Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-134/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Bernarda nova d.o.o., Varaždinska 29/a, Nedeljanec, OIB 13964516092, koji je zastupan po punomoćniku Tiihomiru Rožmariću, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-892/2021-67 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-892/2021-67 od 10. siječnja 2025.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 78.420,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,

b) potvrđuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 3.555,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,

c) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 14.140,02 eura.

d) preinačuje u pobijanom dijelu točke I., točke II. i točke III. izreke, kojima je određen rok od osam dana za dobrovoljno izvršenje naložene obveze tužitelju, tako da se sada taj rok određuje od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 78.420,27 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude, u roku od osam dana (točka I. izreke), kao i iznos od 3.555,55 eura bruto na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to specificirano u izreci presude, u roku od osam dana (točka II. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose pod točkama I. i II. izreke (78.420,27 eura i 3.555,55 eura) kao neosnovan (točka III. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 14.140,02 eura, u roku od osam dana, dok je za više zatraženi iznos od 187,50 eura zahtjev odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ali pred drugim sucem.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće i drugim primanja koje bi tužitelj ostvario da je radio kod tuženika od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2021.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je presudom tog suda poslovni broj Pr-49/2019 utvrđeno da je tuženikova odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu nezakonita, da mu radni odnos nije prestao te je naloženo tuženiku da u roku od tri dana tužitelja vrati na rad na radno mjesto kuhara, a što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-

1276/2020 od 12. siječnja 2021.,

- da iznosi isplaćenih plaća tužitelju u vrijeme dok je tužitelj do otkaza ugovora o radu bio zaposlenik tuženika jesu plaće prema obračunima plaća za mjesece listopad, studeni i prosinac 2018.,

- da je prema podacima iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 21. listopada 2021. na temelju Rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Klasa: 335-02/20-001/7, URBROJ: 251-09-1/016-20-0 od 13. veljače 2020.13. veljače 2020. tužitelj bio upisan u registar poreznih obveznika,

- da je prema podacima iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 13. travnja 2022. tužitelj od 13. veljače 2020. do 31. prosinca 2020. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti (obrt) u iznosu od 20.556,25 kn, a od 1. siječnja 2021. do 12. ožujka 2021. dohodak u iznosu od 3.187,50 kuna,

- da su prema dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite iz dopisa od 29. srpnja 2022. tijekom 2020., 2021. i 2022. godine, dakle i dijelom utuženog razdoblja na snazi bile razne epidemiološke mjere obustave i ograničenja rada ugostiteljskih objekata koje su bile propisivane za područje cijele Republike Hrvatske ali i za područja pojedinih županija,

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je ugovorena mjesečna plaći tužitelja iznosila 24.281,25 kuna bruto pa da bi tužitelj od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2021. primio plaću u iznosu od ukupno 631.312,50 kuna bruto, pri čemu je uzeto u obzir i okolnost da su se u dijelu utuženog razdoblja provodila ograničenja rada ugostiteljskih objekata zbog covid pandemije, pa je izračun plaće koju bi tužitelj ostvario u vrijeme prekida rada na temelju evidenciji radnih sati i obračuna plaće/naknade za radnika CB, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu kuhara, dakle na istom radnom mjestu na kojem je radio i tužitelj dok je bio zaposlenik tuženika, pa nakon što se iznos tako obračunatih plaća umanji za paušalni dohodak tuženikovog obrta u iznosu od 23.743,75 kuna, doprinosa za obvezna mirovinska osiguranja obrta u iznosu od 9.156,84 kuna i doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje obrta u iznosu od 7.554,39 kuna, razlika bruto plaće tužitelja da je iznos od 590.857,52 kuna odnosno 78.420,27 eura,

- da naknada za 192,00 sati neiskorištenog godišnjeg odmora koju bi tužitelj ostvario da je radio od 1. siječnja 2019. do 28. veljače 2021. iznosi ukupno 26.789,28 kuna odnosno 3.555,55 eura, a izračunata je kao umnožak broja neiskorištenih sati godišnjeg odmora i vrijednosti prosječne bruto satnice.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da tužitelju zbog nedopuštenoga izvanrednog otkaza ugovora o radu pripada pravo na naknadu plaće, kao i na naknadu razlike plaće između one koja mu je isplaćena s osnove rada u obrtu i one koja bi mu bila isplaćena kod tuženika da nije bilo nedopuštenog otkaza, kao i na isplatu ostalih materijalnih davanja, isplaćenih u razdoblju u kojem tužitelj nije radio krivnjom poslodavca. Pri tome, taj sud je visinu potraživanja utvrdio prihvaćajući nalaza i mišljenja vještaka.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud, a ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju. To iz razloga što je tužitelju pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen otkaza ugovora o radu kao nedopušten čime je tužitelj došao u položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo. U takvoj situaciji tužitelj time ima sva prava koja bi imao da nije bilo nedopuštenog otkaza ugovora o radu, pa i po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravo na isplatu plaće i ostalih materijalnih davanja u vidu regresa.

9. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu na ime neisplaćene naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2021.

10. Odredbom članka 95. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (stavak 3.), u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (stavak 5.).

11. Na temelju prednjih utvrđenja i citiranih odredbi proizlazi da tužitelj ima osnovu potraživati neisplaćenu plaću, kao i druge naknade jer je upravo zbog krivnje tuženika kao poslodavca došlo do prekida rada, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu potraživanja vodeći računa da je tužitelj od 13. veljače 2020. do 31. prosinca 2020. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti (obrt) u iznosu od 20.556,25 kuna, a od 1. siječnja 2021. do 12. ožujka 2021. dohodak u iznosu od 3.187,50 kuna, jer je ove iznose odbio od pripadajuće naknade plaće.

12. Neosnovano tuženik u svojoj žalbi ističe kako je prema odredbama ZR-a po isteku bolovanja 31. prosinca 2018. tužitelj bio dužan doći na radno mjesto jer je već tada smatrao da je otkaz nezakonit pa da je tužitelju radni odnos prestao po samom zakonu jer nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu, kada su odredbom članka 112. ZR-a propisani načini prestanka ugovora o radu.

12.1. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu plaće i drugim primitaka za vrijeme za koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom da tužitelj nije radio zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, a što se ponavlja, pa u takvim okolnostima ti žalbeni navodi tuženika su bez značaja za odluku o ovom sporu.

13. Nadalje, neosnovano tuženik u svojoj žalbi ističe kako je tužitelj otvorio obrt iz razloga što više nije mogao nalaziti poslove „rada na crno“ jer su po ocjeni ovog suda takvi navodi paušalni i nisu od utjecaja na pravilnu ocjenu tužiteljevog potraživanja u ovoj pravnoj stvari.

14. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

15. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio dobrovoljni rok za ispunjenje obveze u roku od osam dana. Ovo iz razloga što je odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (»Narodne novine«, broj 70/19.), brisana odredba članka 436. koja je glasila:"Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok od osam dana za njezino izvršenje.". Stoga, primjenjujući odredbe članka 328. ZPP-a, u ovom slučaju određen je rok od petnaest dana za izvršenje predmetne činidbe.

16. Također je za odgovoriti tuženiku da paricijski rok, odnosno rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, je rok koji je sud u presudi ostavio tuženiku da dobrovoljno ispuni obvezu koja mu je presudom naložena, prije nego što presuda postane ovršna, kako ne bi bilo potrebe za prisilnom naplatom, pa neosnovano tuženik u žalbu smatra da nije navedeno od kada mu teče taj rok.

17. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 29. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić