pa kamata, tek na kraju i – glavnica, a vidljivo je na str. 3. rješenja prvostupanjskog tijela i njemu priloženog obračuna kamata da porezno tijelo kamatu nije računalo od dana 02.02.2013. (kada je neosnovani porez bio plaćen) nego tek od 24.08.2018. kada je podnio zahtjev za povrat.
3.2. Napominje da je sporno, dakle, pravno pitanje, je li u konkretnom slučaju kamata tekla od 02.02.2013. (dan nakon što je neosnovani porez bio plaćen) ili od 24.08.2018. (kada je podnijet zahtjev za povrat).
3.3. Predlaže poništiti osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, predlaže da sud predmetni spor riješi bez rasprave te tužbu odbije kao neosnovanu.
5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26. dalje u tekstu: ZUS), strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima protivne stranke.
6. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredaba članka 98. točke 4. ZUS-a kojom je propisano da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile, a pisana dokumentacija na koju se pozivaju prileži sudskom spisu, odnosno spisu tuženika.
7.1. Sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja za povratom poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen bez pravne osnove te povrat kamata na porez plaćen bez pravne osnove. Zahtjev je podnesen 24. kolovoza 2018. godine.
10. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navodi da je porezni obveznik ispostavio račun broj 53/12 društvu Pacific Fruit Limited d.o.o. u iznosu 1.817.800,00 kn s iskazanim PDV-om u iznosu od 454.450,00 kn, obvezu PDV-a iskazao u PDV obrascu za 12 mjesec 2012. te je istu i podmirio. Nadalje, da su presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-437/21-11 od 22. rujna 2022. poništena rješenja tuženika (KLASA: UP/II-410-19/18-01/56, URBROJ: 513-04-21-3 od 2. veljače 2021.) i prvostupanjskog poreznog tijela (KLASA: UP/I-410-19/18-02/169, URBROJ: 513-07- 01-01/18-01 od 10. listopada 2018.), te je tužitelju priznato pravo na povrat PODV -a plaćenog po računu 53/12 društvu Pacific Fruit Limited d.o.o. (točke I. do III. izreke). Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž- 115/23-2 od 10. svibnja 2023.
10.1. Prvostupanjsko se tijelo poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6517/14 od 28. studenog 2017. prema kojoj se izdaci potrebni za izvršenje posla ne smatraju uslugama na koje se ima pravo zaračunati PDV temeljem Zakona o odvjetništvu i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
10.2. Nadalje, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je tužitelju izvršen 6. studenog 2023. povrat PDV-a koji je plaćen bez ravne osnove u iznosu od 60.315,88 eura/ 454.450,00 kn.
10.3. Pozivom na odredbe članka 21. stavka 2. i članka 127. stavka 5. i 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ), prvostupanjsko tijelo navodi da su na iznos poreza iskazanog na računu br. 53/12 plaćenog bez pravne osnove obračunate kamate u iznosu od 16.950,44 eura/127.713,09 kn koje počinju teći od dana kada je porezni obveznik podnio zahtjev za povrat poreza plaćenog bez pravne osnove do dana 5. studenog 2023., budući da je povrat izvršen 6. studenog 2023., s tim da je kamatni list sastavni dio rješenja.
11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, a žalbene navode smatra neosnovanima.
12. Člankom 21. stavkom 2. OPZ-a propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove
2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.
13. Člankom 127. stavkom 5. OPZ-a propisano je da je povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.
13.1. Prema stavku 6. članka 127. OPZ-a iznimno, povrat iz stavka 5. ovoga članka se neće izvršiti ako je porezno tijelo prethodno utvrdilo da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza koje naplaćuje porezno tijelo.
14. Člankom 130. OPZ-a propisane su opće odredbe o kamatama
14.1. Prema stavku 5. članka 130. OPZ-a na plaćene poreze bez pravne osnove kamate se obračunavaju počevši s 15-tim danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije.
14.2. Prema stavku 6. članka 130. OPZ-a iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez, tada obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga.
15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka, zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
16. Naime, uvidom u žalbu tužitelja utvrđeno je da je istom osporavao zaključak prvostupanjskog upravnog tijela da mu pravo na kamate pripada od podnošenja zahtjeva, smatrajući da mu to pravo treba priznati od dana uplate poreza.
17. Za ovakvo shvaćanje tužitelja nema uporišta u citiranim propisima.
18. U konkretnom predmetu tužitelju je pravo na kamatu priznato od dana podnošenja zahtjeva.
18.1. Nema osnova za zaključak tužitelja da bi mu pravo na kamatu valjalo priznato od dana uplate poreza, niti navedeno proizlazi iz presuda ovog suda na koje se poziva tužitelj. Naime, presudom UsI-437/21 od 22.09.2022. (potvrđene presudom Usž- 115/23 od 10.05.2023.) razriješeno je pitanje prava na povrat poreza na dodanu vrijednost, koji je tužitelju izvršen po rješenju KLASA: UP/I-410-19/2018-002/169, URBROJ: 513-007-01/001-2023-11 od 8. studenoga 2023., te pravo na kamatu (prvostupanjsko rješenje u postupku koji je prethodio sporu) ali ne i pravno pitanje od kada tužitelju treba priznati pravo na kamatu na porez plaćen bez pravne osnove.
19. Za navedeno je relevantan članak 130. OPZ-a koji sadrži opće odredbe o kamatama.
19.1. Imajući u vidu navedeno, obračunom kamata na način kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovo zato, jer iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 44 Pž- 6517/2014-4 od 28. studenog 2017. proizlazi kako tužitelj nije mogao na računu broj 53/2012 od 11. prosinca 2012. stranci Pacific Fruit Limited d.o.o. u iznosu od 1.817.800,00 kn s iskaznim PDV-om u iznosu od 454,450 kn, obračunati PDC, jer izdaci potrebni za izvršenje posla ne spadaju u usluge na koje se ima pravo zaračunati PDV, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09, 22/12 i 136/12), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja računa. Dakle, ne radi se o situaciji iz odredbe članka 130. stavka 6. OPZ-a, prema kojoj obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga, u slučaju kada je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez.
19.2. Pravilnost obračuna kamata tužitelj argumentirano ne osporava, niti dokazuje da isti ne bi bio valjan, već povredu nalazi u pogrešno utvrđenom razdoblju za koje mu kamate treba priznati, a taj je navod sud cijenio neosnovanim.
19.3. Pozivanje tužitelja na članak 22. stavak 2. OPZ-a prema kojemu porezni obveznik ili druga osoba u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona od dana kada je porezno tijelo primilo od poreznog obveznika ili druge osobe iznos preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove , nije opravdano. Ovo zato, jer se radi o generalnoj odredbi koja regulira pitanje nastanka prava iz porezno-dužničkog odnosa. Realizacija prava na povrat poreza plaćenog bez pravne osnove i pripadajućih kamata zatražena je podnošenjem zahtjeva, pa imajući u vidu citirane odredbe, ostvarenjem prava na povrat kamata na način kako je to učinilo upravno tijelo, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
20. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik LV, [adresa]
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
