REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III-Kr-43/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. KL, zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 1. ožujka 2024. broj K-771/2018-28 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 25. lipnja 2025. broj Kž-236/2024-5, u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. KL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 1. ožujka 2024. broj K-771/2018-28 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 25. lipnja 2025. broj Kž-236/2024-5 KL je proglašen krivim zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ-a i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

2. Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) „zbog povreda prava zajamčenih Ustavom RH, KZ- a i ZKP-a“ i to čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25.; dalje: ZKP-25) u vezi s čl. 469. toč. 1. do 4., čl. 468. st. 2. te čl. 475. st. 3. ZKP-25. Predlaže pravomoćnu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te „da se donese rješenje o odgodi odnosno da se pravomoćnoj presudi prekine izvršenje“.

III-Kr-43/2026-3

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP-25.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik smatra da nije mogao biti „osuđen kazneno za signalno plinski pištolj koji je kažnjiv po prekršajnom zakonu“ te da je „Došlo…do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“ kao i „povrede iz odredbi čl. 469 t 2) i t 4) ZKP-a“. Osporavajući zakonitost i pravilnost obrazloženja drugostupanjske presude (odlomci 6. do 10. ) prigovara da je „Prekršajni sud u Splitu…donio pravomoćnu presudu za isti događaj“ dakle da mu se dva puta sudilo za isto. Ističe da se tijekom postupka uvijek jednako branio tvrdeći da je „svjesno, s jasnim znanjem i voljom postupajući s izravnom namjerom posjedovao neovlašteno vatreno oružje B kategorije“ koje građani mogu posjedovati uz dozvolu, u protivnom čine prekršaj, odnosno da je predmetni pištolj „kupio kao pravi, platio kao pravi…smatrajući da se radi o oružju B kategorije.", dakle da nije znao da se radi o prerađenom oružju pa nije ni „imao svijest o protupravnom postupanju…po kaznenom zakonu“. Po mišljenju osuđenika nije pravilno primijenjen kazneni zakon jer oduzeto oružje „ima sve elemente oružja B kategorije konkretno čl. 7 st (2) t 5)“, a k tome „nije dokazano da je oružje izrađeno bez odobrenja pa nije ni moglo doći do povrede odredbe čl. 7. st.(1) t 1) Zakona o oružju“, sve uz osuđenikovo tumačenje razlike u izričaju radi li se o izradi oružja u smislu čl. 331. st. 1. KZ-a ili preradi oružja koje tom normom nije predviđeno. Pored toga „pobija“ navode iz toč. 11. do 14. drugostupanjske presude koji se odnose na ocjenu odluke o kazni, tvrdi da je „nejasno dali postoje ili nepostoje“ otegotne okolnosti zamjerkom da je kazna „rigorozna“ te da „ničim nije dokazano“ da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom što sve podvodi pod povrede iz čl. 468. st. 2. i čl. 469. ZKP-25, te čl. 5. st. 2., čl. 28. i čl. 118. st. 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.; dalje: Ustav).

5.1. Zaključno ističe da je povrijeđena odredba čl. 475. st. 3. ZKP-25 jer nije obaviješten o sjednici vijeća drugostupanjskog suda. Pojašnjava da osobno nije podnosio žalbu protiv prvostupanjske presude, ali je braniteljici „napomenuo da u žalbi navede“ da ga se pozove na sjednicu vijeća.

6. Prema važećim odredbama čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP- 26) zahtjev se može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona. Radi se o istovjetnim zakonskim granicama u odnosu na povrede zakona zbog kojih se zahtjev mogao podnijeti i u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva. Pored toga Vrhovni sud Republike Hrvatske je, sukladno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP-26 ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Nadalje, u zahtjevu je, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način, po mišljenju osuđenika, ostvarena povreda procesnog ili

III-Kr-43/2026-3

materijalnog zakona. Drugim riječima, opseg ispitivanja pravomoćne presude nije određen numerički istaknutim povredama zakona već razlozima koji potkrepljuju tvrdnju o postojanju istaknute povrede. Navedeno ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) što je osnova za utvrđenje krivnje i primjenu materijalno pravnih odredbi zakona.

7. Sadržajem zahtjeva u pretežnom dijelu osuđenik ustvari polemizira sa ocjenom dokaza i utvrđenjem činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud otklonio postojanje zablude o biću djela (osuđenikovu tvrdnju da nije znao da se radi o prepravljenom oružju) i zaključio o krivnji, a drugostupanjski sud, nakon razmatranja žalbe osuđenika, iste ocijenio pravilnim. Međutim, ovim se zamjerkama u biti problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se zahtjev ne može podnijeti.

7.1. Nadalje, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, dakle pravomoćna presuda se ne može pobijati niti iz osnove navedene u čl. 471. st. 1. ZKP-26, zbog nezadovoljstva odlukom o kazni. Pored toga, kod odluke o kazni drugostupanjski sud je u sklopu utvrđenih i vrednovanih okolnosti po prvostupanjskom sudu (odlomak 12. presude) podrobno razmotrio žalbene razloge osuđenika (odlomak 11. i 13. presude) uz jasan stav tog suda da je upravo kazna zatvora izrečena po sudu prvog stupnja odgovarajuća za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Prema tome, nije u pravu osuđenik ukoliko, tvrdnjom o nejasnom obrazloženju drugostupanjske presude, smjera na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku odnosno povredu pravičnosti postupka.

8. U odnosu na prosudbu postojanja povrede kaznenog zakona na koju, sudeći po karakteru prigovora, smjera osuđenik relevantan je činjenični supstrat izreke presude koji mora biti sastavljen tako da sadrži sve elemente predmetnog kaznenog djela. Izrekom pobijane presude osuđenik je proglašen krivim „što je … nabavio te kod sebe sve do 9. studenog 2017., … protivno odredbama čl. 6. st. 1. t. 9. Zakona o oružju … u svezi čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o oružju, … držao prepravljeni signalno-plinski pištolj marke "Walther" model P22, call. 6,35 mm, browing tvorničkog broja [tvornički broj], koji je bio prilagođen za ispaljivanje bojevnog streljiva call 6,35 mm browing i kao takav spada u A kategoriju oružja, koji pištolj s 5 komada streljiva su kod njega pronašli i oduzeli policijski službenici…“. Ovdje je posve jasno da radnju djela čini nabava i posjedovanje prerađenog vatrenog oružja koje je stoga, sukladno citiranim odredbama Zakona o oružju građanima zabranjeno, a o kojim odlučnim činjenicama je sud dao podrobne razloge u obrazloženju presude. Prema tome činjenični opis izreke presude sadrži sve bitne elemente kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. KZ-a za koje je osuđenik proglašen krivim i osuđen na vrstu i mjeru kazne koja je predviđena zakonom.

9. Nadalje, pravilna je i zakonita ocjena drugostupanjskog suda kojom je kao neosnovan otklonjen žalbeni prigovor osuđenika o povredi načela ne bis in idem. Uz argumente žalbenog suda (o postojanju „niz mjerila relevantnosti koja u konkretnom slučaju nisu ispunjena u kriteriju ocjene presuđene stvari“) valja reći da pravomoćna presuda Prekršajnog suda u Splitu, kojom je optužba odbijena „iz procesnih razloga

III-Kr-43/2026-3

… zbog odustanka tužitelja jer je pokrenut kazneni postupak“ (odlomak 12.2. prvostupanjske presude), predstavlja tzv. formalno okončanje postupka pred sudom pa takva odluka nema značaj odluke kojom se odlučuje u meritumu, dakle je li osuđenik počinio prekršajno djelo. Naime, osuđenik pogrešno tumači odredbu čl. 12. ZKP-25 kao zabranu dvostrukog suđenja bez obzira na vrstu već donesene pravomoćne presude. Značaj i doseg spomenute procesne norme valja sagledati u povezanosti sa odredbama čl. 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija) te čl. 31. Ustava koje propisuju da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom (i kaznenim postupkom te države). Stoga, kako odbijajuća presuda u prekršajnom postupku nije odluka kojom je neka osoba pravomoćno oslobođena ili osuđena u konkretnom slučaju pobijanom pravomoćnom presudom nije povrijeđeno načelo ne bis in idem.

10. Iz podataka u spisu predmeta, kao i sadržaja zahtjeva, nije sporno da osuđenik u roku predviđenom za žalbu niti u žalbi podnijetoj protiv prvostupanjske presude putem braniteljice (državni odvjetnik se nije žalio protiv prvostupanjske presude) nije zahtijevao da on i/ili njegova braniteljica budu izviješteni o sjednici vijeća. Stoga je sjednica vijeća drugostupanjskog suda zakonito održana bez prisutnosti stranaka te nije povrijeđena odredba čl. 475. st. 3. ZKP-25 kako se tvrdi u zahtjevu.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP-26 trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan te nema mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP-26.

Zagreb, 29. travanj 2026.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo