REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6774/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Valentini Božiček, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Dragičević i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische banka d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Hani Avdović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 16. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, dana 29. travnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 712,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 9,41 EUR od 7.5.2009.

- 9,31 EUR od 8.6.2009.

- 9,29 EUR od 7.7.2009.

- 9,28 EUR od 4.8.2009.

- 9,33 EUR od 7.9.2009.

- 9,25 EUR od 7.10.2009.

- 9,28 EUR od 5.11.2009.

- 9,34 EUR od 4.12.2009.

- 9,52 EUR od 20.1.2010.

- 9,58 EUR od 3.2.2010.

- 9,61 EUR od 3.3.2010.

- 9,79 EUR od 6.4.2010.

- 9,79 EUR od 4.5.2010.

- 9,91 EUR od 4.6.2010.

- 10,38 EUR od 7.7.2010.

- 10,13 EUR od 6.8.2010.

- 10,71 EUR od 6.9.2010.

- 10,53 EUR od 5.10.2010.

- 10,30 EUR od 4.11.2010.

- 10,89 EUR od 7.12.2010.

- 11,30 EUR od 7.1.2011.

- 11,05 EUR od 4.2.2011.

- 11,09 EUR od 4.3.2011.

- 10,99 EUR od 21.4.2011.

- 11,11 EUR od 5.5.2011.

- 11,85 EUR od 6.6.2011.

- 11,58 EUR od 5.7.2011.

- 12,98 EUR od 6.9.2011.

- 11,80 EUR od 6.10.2011.

- 11,80 EUR od 6.10.2011.

- 8,62 EUR od 7.11.2011.

- 8,52 EUR od 6.12.2011.

- 8,70 EUR od 10.1.2012.

- 8,83 EUR od 6.2.2012.

- 8,82 EUR od 5.3.2012.

- 8,74 EUR od 5.4.2012.

- 8,77 EUR od 4.5.2012.

- 8,83 EUR od 4.6.2012.

- 8,78 EUR od 3.7.2012.

- 8,80 EUR od 3.8.2012.

- 8,74 EUR od 4.9.2012.

- 8,67 EUR od 5.10.2012.

- 8,76 EUR od 7.11.2012.

- 8,74 EUR od 7.12.2012.

- 8,78 EUR od 7.1.2013.

- 8,64 EUR od 5.2.2013.

- 8,69 EUR od 6.3.2013.

- 8,79 EUR od 5.4.2013.

- 8,68 EUR od 6.5.2013.

- 8,51 EUR od 5.6.2013.

- 8,50 EUR od 8.7.2013.

- 8,51 EUR od 6.8.2013.

- 8,62 EUR od 5.9.2013.

- 8,72 EUR od 4.10.2013.

- 8,69 EUR od 6.11.2013.

- 8,71 EUR od 4.12.2013.

- 8,65 EUR od 9.1.2014.

- 8,79 EUR od 4.2.2014.

- 8,82 EUR od 5.3.2014.

- 8,81 EUR od 3.4.2014.

- 8,72 EUR od 20.5.2014.

- 8,81 EUR od 1.8.2014.

- 8,82 EUR od 21.8.2014.

- 8,83 EUR od 22.9.2014.

- 8,88 EUR od 5.11.2014.

- 8,90 EUR od 3.12.2014.

- 8,90 EUR od 5.1.2015.

- 8,93 EUR od 5.2.2015.

- 8,93 EUR od 5.3.2015.

- 9,78 EUR od 3.4.2015.

- 8,93 EUR od 26.5.2015.

- 8,93 EUR od 26.5.2015.

- 8,93 EUR od 15.6.2015.

- 8,93 EUR od 24.6.2015.

- 8,93 EUR od 6.7.2015.

- 6,03 EUR od 4.9.2015.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.961,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 2,43 EUR od 1.10.2005.

- 2,05 EUR od 1.11.2005.

- 1,81 EUR od 1.12.2005.

- 2,03 EUR od 1.1.2006.

- 0,12 EUR od 1.2.2006.

- 9,57 EUR od 1.11.2008.

- 7,65 EUR od 7.1.2009.

- 14,67 EUR od 4.3.2009.

- 14,67 EUR od 4.3.2009.

- 8,45 EUR od 9.4.2009.

- 9,20 EUR od 7.5.2009.

- 6,30 EUR od 8.6.2009.

- 5,81 EUR od 7.7.2009.

- 5,39 EUR od 4.8.2009.

- 6,83 EUR od 7.9.2009.

- 4,57 EUR od 7.10.2009.

- 5,53 EUR od 5.11.2009.

- 7,12 EUR od 4.12.2009.

- 12,09 EUR od 20.1.2010.

- 13,70 EUR od 3.2.2010.

- 14,53 EUR od 3.3.2010.

- 19,77 EUR od 6.4.2010.

- 19,53 EUR od 4.5.2010.

- 22,93 EUR od 4.6.2010.

- 35,88 EUR od 7.7.2010.

- 29,14 EUR od 6.8.2010.

- 45,18 EUR od 6.9.2010.

- 40,25 EUR od 5.10.2010.

- 33,66 EUR od 4.11.2010.

- 50,05 EUR od 7.12.2010.

- 61,53 EUR od 7.1.2011.

- 54,64 EUR od 4.2.2011.

- 55,78 EUR od 4.3.2011.

- 52,99 EUR od 21.4.2011.

- 56,21 EUR od 5.5.2011.

- 76,87 EUR od 6.6.2011.

- 69,12 EUR od 5.7.2011.

- 108,07 EUR od 6.9.2011.

- 75,33 EUR od 6.10.2011.

- 75,33 EUR od 6.10.2011.

- 76,66 EUR od 7.11.2011.

- 72,64 EUR od 6.12.2011.

- 79,72 EUR od 10.1.2012.

- 84,66 EUR od 6.2.2012.

- 84,13 EUR od 5.3.2012.

- 81,16 EUR od 5.4.2012.

- 82,52 EUR od 4.5.2012.

- 84,58 EUR od 4.6.2012.

- 82,66 EUR od 3.7.2012.

- 83,36 EUR od 3.8.2012.

- 81,10 EUR od 4.9.2012.

- 78,44 EUR od 5.10.2012.

- 81,88 EUR od 7.11.2012.

- 81,17 EUR od 7.12.2012.

- 82,66 EUR od 7.1.2013.

- 77,27 EUR od 5.2.2013.

- 79,31 EUR od 6.3.2013.

- 83,24 EUR od 5.4.2013.

- 78,87 EUR od 6.5.2013.

- 72,56 EUR od 5.6.2013.

- 72,22 EUR od 8.7.2013.

- 72,53 EUR od 6.8.2013.

- 76,50 EUR od 5.9.2013.

- 80,37 EUR od 4.10.2013.

- 79,40 EUR od 6.11.2013.

- 80,19 EUR od 4.12.2013.

- 77,95 EUR od 9.1.2014.

- 83,02 EUR od 4.2.2014.

- 84,45 EUR od 5.3.2014.

- 83,72 EUR od 3.4.2014.

- 80,43 EUR od 20.5.2014.

- 83,95 EUR od 1.8.2014.

- 84,44 EUR od 21.8.2014.

- 86,08 EUR od 22.9.2014.

- 88,21 EUR od 5.11.2014.

- 89,06 EUR od 3.12.2014.

- 88,98 EUR od 5.1.2015.

- 90,07 EUR od 5.2.2015.

- 90,07 EUR od 5.3.2015.

- 90,07 EUR od 3.4.2015.

- 90,07 EUR od 26.5.2015.

- 90,07 EUR od 26.5.2015.

- 90,07 EUR od 15.6.2015.

- 90,07 EUR od 24.6.2015.

- 90,07 EUR od 6.7.2015.

- 90,07 EUR od 4.9.2015.

- 13,86 EUR od 4.9.2015.

do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.273,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 28. travnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 275,42 EUR na ime razlike iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenog tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu, primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do isplate, sve po stopi koja se za obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 31.12.2023. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.",

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 287,71 EUR na ime obračuna zateznih kamata na razlike između kamata zbog promjene kamatne stope do dana konverzije (30.09.2015. godine) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje od 01.10.2015. g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 31.12.2023. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.519,78 EUR na ime obračuna zateznih kamata na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do dana konverzije (30.09.2015. godine) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje od 01.10.2004. g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 31.12.2023. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

IV Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u ukupnom iznosu ne postoji tražbina tuženika u iznosu 315,17 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, kao i u iznosu 532,99 EUR sa zateznim kamatama od 5. travnja 2016. do isplate.

V Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu 2.011,04 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

VI Prebija se tražbina tuženika iz toč. V izreke ove presude s tražbinom tužiteljice iz toč. II izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 8. kolovoza 2005. kao korisnik kredita zaključila s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 51404627-5102560076. Temeljem navedenog Ugovora tuženik joj je stavio na raspolaganje 37.250,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Člankom 8. predmetnog Ugovora propisano je da je kamata promjenjiva i u trenutku sklapanja Ugovora je iznosila 7,990%, te se obračunavala primjenom direktne metode, kao i da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Čl. 6. predmetnog ugovora utvrđeno je da je rok otplate kredita 144 mjeseci, od puštanja kredita u tečaj, a čl. 7. predviđa otplatu kredita u 144 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, te da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos mjesečnog anuiteta iznosi 403,01 CHF. Kamatna stopa se tijekom godina mijenjala jednostranom odlukom tuženika, Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na kunu, te zbog jednostranih promjena kamatne stope, početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta. Navodi da je s tuženikom sklopila Aneks broj 1 Ugovora o kreditu 2. veljače 2016. kojim je konvertirala valutu ugovora u EUR, međutim konverzijom nije obeštećena. Poziva se na utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ističe da je plaćala veći iznos mjesečno od onoga koji bi plaćao da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, kao i po početnoj kamatnoj stopi. Navodi da joj je tuženik dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti sve što je plaćeno povrh onoga što je bila dužna platiti, odnosno preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta kamate i tečaja CHF. Iako je konvertirala kredit, nije obeštećena slijedom čega ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom konačno uređenom u podnesku od 27. siječnja 2026. (stranica 422-429 spisa) i na glavnoj raspravi održanoj 16. ožujka 2026. (stranica 504 spisa) traži isplatu preplaćenog iznosa temeljem promjenjive kamatne stope u visini 712,59 EUR, sa zateznima kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, 4.961,36 EUR, preplaćenog iznosa temeljem valutne klauzule u visini 4.961,36 EUR, sa zateznima kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, razliku preostale glavnice u visini 275,42 EUR sa zateznima kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, obračunate zatezne kamate na preplaćeni iznos zbog promjenjive kamatne stope u visini 287,71 EUR sa zateznima kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, obračunate zatezne kamate na preplaćeni iznos zbog valutne klauzule u visini 1.519,78 EUR sa zateznima kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, (za koje iznose obračunatih zateznih kamata povlači tužbu na ročištu održanom 16. ožujka 2026., kojem povlačenju se tuženik protivio. Traži naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu čini neprijepornim sklopljeni Ugovor o kreditu i Aneks br. 1. Ugovora o kreditu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi da je kredit konvertiran, te su sve uplate po obje osnove uzete u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate za otplatu usporednog kredita u valuti EUR, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužiteljica je stavljena u položaj kao da je od početka ugovornog odnosa koristila kredit u valuti EUR. Prihvaćanjem konverzije po izboru tužiteljice stranke su riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan Zakonom. Ističe da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužiteljica prihvatila i promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od sklapanja osnovnog ugovora. Pravovremeno je dostavio tužiteljici izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Potpisivanju Aneksa je prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Tužiteljica je, kao i svi potrošači, bila dovoljno informirana i bila je svjesna da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u valuti CHF. Osporava da bi na strani tužiteljice nastala šteta. kao i da bi je tuženik prouzročio svojim postupanjem. U podnesku od 19. svibnja 2020. (stranica 228-238) ističe prigovor radi prebijanja kojeg konačno uređuje u podnesku od 4. ožujka 2026. (stranica 430-437 spisa) s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni u ukupnom iznosu 315,17 EUR, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, te razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 532,99 više nego u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Na ročištu održanom 16. ožujka 2026. protivi se povlačenju tužbe za iznose obračunatih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu od 8. kolovoza 2005. (stranica 8-9 spisa), plan otplate (stranica 10-11, 33-34, 36, 40, 42, 44, 60-61 spisa), pregled prometa po partiji kredita (stranica 12-32, 58-59, 239-278 spisa), obavijesti o kreditu, promjene kamatne stope, usklađivanje (stranica 33, 35, 37-39, 41, 43, 45, 62 spisa), tablica kredita (stranica 46-55 spisa), Aneks broj 1. od 2.2.2016. (stranica 56- 57 spisa), Ugovori o oročenom kunskom depozitu (stranica 63, 302 spisa), obrazac za prihvat izračuna konverzije (stranica 94, 269 spisa), izvod prometa po računu (stranica 303 spisa), financijskim vještačenjem (stranica 365-389 spisa), obavijest o izračunu konverzije kredita (stranica 393-416 spisa) i saslušanjem tužiteljice (stranica 504-505 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su sklopile 8. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj 51404627- 5102560076., za iznos 37.250,00 CHF protuvrijednost u kunama na dan puštanja kredita u tečaj,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 7,99% godišnje, promjenjiva,

- da je rok otplate kredita je određen na dvanaest godina, s korištenjem kredita najkasnije do 31. kolovoza 2005.,

- da je namjena kredita zatvaranje obveza (iz minusa u plus),

- da su sklopile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj 5102560076, 2. veljače 2016. kojim su stranke provele postupak konverzije iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., te da iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu na taj dan iznosi 9.084,22 CHF, a nakon konverzije 6.210,15 EUR, kao i da iznos preplate iznosi 15.152,19 HRK koji će koristiti za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos pretplate ne iskoristi.

6. Prijeporno je:

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuje promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, ništetne, pa posljedično tomu,

- je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu do sklapanja Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu 2. veljače 2016. ,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja.

7. Na pravni odnos stranaka po Ugovoru o kreditu se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Među strankama nije prijeporno ni da je, sukladno čl. 502. a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, među ostalim i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je sud donio presudu 4. srpnja 2013. posl.br. P-1401/2012., kojom je utvrđeno da je, među ostalim, tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03), ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike (dalje u tekstu VTSRH) posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a VSRH je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/2014-2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude VTSRH.

10. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je VTSRH presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je VSRH odlukom posl. br. Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu VTSRH o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015., U- III-2536/2015., U-III-2547/2015., U-III-2565/2015., U-III-2603/2015., U-III-2604/2015. i U-III-2605/2015. od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu VSRH kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je VSRH rješenjem broj Revt- 575/2016-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom VTSRH 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/2017, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013.

12. VSRH je presudom posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu VTSRH posl. br. Pž-6632/2017 i u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu CHF uz koju je vezana glavnica.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, korisnika kredita odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da pritom tuženik potrošače nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima, kao i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je odlučeno i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

14. Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je trebao kredit za uređenje stana u kojem su živjeli. Radila je u Hrvatskoj pošti i bila članica Sindikata, te je tada Sindikat ugovorio posebno povoljne uvjete s tuženikom za kreditiranje svojih članova. Svi uvjeti su bili unaprijed ugovoreni tako da je došla kod tuženika, donijela potrebne dokumente vezan uz svoje prihode, te je sa službenicom razgovarala samo o iznosu jer o drugim uvjetima kredita nije mogla budući da je to iz pregovarao Sindikat. Podigla je kredit u visini 37.500,00 CHF. Sjeća se da joj je početni mjesečni anuitet bio oko 1.300,00 kuna da bi s vremenom narastao na 3.000,00 kuna, što joj je bilo teško plaćati budući da je imala troje male djece. U međuvremenu je završila fakultet i promijenila radno mjesto tako da joj je bila nešto bolja plaća. Kada se pojavila mogućnost konverzije istu je iskoristila jer joj se činila kao spas utapanju u CHF. U vrijeme ugovaranja kredita nije bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva, a njihov stambeni prostor služio je isključivo njima za stanovanje i nikada nije bio predmetom najma. U međuvremenu je otplatila kredit. Iskazuje da ni kod konverzije nije bila u mogućnosti pregovarati o uvjetima Aneksa Ugovoru jer je mogla samo prihvatiti ili ne. Pročitala je i Ugovor o kreditu i kasnije Aneks. Činilo joj se da je sve jasno, kako u Ugovoru, tako i u razgovoru s djelatnicom, no međutim, tek u otplati je vidjela probleme. Ne sjeća se je li dobila kod izračuna konverzije izračun od strane tuženika, a kada ih je pitala što je za nju bolje napraviti, ni oni sami nisu znali što je bolje.

15. Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužiteljica bila prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapala je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu tog Ugovora, a tuženik je bio dužan dokazati suprotno, što nije učinio. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužiteljici što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje ona preuzima na sebe, kao i na temelju kojih parametara i kada se mijenja kamatna stopa.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 12. lipnja 2019., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

17. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda VSRH, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c ZPP), slijedom čega su ovi prigovori neosnovani. Sukladno članku 502. c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i prijeporni Ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je tužiteljica bila upozorena na sve rizike predmetnog pravnog posla, odnosno da su joj objašnjeni parametri i metoda promjene kamatne stope, kao i rizik ugovaranja valute CHF, što međutim, nije s uspjehom učinio, jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj bankovni službenik nije objasnio ništa, budući su uvjeti Ugovora dogovoreni sa Sindikatom.

18. Iz naprijed navedenog slijedi da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a koje su sadržane u čl. 8. Ugovora o kreditu, te u dijelu kojim je obveza vezana za valutu CHF, sadržana u čl. 7. Ugovora o kreditu, nepoštene i kao takve ništetne. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan, čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

19. Prema odredbama čl. 1021. ZOO, bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, slijedom čega, ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli nije element bez kojeg ugovor o kreditu ne može opstati, jer je iznos kredita koji je tužitelju stavljen na raspolaganje utvrdiv u kunama i iznos koji je on morao vratiti prema otplatnom planu i bez te odredbe, a isto se odnosi i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa ništetnost navedenih odredbi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora.

20. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i utvrđena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

21. Sklapanjem Aneksa Ugovoru, neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena je za buduće razdoblje, jer je istim Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, što, međutim, ne znači da je tužiteljica, iako joj je priznata preplata tom prilikom, uistinu i obeštećena kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno, ne znači da je u potpunosti dovedena u pravni položaj u kojem bi bila da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naime, o pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev-2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

22. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci posl. br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

23. Po utvrđenju ovoga suda, tužiteljica, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlaštena je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga ostvarila zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da joj pripadaju, odnosno kako bi ostvarila pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C-118/17 (I protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužiteljica, mora imati mogućnost uspostave, činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazila da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

24. Konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, i niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje ZID ZPK) ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se tužiteljica niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa Ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Iz sadržaja Aneksa Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužiteljica pristala slobodnom voljom, niti da je sporazumno s tuženikom, kako to tvrdi tuženik, pristala da se iznosi uplaćeni s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa uračunaju u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30. rujna 2015., niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao, niti je predložio provođenje dokaza na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi se tužiteljica odrekla svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu za koje je utvrđeno odlukama VTSRH i VSRH da su ništetne, niti je to utvrđeno njezinim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisala, jer nije imao izbora zbog povećanog iznosa mjesečnih anuiteta. Ujedno se ističe kako čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19. c. točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.), dočim u točki 2. čl. 19. c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

25. Zaključno, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO, bio bi dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Nadalje, i člankom 1111. ZOO, koji uređuje institut stjecanja bez osnove, propisano je da je stjecatelj dužan vratiti dio imovine druge osobe koji je prešao u njegovu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, ako taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Pritom je za istaknuti da se tužiteljica može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, iako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe članka 502. c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, jer ona tvrdi da provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen.

26. Pri donošenju ove odluke, sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u kojoj je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kao i stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. u kojoj se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;.“

27. Također je sud imao u vidu i odluku VSRH poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., kao i Rev 1096/2022-2 i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

28. Kako je prethodno navedeno, imajući u vidu sadržaj Aneksa Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda pravde i VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i Rev-1096/2022, po utvrđenju ovoga suda, tužiteljica osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Kao što je prethodno navedeno i obrazloženo, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao u tijeku ovog postupka, niti je dostavio dokaz, da bi se tužiteljica odrekla svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtijeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužiteljici predočio i informirao je o ekonomskim posljedicama koje za nju nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose, pa i one koje je tužiteljica uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u postupku konverzije.

29. Prema mjerodavnoj praksi Europskog suda pravde u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu navedena stajališta, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužiteljicu informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30. rujna 2015., niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljicom.

30. Na okolnost preplaćenih iznosa anuiteta po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te eventualno prenisko umanjenje glavnice prilikom vršenja konverzije, izračuna ukupnih zateznih kamata koje su tekle na navedene iznose sve do dana konverzije, izračun tzv. negativnih razlika u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, kao i izračuna novčanog iznosa, po isplatama s računa oročenog depozita, kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita, te je li konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK 15, kao i jesu li uzete u obzir sve uplate tužiteljice, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po GK, stalnom sudskom vještaku.

31. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 919,81 CHF odnosno 712,59 EUR. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi -5,94 CHF odnosno -5,04 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 37.381,21 kn, odnosno 4.961,36 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi -2.374,55 kn, odnosno -315,17 EUR. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 2.075,16 HRK, odnosno 275,42 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije iznosi 6.210,15 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan konverzije iznosi 47.396,35 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 9.781,41 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju banke na dan isplate kredita iznosi 45.321,19 HRK. Razlika između iznosa 47.396,35 HRK i iznosa 45.321,19 HRK je 2.075,16 HRK. Prema Aneksu uz Ugovor kreditu utvrđen je više uplaćeni iznos (preplata) tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, te iznosi 15.152,19 HRK odnosno 2.011,04 EUR. Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene kamatne stope do 30. rujna 2015. iznose 287,71 EUR, ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30. rujna 2015. iznose 1.519,78 EUR. Razlika u iznosu depozita primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos depozita primjenom tečaja na dan isplate kredita (23. prosinca 2005.), izrađen na temelju Izvoda prometa po računu i Ugovora o oročenom depozitu. Depozit se obračunava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -4.015,82 kn, odnosno -532,99 EUR. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c propisan je način izračuna konverzije kredita. Prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR. Konverzijom kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR su u izračun konverzije uzete sve uplate tužitelja. Iznos preplate koju tužiteljica potražuje u ovom postupku također polazi od tih istih stvarnih njezinih uplata za podmirenje obveze za anuitete u CHF. Prema Aneksu uz Ugovor kreditu utvrđen je više uplaćeni iznos (preplata) po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, te iznosi 15.152,19 HRK odnosno 2.011,04 EUR. S obzirom na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c kojim je propisan način izračuna konverzije kredita i primjenu kamatnih stopa za EUR na kredite koji su viši od CHF kredita nije moguće utvrđenu preplatu po Dodatku ugovora podijeliti na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope i na valutu. Rekapitulacija potraživanja tužitelja umanjena za preplatu iz konverzije: obračunate su zatezne kamate na razlike u kamatama s osnove promjene kamatne stope do dana konverzije iznose 287,71 EUR, obračunate zatezne kamate na razlike u anuitetima s osnove primjene valutne klauzule do dana konverzije iznose 1.519,78 EUR, više plaćene razlike s osnove promjene kamatne stope iznose 712,59 EUR, više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 4.961,36 EUR, preplata utvrđena konverzijom iznosi 2.011,04 EUR, Ukupno I predstavlja zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja i zateznih kamata obračunatih do konverzije na više plaćene razlike, umanjeno za preplatu utvrđenu konverzijom i iznosi 5.470,40 EUR. Razlika preostale glavnice po konverziji iznosi 275,42 EUR. Sveukupno predstavlja iznos Ukupno I uvećan za razliku preostale glavnice i iznosi 5.745,82 EUR.

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke na isti nisu imale prigovora u pogledu njegova računskog dijela.

33. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen traženi iznos od 712,59 EUR na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te 4.961,36 EUR na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, temeljem čl. 1111. ZOO-a.

34. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužiteljici je, uz primjenu čl. 1115. ZOO-a, dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule tekućim od prvog idućeg dana od dana plaćanja u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

35. Tužiteljica potražuje i 275,42 EUR na ime razlike glavnice.

36. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu razlike glavnice zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos zbog sljedećih razloga;

37. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita, te kako tužiteljica nije bila u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF, to po shvaćanju ovog suda, tužiteljica neosnovano zahtijeva isplatu razlike glavnice. Uostalom, sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužiteljici preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita, kao i početna kamatna stopa tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su joj dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF i po početnoj kamatnoj stopi, te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID ZPK, to ona neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Pri tome se ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID ZPK toč. 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

38. Kako je tuženik proveo izračun prema odredbi čl. 19. c. ZID ZPK, te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj, sud je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

39. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi .."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

40. Samim time, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF.

41. Sud je dopustio preinaku tužbe kako je to učinila tužiteljica u podnesku od 27. siječnja 2026., kojoj se tuženik protivio, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a, a visinu tužbenog zahtjeva, budući je tuženik osporavao tužbeni zahtjev iz tužbe, je tužiteljica mogla saznati tek nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

42. Budući da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem u podnesku od 27. siječnja 2026., te kako je na ročištu povukla tužbu za iznos obračunatih zateznih kamate na preplaćene iznose za ukupan iznos 1.807,49 EUR, te kako se tuženik protivio sniženju tužbenog zahtjeva djelomičnim povlačenjem tužbe za taj iznos, sud je odlučivao o postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. siječnja 2026. i odbio tužbeni zahtjev za iznos 1.807,49 EUR, zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos (toč. III izreke), tako i VSRH u pravnom shvaćanju br. Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.

43. Glede stava tuženika kako plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli treba umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što su kamatna stopa i tečaj CHF bili niži od onoga na dan isplate (5,04 EUR razlika promjenjive kamatne stope i 315,17 EUR razlika s osnove valutne klauzule) ističe se da iz ZZP ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 96. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužiteljica plaćala niži tečaj nije otpala slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od nje u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Isto se odnosi i na razliku u depozitu u visini 532,99 EUR sa zateznim kamatama od 5. travnja 2016. Zbog tih razloga je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u iznosu 315,17 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate i 532,99 EUR sa zateznim kamatama od 5. travnja 2016. do isplate, istaknutom prigovorom radi prebijanja.

44. Nije prijeporno da je tužiteljici prilikom konverzije priznata pretplata u visini 2.011,04 EUR. Kako tužiteljica nije umanjila svoju tražbinu za iznos priznate pretplate, to je sud utvrdio da postoji potraživanje tuženika spram tužiteljice u tom iznosu istaknutom prigovorom radi prebijanja, te je i izvršio prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužiteljice.

45. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (7.756,86 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

46. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, te u omjeru 73% s visinom, slijedom čega je njezin uspjeh u sporu 87%.

47. Tužiteljici zastupano po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 4.3.2025. i 16.3.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 200 bodova), sastava podneska od 11.5.2020. i 27.1.2026. (Tbr 8. toč. 1. OT 200 bodova), odnosno 500 bodova ili 1.000,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost 250,00 EUR, koji trošak je umanjen za 27% odnosno za 337,50 EUR, tako da priznati trošak zastupanja tužiteljice iznosi 912,50 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 250,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 110,96 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.273,46 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

48. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 29. travnja 2026. do isplate.

49. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika