REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-631/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Hrvoje Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po skrbnici ĐKP, dipl. soc. radnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 1427/2024-9 od 19. veljače 2026., 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1427/2024-9 od 19. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 208/2024 od 28. ožujka 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 92,15 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario ), valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
8. Ispitujući, pak, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
8.1. Prije svega u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.
8.2. Ova bitna povreda parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem žalitelj tvrdi da iz njegovih priloženih evidencija odvoza otpada (list 17 i 173 spisa) jasno proizlazi da je vršio ovu komunalnu uslugu odvoza otpada na adresi tuženice jer se iz tih priloženih evidencija koje se nalaze u spisu to ne može utvrditi (priložene evidencije su nečitke), radi čega je žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
8.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 92,15 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neplaćene komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od lipnja do prosinca 2022. te ožujka do rujna 2023. , smatrajući da je tuženica obveznik plaćanja navedene komunalne usluge.
11. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, nije sporno da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a nije sporno ni da je tuženica vlasnica nekretnine na adresi u [adresa] i posljedično tome obveznica plaćanja ove komunalne usluge.
12. Sporno je, je li u konkretnom slučaju tuženica u obvezi plaćati ovu naknadu za komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada na navedenoj adresi tuženice obzirom na njenu tvrdnju da tužitelj u utuženim razdoblju nije vršio navedenu komunalnu uslugu i da je ispostavljao račune za uslugu koju nije obavio. Sporna je i osnovanost prigovora zastare, koji je tijekom postupka istaknula tuženica.
13. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja – ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-208/2024 od 28. ožujka 2024. zaključujući, u bitnome, da je za razdoblje od lipnja do prosinca 2022. nastupila zastara ove novčane tražbine tužitelja, dok za preostalo razdoblje od ožujka do rujna 2023. tužitelj, na kojem je teret dokaza ( čl. 219. st. 1. ZPP), nije dokazao da je navedena usluga u ovom utuženom razdoblju doista i izvršena, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženice, kao korisnika navedene usluge, što je bio dužan dokazati sukladno odredbi čl. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13 i 73/17 - dalje: ZOGO
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovakav zaključak suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.
15. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene navode žalitelja, više nije sporno da je za dio novčane tražbine tužitelja koja se odnosi na vremensko razdoblje od lipnja do prosinca 2022. nastupila zastara. Međutim, i dalje je sporno je li tuženica u obvezi platiti tužitelju naknadu za izvršenu komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada za preostalo razdoblje od ožujka do rujna 2023.
16. Kako je to i prethodno navedeno ( točka 14. obrazloženja), sud prvog stupnja je i o tom spornom pitanju pravilno odlučio.
16.1. Naime, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, tužitelj je sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO dužan obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO, odnosno usluge odvoza komunalnog otpada, primjenom načela „onečišćivač plaća“, dok je sukladno st. 2. istog članka dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, a odredbom stavka 3. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 33. st. 2. ZOGO.
16.2. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj na kojem je teret dokaza ( čl. 219. st. 1. ZPP), suprotno njegovim žalbenim navodima, nije dokazao i sudu predočio dokaze da je u ovom preostalom utuženom razdoblju izvršio navedenu komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada, a niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženice kao korisnice usluge u obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno 33. st. 2. ZOGO, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, uz pravilnu primjenu čl. 219. i čl. 221. a ZPP u vezi s odredbom čl. 33. st. 2. i 3. ZOGO, pravilno zaključio da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan i posljedično tome u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-208/2024 od 28. ožujka 2024., radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
17. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 29. travnja 2026.
S u d a c
Bruno Franković
