REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10118/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćnicima Tomislavu Buliću i Katarini Krvavici, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Martina Vlašića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Božića, odvjetnika, dana 29. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke II. i točke III. Ugovora o kreditu broj: 02676, te točke 4.4. i 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja, RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb) Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, dana 16.07. 2008., solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina dana 18. srpnja 2008., pod posl.br. OV-5648/2008, koje glase:

"II. IZNOS KREDITA:

kunska protuvrijednost iznosa od 19.109,80 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja

III. KAMATNA STOPA/VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA/TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI

Iznos mjesečnog obroka kredita 288,31 CHF

Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 24.218,04 CHF

UVJETI UGOVORA O KREDITU

4. POČETAK TIJEKA/TRAJANJE/IZMJENE I DOPUNE UGOVORA

4.4. Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjena uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u t. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.

9. OČUVANJE VRIJEDNOSTI

9.1. Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena u vidu refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit."

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, isplatiti tužitelju BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 160,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 0,34 EUR od 29.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,35 EUR od 05.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,34 EUR od 02.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,34 EUR od 04.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 0,25 EUR od 19.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,02 EUR od 24.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 07.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 04.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,10 EUR od 07.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,08 EUR od 06.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,10 EUR od 06.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,21 EUR od 27.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,17 EUR od 25.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,29 EUR od 25.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,24 EUR od 25.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,20 EUR od 28.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,43 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR od 27.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,38 EUR od 11.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,31 EUR od 11.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR od 08.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 19.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,64 EUR od 19.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od 19.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,83 EUR od 24.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 21.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,54 EUR od 29.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2,53 EUR od 01.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,56 EUR od 27.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR od 30.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR od 27.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR od 12.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,58 EUR od 25.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,58 EUR od 19.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,56 EUR od 18.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 17.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR od 18.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2,56 EUR od 16.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,58 EUR od 18.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,53 EUR od 21.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR od 17.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 24.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 24.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,49 EUR od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,54 EUR od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2,56 EUR od 21.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 47,03 EUR od 21.10.2013. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, isplatiti tužitelju BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.023,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 2,91 EUR od 20.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,22 EUR od 18.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,80 EUR od 18.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 18,08 EUR od 20.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,48 EUR od 17.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,58 EUR od 19.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,83 EUR od 21.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,43 EUR od 25.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,97 EUR od 26.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,04 EUR od 23.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,02 EUR od 29.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,09 EUR od 05.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR od 02.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,79 EUR od 04.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,43 EUR od 19.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,07 EUR od 24.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,91 EUR od 07.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,07 EUR od 04.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,87 EUR od 07.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,32 EUR od 06.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,78 EUR od 06.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 27.09.2010 . pa do isplate,

- na iznos od 30,86 EUR od 25.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,40 EUR od 25.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,75 EUR od 25.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,97 EUR od 28.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 44,12 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,64 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,28 EUR od 27.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,10 EUR od 11.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,15 EUR od 11.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,20 EUR od 08.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,11 EUR od 19.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,35 EUR od 19.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,99 EUR od 19.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 90,25 EUR od 24.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,81 EUR od 21.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,17 EUR od 29.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,03 EUR od 01.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,92 EUR od 27.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,25 EUR od 30.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,35 EUR od 27.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,81 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,41 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,04 EUR od 12.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,79 EUR od 25.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,11EUR od 19.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,16 EUR od 18.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,80 EUR od 17.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,20 EUR od 18.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,88 EUR od 16.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 67,64 EUR od 18.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,61 EUR od 21.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,35 EUR od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 66,56 EUR od 17.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,39EUR od 24.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,60 EUR od 24.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,66 EUR od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,28 EUR od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,79 EUR od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 66,17 EUR od 21.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.287,14 EUR od 21.10.2013. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.281,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2026. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16. srpnja 2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 02676 solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina dana 18. srpnja 2008., pod posl.br. OV-5648/2008 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), između tužitelja kao korisnika kredita, te tuženika kao davatelja kredita, a kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju novčani iznos kredita od 19.109,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja, s rokom otplate od 84 mjeseci, dok se isti otplaćivao u mjesečnim obrocima. Točkom III. Ugovora o kreditu određena je kamatna stopa u visini od 6,99% godišnje, promjenjiva – u skladu s odlukom Kreditora o kamatnim stopama korisnika, a prema odredbi točke 4.4. u svezi s točkom 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu. Točkom 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu propisano je „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena u vidu refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa. Točkom 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu propisano je „Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjena uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.“ Navodi kako je tijekom otplate kredita tuženik jednostranom odlukom u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope, te koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne obveze, kako u dijelu koji se odnosi na ugovaranje mogućnosti jednostrane izmjene kamatne stope, tako i u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu. Napominje da je tuženik pravna osoba registrirana između ostalih i za kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova te prikupljanje, izradu analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba te za posredovanje pri sklapanju financijskih poslova, djelatnosti kreditnih kartica i dr. Iz navedenog proizlazi da je tuženik financijska organizacija koja se bavi kreditiranjem što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužitelj potrošač kao fizička osoba, te se u konkretnom slučaju prema sudskoj praksi na njihov odnos primjenjuje kako Zakon o obveznim odnosima tako i Zakon o zaštiti potrošača. Navodi da je cjelokupno postupanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i tijekom trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Poziva se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. pod posl.br. P-1401/12 donesenu u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju na području Republike Hrvatske. Smatra odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika ništetnom, s obzirom na njezinu neodređenost i neodredivost, dok smatra ništetnom i nepoštenom i odredbu članka II. Ugovora o kreditu, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Stoga smatra kako tužitelj, u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, isključivo uvjetovano propustom tuženika da postupi u skladu sa vlastitim zakonskim obvezama, nije raspolagao svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

2. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 23. prosinca 2025. predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i jednostranu promjenu kamatne stope, te potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4.184,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare obzirom se u konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava učinke iz kolektivnog spora na konkretan Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, s obzirom da tuženik nije sudjelovao u tom sporu. Osporava da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Navodi kako je tužitelj bio informiran o značenju valutne klauzule u švicarskom franku te da je u potpunosti informirao tužitelja o svim bitnim ugovornim odredbama. Smatra kako su sve ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev i to podneskom od 23. prosinca 2025. godine, usklađujući svoj tužbeni zahtjev te ga u manjem dijelu povisujući sukladno provedenom financijskom vještačenju. Čl. 190 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) određuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. St. 2. određuje da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok sud smatra kako se u ovom slučaju radi upravo o takvoj situaciji. Dakle, a kako je tužitelj mogao precizirati svoj zahtjev tek po sačinjenom vještu, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbeni zahtjev sve do sačinjenja vještva u ovom predmetu, obzirom do tada nije znao koliko će sudski vještak cijeniti visinu tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud smatra kako je tužitelj učinio sve što je, a sve do provedenog vještačenja mogao učiniti u pogledu određivanja visine, dok prije provedenog vještačenja nikako nije mogao znati kolika će biti visina tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a obzirom smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 02676 (list 11-14 spisa), promet po kreditu (list 16-23 spisa), kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, saslušan je tužitelj, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 16.07.2008. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 02676 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu od 19.109,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, uz rok otplate od 84 mjeseci, te uz redovnu kamatu od 6,99% godišnje koja je promjenjiva sukladno čl. 9. točka 1. Uvjeta ugovora o kreditu. Nadalje, nesporno je da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je u razdoblju otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Među strankama nije sporno da je kredit otplaćen prije utuženja.

8. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvenstveno valja reći kako se presude na koje se tužitelj poziva, odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 03.09.2019. u odnosu na ugovorne odredbe vezano uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, ne mogu direktno primijeniti na ovaj postupak odnosno da se u ovom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 502.c. ZPP-a, te odredbe Zakona o zaštiti potrošača vezano uz kolektivne tužbe i to obzirom tuženik nije bio stranka predmetnih kolektivnih sporova (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd-2379/21 od 01.06.2021.).

10. Slijedom navedenog, sve navode o nepoštenosti ugovornih odredbi, sud će cijeniti u ovom postupku temeljem provedenih dokaza.

11. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu navodi da je dana 16. srpnja 2008. godine sklopio s tuženikom predmetni ugovor o kreditu na iznos kunske protuvrijednosti od 19.109,80 CHF na rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je bio namijenjen za kupnju motornog vozila marke Škoda Octavia koji je koristio isključivo za osobne potrebe. Nakon što je u salonu Auto Zubak izabrao vozilo, djelatnici auto salona predložili su mu da kod tuženika može realizirati kredit uz valutnu klauzulu u CHF koji je najpovoljniji, te je isti i prihvatio, s time da mu niti nije ponuđen kredit u kunama ili eurima. Ugovor je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika i bio mu je prezentiran na potpis kao uzmi ili ostavi, tako da uopće nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora. Ugovor je prije potpisa pročitao i bilo mu je poznato da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, s time da ga nitko nije upozorio na rizike koji mogu proizaći zbog sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, niti je upozoren da bi mu se zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF rata kredita mogla znatnije povećati, a da mu je to bilo poznato takav ugovor ne bi prihvatio. Nikada nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta. Kredit je u cijelosti otplaćen. Početna rata kredita iznosila je oko 1.000,00 kn, a kasnije se povećala na iznos od oko 1.700,00 kn. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika odgovorio je da u salonu Auto Zubak nije tražio kredit u nekoj drugoj valuti, jer su mu djelatnici salona Auto B ponudili kredit uz valutnu klauzulu u CHF kao jedini mogući, a ujedno i najpovoljniji, te da od djelatnika auto salona nije tražio nikakva pojašnjenja ugovora, ali napominje da je ugovor prije potpisa pročitao s time da nije pravnik tako da nije mogao točno protumačiti sve odredbe ugovora, te nije tražio promjenu nekih odredbi ugovora iz razloga jer to nije niti mogao, budući da uopće nije bio u kontaktu s djelatnicima tuženika, već je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika i parafiran i bio mu je prezentiran na potpis kao uzmi ili ostavi. Poznato mu je da tečajevi strane valute variraju.

12. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao iskren, logičan i životno uvjerljiv, a na isti niti tuženik nije imao nikakvih primjedbi.

13. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu proizlazi da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, kao niti kod obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti CHF, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri nisu određeni. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu bio unaprijed sastavljen od strane tuženika tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da tužitelj nije bio upozoren na rizike koji mogu proizaći zbog sklapanja ugovora uz valutnu klauzulu u CHF. Dakle, iz navedenog proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, a niti je tužitelju objašnjeno išta o parametrima temeljem kojih se kamata može mijenjati, te da prilikom dogovaranja i ugovaranja predmetnog kredita tužitelju nije na razumljiv i jasan način bilo pojašnjeno značenje odredbe o promjenjivosti kamatne stope, te riziku valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF. K tome, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na te odredbe mogao utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

14. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

15. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, jer kao zaštitna klauzula koja se veže na novčanih iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa kojeg je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

16. Stoga prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak, a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

17. Pritom nije dostatno, kako to navodi tuženik, da su odredbe kredita jasne, lako uočljive i razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga tuženik kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora jer pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

18. Tuženik nije dokazao da se o predmetnim odredbama ugovora pregovaralo upravo na takav način, a nesporno je, s obzirom da to tuženik ničim nije opovrgnuo, a što je i odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika, pa je navedenim načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

19. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta tuženika da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje je primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

20. Prema tome, kako je ugovorna odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, to je očito da se o toj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, to se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 – dalje: ZZP), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21. Uz iznijeto, navedene odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti, urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.

22. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem.

23. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93.13.EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

24. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

25. Tužitelju je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope i valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristi neke od navedenih solucija. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarala (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

26. Slijedom svega navedenog, sama promjena kamatne stope i valutne klauzule nije bila zakonom zabranjena, ali način na koji je to napravljeno predmetnim Ugovorom o kreditu nije bilo u skladu sa zakonom, to je ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim zahtijeva utvrditi ništetnim odredbe čl. II., III., 4. i 9. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

27. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Slijedom navedenog, a kako se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, odnosno tipskom ugovoru, teret dokaza pada na tuženika, a koji, po mišljenju suda, nije dokazao suprotno, odnosno da bi se o pojedinim ugovornim odredbama, koje odredbe tužitelj traži utvrditi ništetnom, pojedinačno pregovaralo te da je isti imao utjecaj na sadržaj tih odredbi.

28. Odredba čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

29. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

30. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutnu klauzula u CHF, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

31. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sa zadatkom da utvrdi izračun preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i to između početno ugovorene kamatne stope od 6,99% i svih kasnijih povećanja kamatne stope, kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i svih kasnijih povećanja tečaja, za sve vrijeme trajanja predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 16.07.2008., specificirano po mjesecima i datumima isplate.

32. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.184,21 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 3 stupac '7') i to:

- Ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 160,71 EUR,

- Ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 4.023,50 EUR.

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković, jer smatra da je isti izrađen objektivno, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, te u skladu sa zadatkom koji mu je sud odredio i na isti stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

34. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu precizirao podneskom od 23. prosinca 2025. sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtijeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. i III. izreke ove presude.

35. Po stavu ovog suda neosnovan je prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa posljedično tome ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi čl. II., III., 4. i 9. Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu, te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV- 47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove sudske odluke.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i čl.155. ZPP-a.

37. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1), za sastav podnesaka od 28.04.2022., 23.12.2025. i 05.03.2026.g. po 100 bodova (Tbr. 8.1) i za zastupanje na ročištu 05.04.2023., 06.02.2025. i 17.03.2026.g. po 100 bodova (Tbr. 9.1), dakle ukupno 700 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.750,00 eura. Nadalje, tužitelju je u cijelosti kao nužan priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 43,42 eura i sudske pristojbe na presudu od 88,29 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.281,71 eur. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 88,29 eura

2. pun. tuženika