Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-320/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Dore Papić, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika PG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17.ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 2. prosinca 2020.pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.647,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je u 2014. godini za potrebe poslovanja tuženika istome pozajmila iznos od 10.000,00 EUR-a, te da se sukladno dogovoru tuženik obvezao navedeni iznos vratiti u roku od dvije godine. godine od zajma. Obzirom da tuženik nije vratio pozajmljeni iznos u dogovorenom roku, a da bi tužiteljica osnažila svoj vjerovnički odnos s tuženikom, potonji istoj priznaje dug u navedenom iznosu te joj ispušta “Izjavu” da isti duguje tužiteljici iznos od 10.000,00 EUR-a te da će joj navedeni iznos vratiti do 01.12.2020 godine. Izjava je ovjerena kod javne bilježnice Vere Marčina, [adresa], 112 brigade br. 3, broj OV-9822/2020 dana 03.11.2020. Kako tuženik nije vratio tužiteljici iznos do 1.prosinca 2012. tužiteljica je istog pisanim putem pozvala na plaćanje i to pismo opomene dana 04.02.2021., zajedno sa povratnicom, ostavivši mu dodatni rok od 8 dana da priznati dug plati. Budući da tuženik sve do trenutka pisanja ove tužbe tužiteljici nije isplatio ništa od duga za kojeg je priznao da postoji i za kojeg se je obvezao da će ga vratiti, tužiteljica podnosi ovu tužbu te predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a na ročištu održanom 9. svibnja 2022. tuženik nadalje navodi kako nikakav ugovor o zajmu između tužiteljice i tuženika nije sklopljen čak štoviše isti se nisu nikad ni vidjeli, da je sin tužiteljice IG bivši poslovni partner tuženika kako u firmi Sidero tako i u firmi Tools d.o.o. , da je isti je dobivao i određena sredstva u većem iznosu kako bi mogao ishoditi kred it a ljeti je isti obavljao poslove teniskog trenera te uopće nije ni radio u navedenim društvima.

3. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-721/2022-4 od 5. veljače 2022. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 875/21 od 8. srpnja 2022.. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, jer da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, kao ni dovoljno jasne razloge o tome koliki je točno iznos tužiteljica pozajmila tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: Izjavu ovjerenu kod Javnog bilježnika Vere Marčine pod brojem ovjere Ov-9822/2020 od 3. studenog 2020. ( l.s.4 ), opomenu od 4. veljače 2021. ( l.s.5-6 ), Obrasce IPI za radnika IG ( l.s.24- 44 ), povijesni izvadak i sudskog registra ( l.s.45-57 ), izvadak iz sudskog registra ( l.s. 58-60 ), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka IG i EG, te saslušanje tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 10.000,00 EUR na ime pozajmice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Čitanjem Izjave ovjerene kod Javnog bilježnika Vere Marčine pod brojem ovjere Ov-9822/2020 od 3. studenog 2020. razvidno je da je tuženik izjavio kako je od tužiteljice pozajmio iznos od 10.000,00 EUR-a , te da se usmenim dogovorom sa tužiteljicom istoj obvezao vratiti pozajmljeni iznos do 1. prosinca 2020.

9. Čitanjem opomene od 4. veljače 2021, te povratnice na poleđini iste razvidno je da je tužiteljica po punomoćniku uputila tuženiku poziv na plaćanje iznosa od 10.000,00 EUR-a sukladno potpisanoj Izjavi o dugu.

10. Iz iskaza svjedoka IG, sina tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica 2014. pozajmila tuženiku iznos od 10.000,00 EUR-a, da je svjedok zajedno sa tužiteljicom išao podignuti novac u iznosu 10.000,00 EUR-a u Raiffeisen Banci i da je tužiteljica predala tuženiku novac u njegovom prisutstvu, da se tuženik obvezao da će novac vratiti u roku od dvije do tri godine, da je isti sa tuženikom razgovarao o povratu novca jer da su isti bili dobri prijatelji, da tuženik nije vratio novac tužiteljici u ugovorenom roku pa da je naknadno potpisao Izjavu kod Javnog bilježnika kojom je potvrdio primitak novca, da je istu izjavu sastavila djevojka svjedoka, te da je tuženik nakon potpisivanja Izjave i dalje odugovlačio s povratom novca tužiteljici.

11. Iz iskaza svjedoka HG, brata tuženika, proizlazi da mu je poznato kako je IG, sin tužiteljice, dao novac tuženiku ali da mu nije poznato o kojem se točno iznosu radilo niti mu je poznato porijeklo novca, da je tuženik sav novac koji je bio putem kredita i drugih sredstava, čije podrijetlo mu nije poznato, unio kao pozajmicu u svoju firmu, a to mu je poznato jer da je obavljao računovodstvene poslove za svog brata odnosno njegovu firmu, da mu je poznato kako su tuženik i IG zajedno "ušli u neki posao".

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je tuženik bio prijatelj sa njezinim sinom IG, da je tuženiku 2014. godine pozajmila novac za otvaranje željezarije, da je na računu imala 10.000,00 EUR-a koji iznos da je stekla nasljeđivanjem od svojih pokojnih roditelja, da je zajedno sa sinom IG i tuženikom otišla u banku, podigla novac i predala tuženiku, da je tuženik cijelo vrijeme govorio da se ne brine o vraćanju novca, da je cijeli proces pozajmice išao temeljem povjerenja jer poznaje tuženika i njegovu obitelj, da nije sigurna da li je novac u banci bio isplaćen u kunama ili u eurima, da njezin sin IG 2014. nije bio zaposlen, ali da je kasnije radio kod tuženika u željezariji, ali da njezin sin IG i tuženik nisu bili poslovni partneri jer tuženik nije imao novca, slijedom čega je i odlučila pomoći tuženiku i posuditi mu novac. Tužiteljica je u iskazu navela kako joj nije poznato vezano za izjavu koju je tuženik potpisao, da je o pozajmici tuženik razgovarao najprije sa IG pa onda s njom.

13. Tuženik je u svom iskazu naveo da je od sina tužiteljice, IG, primio iznos od 10.000,00 EUR-a ali da je novac primio u kunama, dakle oko 70.000,00 kuna i to na ime ulaganja u zajednički posao, konkretno otvaranja željezarije, da je novac primio ispred Raiffeisen banke iz koje sa su izašli tužiteljica i IG, da su nakon toga otišli u Erste banku i da je tužitelj podigao kredit, da sa IG nije potpisivao nikakav ugovor o partnerstvu jer su bili prijatelji i poslovni partneri. U odnosu na potpisanu Izjavu ovjerenu kod Javnog bilježnika tuženik je u svom iskazu u bitnome naveo da je IG jedne prigode tražio da u preda iznos od 10.000,00 kuna kako bi smanjio svoj dug koji ima prema majci, nakon čega je tražio da mu se povisi plaća na 7.000,00 kuna kako bi mogao podići kredit i vratiti dug majci, da je Izjavu kod Javnog bilježnika potpisao na način da mu je IG donio Izjavu na potpis i rekao mu da je izjavila sastavila njegova majka kao garanciju da će se "to vratiti", da je Izjavu potpisao bez da je pročitao jer da je imao puno ozbiljnih problema u to vrijeme.

14. Sud je prihvatio iskaz svjedoka IG i tužiteljice obzirom da su isti u skladu sa materijalnim dokazima koji prileže spisu a posebno Izjavom ovjerenom kod Javnog bilježnika Vere Marčine pod brojem ovjere Ov-9822/2020 od 3. studenog 2020.

15. U odnosu na Iskaz svjedoka HG za istaknuti je kako iz istog proizlazi kako svjedok nema neposrednih saznanja o predmetu spora, osim u dijelu u kojem navodi kako mu je poznato da je IG predao tuženiku novčani iznos, da mu nije poznato porijeklo novca, što je neolgično i neživotno obzirom da svjedok nadalje u iskazu navodi kako je u tvrtki tuženika obavljao poslove računovođe.

16. Odredbom članka 247.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/2 dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kada su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je člankom 9.ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik da je dužan u cijelosti ispuniti je.

17. U odnosu navode tuženika kako isti nije sklopio ugovor o zajmu sa tužiteljicom, sud je ocijenio neosnovanim obzirom da je tuženik potpisom Izjave ovjerene kod Javnog bilježnika Vere Marčine pod brojem ovjere Ov-9822/2020 od 3. studenog 2020., potvrdio kako je od tužiteljice primio pozajmicu u iznosu od 10.000,00, EUR-a, te da je usmenim dogovorom između tužiteljice i tuženika određen rok vraćanja zajma do 1. prosinca 2020.

18. Navedena izjava po ocjeni suda ima sve bitne elemente ugovora o zajmu, a sukladno odredbi članka 499. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određen iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

19. Imajući u vidu odredbu članka 230. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 i 146/25. dalje: ZPP.) koja propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a u vezi za st 3. istog članka za istaknuti je da iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da tvrdnje u Izjavi ovjerene kod Javnog bilježnika Vere Marčine pod brojem ovjere Ov-9822/2020 od 3. studenog 2020. nisu istinite, te osim uvida u sudski registar i saslušanja svjedoka HG, u tom pravcu nije predložio provođenje niti jednog dokaza.

20. Analizirajući i cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i u međusobnoj vezi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, pa da je tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos od 10.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 2.prosinca 2020. po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO, te je odlučeno kako glasi u točki I. izreke presude

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa) za tužitelja i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 200,00 EUR , pristup na ročište od 9.svibnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 14. lipnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 2.lipnja 2022. Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 16. siječnja 2025. Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište dana 17. ožujka 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR što ukupno iznosi 1.200,00 EUR, uvećano za zatraženi i pripadajući PDV 25 % u iznosu od 300,00 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 73,86 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,86 EUR, što sveukupno iznosi 1.647,72 EUR.

U Zadru 30.travnja 2026.

Viša sudska savjetnica

S u d a c

Dora Papić

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženici