Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-218/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2026. broj K- 103/2026-17, u sjednici održanoj 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog CF.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom donošenja nepravomoćne presude zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. (time da je u uvodu pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrešno naznačio broj službenog glasila 72/25. u kojem nisu objavljene izmjene Kaznenog zakona, već je trebalo umjesto tog broja navesti broj službenog glasila 136/25.), na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točk1. 3. ZKP-a protiv optuženog CF produljen je istražni zatvor te je određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 20. siječnja 2026. nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi CF, po branitelju, odvjetniku Tihomiru Rožmariću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene materijalnog prava“ , s prijedlogom drugostupanjskom sudu da „ukine rješenje i naloži puštanje okrivljenika na slobodu ili podredno odredi jednu ili više mjera opreza.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi CF u žalbi ne obrazlaže u čemu nalazi ovu žalbenu osnovu, dok iz razloga koje navodi u obrazloženju žalbe proizlazi da rješenje prvostupanjskog suda u stvari pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nije našao da bi u pobijanom rješenju bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pravilno je prvostupanjski sud, prilikom donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi CF proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139 . stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., analizirajući okolnosti konkretnog slučaja i to kako okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim, a koje kazuju na upornost optuženog CF u protupravnom postupanju, tako i raniju osuđivanost za kaznena djela (i to u tri navrata zbog počinjenja istog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., zatim zbog napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. KZ/11., nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. ZK/11.) te kažnjavanost za prekršaje, ocijenio da na strani optuženog CF postoje osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Stoga, nisu osnovane žalbene tvrdnje optuženog CF o formalističkom i automatiziranom odlučivanju prvostupanjskog suda te o izostanku konkretnih, individualiziranih i aktualnih razloga o primjeni mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a.

7. Na žalbenu tvrdnju optuženog CF da ranija osuđivanost „ne može automatski značiti buduće počinjenje kaznenog djela“ treba odgovoriti da je optuženik do sad u tri (a ne u dva navrata kako pogrešno navodi prvostupanjski sud u pobijanom rješenju) osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela i to zbog počinjenja istog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., za koje je i sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim, pa je stoga u odnosu na to kazneno djelo specijalni povratnik. Osuđivan je također i zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja (nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. KZ/11.), ali i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., pa iznijete okolnosti u povezanosti s činjenicom da je višekratno kažnjavan i za prekršaje doista, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud predstavljaju opravdani temelj za zaključak o postojanju na strani optuženika konkretne opasnost i od ponavljanja kaznenog djela jer ukazuju na upornost optuženog CF u protupravnom postupanju.

8. Ujedno, s obzirom na to da do sad izricane kazne za kaznena djela (djelomična uvjetna osuda i u dva navrata izrečene bezuvjetne kazne zatvora) nisu utjecale na optuženog CF da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom, to je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, sada nerealno očekivati da bi jedna ili više mjera opreza na optuženika imale odvraćajući učinak. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog CF po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP - a, dok se žalbene tvrdnje optuženika o nedopuštenom automatizmu i izostanku stvarne sudske kontrole zakonitosti lišenja slobode, ukazuju neosnovanima.

9. S obzirom na to da je optuženom CF, koji je lišen slobode 20. siječnja 2026., zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, to, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, a s obzirom na potrebu trajanja istražnog zatvora, produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP-a.

10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud prilikom izricanja nepravomoćne presude osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog CF po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja

Varaždin, 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić

Predsjednik

Zdravko