Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1597/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kao nasljednika pok. VN, OIB: [osobni identifikacijski broj]) i TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-804/2022-35 od 19. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-804/2022-35 od 19. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] Oranica u [adresa] od 1 jutro 507 čhv iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što im je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelji na istoj upišu kao vlasnici na jednake dijelove u zemljišnoj knjiz i temeljem ove presude, u roku petnaest dana.

II. Tužena je dužna tužiteljima u roku petnaest dana naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.581,02 eura.“

II. Tužitelji su dužni tuženiku solidarno nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da sud drugog stupnja presudu preinači tako da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi tužiteljima parnične troškove uključujući i troškove žalbenog postupka ili podredno da presudu ukine i predmet vrati prvos tupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U povodu žalbe tužitelja sud je ispitao presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te je utvrđeno da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz neslužbenih izvadaka iz zemljišnih knjiga za nekretnine upisane u zk. ul. br. broj [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], da je nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 1 jutrom i 507 čhv, bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], time da je tada nosila oznaku kčbr. [katastarska čestica] kao oranica Gaj sa 851 čhv i 72/8 kao oranica Gaj sa 1258 čhv, odnosno da su te dvije čestice otpisane iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju prijavnog lista i kopije plana Državne geodetske uprave – Područnog ureda za katastar Bjelovar od 10. siječnja 2007., kada je dopuštena promjena kulture i spajanja više zemljišnoknjižnih čestica, između ostalih i kčbr. [katastarska čestica], te je formirana nova - predmetna - čestica kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 1 rali i 507 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Republike Hrvatske. Sud utvrđuje da je sporna nekretnina u vrijeme kada se radilo o dvije nekretnine pod oznakama kčbr. [katastarska čestica] bila upisana kao suvlasništvo VN i TN i to u vrijeme dok su čestice bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prije nego li su prenesene u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetna nekretnina isključivo poljoprivredno zemljište, kao što nije bilo sporno gdje se nekretnina nalazi.

6.1. U odnosu na prijedlog tuženice da je tužbu potrebno odbaciti u smislu odredbe članka 186.a ZPP-a iz razloga što tužitelji, koji su podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, nisu postupili po zahtjevu tuženice za dopunom dokumentacije iz koje bi proizlazila osnovanost navoda zahtjeva, sud ocjenjuje da prijedlog nije osnovan jer su tužitelji ispunili procesnu pretpostavku za podnošenje ove tužbe u smislu članka 186.a ZPP-a time što su podnijeli zahtjev za mirno rješenje predmeta spora.

6.2. Sud utvrđuje da su pravni prednik tužitelja VN i tužiteljica TN (dalje: tužitelji) spornu nekretninu, koja se nekad sastojala od dvije nekretnine pod oznakama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kupili 20. studenog 1975. od IN te su se temeljem tog Ugovora upisali kao suvlasnici u zemljišnim knjigama.

6.3. U odnosu na spornu nekretninu proveden je pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, koji se je vodio kod istog suda pod poslovnim brojem Z-4388/2005, koji je kao predlagatelj pokrenula tuženica tvrdeći da je izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine koja je tada nosila druge oznake (kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Uvidom u citirani zemljišnoknjižni predmet sud utvrđuje da su tužitelji bili kao protustranke označeni u prijedlogu Republike Hrvatske poslovni broj:IPH-DO-435/05 od 14. rujna 2005., za provođenje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u vezi nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao upisani suvlasnici tih nekretnina, te da su primili 20. ožujka 2006. rješenje o spajanju spisa poslovni broj Z-4388/05 na spis Z-4385/05, radi zajedničkog raspravljanja, ali i rješenje broj Z-4388/05 od 21. rujna 2005., kojim je otvoren pojedinačni zemljišnoknjižni postupak upravo u vezi nekretnina u suvlasništvu VN i TN kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 21. listopada 2005. Sud utvrđuje da su VN i TN primili i rješenje poslovni broj Z-4385/05-43 od 21. lipnja 2006., kojim je prihvaćen prijedlog Republike Hrvatske u vezi nekretnina u suvlasništvu VN i TN kčbr. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je određen ispravak uknjižbom prava vlasništva na tim nekretninama u korist Republike Hrvatske, i to 18. srpnja 2006.

6.4. Ocjena je suda prvog stupnja da tužitelji podnesenom tužbom pokušavaju u odnosu na Republiku Hrvatsku vratiti vlasničko stanje nekretnina kakvo je bilo prije 19 godina tražeći da se utvrdi njihovo suvlasništvo na spornoj nekretnini i to na temelju Kupoprodajnog ugovora od 20. studenog 1975. i dugotrajnog nesmetanog posjedovanja. Iako su tužitelji tijekom postupka tvrdili da im nije bilo poznato da je protiv njih vođen pojedinačni ispravni postupak u odnosu na sporne nekretnine koj i bi rezultirao donošenjem odluke o upisu prava vlasništva u korist tuženice, sud ocjenjuje da su takve tvrdnje tužitelja neosnovane jer je u postupku utvrđeno da im je dostavljeno rješenje o pokretanju postupka Z-4385/2005 te da su primili rješenje poslovni broj Z- 4385/2005 od 21. lipnja 2006. o upisu tuženice kao vlasnice spornih nekretnina . S obzirom na utvrđeni sadržaj spisa Z-4385/2005 sud ocjenjuje neistinitom činjeničnu tvrdnju tužitelja da im nitko nikada nije osporavao posjed ili pravo vlasništva spornih nekretnina jer je upravo tuženica podnošenjem prijedloga za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka na tim nekretninama tvrdila da je izvanknjižni vlasnik tog zemljišta , čime je osporila tužiteljima i pravo na posjed i pravo vlasništva. Sud utvrđuje da su tužitelji u pojedinačnom ispravnom postupku, za kojeg su znali, bili potpuno pasivni te se ni na koji način nisu protivili prijedlogu tuženice da se taj postupak provede i tuženica upiše kao vlasnik nekretnina, a niti su po završenom postupku podnijeli tužbu za ispravak upisa prava vlasništva u korist tuženice.

6.5. Sud je provedenim očevidom, na kojem je izvršena i identifikacija spornih nekretnina, utvrdio da se na nekretninama nalazi posijana pšenica , koju su posijali tužitelji, međutim ocjenjuje da ta činjenica ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer je tuženica Republika Hrvatska u pojedinačnom ispravnom postupku dokazala da je postala izvanknjižni vlasnik spornih nekretnina te je tražila da se izvanknjižno vlasništvo pretvori u knjižno. Iz tih razloga sud ocjenjuje da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji nakon 20-ak godina nakon okončanja predmeta Z-4385/2005, u kojem su bili potpuno pasivni i propustili su štititi svoja vlasnička prava, traže da se utvrdi njihovo pravo vlasništva u odnosu na tuženicu na temelju Kupoprodajnog ugovora od 20. studenog 1975. u kojem Ugovoru tuženica nije bila ugovorna strana. Iz tih razloga sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tužitelji u bitnome u žalbi ističu da su bili uredno pozvani sudjelovati u pojedinačnom ispravnom postupku, čemu se nisu odazvali, međutim, tvrde da je u tom postupku pogrešno utvrđeno da sporne nekretnine nitko ne posjeduje već 25 godina. Potom navode da nisu bili svjesni vođenja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka te smatraju da pravo tražiti utvrđenje prava vlasništva ne zastarijeva, zbog čega su mogli podnijeti tužbu u ovom predmetu. Ističu da su pravo vlasništva stekli dosjelošću time što su posjedovali sporne nekretnine od 1975. pa sve do dana pisanja žalbe bez da ih je itko u tome smetao, a nisu bili svjesni da im tuženica pravo na posjed osporava. U žalbi navode da ni nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka tuženica nikad nije ušla u posjed nekretnina te smatraju da su stekli vlasništvo nekretnina temeljem Kupoprodajnog ugovora iz 1975., ali svakako temeljem dosjelosti jer nekretnine nesmetano uživaju 49 godina.

8.1. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer u odnosu na tuženicu tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva temeljem Kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili **.**.1975. s ŠN. Naime, temeljem tog Ugovora pravni prednik tužitelja VN i tužiteljica TN bili su upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama. Tužitelje veže ishod pojedinačnog ispravnog postupka tijekom kojeg su im dostavljana rješenja o pokretanju postupka te rješenje kojim je određen ispravak upisa prava vlasništva uknjižbom prava vlasništva u korist tuženice na koja rješenja nisu ulagali žalbe, a po okončanju pojedinačnog ispravnog postupka nisu podnijeli tužbu za ispravak u smislu odredbe članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01. i 100/04.; dalje: ZZK), koji je bio na snazi u vrijeme provođenja pojedinačnog ispravnog postupka.

8.2. Neosnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da su pravo vlasništva stekli dosjelošću posjedovanjem sporne nekretnine od 1975., dakle i nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, jer, po ocjeni ovog suda, a obzirom na utvrđene činjenice u ovom postupku, tužiteljev posjed nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka nije bio pošten pa temeljem takvog posjeda nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću. Člankom 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću steče vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude posjednikom te stvari. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja time da je stavkom 4. istog članka propisano da ako je stvar u vlasništvu Republike Hrvatske, tada pošten samostalni posjed potreban za stjecanje prava vlasništva treba trajati dvostruko vrijeme od onog iz stavka 3. istog članka. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda tužitelji nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka višu nisu bili pošteni posjednici u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZV-a, jer su u tom postupku saznali da im pravo na posjed ne pripada obzirom da je u tom postupku određen upis prava vlasništva za korist tuženice, a svoje pravo vlasništva nisu štitili. Iz tih razloga tužitelji pravo vlasništva nisu mogli steći dosjelošću bez obzira na utvrđenu činjenicu što su kontinuirano posjedovali nekretnine od 1975., time da je potrebno naglasiti da su od 1975. kada su bili upisani kao suvlasnici nekretnine do 2006. kada je dovršen pojedinačni ispravni postupak nekretnine posjedovali kao vlasnici.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a.

10. S obzirom da je žalba tužitelja u cijelosti odbijena, neosnovan je njihov zahtjev da im tuženica naknadi troškove žalbenog postupka.

Koprivnica, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković