Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-146/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, iz Zagreba, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-470/2020-55 od 20. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje međupresuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-470/2020-55 od 20. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je međupresudu čija izreka glasi:

«I/ Utvrđuje se odgovornost tuženika ĆČ za naknadu štete nastale u štetnom događaju – prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Pušćine, u Čakovečkoj ulici 16. travnja 2018. u omjeru od 75%.

II/ Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva.

III/ O troškovima postupka odlučit će se kasnijom presudom.»

2. Protiv međupresude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu međupresudu tako da utvrdi da nema odgovornosti tuženika za štetni događaj, a podredno da međupresudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu međupresudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te razlozi kojima se sud vodio ocjenjujući provedene dokaze, odnosno tvrdi da razlozi koje je sud naveo donoseći pobijanu međupresudu nemaju uporišta niti u činjenicama utvrđenim tijekom postupka, a niti u zakonu.

5.1. Ispitujući pobijanu međupresudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je sud prvog stupnja u međupresudi naveo jasne i argumentirane razloge za presuđenje te je jasno naveo razloge kojima se rukovodio kada je ocjenjivao provedene dokaze tako da je međupresudu po žalbi tuženika bilo moguće ispitati zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu, s osnova regresa za isplaćenu štetu, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama članaka 24. stavak 1. točka 4. i stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) te članku 3. stavak 1. točka 4. tužiteljevih Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti.

6.1. Kao nesporne činjenice među strankama sud utvrđuje da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je na dan prometne nezgode 16. travnja 2018. upravljao tuženik, bio sklopljen Ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti za štetu trećim osobama s tužiteljem kao osigurateljem te da je u trenutku prometne nezgode tuženik bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,80 g/kg, i to da je u prometnoj nezgodi došlo do sudara između vozila tuženika i vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala TČ (rođena Ć).

6.2. Sporan je među strankama bio mehanizam nastanka prometne nezgode te odgovornost tuženika za nastanak prometne nezgode, kao i činjenica je li štetni događaj u uzročnoj vezi s činjenicom da je tuženik kao vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

6.3. Sud utvrđuje da je protiv tuženika vođen prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu, koji je pravomoćno dovršen odbijanjem optužbe zbog nastupanja apsolutne zastare za vođenje prekršajnog postupka u odnosu na prekršaj iz članka 47. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.; dalje: ZSPC). Sud ocjenjuje da nije vezan ishodom prekršajnog postupka, pri čemu se poziva na odredbu članka 12. stavak 3. ZPP-a. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka TČ, ŽČ i KČ koji su se u vrijeme prometne nezgode nalazili u vozilu kojim je upravljala TČ sud utvrđuje da su ti svjedoci potvrdili da se vozilo u kojem su se nalazili kretalo iz smjera [adresa] u smjeru Čakovca te da se u mjestu Puščine odjednom ispred njih na njihovoj prometnoj traci našao tuženik sa svojim vozilom bez upaljenih svjetala, a ugledali su ga u trenutku kada se vozilom našao ispod svjetla javne rasvjete. Vozačica je tuženikovo vozilo pokušala izbjeći tako što je skrenula u lijevu traku, no u tome nije uspjela te je došlo do sudara prednjim desnim dijelom njihovog vozila s prednjim desnim dijelom vozila tuženika.

6.4. Tuženik je saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tvrdio da se je prije prometne nezgode uključivao na cestu s parkirališta kafića „Amaro“, da je pogledao prema Nedelišću i nije bilo nikoga na cesti, nakon čega se uključio na svoju desnu prometnu traku prema [adresa] te je tada vidio svjetla auta koji je vozila TČ na zavoju koji je udaljen 130-150 m, a radi se o blagom lijevom zavoju gledajući prema Čakovcu. Prema tvrdnji tuženika auto koji je dolazio iz suprotnog smjera prešao je u njegovu desnu prometnu traku te je do sudara između prednjeg desnog dijela njegovog vozila i vozila koje se kretalo iz suprotnog smjera došlo na njegovoj prometnoj traci. Tuženik je osporavao da ne bi imao upaljena svjetla.

6.5. Na okolnost dinamike prometne nezgode sud prvog stupnja proveo je prometno- tehničko vještačenje po vještaku Stivenu Šijaku te na temelju vještačenja sud utvrđuje da se je tuženik svojim vozilom u trenutku nesreće, odnosno samog sudara većim dijelom nalazio u svojoj desnoj prometnoj traci, no da je iz oštećenja na vozilu nedvojbeno kako je do sudara došlo pod takvim kutom koji jasno pokazuje da se tuženikovo vozilo prije nesreće barem djelomično nalazilo u sebi suprotnoj prometnoj traci (kod čega vještak ne može sa sigurnošću utvrditi je li se tuženik čitavim vozilom kretao suprotnom prometnom trakom ili samo dijelom vozila), no vještak isključuje mogućnost da bi se tuženik svojim vozilom kretao svojom desnom prometnom trakom bez prelaženja na suprotnu prometnu traku. Upravo zbog takvog nalaza vještaka sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka TČ, ŽČ i KČ, kao vozačice i putnika u vozilu BMW, koji su suglasno iskazivali o tome da se tuženik svojim vozilom našao ispred njih na njihovoj prometnoj traci. Iz tih razloga sud ocjenjuje da je neuvjerljiv dio iskaza tuženika da se uključio s parkirališta kafića „Amaro“ na svoju desnu traku te da se u trenutku sudara vozilom nalazio u cijelosti u desnoj traci, a da je uslijed sudara samo njegov zadnji lijevi kotač pomaknut preko središnje linije. Sud ukazuje da niti sam tuženik u svom iskazu ne navodi da bi vozilom djelomično prešao u suprotnu prometnu traku kao svoju reakciju na nailazak vozila BMW iz suprotnog smjera po njegovoj prometnoj traci, a dio iskaza tuženika u kojem kao mogući razlog prelaza vozila BMW u njegovu prometnu traku navodi skretanje prema kafiću „Amaro“ sud smatra neuvjerljivim jer se nesreća nije dogodila na dijelu ceste neposredno uz parkiralište tog ugostiteljskog objekta, već prije njega. Obzirom na tako utvrđene činjenice sud zaključuje da je utvrđenim načinom kretanja tuženik postupao suprotno odredbi članka 47. stavak 1. ZOSPC, kojom je propisano da se vozilo kreće desnom stranom kolnika, te da je na taj način doprinio nastanku prometne nesreće budući da je njegovo vozilo, koje se makar i djelomično nalazilo na desnoj prometnoj traci, predstavljalo opasnost za sudionika u prometu koji nailazi iz suprotnog smjera po istoj prometnoj traci, a koju opasnost mora izbjeći.

6.6. Na temelju nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka sud ocjenjuje opravdanim u konkretnoj situaciji pokušaj izbjegavanja nesreće od strane vozačice BMW skretanjem ulijevo jer je po mišljenju vještaka bježanje od opasnosti u suprotnu stranu normalna reakcija vozača, time da navodi da iz nalaza vještaka proizlazi kako bi takva reakcija dovela do izbjegavanja nesreće da je vozač vozila Škoda (tuženik) zaustavio svoje vozilo. Ocjena je suda prvog stupnja da vozač koji pokušava izbjeći opasnost koja se sastoji u vozilu u pokretu na istoj prometnoj traci, koje nailazi ususret, sasvim očigledno ne može predvidjeti reakciju vozača vozila koje mu dolazi ususret , odnosno, hoće li se isti nastaviti kretati istim smjerom ili skrenuti u lijevu ili desnu stranu iz kojih razloga smatra neosnovanim ukazivanje tuženika na mogućnost skretanja vozila BMW u desnu stranu čime bi nesreća po tvrdnji tuženika bila izbjegnuta.

6.7. Sud nadalje utvrđuje, na temelju provedenog vještačenja, da se je vozačica BMW- a kretala brzinom od 83,88 km/h, a ograničenje brzine na tom dijelu prometnice je 60 km/h, prema prometnom znaku, te da je unatoč prekoračenju brzine, čime je postupila suprotno odredbi članka 53. stavak 1. ZOSPC te članka 51. stavak 1. ZOSPC, ona imala mogućnost forsiranim kočenjem izbjeći nesreću pa kada to nije učinila, jer na mjestu nezgode nije bilo tragova kočenja, sud ocjenjuje da se u tome sastoji njezin doprinos.

6.8. Sud također utvrđuje da se je tuženik kretao brzinom od 25,45 km/h te da je imao mogućnost izbjeći nesreću i zaustaviti vozilo ispred putanje kretanja vozila BMW da je reagirao kočenjem u trenutku kada je vozilo BMW prešlo središnju crtu i ušlo u zapadnu prometnu traku, kojom se je tuženik kretao, te da se u izostanku reakcije u smislu kočenja sastoji doprinos tuženika.

6.9. Nadalje, tuženikov doprinos nastanku nesreće sud utvrđuje i zbog toga što u trenutku nastanka prometne nesreće na vozilu nije imao upaljena svjetla, koju činjenicu je sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka TČ, ŽČ i KČ, koji su suglasno iskazivali da se tuženik svojim vozilom odjednom našao ispred njih bez upaljenih svjetala, a ugledali su ga u trenutku kada se vozilom našao ispod svjetla javne rasvjete. Sud ocjenjuje da u prilog vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka govori i dio nalaza vještaka prema kojem je vozilo Škoda, ukoliko je imalo upaljena svjetla, u svakom trenutku bilo jasno vidljivo vozačici vozila BMW, a ukoliko je bilo bez osvjetljenja, njegovo je viđenje bilo smanjeno te je ovisilo o individualnoj sposobnosti vozačice za uočavanje neosvijetljenog vozila koje je prolazilo kolnikom kroz osvjetljena i neosvijetljena područja na kolniku. Sud ocjenjuje vjerodostojnim i iskaz svjedokinje TČ koja je iskazivala da na dijelu prometnice na kojem se dogodila nezgoda rasvjeta nije bila toliko dobra te da je bila smanjena vidljivost jer je u tom dijelu njezin iskaz sukladan iskazu svjedoka PČ, koji stanuje na mjestu događaja, te je iskazivao da na tom dijelu svijetli svaka druga ulična svjetiljka te da mu se čini da nije svijetlila svjetiljka koja je bila najbliže mjestu nesreće i da je vani bio neki polumrak od ulične rasvjete. Ove iskaze sud je doveo u vezu s nalazom vještaka koji je naveo da je vozačica BMW-a bježala od opasnosti skretanjem ulijevo, što sudu ukazuje na iznenadno viđenje opasnosti na cesti, a takva reakcija ne bi bila logična u situaciji kada bi vozilo imalo upaljena svjetla te bi obzirom na preglednost ceste vozačici bilo jasno vidljivo . Na temelju prethodne analize svih provedenih dokaza sud zaključuje da na vozilu tuženika u vrijeme prometne nezgode nisu bila upaljena odgovarajuća (kratka) svjetla, čime je tuženik postupio suprotno članku 101. ZSPC te je i na taj način doprinio nastanku predmetne nezgode.

6.10. S obzirom na naprijed utvrđene činjenice sud je ocijenio da je tuženik doprinio nastanku prometne nezgode u omjeru od 75 % i to zbog toga što se kretao suprotnom kolničkom trakom, vozio je bez upaljenih svjetala te nije kočio, dok doprinos vozačice vozila BMW TČ sud utvrđuje u omjeru od 25 %, obzirom da je ona kočenjem mogla izbjeći prometnu nezgodu, a kočenje nije poduzela.

6.11. U odnosu na tvrdnju tuženika da alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi sa prometnom nezgodom, sud prvog stupnja utvrđuje da je prema članku 3. stavak 2. točka 2. Uvjeta osiguranja teret dokazivanja te činjenice na tuženiku, a tuženik ni na koji način nije dokazao da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s utvrđenom činjenicom da je kao vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola , u koncentraciji koja je nesporno bila iznad ugovorene granice.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

8. Tuženik u žalbi u bitnome osporava utvrđenje suda prvog stupnja o okolnostima nastanka prometne nezgode ponavljajući u žalbi tvrdnju, koju je iznosio tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, da je vozačica BMW-a osim kočenjem nezgodu mogla izbjeći da je skrenula u desnu stranu na kojoj se nalazi autobusno stajalište koje je dovoljne širine i dužine da je mogla zaobići prepreku. Osim toga, tuženik ponavlja tvrdnju da nije prešao na lijevu kolničku traku prilikom uključivanja u promet već da je do zabacivanja njegovog vozila preko isprekidane linije došlo zbog udarca. U žalbi također iznosi tvrdnju da to što je bio pod utjecajem alkohola ne znači ujedno da je izazvao prometnu nezgodu jer je po njemu uzrok prometne nezgode činjenica što je vozačica TČ (rođena Ć) prešla na suprotnu kolničku traku.

8.1. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je te činjenične tvrdnje sud raspravio tijekom postupka saslušanjem prometno-tehničkog vještaka koji je jasno naveo da vozačica vozila BMW nije bila u mogućnosti skrenuti na autobusno stajalište , koje se nalazi nasuprot parkirališta iz kojeg je izašlo vozilo Škoda, kojim je upravljao tuženik, jer se je cijela dinamika nesreće uz skretanje vozila BMW i nalet oba vozila odvijala prija navedenog mjesta. Osim toga u postupku je utvrđeno da je reakcija vozačice BMW-a skretanjem u lijevo normalna reakcija vozača u slučaju opasnosti „bježanje od opasnosti u suprotnu stranu“. Također, sud je u postupku raspravio i uz pomoć vještaka utvrdio da su neutemeljene tvrdnje tuženika o tome da on prije prometne nezgode nije prešao na lijevu kolničku traku u smjeru svog kretanja , jer je vještak objasnio da bi u tom slučaju došlo do frontalnog sudara, a da je vozilo tuženika u trenutku nesreće bilo ukošeno u lijevu stranu za oko 18 stupnjeva od središnje osi kolnika te da je iz oštećenja na vozilu vidljivo da je vozilo Škoda udarilo u vozilo BMW i to pod takvim kutem koji jasno pokazuje da se vozilo Škoda, kojim je upravljao tuženik, prije nesreće djelomično nalazilo u sebi suprotnoj prometnoj traci. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je sukladno članku 3. stavak 2. točka 2. Uvjeta osiguranja tuženik u obvezi dokazati da alkoholiziranost (1,8 g/kg), iznad ugovorene granice (0,5 g/kg), što među strankama nije bilo sporno, nije u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode, a tuženik na tu činjenicu nije predlagao provođenje niti jednog dokaza, zbog čega je pravilno sud zaključio da tuženik tu činjenicu nije dokazao u postupku.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a međupresudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković