REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-481/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Tabak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LAURA MONTAŽA d.o.o., Samobor, Nikole Šubića Zrinskog 16a, OIB: 29851768971, kojeg zastupa punomoćnik Šime Bogović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Gorana Batinića i zamjenika punomoćnika tuženika ĐŽ, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića poslovni broj Ovrv-15593/2025 od 1. kolovoza 2025. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 3.921,26 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 912,70 eura od 23. studenoga 2022. do isplate;

- na iznos 412,64 eura od 23. prosinca 2022. do isplate;

- na iznos 412,64 eura od 15. siječnja 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. ožujka 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. travnja 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. lipnja 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. srpnja 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. kolovoza 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 24. rujna 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. listopada 2023. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. studenoga 2023. do isplate;

- na iznos 1.679,93 eura od 23. prosinca 2023. do isplate;

- na iznos 371,61 eura od 23. siječnja 2024. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. veljače 2024. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. ožujka 2024. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. travnja 2024. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. svibnja 2024. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. lipnja 2024. do isplate;

- na iznos 9,41 eura od 23. srpnja 2024. do isplate;

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu 1.110,66 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 3.921,26 eura sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Boro Bubnjić je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15593/2025 od 1. kolovoza 2025., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja te navodi da nema dugovanja prema ovrhovoditelju. Ističe i prigovor zastare.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-481/25 od 3. listopada 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjića posl. br. Ovrv-15593/2025 od 1. kolovoza 2025. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 2. prosinca 2025. navodi da je potraživanje nastalo temeljem pruženih vodnih usluga na adresi [adresa], sukladno zakonu i važećim tarifama te da je tuženik, kao vlasnik nekretnine bio evidentiran kao korisnik usluge. Navodi da su računi uredno izdani, dospjeli i da ih tuženik nije podmirio. Ističe da mu je tuženik 15. srpnja 2024. dostavio ovjerenu izjavu o priznanju duga, koja obuhvaća i dugovanje iz ovog postupka. Tužitelj osporava prigovor zastare navodeći da zastarni rok nije istekao jer se radi o zakonskom roku koji u konkretnom slučaju još traje. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik se nije pisano očitovao na podnesak tužitelja, ali je na pripremnom ročištu naveo da iz sadržaja izjave o priznanju duga nije vidljivo da bi se ta izjava odnosila na predmetno potraživanje.

7. Tijekom postupka sud je pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 10 spisa), račune (list 41-62), Izjavu o priznanju duga od 2. srpnja 2024. (list 63-64), sintetičku karticu partnera (list 65), Kupoprodajni ugovor od 5. veljače 2013. (list 66-69), zapisnik o stanju vodomjera od 23. rujna 2013. (list 70), izvadak iz evidencije Hrvatske gospodarske komore za tuženika (list 71) i podatke Porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza (list 77).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za pružene, a neplaćene vodne usluge za nekretninu na adresi [adresa], za razdoblje od listopada 2022. do lipnja 2024. godine.

10. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine broj 66/19, dalje: ZVU) propisano je da je obveznik plaćanja cijene korisnik vodnih usluga, a prema čl. 3. ZVU korisnik usluge je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje.

11. Sud je na temelju čl. 221.b st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) rješenjem od 30. siječnja 2026. od Porezne uprave zatražio podatke o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utužene račune koji prelaze iznos 1.320,00 eura, dok je u odnosu na ostale utužene račune koji ne prelaze taj iznos na temelju čl. 221.b. st. 4. ZPP tuženiku rješenjem od 30. siječnja 2026. naložio da u roku 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

12. Tuženik nije postupio po navedenom rješenju pa se na temelju čl. 221.b. st. 1. ZPP smatra da tražbine tužitelja sadržane u računima koji ne prelaze iznos 1.320,00 eura postoje, a na tuženiku je da dokaže suprotno, što u ovom postupku tuženik nije učinio.

13. Dopisom od 31. ožujka 2026. Porezna je uprava obavijestila sud da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza za račun broj 1724090 od 31. listopada 2022. i za račun broj 2105695 od 30. studenoga 2023.

14. Navedeno ne znači da tražbina tužitelja ne postoji, već izostanak korištenja prava na odbitak pretporeza ima za posljedicu samo to da u konkretnom slučaju ne dolazi do zakonske presumpcije iz čl. 221.b st. 1. ZPP, a tužitelj je dužan postojanje i visinu tražbine dokazati prema općim pravilima o dokazivanju.

15. Iz Kupoprodajnog ugovora od 5. veljače 2013. proizlazi da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa] pa da je stoga korisnik vodne usluge i kao takav obveznik plaćanja cijene za pružene vodne usluge, sukladno čl. 42. st. 1. ZVU.

16. Iz ovjerene izjave tuženika od 2. srpnja 2024. proizlazi da je tuženik priznao dug prema tužitelju u iznosu 4.446,71 eura koja se odnosi na ispostavljene, a nepodmirene račune za izvršenu uslugu opskrbe vodom sa 2. srpnja 2024. te se obvezao dugovanje podmiriti do 30. lipnja 2025., pri čemu se suglasio da u slučaju da ne podmiri dug do tog datuma tužitelj svoja potraživanja naplati prisilnim putem.

17. Tuženik nije osporio vjerodostojnost navedene isprave, ali je naveo da iz sadržaja izjave o priznanju duga nije vidljivo da bi se ta izjava odnosila na predmetno potraživanje.

18. Prema stavu ovog suda, prigovor tuženika je paušalan i neosnovan. Naime, iz sadržaja ovjerene izjave proizlazi da se priznanje duga odnosi na nepodmirene račune za izvršenu uslugu opskrbe vodom, dok iz dostavljene kartice partnera i pojedinačnih računa proizlazi da tužitelj upravo po toj osnovi potražuje iznos od 3.921,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik pritom nije naveo na koje bi se drugo potraživanje odnosila ta izjava, niti je za takve tvrdnje predložio ili dostavio ikakve dokaze. Slijedom navedenog, sud prihvaća da se izjava o priznanju duga odnosi na predmetno potraživanje te je cijeni u vezi s ostalim provedenim dokazima kao potvrdu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. Pritom se ističe da tuženik neosnovano osporava visinu potraživanja, navodeći kako računi sami po sebi ne mogu biti dokaz u odnosu na visinu potraživanja, s obzirom da tužitelj visinu potraživanja dokazuje i ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika od 2. srpnja 2024. kojom je tuženik priznao dug u višem iznosu od utuženog.

20. Iz sintetičke kartice partnera i izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tuženik nije podmirio utužene račune, a tuženik na kojem je teret dokaza o plaćanju ničim nije dokazao da je uplatio navedeni iznos.

21. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti cijenu za pružene vodne usluge u iznosu 3.921,26 eura.

22. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer u konkretnom slučaju vodne usluge nisu pružene za potrebe kućanstva, već za potrebe poslovnog prostora, zbog čega se na predmetno potraživanje ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), već se primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228 ZOO, pri čemu se ističe i da je izjavom o priznanju duga od 2. srpnja 2024. došlo do prekida zastare na temelju čl. 240. st. 1. ZOO.

23. Tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. ZOO ima pravo i na zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog računa. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) održati na snazi predmetni platni nalog i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

25. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

26. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 11/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 2. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 30. siječnja 2026. i 24. travnja 2026. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1). Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu 800,00 eura što uvećano za PDV 25%, pristojbu na presudu u iznosu 85,66 eura te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu 25,00 eura ukupno daje iznos 1.110,66 eura.

27. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na trošak od dana donošenja ove odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.