REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-2428/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mauriciu Macanu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Pogon Poreč, Mate Vlašića 2, Poreč, OIB: 46830600751, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 40 Pn- 154/2020-28 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranka kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog u Puli-Pola poslovni broj 40 Pn-154/2020-28 od 5. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Tuženik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, dužan je tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 10.160,60 eura, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. rujna 2020. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, radi isplate iznosa od 16.193,19 eura sa zateznim kamatama od 11. rujna 2020. do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.148,24 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan".

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv odbijajućeg dijela u točki II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu u pobijanom odbijajućem dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv točke I., III. i IV. izreke uvodno citirane presude pobijajući ju u navedenom dijelu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz zahtjev za naknadu parničnog troška.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 26.353,79 eura, koji iznos tužitelj potražuje na ime ugovorne kazne te na ime naknade štete, sve zbog zakašnjenja tuženika u ispunjenju obveze izgradnje priključka i spajanja zgrade tužitelja sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] na nisko naponsku mrežu, a koju obvezu je tuženik preuzeo Ugovorom o priključenju broj [broj priključenja].

8. Suprotno žalbenim prigovorima sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer izreka presude ne proturječi razlozima presude, u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno postojeći razlozi nisu nejasni i proturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. U postupku među strankama nije sporno:

- da je društvo Čekić j.d.o.o. bio investitor izgradnje stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je spomenutom trgovačkom društvu, na njegov zahtjev, 27. srpnja 2017. izdana Prethodna elektroenergetska suglasnost broj [broj priključenja] (list 117 do 119 spisa) u kojoj su utvrđeni uvjeti priključenja predmetne građevine na elektroenergetsku mrežu,

- da je istog dana tuženik društvu Čekić j.d.o.o. dostavio jednostrano potpisani Ugovor o priključenju broj [broj priključenja] (list 41-43 spisa) u kojem je utvrđeno da naknada za priključenje iznosi 100.912,50 kuna, da navedeni iznos obuhvaća trošak materijala i izrade svih radova zaključno s priključno mjernim ormarom te opremanja mjernog mjesta mjernom opremom, zatim je određena obveza tuženika izgraditi priključak i priključiti građevinu kupca na niskonaponsku mrežu u roku od 30 dana od ispunjenja svih ugovornih obveza kupca, u koji rok se ne računaju zastoji u aktivnostima na koje tuženik nije mogao utjecati, uz uvjet da o tome pravodobno izvijesti kupca, te je određeno da je minimalni uvjet za početak aktivnosti tuženika za realizaciju priključenja građevine na elektrodistribucijsku mrežu uplata 50%-tnog iznosa naknade za priključenje, kao i da se vrijeme početka radova određuje na temelju obavijesti kupca o spremnosti za početak gradnje uz uvjet uplate 50%-tnog iznosa naknade,

- da je Čekić j.d.o.o. vratio tuženiku potpisani Ugovor o priključenju tek 6. svibnja 2019., dok je naknadu za priključenje isplatio u cijelosti zaključno s 25. travnjem 2019.,

- da je tuženik 23. rujna 2019. od Grada Poreča zatražio suglasnost za izvođenje radova na javnoj površini (u svrhu izgradnje spomenutog priključka),

- da je tuženiku Zaključkom Grada [adresa] od 4. studenog 2019. (list 174-175 spisa) naloženo da taj zahtjev dopuni dostavom glavnog projekta te Suglasnosti Županijske uprave za ceste Istarske županije za ishođenje radova na javnoj površini, za dio namjeravanog zahvata u prostoru koji je pod ingerencijom i upravljanjem ŽUC- a, u roku od 10 dana,

- da je tuženiku 2. prosinca 2019. izdana Suglasnost Županijske uprave za ceste Istarske županije za izvođenje radova izgradnje priključka (list 171 spisa), a koju suglasnost je tuženik potom dostavio Gradu Poreču, postupajući po Zaključku od 4. studenog 2019.,

- da je tuženik 19. prosinca 2019. zaprimio Suglasnost Grada Poreča za izvođenje građevinskih radova na prekopu javne površine u svrhu izgradnje dijela niskonaponske mreže [adresa], uz napomenu da je trasu dostavljenog prijedloga iskopa potrebno prilagoditi i uskladiti s važećom prostorno planskom dokumentacijom, te da je tuženik prije izvođenja radova dužan izraditi glavni projekt za predmetni zahvat sukladno čl. 5. st. 16., 17. i 18. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima, a radovi će se izvoditi u razdoblju od 13. do 31. prosinca 2019. (list 176 – 182 spisa – uz napomenu da je u tijeku postupka utvrđeno da je na navedenoj Suglasnosti naznačen pogrešan datum – 12. listopada 2019., iako je izdana u prosincu 2019.),

- da je tuženik 20. veljače 2020. (list 183-184 spisa) zaprimio Suglasnost Grada Poreča o produženju rokova za izvođenje radova, s obzirom na okolnost da nije uspio priložiti sve potrebne priloge za izdavanje Suglasnosti za izvođenje radova na javnoj površini, dok je novo razdoblje izvođenja radova određeno od 14. listopada 2019. do 28. veljače 2020. (na navedenoj suglasnosti također je naznačen pogrešan datum 12. listopada 2019. iako je izdana 17. veljače 2019.),

- da je tuženik radove izgradnje predmetnog priključka okončao tek u ožujku 2020., da je tuženik društvu Čekić j.d.o.o. kao kupcu izdao Elektroenergetsku suglasnost 13. ožujka 2020. (list 123 spisa), dok su Ugovori o korištenju mreže između tuženika i društva Čekić j.d.o.o. zaključeni 18. ožujka 2020. te da su istog dana radnici tuženika izvršili ugradnju brojila za napajanje električnom energijom stanova na izgrađenom objektu (list 126 spisa), kada je društvo Čekić j.d.o.o. priključeno na elektroenergetsku mrežu tuženika,

- da je Čekić j.d.o.o. kao prodavatelj 20. rujna 2018. sklopio s DD kao kupcem Predugovor o kupoprodaji nekretnine – stana u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obvezom sklapanja glavnog ugovora 1. listopada 2019. (list 56 spisa), da je kupac DD društvu Čekić j.d.o.o. platio kaparu u iznosu od 66.444,93 kuna (list 61 spisa), da do sklapanja glavnog ugovora nije došlo već je predugovor raskinut upravo zbog toga jer predmetni stan nije bio useljiv zbog nedostatka struje, a kao posljedica raskida je Čekić j.d.o.o. DD isplatio dvostruku kaparu u iznosu od 143.000,00 kuna (list 60 i 63 spisa).

10. Između stranaka u postupku je sporno je li tuženik pravovremeno ispunio obvezu izgradnje priključka i priključenja građevine kupca Čekić j.d.o.o. na niskonaponsku mrežu (prema čl. 5. Ugovora o priključenju), je li eventualno kašnjenje tuženika posljedica zastoja u aktivnostima na koje on nije mogao utjecati (a koje se tiču ishođenja potrebnih suglasnosti i dozvola, odnosno zabrane izvođenja radova tijekom turističke sezone), je li društvu Čekić j.d.o.o. zbog neispunjenja obveze u roku od strane tuženika nastala šteta, kolika je visina štete te ima li tužitelj, osim naknade štete, pravo na ugovornu kaznu.

11. Cijeneći gore navedene dijelom nesporne činjenice te ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka kao i tužitelja te iste ocjenjujući zasebno i zajedno sa ostalim izvedenim dokazima, posebno dokumentacijom sadržanom u spisu, sud prvog stupnja utvrđuje da okolnost što tuženik nije svoju obvezu ispunio u roku od trideset dana nije posljedica nepredviđenih okolnosti na koje on nije mogao utjecati. Naime, iz rezultata dokaznog postupka da proizlazi kako su u svibnju 2015. bili ispunjeni svi uvjeti da tuženik započne s aktivnostima koje prethode izradi priključka.

11.1. Naime, da iako iz iskaza svjedoka T i SD proizlazi da je postupak izgradnje priključka kompliciran i dug zbog prethodnih radnji koje je potrebno obaviti da bi se uopće počelo s izgradnjom priključka, da isti nisu sudu predočili uvjerljive razloge zbog kojih su suglasnost za izvođenje radova od Grada Poreča zatražili tek krajem rujna 2019. Svjedok T, da doduše, pojašnjava da se u razdoblju od svibnja do rujna 2019. pripremala dokumentacija, odnosno da su se izrađivale interne skice s trošovnicima, međutim takvi navodi sudu nisu uvjerljivi, jer niti je spomenuta dokumentacija sudu predočena, a niti je bila priložena zahtjevu upućenom Gradu Poreču, a kojeg je sudu dostavio svjedok D. Osim toga, iako svjedok SD ističe da je prije podnošenja zahtjeva za izvođenje radova Gradu Poreču bilo potrebno ishoditi suglasnost za izvođenje radova od javnopravnih tijela, tuženik da je očito takvu suglasnost propustio zatražiti o ŽUC-a, a zbog čega zahtjev upućen Gradu Poreču nije bio potpun. Da je tuženik propustio zatražiti takvu suglasnost da proizlazi i iz mail korespondencije svjedoka T i SD od 21. listopada 2019. (list 53 spisa) u kojoj svjedok SD (inače nadređen T) istog pita: "Što je s time i zašto se nije tražila suglasnost ŽUC-a", a SD odgovara da je "S previdio da je i ŽUC na trasi te da su napravili zahtjevnicu za prometni elaborat jer po iskustvu znaju da će ih to tražiti zbog duljine trase".

11.2. Po stavu je suda, točan je navod svjedoka T da tuženik nije mogao utjecati na to kada će dobiti suglasnost za izvođenje radova od Grada Poreča, ali je stav suda da je tuženik u svrhu ispunjenja svoje ugovorne obveze predmetnu suglasnost bar mogao pravovremeno zatražiti, a činjenica je da je ista zatražena tek krajem rujna 2019., kada je rok od 30 dana određen u Ugovoru o priključenju već bio višestruko protekao, uz dodatnu napomenu da poneseni zahtjev nije bio potpun jer nije dostavljena suglasnost ŽUC-a za izvođenje radova na dijelu županijske ceste, kao ni glavni projekt (ili bar tipsko idejno rješenje koje je u konačnici Grad Poreč prihvatio). Uzimajući u obzir da je Grad Poreč izdao prvu suglasnost za izvođenje radova 13. prosinca 2019. (uz uvjet da se prije izvođenja radova dostavi glavni projekt), odnosno 7. veljače 2020. (odmah po dostavljanju tipskog idejnog rješenja), kao i da iz iskaza svjedoka D proizlazi da Gradu Poreču treba rok od 8-10 dana za postupanje po (potpunom) zahtjevu HEP-a, da bi tuženiku potrebne suglasnosti koje prethode izgradnji priključka bile izdane i ranije, da je on pravovremeno podnio zahtjev i uz njega priložio potrebnu dokumentaciju. Čak i kad bi se prihvatila tvrdnja tuženika da je Grad Poreč neosnovano zahtijevao dostavu glavnog projekta (ili nastavno - tipskog tehničkog rješenja),da ne postoje opravdani razlozi zbog kojih je tuženik čekao više od pet mjeseci za podnošenje zahtjeva Gradu Poreču.

12. Nadalje, da navodi tuženika te svjedoka T i SD, kako nisu zatražili suglasnost za izvođenje radova jer su znali da u sezoni takvu suglasnost neće dobiti, sud ne prihvaća, jer da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se zabrana izvođenja građevinskih radova ne odnosi na naselje [adresa], već samo na naselja [adresa], što je vidljivo iz Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o utvrđivanju zabrane za izvođenje građevinskih radova na području Grada [adresa], a proizlazi i iz iskaza svjedoka T i D.

13. Po stavu suda, tuženik je u obveznom odnosu s tužiteljem (odnosno društvom Čekić j.d.o.o.) pa je trebao postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika i pravovremeno poduzimati radnje u svrhu ispunjenja obveze izgradnje priključka u roku određenom u ugovoru. Osim toga, da je tekst ugovora o priključenju sastavio sam tuženik te da je riječ o tipskom ugovoru o čijim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati, dakle, da je tuženik sam odredio rok od 30 dana za ispunjenje ugovorne obveze, pa je bilo za očekivati da će se tog roka i pridržavati. Stoga, da nisu osnovani navodi tuženika da je tužitelj postupao nepromišljeno i neodgovorno jer je morao znati da će za izgradnju priključka trebati više vremena od onog naznačenog u ugovoru. Pritom, količina zaprimljenih zahtjeva za priključenje, koje spominju svjedoci T i SD, očito želeći na taj način opravdati zakašnjenje, za ovaj postupak da nije relevantna, niti je od utjecaja na obvezno pravni odnos tuženika s društvom Čekić j.d.o.o.

14. Također, da tuženik u tijeku postupka neosnovano pozivao na čl. 9. Ugovora o priključenju, aludirajući na to da je priključak izgradio u roku od 30 dana od podnošenja Zahtjeva tužitelja za izdavanje elektroenergetske suglasnosti (5. ožujka 2020.) i dostave dokumentacije određene u čl. 9. Ugovora. Pozivanje na navedenu ugovornu odredbu od strane tuženika da je očito usmjereno na postizanje uspjeha u sporu, jer tužitelj (odnosno društvo Čekić j.d.o.o.) nije ni mogao podnijeti (potpuni) zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti, niti mu je takva suglasnost mogla biti izdana dok mreža od strane tuženika nije bila izgrađena, odnosno dok zgrada nije dobila struju. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, koji je kao investitor bio dobro upoznat s obvezama, kako tuženika, tako i društva Čekić j.d.o.o., a potvrđeno je i iskazom svjedoka T te svjedoka OD, koji je izvodio radove na zgradi i završio ih u kolovozu 2019., međutim radove nisu mogli dovršiti niti atestirati instalacije jer tuženik nije izgradio priključak.

15. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tuženik nije pravovremeno ispunio obvezu izgradnje priključka i priključenja građevine na niskonaponsku mrežu prema Ugovoru o priključenju te da njegovo zakašnjenje nije posljedica zastoja u aktivnostima na koje on nije mogao utjecati, već je jednostavno riječ o neurednom ispunjenju ugovorne obveze.

16. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da se tuženik, shodno odredbi članka 13. Ugovora o priključenju isti obvezao da će u slučaju kašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze za svaki dan prekoračenja roka na ime ugovorne kazne platiti 1 promil dnevno, a najviše 3 % vrijednosti ukupno ugovorene naknade, kao i da je dogooreno da se isti oslobađa plaćanja ugovorne kazne ako u zakašnjenje dođe zbog vanjskih, izvanrednih i nepredviđenih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koji nije mogao spriječiti otkloniti ili izbjeći.

17. Temeljem navedenog, da tužitelj ime ugovorne kazne zbog tuženikova zakašnjenja potražuje iznos od 401,80 eur (ranije 3.027,37 kn), odnosno 3 % vrijednosti ukupno ugovorene naknade.

18. Analizirajući iskaz tužitelja te primjenjujući odredbu članka 350. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) odnosno odredbu članka 353. stavak 4. i 5. ZOO-a prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je po primitku ispunjenja obveze (dakle, nakon izgradnje priključka i priključenja na Elektroenergetsku mrežu), bez odgađanja priopćio tuženiku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, a niti tako njegovo postupanje proizlazi iz rezultata dokaznog postupka. S obzirom na navedeno, po stavu prvostupanjskog suda, tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati isplatu ugovornih kazni pa da je u tom dijelu njegov zahtjev za isplatu iznosa od 401,80 eur neosnovan.

19. Osim ugovorne kazne, da tužitelj potražuje i naknadu štete koja mu je nastala zbog zakašnjenja tuženika, i to po osnovi vraćanja kapare kupcu AD iznos od 76.820,00 kuna / sada 10.195,77 eura, po osnovi plaćanja interkalarne i redovne kamate Kentbanci d.d. ukupni iznos od 73.163,59 kuna / sada 9.710,48 eura te po osnovi troškova hladnog pogona društva Čekić j.d.o.o. (plaća ID u razdoblju od rujna 2019. do ožujka 2020.) ukupni iznos od 45.551,50 kuna / sada 6.045,72 eura.

20. Odredbom čl. 342. st. 2. ZOO/05 propisano je kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

21. U odnosu na zahtjev za naknadu štete u visini kapare vraćene AD, a nakon raskida predugovora o kupoprodaji, stav je prvostupanjskog suda da je raskid predugovora s DD isključiva posljedica zakašnjenja tuženika s priključenjem zgrade na elektroenergetsku mrežu. Naime, svjedok DD u svom je iskazu da je naveo da je s tužiteljem, odnosno njegovim društvom, nakon sezone 2018. zaključio predugovor za kupnju stana u [adresa] po projektnoj dokumentaciji uz rok dovršetka i mogućnost useljenja od godine dana. U rujnu 2019. stan je bio gotov građevinski, ali nije bio useljiv jer nije imao struje. On je sačekao par mjeseci - do nove godine 2020., nakon čega je izgubio povjerenje u tužitelja i odlučio raskinuti ugovor, a to iz razloga jer je vidio strojeve kako rade, a u jednom trenutku su strojevi otišli te je izgubio povjerenje da će se problem sa strujom riješiti. Kod sklapanja predugovora dao je kaparu u iznosu od 9.000,00 eura, a tužitelj mu je vratio iznos dvostruke kapare od 143.000,00 kuna. Vezano za problem sa strujom, tužitelj mu je obećavao da će to riješiti i da ima ugovor s HEP-om, ali mu on nakon nekog vremena više nije vjerovao te je odustao od kupnje jer stan nije imao struje. Tužitelj je u svom iskazu u bitnom potvrdio navode navedenog svjedoka, pojašnjavajući da nije imao razloga sumnjati da tuženik neće svoju obvezu izvršiti u roku, odnosno da je uzeo u obzir da će tuženik, sve i da se rok naznačen u ugovoru trostruko produži, svoju obvezu ispuniti do listopada 2019. kada je s DD trebao zaključiti glavni ugovor.

21.1. Dakle, zbog zakašnjenja tuženika da je došlo do raskida predugovora između društva Čekić j.d.o.o., a posljedično tome je spomenuto društvo kupcu DD vratilo dvostruku kaparu u iznosu od 143.000,00 kuna, što proizlazi iz potvrde na listu 63 spisa te raskida predugovora na listu 59 do 60 spisa. Tužitelj, međutim, nema pravo na povrat dvostruke kapare, već mu pripada pravo na povrat razlike između iznosa koji je nakon raskida predugovora isplatio kupcu DD (143.000,00 kuna) i iznosa koji je od njega primio na ime kapare (66.444,93 kuna), dakle pripada mu od 76.555,07 kuna / sada 10.160,60 eura, jer se za taj iznos umanjila njegova imovina. Pritom se ukazuje da, iako iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj potražuje dvostruku kaparu, on po osnovi plaćene kapare nije potraživao iznos od 143.000,00 kuna (koliko iznosi dvostruka kapara), već iznos od 76.820,17 kuna / sada 10.195,77 eura.

22. U odnosu na zahtjev za naknadu štete u visini plaćene interkalarne i redovne kamate, ukazano kako je uvidom u Ugovor o kreditu broj 5023096445 od 2. listopada 2018. utvrđeno da je tužitelju (odnosno društvu Čekić j.d.o.o.) odobren kredit u iznosu od 390.000,00 eura, da je određeno da se kredit vraća sukcesivno s krajnjim rokom otplate do 30. studenog 2021. te da se klijent obvezuje 100 % neto iznosa kupoprodajne cijene (cijene iz kupoprodajnih ugovora koje će tek sklopiti s kupcima po izgradnji i etažiranju stanova umanjene za PDV) uplatiti na partiju kredita radi zatvaranja glavnice kredita. U ugovoru da je određeno da redovna kamatna stopa iznosi 5% godišnje te da je ista promjenjiva, da se interkalarna kamata obračunava u visini redovne kamate te da se obračunava i naplaćuje mjesečno na iskorišteni iznos kredita u razdoblju od dana korištenja do stavljanja kredita u otplatu. Tužitelj ističe da je tijekom perioda kašnjenja morao banci plaćati interkalarnu kamatu, a nastavno i redovnu kamatu za kredit kojim je financirao izgradnju zgrade. S obzirom na planiranu dinamiku gradnje očekivao je da će svih deset stanova za koje je imao sklopljene predugovore biti etažirani i prodani tijekom listopada 2019., ali je zbog kašnjenja tuženika etažiranje zgrade, kupoprodaja stanova, useljenje kupaca i zatvaranje kredita trajalo do kraja srpnja 2021., slijedom čega po toj osnovi od tuženika potražuje iznos od 73.163,59 kuna na ime interkalarne kamate, odnosno 45.551,50 kuna na ime redovne kamate.

22.1. Po stavu prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao da je plaćanje interkalarne i redovne kamate u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa zakašnjenjem tuženika na izgradnji priključka, odnosno da je upravo zbog zakašnjenja tuženika kredit zatvorio tek krajem srpnja 2021., iako je imao namjeru to učiniti tijekom listopada 2019. Naime, uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta i dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik (konkretno tužitelj) mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva. U tom smislu tužitelj da je trebao dokazati da je i u pogledu ostalih stanova (osim stana za koji je zaključio ugovor s DD) imao zaključene predugovore o kupoprodaji te da glavni ugovori o kupoprodaji nisu sklopljeni (i kupoprodajna cijena plaćena) u roku upravo zbog zakašnjenja tuženika i činjenice da zgrada nije imala struju. S obzirom na to da je riječ o navodima za koje nedvojbeno postoji materijalna dokumentacija, stav je ovoga suda da je tužitelj, na kojemu je teret dokaza, svoje navode o nastanku tog vida štete trebao dokazati dostavom takve dokumentacije, pa je primjerice mogao dostaviti ostale predugovore o kupoprodaji iz kojih bi bio vidljiv rok sklapanja glavnog ugovora, ugovore o kupoprodaji iz kojih je vidljivo da su sklopljeni izvan tog roka i sl. Sud vjeruje da je tužitelj imao namjeru do listopada 2019. etažirati sve stanove, sklopiti ugovore o kupoprodaji i zatvoriti kredit, ali je bio dužan dokazati da do toga nije došlo isključivo zbog zakašnjenja tuženika, a tu (direktnu) uzročno posljedičnu vezu po stavu ovoga suda nije nedvojbeno dokazao. Iz istog razloga da mu ne pripada ni naknada štete u visini troška tzv. "hladnog pogona" društva Čekić j.d.o.o., jer nije dokazao da bi navedeno društvo zatvorio ili prodao odmah po sklapanju ugovora o kupoprodaji, kao ni da su svi ugovori o kupoprodaji trebali biti zaključeni do listopada 2019. (jer je u spis dostavio samo predugovor sklopljen s DD). Osim toga, iz navoda supruge tužitelja, svjedokinje ID, da proizlazi kako predugovori o kupoprodaji nisu bili sklopljeni za sve stanove, već samo za njih devet ili deset, pa proizlazi da je i iz tog razloga (radi realizacije prodaje ostalih stanova) postojala potreba za poslovanjem spomenutog društva. Slijedom navedenog, da tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu nije osnovan.

