REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-772/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆŠNA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnici Lildiji Klepo, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. Grada Vukovara br. 282. QIB 22694857747 nalaže se da tužiteljici PŠNA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 689.000,00 HUF sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2019. godine pa do isplate i to sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana."

II Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za 3 %-na poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužiteljici ĆŠNA nastala imovinska šteta u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 15. rujna 2019. godine u 18.00 sati na cesti Al-Zagreb, (čvorište Lučko, A3)-Karlovac-Bosiljevo-Split-Ploče- Opuzen-granica Republike Bosne i Hercegovine, te granica Republike Bosne i Hercegovine-Dubrovnik, općina Bosiljevo na 75 km-100 metara. Nezgodu je skrivio osiguranik tuženika ĆŠ iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila PEUGEOT 307, godina proizvodnje 2005. godine, polica osiguranja broj [broj police osiguranja] koji je dolaskom do u visinu 75 km + 100 metara autoceste Al zbog nepridržavanja dovoljnog razmaka izmedu vozila i prevelike brzine kretanja izazvao lančani sudar u kojem je oštećeno vozilo tužiteljice CSILLE PŠ STEIDL i to osobni automobil reg oznake PBV093 (H), vrsta M1, marka i tip vozila HONDA JAZZ, godina proizvodnje 2006. godine. Na vozilu tužiteljice nastala je znatna imovinska šteta i to u vidu oštećenja prednjeg branika, veznog lima, maske motora, poklopca motora, unutarnje oštećenje pogonskog agregata, oštećenje prednje registarske pločice s okvirom, nadalje oštećen je prednji lijevi i desni blatobran, prednje vjetrobransko staklo, prednji zračni jastuci za vozača i suvozača, te prednji desni sklop svjetlosne signalizacije. Procjena nastale imovinske štete na vozilu izvršena je u Republici Madarskoj od strane ovlaštenog procjenitelja Union Vienna Insurance Group, te je utvrđena totalna šteta na vozilu i to na način da je vrijednost cijelog vozila procijenjena na novčani iznos od 1.039.000,00 HUF. Tužiteljici je priznat i isplaćen novčani iznos za vrijednost ostatka olupine u novčanom iznosu od 350.000,00 HUF, pa je tako tužiteljica pretrpjela štetu u novčanom iznosu od 689.000,00 HUF, a koji novčani iznos tužiteljica potražuje od tuženika. Tužiteljica se obratila tuženiku zahtjevom za naknadu štete kako bi pokušala ovaj predmet riješiti mirnim putem i to na dan 23. prosinca 2019. godine. Tuženik je otklonio zahtjev tužiteljice svojim dopisom od 20. siječnja 2020. godine navodeći kako osiguranik tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja.

2. Tuženiku u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 15.09.2019. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari II. Tuženik ističe da je sporan osnov tužbe i tužbenog zahtjeva kao i odgovornost tuženika za naknadu štete. III. Tuženik spori da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za nastanak štetnog događaja, a time i posljedično da bi tuženik bio odgovoran naknaditi štetu tužiteljici u utuženom iznosu. Naime, tužiteljica je upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama2 (dalje u tekstu ZSPC) izazvala nastanak predmetne nesreće na način da je zbog ne držanja potrebnog razmaka iza vozila kojim je upravljala osiguranica tuženika udarila prednjim dijelom svog vozila u stražnji dio vozila osiguranice tuženika, te je tužiteljici zbog počinjenja prekršaja iz čl. 109. st.1 ZSPC-a na mjestu počinjenja istog izrečena novčana kazna koju je ista odmah i podmirila. Nastavno, tuženik, načela ekonomičnosti radi, ne spori da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta, te ne spori visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 689.000,00 HUF. V. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata. Tužiteljica se tuženiku obratila odštetnim zahtjevom dana 30.12.2019. godine, te je tuženik istoj dostavio utemeljeni odgovor dana 20.01.2020. godine, što je razvidno iz dokaza koji prileže tužbi. Obzirom je tuženik ispoštovao zakonsku proceduru traženi tijek kamata je neosnovan. Naime, obveze tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od auto odgovornosti propisane su odredbama ZOOP-a, koji pak te obveze osiguratelja regulira na poseban način. Dakle, vidljivo je da kada se isplata naknade štete potražuje iz police i po polici obveznog osiguranja od auto odgovornosti osiguratelj ima obvezu platiti kamatu samo ako nije udovoljio propisanoj proceduri na davanje ponude ili obrazloženog odgovora [„kada ponuda nije dana unutar propisanog roka“]. Ako je proceduri udovoljeno ne primjenjuje se ni kamata. Također vidljivo je da se osiguratelj sankcionira kamatom samo pod uvjetom ako među strankama ne postoji spor oko odgovornosti i pretrpljene štete [„...pri tome ( primjeni kamata op.a ) važi uvjet da odgovornost kao i pretrpljena šteta i ozljeda nisu predmet spora…“], odnosno pod uvjetom da je zahtjev kompletiran [„tako da (osiguratelj op.a.) MOŽE dati obrazloženu ponudu“]. U suprotnom osiguratelja također ne tereti kamata. Primjenjujući gore navedene odredbe jasno je onda kako tužitelj netemeljno potražuje kamate na način označen u tužbi, a koje se primjenjuju samo ako osiguratelj nije udovoljio proceduri, a što ovdje očito nije slučaj. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u iskaz tužiteljice, iskaz svjedoka RŠ, svjedok ĆŠ, nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića, presliku spisa prometne nezgode policijske uprave Karlovačke, Postaja prometne policije Karlovac (list 30-43 spisa), fotoelaborat na CD-u (list 45 spisa), zapisnici s ročišta i priležeći podnesci.

4. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, činjenica da se dana 15. rujna 2019. godine dogodila prometna nezgoda, sporan je osnov tužbe i tužbenog zahtjeva kao i odgovornost tuženika za naknadu štete.

5. Iz iskaza svjedoka ĆŠ proizlazi da se sjeća tog dana upravljala je vozilom na autocesti A1 od Brinja prema Zagrebu negdje na 70-80 km/h osjetila je udarac odostraga u vozilo i auto je otišao na lijevu stranu i tamo se zaustavila na braniku. Navodi da nije ispred sebe nijedno vozilo udarila sa svojim vozilom. Navodi da se ne sjeća koje je vozilo lupilo u njezino vozilo odostraga. Za taj štetni događaj joj je Wiener osiguranje isplatilo za štetu za vozilo negdje oko 13.000,00-13.500,00 kuna. Nadvodi da se vozila u desnoj traci negdje oko 110-120 km/h. Navodi da kada je skrenula na lijevu stranu i lupila branik iza nje je bio jedan auto okrenut bočno, ne može se svih detalja sjetiti ali negdje po prilici bočno na njezinoj desnoj strani, a druga vozila su bila zaustavljena. Navodi da je taj bočni auto koji je bio oštećen je udario u njezino vozilo.

6. Iz iskaza svjedoka RŠ proizlazi da je bio kao suvozač kada se dogodio štetni događaj. Bilo je popodne, uvjeti za promet su bili odgovarajući za vožnju, uvjeti vidljivosti su bili dobri. Promet je bio kontinuiran, nije bilo gusto i kolone. Njihovo vozilo je bilo udaljeno oko 90 m od prednjeg vozila, a brzina vozila kojim je upravljala tužiteljica oko 110km/h. U tijeku vožnje njegova partnerica je uzviknula što ova radi preda mnom i vozilo marke Peugeot je počelo krivudati ispred njih po jednoj i drugoj traci i zatim je udario u zaštitnu ogradu na desnoj strani. Njegova partnerica je skrenula lagano ulijevo jer nije mogla pretpostaviti što će se dogoditi. Nakon što je vozilo Peugeot udarilo desno u zaštitnu ogradu odbilo se od zaštitne ograde i prepriječilo put njihovom vozilu i udarilo u njih. U prednjem desnom dijelu gdje je svjedok sjedio tamo ih je Peugeot udario, sa stražnjeg lijevog djela. Navodi kada je došla policija htio je objasniti kako se dogodila prometna nezgoda ali ga nisu htjeli slušati.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da proizlazi da je iskaz istovjetan sa iskazom svjedoka RŠ. Nadodaje da prije nezgode ih je jedno vozilo pretjecalo po lijevoj prometnoj traci, a u trenutku kada je pretjecalo to vozilo Peugeot, Peugeot je bio blizu pretjecajne crte sa svojim vozilom i u trenutku kada je preteklo Peugeot je počeo vrludati. Navodi da kada se Peugeot odbilo od ograde da je počela kočiti te je navedeno vozilo naletjelo na njezino vozilo. Navodi da nije bilo kontakta njezinog vozila i vozila Peugeota kada je počelo vozilo Peugeot vrludati. Bili su na normalnoj udaljenosti od Peugeota 90-100m.

8.Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića je vještak preminuo a tuženik je prigovori nalazu. Prema nalazu i mišljenju vještaka Pere Todorovića proizlazi da je vozilo tužiteljice prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio vozila osiguranice tuženika. Mjesto sudara se nalazilo na desnoj prometnoj traci, na mjestu kako je to grafički predočeno na slici 6. nalaza. U trenutku sudara vozilo tužiteljice se kretalo brzinom od 46 km/h. Bilo je kočeno i u skretanju u lijevu stranu. U trenutku sudara se kretalo lijevom polovinom svoje širine po lijevoj, a preostalim dijelom po desnoj prometnoj traci. Tužiteljica je reagirala kočenjem i skretanjem u lijevu stranu. U trenutku sudara s vozilom tužiteljice (nakon naleta na vanjsku zaštitnu ogradu), vozilo osiguranice tuženika se kretalo brzinom od 3 km/h. Bilo je u zanošenju, prednjim dijelom svojih gabarita prepriječeno po lijevoj a desnim po desnoj prometnoj traci. U trenutku reakcije tužiteljice (prema iskazu), vozilo tužiteljice se kretalo brzinom od 130 km/h. Na mjestu destabilizacije (početak tragova zanošenja) vozilo osiguranice tuženika se kretalo brzinom od 95 km/h. Kretalo se po sebi desnoj prometnoj traci, bliže uzdužnoj razdjelnoj crti između lijeve i desne prometne trake. Uz istovjetnu reakciju kakvu je imala kritične zgode, tužiteljica bi štetni događaj izbjegla pri brzini vozila od najviše 123 km/h. 10 Štetni događaj bi dakle izbjegla da se vozilom kretala brzinom ograničenja (100 km/h). Destabilizacija vozila osiguranice tuženika se ne može dovoditi u uzročnoposljedičnu vezu s načinom kretanja vozila tužiteljice. Destabilizacija ovog vozila je posljedica subjektivnih momenata kod osiguranice tuženika, pri upravljanja vozilom. Dakle, da je izbjegla destabilizaciju vozila, osiguranica tuženika bi uspjela izbjeći predmetni štetni događaj.

9. Sud je dao vjeru vještaku da je svoje vještačenje iznio savjesno u skladu s pravilima znanosti i vještine prema čl. 258. ZPP-a. Nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Pere Todorovića sud je utvrdio da je vozilo tužiteljice prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio vozila osiguranice tuženika te u trenutku reakcije tužiteljice vozilo tužiteljice se kretalo brzinom od 130 km/h, a ograničenje brzine je bilo od 100 km/h. U trenutku sudara vozilo tužiteljice se kretalo brzinom od 46 km/h, bilo je kočeno i u skretanju u lijevu stranu. Vozilo u trenutku sudara s vozilom tužiteljice vozilo osiguranice tuženika kretalo se brzinom od 3 km/h. Tužiteljica bi štetni događaj izbjegla pri brzini vozila od najviše 123 km/h, a destabilizacija vozila osiguranice tuženika se ne može dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu s načinom kretanja vozila tužiteljice, destabilizacija vozila je posljedica subjektivnih momenata kod osiguranice tuženika pri upravljanju vozilom, znači da bi tužiteljica izbjegla predmetni štetni događaj da je osiguranica tuženika izbjegla destabilizaciju vozila. Sud je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrdio da je tužiteljica upravljajući vozilom protivno odredbama zakona o sigurnosti prometa na cestama izazvala nastanak predmetne nesreće na način da je zbog nedržanja potrebnog razmaka iza vozila kojim je upravljala te nedopuštenom brzinom udarila prednjim dijelom svog vozila u stražnji dio vozila osiguranice tuženika (čl.109. st.1. ZSPC-a). Destabilizacija vozila osiguranice tuženika se ne može dovoditi u uzročno posljedičnu vezu s načinom kretanja vozila tužiteljice stoga je sud utvrdio da osiguranica tuženika nije suodgovrna za nastanak štetnog događaja.

10. Iskaz svjedoka i tužiteljice sud je cijenio kao neistinit jer je u nesuglasju sa materijalnim dokazima i nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Cijeneći provedene dokaze sud je utvrdio da je tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja stoga je valjalo je odbiti u cijelosti s tužbenim zahtjevom.

11. Sud je dosudio parnični trošak tuženiku temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a u iznosu od 1.750,00 eur koji se odnosi na odgovor na tužbu 100 bodova, ročište 11.03.2021. g. 100 bodova, ročište 6.10.2022. g. 100 bodova, ročište 3.03.2023. g. 100 bodova, podnesak 22.06.2023. g. 100 bodova, ročište 11.04.2024. g. 100 bodova, ročište 10.03.206. g. 100 bodova, što ukupno iznosi za rad odvjetnika prema OT 1.400,00 eur, PDV 350,00 eur.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sudac:

Saša Bušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun