Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-430/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Bažant, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužen ika NB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića, iz Bjelovara, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-955/2024-17 od 26. siječnja 2026. i protiv rješenja istoga suda P-955/2024-18 od 27. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-955/2024-17 od 26. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-955/2024- 17 od 26. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje dopunsko rješenje o troškovima postupka poslovni broj P-955/2024-18 od 27. siječnja 2026.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen tužbeni zahtjev na proglašenje da je ovrha izricanjem sudskih penala tužiteljici kao ovršeniku u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-809/2024 nedopuštena u cijelosti, dok je točkom II. naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 15 dana. Rješenjem istoga suda P-955/2024-18 od 27. siječnja 2026. (dopunsko rješenje o trošku) naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR.

2. Navedenu presudu i dopunsko rješenje o trošku pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji u cijelosti zahtjev tužiteljice , podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuž iteljica traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana i protiv presude i protiv dopunskog rješenja o trošku.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha izricanjem sudskih penala tužiteljici kao ovršeniku u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-809/2024.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom i čitanjem svih pisanih isprava te priklopljenih spisa, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P-903/2021- 28 od 20. srpnja 2022. tuženoj CB naloženo da u roku od 15 dana preda u suposjed tužitelju NB slobodne od stvari i osoba ½ dijela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] (pobliže navedene u izreci), a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1098/2022-2 od 12. siječnja 2023.;

- da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-809/2024-3 od 16. travnja 2024. ovršeniku (ovdje tužiteljici) CB određen naknadni rok od 8 dana od dana dostave toga rješenja da ispuni svoju obvezu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj P-903/2021-28 od 20. srpnja 2022. koja se sastoji od predaje u suposjed ½ dijela nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] (pobliže navedenih u tom rješenju i u presudi), a ako ovršenica ne ispuni obvezu ni u tom naknadnom roku tada je dužna ovrhovoditelju NB (ovdje tuženiku) počevši od isteka naknadnog roka platiti iznos od 300,00 EUR za svaki dan zakašnjenja;

- da su rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ovr-320/2024-2 od 5. rujna 2024. žalbe ovrhovoditelja i ovršenice odbijene kao neosnovane i potvrđeno je rješenje o ovrsi Ovr-809/2024-3 od 16. travnja 2024., osim iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), jer o tim žalbenim razlozima odlučuje parnični sud;

- da je zaključkom Ovr-809/2024-19 od 25. rujna 2024. tužiteljica kao ovršenik upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona koje je izjavila u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da je neosnovan navod tužiteljice da nije legitimirana za predaju u posjed, jer je upravo tužiteljici ta činidba naložena pravomoćnom presudom, te su u odnosu na tužiteljicu pravomoćnim rješenjem o ovrsi određeni sudski penali;

- da tužiteljica kao razloge za nedopuštenost ovrhe u biti ponavlja iste činjenice koje je već iznosila tijekom parničnog postupka koji je prethodio donošenju presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P-903/2021-28 od 20. srpnja 2022. i koje su bile predmetom utvrđivanja i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom parničnom postupku, pa dakle nije iznijela nove činjenice, tj. činjenice na temelju kojih bi tražbina prestala koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica kao ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, niti činjenice zbog kojih je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica kao ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava;

- da ponuda OB od 6. kolovoza 2025. da zajednička djeca stranaka tuženiku predaju nekretnine u suposjed, kao i razlozi za tuženikovo neprihvaćanje te ponude, ne mogu biti predmetom ispitivanja u ovoj parnici jer je riječ o činjenicama koje su nastale nakon što je tužiteljica žalbom osporila rješenje o ovrsi od 16. travnja 2024. i nakon što je 25. listopada 2024. podnijela tužbu kojom je pokrenut ovaj postupak, pa je, ako se htjela na navedenu činjenicu pozvati, tužiteljica trebala podnijeti žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona, nakon čega bi ju ovršni sud mogao uputiti na parnicu i tada bi ih tužiteljica kao ovršenik na temelju čl. 55. st. 4. Ovršnog zakona mogla istaknuti i u ovoj parnici, što niti tvrdi niti je dokazala da je učinila;

- da sud u ovom postupku nije ovlašten raspravljati o visini penala budući da tužiteljica kao ovršenik zaključkom broj Ovr-809/2024-19 od 26. rujna 2024. nije upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog toga razloga, pri čemu je o visini izrečenih sudskih penala odlučeno i rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ovr-320/2024-2 od 5. rujna 2024.

8. Tužiteljica u žalbi navodi da ju je neosnovanim odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga (saslušanja stranaka i svjedoka) sud onemogućio u raspravljanju. Ističe da je obveza tužiteljice na predaju u suposjed kao činidba postala nemoguća obzirom da je kao primateljica uzdržavanja sklopila s djecom stranaka ugovor o dosmrtnom uzdržavanju upravo za predmetne nekretnine, na koje je prenijela i suposjed, pri čemu su djeca stranaka još 2022. godine, a potom i 6. kolovoza 2025., pozivala tuženika na dogovor i preuzimanje posjeda, pa je tuženik pao u zakašnjenje jer je to odbio. Uz to tužiteljica smatra, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u rješenju broj: Rev 894/12-2 od 31. listopada 2012. g., da se u ovom slučaju ne bi mogli izricati sudski penali jer je tuženik kao vjerovnik odbio primiti ispunjenje i time pao u zakašnjenje odnosno spriječio da tužiteljica kao dužnik ispuni svoju obvezu na naprijed opisani način, tako da se ne radi o zakašnjenju na njezinoj strani. Glede žalbenih razloga na koje je upućena u parnicu i tužbenih navoda izvan tih okvira, tužiteljica smatra da ima pravo i u tom opsegu pobijati ovrhu sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-3357/18-4 od 26. listopada 2021. g. kojim je odstupio od svoje starije sudske prakse da je ovršenik ovlašten te svoje tvrdnje glede ovršne isprave dokazivati u posebnoj parnici, već da je to moguće upravo u predmetnoj parnici na koju je upućen radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena i to kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovo tim više što je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena 11. prosinca 2025.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Pritom činjenica da žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Naime, prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon provedene rasprave i kontradiktornog postupka, pri čemu to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tužiteljičini navodi i zahtjevi ocijenjeni neosnovanima ne može dobiti značaj postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

12. Uz to, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge zbog kojih je odbio provođenje personalnih dokaza saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka ČB, CBK i OB , kao i uviđajem na licu mjesta, smatrajući da navedeno nije bilo potrebno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pritom je prvostupanjski sud naveo razloge neosnovanosti, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji u parnici radi proglašenje ovrhe nedopuštenom ne mogu biti dovedeni u pitanje personalnim dokazima na način kako to predlaže tužiteljica, slijedom čega nije učinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

13. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se u pogledu navoda da tužiteljica više nije u posjedu jer je taj posjed predala djeci (na koje okolnosti je saslušanje predloženo), ne radi o činjenicama na temelju kojih bi tražbina prestala i koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica kao ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, a niti činjenicama zbog kojih je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica kao ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava . Upravo suprotno, radi se o ponavljanjima tužiteljice onoga što je već bilo predmetom razmatranja u postupku pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnom službom u Rabu broj P-903/2021 u kojem postupku je donesena presuda od 20. srpnja 2022. na temelju činjeničnog stanja u trenutku zaključenja glavne rasprave, a Županijski sud u Bjelovaru u potvrđujućoj presudi Gž-1098/2022-2 od 12. siječnja 2023. upravo se, odgovarajući na žalbene navode tamo tužene a ovdje tužiteljice, osvrnuo na navedeno, pozivajući se na odredbu čl. 162. st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst). Slijedom takvih utvrđenja i ovaj drugostupanjski sud također smatra da na navedene (iste) okolnosti ne treba provoditi saslušanje.

14. Pritom valja istaknuti da je u postupku pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnom službom u Rabu broj P-903/2021 taj sud, nakon uvida u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, utvrdio da je upravo tužiteljica i dalje u posjedu predmetnih nekretnina (čl. 7. toč. 2. ugovora), koji posjed izvršava zajedno s djecom stranaka te je izrekom presude P-903/2021 od 20. srpnja 2022. upravo njoj i naložena predaja posjeda. U tom smislu eventualni pregovori tuženika i zajedničke djece tijekom 2022. godine vezano za predaju posjeda, kao niti tvrdnje da je sin stranaka to navodno ponovio 6. kolovoza 2025., ne mogu predstavljati okolnost koja bi ovrhu spram tužiteljice učinila nedopuštenom, pogotovo kada ona niti tvrdi niti dokazuje da su isti postupali kao njezini punomoćnici, već je ona ta koja mora ispuniti obvezu iz presude. U tom smislu na pravnu poziciju tužiteljice neprimjenjiva je odluka Vrhovnog sua Republike Hrvatske Rev-894/2012 od 31. listopada 2012., na koju se tužiteljica poziva u žalbi, jer se ne odnosi na istu situaciju, odnosno tamo je riječ o pozivima koje je upravo dužnik slao vjerovniku pozivajući ga da primi ispunjenje obveze.

15. Konačno, vezano za žalbene navode da je visina izrečenih penala neprimjereno visoka, valja istaknuti da je o visini izrečenih sudskih penala odlučeno rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ovr-320/2024-2 od 5. rujna 2024. pa navedeno ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku, niti predstavlja razlog zbog kojega ovršenik može biti upućen u parnicu.

16. Slijedom navedenog sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP -a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

17. Žalba tužiteljice ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 1.000,00 EUR, a niti su u donošenju te odluke, koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP -a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

18. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Tužiteljica odluku o trošku pobija u dijelu u kojem je dopunskim rješenjem tuženiku priznat zahtjev za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude. Tuženik je pravodobno zatražio da mu se prizna trošak u iznosu od 125,00 EUR koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude uvećano za PDV, a o kojem trošku je sud u tom iznosu propustio odlučiti u presudi te je o tome odlučio dopunskim rješenjem poslovni broj P-955/2024-18 od 27. siječnja 2026. Navedeni trošak osnovano je priznat tuženiku s obzirom na to da je u zapisniku o održanom ročištu navedeno da je istome pristupio njegov punomoćnik te je, dakle, predmetni trošak za tuženika zaista i nastao. Sukladno tome, pravilno je sud, primjenom Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.), priznao taj trošak u visini od 50 bodova (50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife), uvećano za PDV, dakle u dosuđenom iznosu od 125,00 EUR, kako je odlučeno dopunskim rješenjem poslovni broj P-955/2024-18 od 27. siječnja 2026., pa je i u odnosu na to rješenje žalbu tužiteljice valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 380. toč. 2.

ZPP-a. a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer