Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-509/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Lucije Lasić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te mr. sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1261/2025-3 od 4. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1261/2025-3 od 4. studenog 2025. u dijelu:

a) pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 9.133,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. b) pod točkom II. izreke u kojem je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 330,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1261/2025-3 od 4. studenog 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 828,90 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na način da se sudi:

Nalaže se tuženici da u roku 15 dana, isplati tužiteljici ukupan iznos od 828,90 eura (osamsto dvadeset i osam eura i devedeset centi) sa zateznim kamatama po stopi od po stopi od 14% godišnje od 9. lipnja 2009. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate temu na iznose od:

- 31,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 9.6.2009 do isplate,

- 15,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 8.7.2009 do isplate,

- 46,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2009 do isplate,

- 9,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.12.2009 do isplate,

- 4,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2010 do isplate,

- 12,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2010 do isplate,

- 50,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.3.2010 do isplate,

- 15,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2010 do isplate,

- 15,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.5.2010 do isplate,

- 15,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2010 do isplate,

- 15,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.7.2010 do isplate,

- 15,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.8.2010 do isplate,

- 15,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2010 do isplate,

- 15,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010 do isplate,

- 15,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010 do isplate,

- 15,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010 do isplate,

- 14,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.1.2011 do isplate,

- 1,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 9.2.2011 do isplate,

- 13,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.2.2011 do isplate,

- 2,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.3.2011 do isplate,

- 12,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.3.2011 do isplate,

- 14,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.4.2011 do isplate,

- 4,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.5.2011 do isplate,

- 9,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.5.2011 do isplate,

- 5,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 3.6.2011 do isplate,

- 9,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2011 do isplate,

- 14,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.7.2011 do isplate,

- 14,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 4.8.2011 do isplate,

- 14,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.9.2011 do isplate,

- 14,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2011 do isplate,

- 8,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 8.11.2011 do isplate,

- 5,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.11.2011 do isplate,

- 10,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 6.12.2011 do isplate,

- 4,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 9.12.2011 do isplate,

- 14,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.1.2012 do isplate,

- 14,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2012 do isplate,

- 14,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.3.2012 do isplate,

- 3,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.4.2012 do isplate,

- 10,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.4.2012 do isplate,

- 13,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.5.2012 do isplate,

- 7,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.6.2012 do isplate,

- 6,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 6.6.2012 do isplate,

- 9,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.7.2012 do isplate,

- 4,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.7.2012 do isplate,

- 12,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 3.8.2012 do isplate,

- 1,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 6.8.2012 do isplate,

- 13,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.9.2012 do isplate,

- 1,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.10.2012 do isplate,

- 12,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 9.10.2012 do isplate,

- 13,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.11.2012 do isplate,

- 12,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.12.2012 do isplate,

- 1,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012 do isplate,

- 13,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.1.2013 do isplate,

- 13,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.2.2013 do isplate,

- 13,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.3.2013 do isplate,

- 13,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.4.2013 do isplate,

- 13,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 3.5.2013 do isplate,

- 12,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.6.2013 do isplate,

- 12,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.7.2013 do isplate,

- 12,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 2.8.2013 do isplate,

- 12,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.9.2013 do isplate,

- 12,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 4.10.2013 do isplate,

- 12,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.11.2013 do isplate,

- 12,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.12.2013 do isplate,

- 12,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 3.1.2014 do isplate,

- 12,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.2.2014 do isplate,

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice da joj tužitelj s osnove naknade parničnog troška sastava žalbe isplati iznos od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 9.961,90 eura sa zateznim kamatama na taj iznos. Nadalje, u točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 330,75 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog zatraženog parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužiteljice djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 9.961,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povredu ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužiteljica u svojoj žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna. Prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer tužitelj unije oduzeto pravo pristupa sudu. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a (na koju povredu tužiteljica u svojoj žalbi posebno ukazuju) jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev.

7. Iz izvedenih dokaza proizlaze slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženicom sklopila 1. srpnja 2008. ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5104012358, u iznosu od 106.504,02 kuna (sada 14.135,51 eura),[1] dakle, riječ je o kreditu u kunama,

- da je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu kojeg je sastavila tuženica (trgovac, davatelj kredita) tako da tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi, te nije bila upoznata s metodom izračuna jednostrano promjenjive kamatne stope,

- da je tužiteljica na ime razlike kamatne stope platila tuženici iznos od 9.961,90 eura.

8. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. stavak 1. alineja 1. ZZP-a/07). Iz iskaza tužiteljice i predmetnog ugovora o kreditu proizlazi kako tužiteljica ima svojstvo potrošača te da se radi o nenamjenskom kreditu s rokom otplate deset godina.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 1. srpnja 2008., a razdoblje otplate je od prosinca 2008. do travnja 2019.) za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje ZZP/14), koji je bio važeći u vrijeme otplate u utuženom periodu.

Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP-a/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (Navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 49. stavak 1., 2. i 4. ZZP-a/14).

Odredbom članka 97. alineja 11. ZZP-a/07 propisano je da se ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima primjerice: – odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 50. točka 11. ZZP-a/14).

Odredbom članka čl. 99. ZZP-a/07 propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Navedena odredba znači da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 52. ZZP-a/14). Odredbom članka 100. ZZP-a/07 propisano je da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 53. ZZP-a/14).

Odredbom članka 102. stavka 1. ZZP-a/07 propisano je da da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 55. stavak 1. ZZP-a/14).

10. Citirane odredbe ZZP-a/07 i ZZP-a/14 temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13.). Tako se prema Direktivi 93/13. (članak 3. stavak 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

12. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Prema odredbi članka 295. stavak 2. ZOO-a proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

Prema odredbi članka 272. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav (sada ništetan) Prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

13. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci davatelja kredita (trgovca) je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci davatelja kredita (trgovca).

U konkretnom slučaju to znači da je u predmetnom ugovoru o kreditu davatelj kredita (tuženica) morala tužiteljici na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužiteljica na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

ZZP/07 i ZZP/14 niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

14. U predmetnom slučaju tužiteljica je kao potrošač jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi. Nadalje, do promjene kamatne stope dolazi na temelju jednostrane odluke kreditora, dakle, bez pojedinačnog pregovaranja između tužiteljice kao korisnika kredita i davatelja kredita (trgovaca, banke) kao kreditora, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP-a.

Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljicom kao korisnicom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 96. stavak 1. ZZP-a/07 u svezi odredbi iz članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. ZOO-a. Naime, kako je naprijed objašnjeno, odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke su nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 9,50% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženici ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene načela savjesnosti i poštenja te je tuženica kao savjesni trgovac trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. Umjesto toga, tuženica je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovornu odredbu koje ju stavlja u neravnopravan položaj, a koja odredba prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15. Nadalje, tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala da je u konkretnom slučaju tužiteljici objasnila metodu izračuna jednostrano primjenjive kamatne stope.

16. Odredbom članka 1111. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog Zakona, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Tužiteljici pripada pravo na povrat razlike više plaćenog s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je banka nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe. To pravo tužiteljice proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio stručno i u skladu s danim zadatkom te dostatno obrazloženo. Utvrđenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

18. Iz stručnog, dostatno obrazloženog i nepristranog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i bankarstvo PGŠ, dipl. oec. od 17. ožujka 2023., koje iz tih razloga prihvaća ovaj drugostupanjski sud proizlazi kako je tužiteljica po osnovu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi više platila iznos od 1.053,74 eura (prije 7.939,40 kuna). Od toga iznosa potrebno je odbiti iznos od 224,84 eura, koliko je tužiteljici pravomoćno dosuđeno po osnovu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi točkom I. izreke prvostupanjske presude Općinskog suda u Rijeci P-1624/2024-4 od 2. siječnja 2025., što iznosi 828,90 eura (1.053,74 eura – 224,84 eura = 828,90 eura).

19. Prigovor zastare tuženice nije osnovan. Naime, Vrhovni je sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

Za istaknuti je da je dug po kreditu potrebno računati kao cjelinu, a ne po ratama kredita iz razloga što rata ne postoji bez kredita. Da nema duga po kreditu ne bi bilo ni pojedine rate kredita.

20. Nadalje, nije osnovana ni tvrdnja tužiteljice da kamatna stopa uopće nije određena jer da je uglavljena kao promjenjiva te da nije odrediva, jer da ugovor ne sadrži podatke za određivanje kamatne stope. Stoga se tužiteljica poziva na odredbu članka 26. stavak 3. ZOO-a kojom je propisano da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljica traži isplatu iznosa od 9.961,90 eura (pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 224,84 eura) sa zateznim kamatama. S tim u vezi za navesti je slijeće.

Kako je naprijed obrazloženo odredba o kamatnoj stopi ništetna je samo u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, ne i početni iznos kamatne stope. Naime, odredbom čl. 1065. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Iz citirane odredbe članka 1065. ZOO proizlazi da je ugovorna kamata cijena kredita koji je proizvod kojeg banka stavlja na tržište. Cijenu trgovac svog proizvoda slobodno određuje, a kupac ima slobodu da po ponuđenoj cijeni proizvod kupi ili ne. Međutim, nametanje odredbe o jednostranoj promjeni ugovorene cijene ubuduće bez jasnog kriterija o metodi izmjene cijene koja se plaća mjesečno za vrijeme trajanja kredita, čini tu ugovornu odredbu ništetnom samo u tom dijelu jednostrane izmjene ugovorene kamatne stope, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu i detaljno objašnjeno.

U predmetnom slučaju kamatna stopa ugovorne kamate iznosi 9,50%. Stoga je u tom dijelu odredba o kamatnoj stopa jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Odredbom čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ZZP-a/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži isplata iznosa 9.133,00 eura sa zateznim kamatama na taj iznos.

22. U odnosu na ostale žalbene navode koji se odnose na eventualnu kumulaciju tužbenih zahtjeva za navesti je kako je pravilno prvostupanjski sud smatrao da veće sadrži manje, dakle da zahtjev za isplatom iznosa od 10.186,74 eura sadrži u sebi i zahtjev za isplatom iznosa od 1.053,74 eura. Stoga, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u predmetnom slučaju nema eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva.

23. Odluka o parničnom trošku pod točkom II. Izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 4. i 155. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u osnovu uspjela 100%, dok je u visini uspjela sa 10,34%, što daje ukupan uspjeh od 55,17%. Stoga je uspjeh stranaka u sporu podjednak zbog čega je pravilno prvostupanjski sud smatrao da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (u dijelu koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku – odvjetniku). Međutim, materijalni trošak vještačenja u iznosu od 330,75 eura koji je bio nužan za vođenje parničnog postupka tužiteljici je trebalo dosuditi u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, a sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud.

24. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 9.133,00 eura odbijen kao neosnovan, kao i u točki II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 330,75 eura sa zateznim kamata, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

25. Odluka iz točke II. izreke ove drugostupanjske presude donesena je u suglasju s odredbom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a

26. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava i podnošenja žalbe trebalo je odbiti kao neosnovan u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a s obzirom da je tužiteljica sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari uspjela u neznatnom dijelu. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić