REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-646/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Kunaežević & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj: P- 686/2023-21 od 18. ožujka 2026., 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj: P-686/2023-21 od 18. ožujka 2026. na način da isto, sada preinačeno, glasi:
„ Prihvaća se kao osnovan prigovor tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: P-686/2023-19 od 09. ožujka 2026.“
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je prigovor tuženika podnesen protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama- Buie, poslovni broj: P-686/2023-19 od 09. ožujka 2026. te je potvrđeno navedeno rješenje suda prvog stupnja.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu ali sadržajno proizlazi da to čini zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i pobijani nalog o plaćanju sudske pristojbe stavi van snage, odnosno da se isto preinači sukladno iznesenim žalbenim navodima.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Tijekom ovog postupka, utvrđeno je da je tuženik, na temelju odredbe čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP), rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P-686/2023-19 od 09. ožujka 2026., pozvan da u roku od 8 dana od primitka rješenja plati sudsku pristojbu u ½ dijela na tužbu u iznosu od 34,18 eura, ½ na presuda na temelju odricanja u iznosu od 17,09 eura, ½ na odgovor na tužbu u iznosu od 17,09 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 68,36 eura, sve utemeljeno odredbama članka 4., 11., 13. i 28. ZSP, da je potom tuženik protiv tog rješenja suda prvog stupnja podnio pravovremen i dopušten prigovor, smatrajući da u okolnostima konkretnog slučaja nije obvezan platiti navedene sudske pristojbe, kao obvezu one stranke u postupku ( tužitelja) koji je oslobođen od njihova plaćanja jer je u konkretnom slučaju uspjeh tužitelja 0%, i da je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, takav njegov prigovor, kao neosnovan odbio.
4.1. Pri tome je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da je odredbom čl. 13. ZSP propisano da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, te da obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka, pa posljedično tome, bez obzira na uspjeh tužitelja u ovom postupku u kojem je donesena presuda na temelju odricanja kojom se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekao tužbenog zahtjeva i posljedično čemu je odbijen njegov tužbeni zahtjev ( čl. 331. a Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), smatra da je tuženik ipak u obvezi platiti navedene sudske pristojbe jer su se stranke u postupku u zajedničkom podnesku od 16.12.2025. sporazumjele da svaka snosi svoje troškove postupka, a što po pravnom shvaćanju suda prvog stupnja uključuje i troškove po osnovi sudskih pristojbi.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje se u ovom postupku imaju primijeniti kao postupovnopravne odredbe ( čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje suda prvog stupnja nije pravilno i zakonito.
5.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
6. U ovom postupku niti činjenično stanje odlučno za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
7. Međutim, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
8. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točke 20. ZSP propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
9. Odredbom čl. 13. ZSP propisano je da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
10. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje da je tužitelj, kao potrošač protiv tuženika pokrenuo protiv tuženika ovaj postupak radi utvrđenja i isplate, utemeljen na pravomoćnim sudskim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i da je u ovom postupku na temelju odredbe čl. 331.a ZPP donesena presuda na temelju odricanja poslovni broj: P-686/2023-16 od 5. siječnja 2026., kojom je u cijelosti, kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja – dakle da je tužitelj na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točke 20. bio oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi i da je njegov uspjeh u ovom postupku 0%, te sadržaj odredbe čl. 13. ZSP, ocjena je ovog suda drugog stupnja da tuženik u ovom postupku nije dužan platiti navedene sudske pristojbe jer bi to bio dužan učiniti samo za slučaj da je tužitelj u ovom postupku ostvario određeni uspjeh i to samo u omjeru u kojem je oslobođena stranka ( dakle tužitelj) uspjela u postupku.
10.1. Pri tome valja istaknuti da za pravilnu odluku u ovom postupku – obvezi stranaka u postupku platiti navedene sudske pristojbe, nije od odlučnog značenja sporazum stranaka u postupku od 16.12.2025., kojim su se međusobno sporazumjele da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka obzirom da ova obveza u trenutku donošenja navedene presude na temelju odricanja, sukladno odredbi čl. 13. st. 2. ZSP, još nije bila ni dospjela, pa se navedeni sporazum stranaka u postupku može odnositi samo na troškove njihova zastupanja, koji su za stranke u postupku dospjeli do tog trenutka.
11. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP u vezi čl. 29. st. 6. ZSP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 29. travnja 2026.
S u d a c:
Bruno Franković