23. Temeljem navedenog, sud je utvrdio da je tuženik zbog zakašnjenja u izgradnji električnog priključka i priključenju građevine na niskonaponsku mrežu dužan tuženiku naknaditi štetu u iznosu od 10.160,60 eura na ime kapare vraćene DD, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 16.193,19 eura, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos tužitelja da ima pravo na zatezne kamate od dana isplate (čl. 1086. ZOO/05), ali kako je kamatu tražio od podnošenja tužbe (11. rujna 2020.), od tada mu je ista i dosuđena.

24. Odluku o Odluka o parničnom trošku sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 155. ZPP-a te je sud odluku donio cijeneći uspjeh u odnosu na osnov odnosno visinu tuženikova zahtjeva (100 % + 30 %) pa uspjeh tužitelja iznosi 70 % dok uspjeh tuženika 30 %. Stoga je sud primjenom odredbe članka 154. stavak 2. obvezao tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 40 % koje visini je sud utvrdio pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

25. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

26. Naime, u iscrpnom provedenom postupku sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto valjano primijenio materijalno pravo. Radi nepotrebnog i suvišnog ponavljanja ovoga o čemu je već bilo riječi oboje žalitelja upućuju se na navode te detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

26.1. U odnosu na žalbu kako tužitelja tako i tuženika odgovoriti je da isti u svojim žalbama ustraju u prigovorima koji su iznosili tijekom postupka koje je prvostupanjski sud valjano otklonio o čemu, kako je gore već i navedeno, presuda sadrži valjane i sasvim dostatne razloge. Stoga je doista nepotrebno i suvišno ponavljati ono o čemu je već bilo riječi.

26.2. Posebno u odnosu na žalbu tuženika odgovoriti je kako je neosnovani žalbeni navodi o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku jer je osnovano sud zaključio kako je tuženik, a suprotno žalbenim navodima, neuredno ispunio svoju ugovornu obvezu prema Ugovoru o priključenju te je, i po stavu ovog suda, odgovoran za nastalu štetu tužitelju, obzirom da tijekom postupka nije dokazao kako je poduzeo sve potrebne radnje da bi u ugovorenom roku izvršio priključenje građevine kupca Čekić j.t.d.o.o. Također osnovano je utvrdio da prednik tužitelja nije odgovoran za kašnjenje u postupku priključenja.

26.3. Isto tako, u odnosu na žalbu tužitelja, posebno je istaći da je neosnovan žalbeni prigovor kako se iz javno dostupnih podataka (zemljišne knjige) jasno može zaključiti da nije bilo spornog kašnjenja tuženika od sedam mjeseci, a da je nakon toga došlo do ulaska cijelog procesa u pandemiju Covid 19 u ožujku 2020. Isto tako neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je sud u obrazloženju selektivno i proturječno ocijenio dokaze, jer da s jedne strane prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedoka TD, ID i SD te iste koristi kako bi potkrijepio svoju pozitivnu ocjenu u obvezi tuženika radi naknade dvostruke kapare tužitelju, dok sa druge strane negativno ocjenjuje pravo tužitelja za naknadu kamata i troškova hladnog pogona. Radi se naime, o subjektivnom viđenju odnosno iznošenje stava, bez utemeljenja u činjeničnom supstratu

27. Navedeno, nije utemeljeno iz razloga jer je sud pravilno cijenio iskaze navedenih svjedoka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a o čemu pobijane presuda sadrži valjane i jasne razloge.

28. S obzirom na sve gore izneseno, pravilno je sud utvrdio i omjer uspjeha stranaka u postupku te dosudio, shodno tome i parnični trošak.

29. Kako, nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a te odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić