Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-604/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Anita Vrkić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić, u Rijeci, protiv tužene GKJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Mađarević, odvjetnica u Rijeci, radi brisanja, 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nevaljan i neistinit upis prava vlasništva proveden u korist tuženika GKJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] **.**.2025. od dana 30. ožujka 2023.g. temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, pod brojem Z – 9355/2023 temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O – 4158/22 od 19. siječnja 2023. godine na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, katastarska općina: MARTINA, zk. ul: [broj ZK uloška], upisane kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi MALI PIJESAK, PAŠNAJK, površine 180m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi DOLCA, LIVADA ukupne površine od 381 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi SADI, PAŠNJAK, ukupne površine 198 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi SADI, PAŠNJAK, ukupne površine 277 m2, te se ista briše i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
II Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom sudu da, po pravomoćnosti ove presude, a na temelju iste uspostavi zemljišnoknjižno stanje na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, katastarska općina: MARTINA, zk. ul.: [broj ZK uloška] upisane kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi MALI PIJESAK, PAŠNAJK, površine 180m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi DOLCA, LIVADA ukupne površine od 381 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi SADI, PAŠNJAK, ukupne površine 198 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi SADI, PAŠNJAK, ukupne površine 277 m2, a ukupne površine: 1036 m2 na način koji je prethodio zemljišnoknjižnom upisu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, pod Z – 9355/2023 od 30. ožujka 2023. godine na način da se kao vlasnik predmetnih nekretnina ponovno upiše GK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] u vlasničkom dijelu: 1/1, i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
III Nalaže se tužitelju GK da tuženoj GKJ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana , a odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška mu od tužene u iznosu od 804,17 Eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. ožujka 2026. navodi da u ovom postupku traži sudsku zaštitu svog knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanom i neistinitom uknjižbom prava vlasništva u korist tuženika, a koja je provedena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, pod poslovnim brojem Z-9355/2023 od 30. ožujka 2023. godine, i to na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, iz stanja zemljišnih knjiga proizlazi da je predmetna uknjižba provedena temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-4158/2022 od 19. siječnja 2023. godine, kojim je tuženica proglašen nasljednikom iza pok. GK pok. G te je na toj osnovi upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Međutim, takva uknjižba ne samo da ne odgovara stvarnom pravnom stanju, već je i pravno nevaljana jer se temelji na pogrešno utvrđenoj ostavinskoj imovini. Ključno je istaknuti da predmetne nekretnine, označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nikada nisu bile u vlasništvu ostavitelja iza kojeg je vođen ostavinski postupak. U prilog navedenim tvrdnjama, tužitelj prilaže Uvjerenje o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova, policijska uprava Primorsko – goranska od dana 5. ožujka 2026. godine. Naprotiv, iste nekretnine su u isključivom vlasništvu tužitelja još od 1984. godine, kada ih je stekao temeljem sporazuma o diobi, koji je potvrđen pravomoćnim sudskim rješenjem Općinskog suda donesenim pod poslovnim brojem R1-30/83, a koje je potom i provedeno u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-1149/84. Dakle, pravni temelj stjecanja vlasništva tužitelja je nesporan, zakonit i dugotrajan, a njegovo vlasništvo proizlazi iz valjanog pravnog posla i zakonito provedenog zemljišnoknjižnog upisa. Unatoč tome, u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. GK došlo je do očite i bitne pogreške prilikom utvrđivanja sastava ostavinske imovine. Naime, u ostavinsku masu su uključene i nekretnine koje nikada nisu pripadale ostavitelju, već su bile i ostale u vlasništvu tužitelja. Takva pogreška mogla je nastati uslijed zamjene identiteta osoba istog imena i prezimena, što je u praksi česta pojava, osobito u manjim sredinama, no bez obzira na uzrok pogreške, njezina pravna posljedica je ista – donošenje rješenja o nasljeđivanju koje obuhvaća imovinu koja ne pripada ostavini. Slijedom takvog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja doneseno je rješenje o nasljeđivanju, a potom je temeljem tog rješenja izvršena i uknjižba prava vlasništva u korist tuženika. Upravo u toj činjenici leži temelj nevaljanosti predmetne uknjižbe. Naime, u zemljišnoknjižnom pravu vrijedi načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima (nemo plus iuris). Budući da ostavitelj nije bio vlasnik spornih nekretnina, iste nisu mogle biti predmet nasljeđivanja, pa slijedom toga ni tuženik nije mogao valjano steći pravo vlasništva na njima. Takva uknjižba je istodobno i neistinita i nevaljana. Neistinita je jer zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju prava vlasništva, a nevaljana jer nisu bile ispunjene materijalno pravne pretpostavke za njezinu provedbu. Upravo takve situacije zakonodavac predviđa kao temelj za podnošenje brisovne tužbe. Tužitelj je u konkretnom slučaju osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno, budući da je bio stvarni i zakoniti vlasnik predmetnih nekretnina, a spornom uknjižbom je njegovo pravo dovedeno u pitanje. Sudska praksa, uključujući i odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1152/2010, jasno zauzima stajalište da pravo na podnošenje brisovne tužbe ima upravo ona osoba čije je pravo bilo upisano i potom povrijeđeno nevaljanim upisom, odnosno osoba koja je nositelj stvarnog prava koje nije prestalo, već je samo nepravilno eliminirano iz zemljišnoknjižnog stanja. Posebno valja naglasiti da se u ovom slučaju ne može govoriti o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige u korist tuženika na način koji bi isključivao pravo tužitelja na zaštitu. Naime, tuženik svoje pravo temelji na rješenju o nasljeđivanju koje je obuhvatilo imovinu koja objektivno nije mogla biti predmet nasljeđivanja, pa se ne može smatrati da je riječ o valjanom pravnom temelju koji bi mogao proizvesti pravne učinke prema trećima. Slijedom svega navedenog, očito je da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za podnošenje i usvajanje brisovne tužbe. Sporna uknjižba predstavlja grubo odstupanje od stvarnog pravnog stanja, temelji se na pogrešnoj identifikaciji ostavinske imovine i kao takva ne može opstati u pravnom poretku. Održavanje takvog upisa značilo bi povredu temeljnih načela zemljišnoknjižnog prava, osobito načela istinitosti i pouzdanja. Stoga tužitelj s pravom zahtijeva da sud utvrdi nevaljanost i neistinitost predmetne uknjižbe, naloži njezino brisanje te uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje, čime će se ponovno uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim pravnim stanjem i zaštititi zakonita prava tužitelja. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da prije upuštanja o raspravljanja o glavnoj stvari priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja za brisanje upisa njenog vlasništva u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sukladno odredbi čl. 157. Zakona o parničnom postupku. Sukladno istoj odredbi, budući ista nije dala povoda za tužbu jer je Rješenje o nasljeđivanju doneseno temeljem službeno pribavljenih podataka od tijela nadležnog za provođenje ostavinskog postupka i donošenje Rješenja o nasljeđivanju, te da ista priznaje tužbeni zahtjev prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, protivi se zahtjevu za naknadu troškova postupka i traži od suda da tužitelju naloži plaćanje troškova postupka tuženoj i to u iznosu od 500,00 eur sukladno Tbr. 8. Tarife odvjetnika za sastav odgovora na tužbu.
3. Slijedom naprijed navedenog sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev (čl. 331 st. 1, čl. 338 st. 5 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a).
4. Odluka o parničnom trošku tužene temelji se na odredbi čl. 157 ZPP -a koja određuje da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj da će naknaditi tuženiku parnične troškove. Iz navoda same tužbe je razvidno da je do upisa tužene došlo zbog greške koja se dogodila u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Srđana Markiša u Opatiji prilikom utvrđivanja ostavinske imovine, pa se stoga zaključuje da doista tužena nije dala povoda za tužbu. Tužena je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika i njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a, a odnosi se na sastav odgovora na tužbu i iznosi 500,00 EUR prema Tbr. 8 toč. 1. Slijedom navedenog je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška od tužene.
U Opatiji 29. travnja 2026.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude na temelju priznanja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa istih.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
Dna:
Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 89,59 EUR Pun. tuženika
Po pravomoćnosti:
Porezna uprava Opatija
Ispostava za katastar nekretnina Opatija
