Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-10/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GLĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz OD Vukadin i partneri j.t.d., Zagrfeb, Biskupa Galjufa 7a, protiv tuženika MATARIS TRADE d.o.o., OIB: 85579109976, Hrvatski Leskovac, Pilinka 17, zastupanog po punomoćniku GL, odvjetku iz OD Šebalj, Mraz i Šuti, Zagreb, Jordanovac 15, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. travnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 29. travnja 2026. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.06.2023.g. prestao na nezakonit način, odnosno da nije dopušten. Radni odnos tužitelja GLĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika MATARIS TRADE d.o.o., OIB: 85579109976, Plinka 17, 10 251 Hrvatski Leskovac prestao je dana 10.12.2023. godine (sudski raskid).

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.) Nalaže se tuženiku MATARIS TRADE d.o.o., OIB: 85579109976, Plinka 17, 10 251 Hrvatski Leskovac da tužitelja GLĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vrtić 1, Zagreb isplati naknadu plaće za mjesec studeni 2023. godine u iznosu od 280,71 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16.12.2023. godine, pa do isplate, kao i za mjesec prosinac 2023. godine u iznosu od 311,19 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16.01.2024. godine, pa do isplate a sve po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

2.) Nalaže se tuženiku MATARIS TRADE d.o.o., OIB: 85579109976, Plinka 17, 10 251 Hrvatski Leskovac da tužitelja GLĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vrtić 1, Zagreb isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 499,04 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16.01.2024. godine, pa do isplate, a sve po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 02.01.2024. navodi da su su dana 08.05.2023. godine sklopili priloženi ugovor o radu na određeno vrijeme, te su dana 01.06.2023. godine sklopili priloženi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Po predmetnom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme naknada plaće za prijašnji mjesec dospijeva najkasnije 15 -od u mjesecu za prethodni mjesec. Tuženik je samoinicijativno tužitelju otkazao ugovor o radu jer je tužitelj zbog ozljede otišao na bolovanje. Tuženik tužitelju predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu nikada nije predočio niti mu je tu odluku dao na uvid na bilo koji način. Tuženik je samo dana 21.11.2023. godine tužitelja odjavio sa HZMO i HZZO. Tužitelj je dana 01.12.2023. godine poštom poslao tuženiku prigovor zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik primio dana 04.12.2023. godine. Tuženik na taj dopis na niti jedan način nije odgovorio, te se zbog toga šalje predmetna tužba, a sve sukladno članku 133. Zakona o radu. Odluka o otkazu je nezakonita jer je tužitelj svoj posao obavljao dobro i pravilno i jedini razlog zbog kojeg je tužitelj dobio otkaz je taj što je otvorio bolovanje. Tužitelj je započeo rad na novom radnom mjestu dana 11.12.2023. godine, dakle ugovor o radu kod tuženika bi, da nije bilo nezakonitog otkaza, trebao trajati do 10.12.2023. godine (točka 1. tužbenog zahtjeva). Tuženik je tužitelju isplatio plaću za period do 21.11.2023. godine, međutim za daljnji period do dana 10.12.2023. godine kada bi trebao prestati predmetni radni odnos tuženik nije nikad isplatio plaću (točka 2. tužbenog zahtjeva). Tuženik je tužitelju za mjesec kolovoz, rujan i listopad isplatio bruto plaću u iznosu od 935,86 EUR bruto. Sukladno gore navedenim isplatim listama, tuženik je tužitelju za jedan dan u mjesecu isplatio plaću u iznosu od 31.19 EUR bruto. Prema tome, za preostale dana u studenom, a s obzirom na nezakonitost otkaza iz točke 2. ove tužbe, tuženik dužan isplatiti tužitelju plaću za preostalih 9 dana u studenom 2023. godine (280,71 EUR bruto), kao i za 10 dana u prosincu 2024. godine (311,90 EUR bruto). Konačno, tuženik tužitelju nije nikada omogućio niti jedan dan godišnjeg odmora na koji ima pravo s obzirom na vrijeme rada kod tuženika, a sve po članku 77. Zakona o radu. S obzirom da je tužitelj kod tuženika radio od 08.05.2023.godine, do dana 10.12.2023. godine, to je 7 mjeseci i dva dana rada kod tuženika. Dakle, razmjerno tome, tužitelj kod tuženika ima pravo na 16 dana godišnjeg odmora a koji godišnji odmor mu tužitelj nikada na niti jedan način nije omogućio. Sukladno članku 82. Zakona o radu, u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a koja naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora (točka 3. tužbenog zahtjeva). S obzirom na gore navedeni izračun, tuženik je za predmetne neiskorištene dane godišnjeg odmora dužan tužitelju naknadu u iznosu od 499,04 EUR bruto. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.06.2023. nije zakonita te da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao dana 10.12.2023.; kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće za studeni 2023. u iznosu od 280,71 euro bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, te naknadu plaće za mjesec prosinac 2023. u iznosu od 311,19 eura bruto sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate; kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 499,04 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim od 16.01.2024. do isplate, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 8.svibnja 2023. godine sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, a dana 1.lipnja 2023. godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg ugovora je tužitelj kod tuženika obavljao poslove vozača lakog dostavnog vozila. Međutim, tuženik u cijelost i osporava navode tužitelja da mu je samoinicijativno otkazao ugovor o radu jer je isti otišao na bolovanje, da mu nikada nije predočio niti dostavio odluku o otkazu, već da ga samo dana 21.studenog 2023. godine odjavio sa HZMO i HZZO-a. Naime, kod tuženika je nekoliko mjeseci prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju došlo do znatnog pada prometa i time smanjenja prihoda, stoga je tuženik imao potrebu za racionalizacijom broja izvršitelja na poslovima vozača lakog dostavnog vozila i prestanak rada kod tuženika. Kako kod tuženika ne postoji mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugim poslovima koji bi odgovarali njegovoj radnoj sposobnosti to je tuženik odlučio donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu. Međutim, uzimajući u obzir kako je i sam tužitelj u nekoliko navrata, što pred samim poslodavcem što u prisutnosti drugih radnika, izjavio kako želi dati otkaz te bi otišao raditi kod drugog poslodavca, to su tužitelj i tuženik suglasno dogovorili da tužitelju radni odnos kod tuženika prestane s danom 21.studenog 2023. godine, a sve s ciljem kako bi tužitelj što prije mogao započeti s radom kod drugog poslodavca. Tuženik, prije otkazivanja ugovora o radu, nije imao nikakvih saznanja da bi tužitelj zadobio bilo kakve ozljede odnosno da bi dana 21.studenog 2023. godine otvorio bolovanje te se isto nije moglo zaključiti niti iz ponašanja tužitelja. Slijedom navedenog, navodi tužitelja o tome da bi tužitelju ugovor o radu bio otkazan zbog toga što je isti otišao na bolovanje su u cijelosti neosnovani. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 11.prosinca 2023. godine započeo rad na novom radnom mjestu, međutim isti za navedene tvrdnje ne dostavlja nikakve dokaze. Također, tužitelj ničim ne dokazuje da bi u razdoblju od od 23.studenog do 11.prosinca 2023. godine bio nezaposlen. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava da bi tužitelj u razdoblju od 24. studenog 2023. godine do 10.prosinca 2023. godine bio nezaposlen i da bi mu zbog toga bio dužan isplatiti naknadu plaće. Također, tužitelj netočno navodi kako mu je tuženik za mjesec kolovoz, rujan i listopad 2023. godine isplatio plaću u iznosu od 935,86 eura bruto, što bi za jedan dan iznosilo 31,19 eura bruto. Tužitelju je za razdoblje od kolovoza do listopada 2023. godine isplaćena bruto plaća u iznosu od 714,38 eura, a što je vidljivo iz obračunskih lista koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Stoga tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi mu isti bio dužan isplatiti plaću u iznosu od 280,71 eura bruto. Tuženik u cijelosti osporava i dio tužbenog zahtjeva u kojem isti potražuje naknadu za neisplaćeni godišnji odmor, budući da je iz obračunske liste za studeni 2023. godine vidljivo da je tužitelju osim plaće, obračunata i isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 334,65 eura. Osporava se da bi tužitelj imao pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 499,04 eur bruto. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud nakon provedenog postupka tužbu tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u zahtjev tužitelja od 28.11.2023. za zaštitu prava s potvrdom o primitku (str. 5-8 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 08.05.2023. (str. 9 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.06.2023. (str. 10, 54 spisa), u prijavu HZMO o početku osiguranja za tužitelja (str. 11-12 spisa), u platnu listu za mjesec kolovoz 2023. za tužitelja (str. 13 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (str. 39-40 spisa), proveden je dokaz ovlaštene osobe tuženika (str. 60-62 spisa), saslušani su svjedoci GLĆ (str. 89-91 spisa), ŠLĆZ (str. 98 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nezakonito prestao radni odnos tužitelja kod tuženika; zahtjev da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 10.12.2023. kada je tužitelj počeo raditi kod novog poslodavca; zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće za razdoblje od 21.11.2023. do 10.12.2023. odnosno za dio mjeseca studenoga 2023. i dio mjeseca prosinca 2023.; zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju isplatu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u 2023. (za 16 dan godišnjeg odmora).

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 08. svibnja 2023. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, a da su dana 01. lipnja 2023., sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta vozača lakog dostavnog vozila.

9. Među strankama je sporna i pravna osnovanost tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelj u tužbi tvrdi da tuženik nikada nije donio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, dostavio mu tu odluku ili mu je predočio već da ga je samo dana 21.11.2023. odjavio sa HZMO i HZZO.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja da je tužitelju samoinicijativno otkazao ugovor o radu. Tvrdi da jed netočan navod tužitelja da je tuženik odjavio tužitelja sa HZMO i HZZO iz razloga što je tužitelj "otišao na bolovanje", te da tuženik nikada nije predočio tužitelju odluku o otkazu. Tuženik je naveo da je nekoliko mjeseci prije otkazivanja ugovora o radu došlo do znatnog pada prometa i smanjena prihoda kod tuženika. Zbog toga je tuženik imao potrebu za racionalizacijom broja izvršitelja na poslovima vozača lakog dostavnog vozila i prestanka rada kod tuženika. Kako kod tuženika ne postoji mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugim poslovima koji bi odgovarali njegovoj radnoj sposobnosti to je tuženi odlučio donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je uzimajući u obzir da je tužitelj u nekoliko navrata pred poslodavcem, u prisutnosti drugih radnika izjavio kako želi dati otkaz kako bi otišao raditi kod drugog poslodavca to su se stranke suglasno dogovorile da radni odnos tužitelja kod tuženika prestane s danom 21.11.2023. kako bi tužitelj što prije mogao započeti s radom kod drugog poslodavca. Tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije imao nikakva saznanja da bi tužitelj od 21.11.2023. otvorio bolovanje, a to se nije moglo zaključiti ni iz ponašanja tužitelja. Navodi tužitelja o tome da bi tužitelju ugovor o radu bio otkazan zbog toga što je otišao na bolovanje su neosnovani.

12. Na pripremnom ročištu održanom 21. listopada 2024. zaključen je prethodni postupak. Do trenutka zaključenja prethodnog postupka tuženik nije u sudski spis dostavio pisanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju niti je dostavio platne liste za tužitelja za mjesec rujan 2023., listopada 2023. i studeni 2023. Tuženik je tu dokumentaciju koja prileži spisu od str. 51-58 dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno uz podnesak od 23.04.2025. Podneskom od 4.6.2025. tužitelj se očitovao na dokumentaciju koja je naprijed navedena a koju je tuženik dostavio u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka navodeći da je čl.299. ZPP-a, propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Tužitelj navodi da svi dokazi koji su predloženi ili predani u sudski spis nakon 21.10.2024. se ne smiju uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovom predmetu. Tuženik nije naveo zbog čega dokaze uz podnesak od 23.04.2025. nije dostavio u sudski spis do zaključenja prethodnog postupka, odnosno nije dokazao da zbog opravdanih razloga nije mogao dostaviti te dokaze u sudski spis do trenutka zaključenja prethodnog postupka. Budući da tuženik nije pravovremeno dostavio u sudski spis navedenu dokumentaciju već ju je dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije dokazao da bez svoje krivnje navedenu dokumentaciju nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, dokumentacija koju je tuženik dostavio u spis uz podnesak od 23.04.2025. neće se koristiti kao dokazi u ovom predmetu.

13. Svjedok GLĆ (str. 89-91 spisa), iskazao je između ostalog da je svjedok radio kod tuženika kao vozač na dostavi pića. Tužitelj se žalio da ga bole leđa te je tražio da mu poslodavac ili odobri korištenje godišnjeg odmora ili da ide na bolovanje. Misli da poslodavac nije tužitelju odobrio korištenje godišnjeg odmora. Na traženje poslodavca da svjedok nazove tužitelja da vidi što je s tužiteljem jer tužitelj nije došao na posao, javio se tužitelj i rekao svjedoku da je kod doktora. Vlasn ik tuženika je bio pored svjedoka i to je sve čuo je se razgovor vodio preko zvučnika. Kada je vlasnik tuženika čuo da je tužitelj kod doktora rako je svjedoku da prenese tužitelju da može ići na zavod za zapošljavanje. Situacija je bila takva da kada se netko razbolio dobio bi otkaz. Svjedoku je kasnije tužitelj rekao da mu tuženik nije uručio nikakvu odluku o otkazu.

14. Svjedok ŠLĆZ (str. 120-122 spisa) iskazao je da ne zna iz kojih razloga je prestao radni odnos tužitelja kod tuženika, rekao mu je da je tužitelj tražio korištenje godišnjeg odmora. Tužitelj je svjedoku rekao da mu poslodavac neće dati godišnji odmor te da će zbog toga tužitelj otići od tuženika. Misli da je osnovni problem bio oko toga što poslodavac nije htio odobriti tužitelju godišnji odmor. Poslodavac je svjedoku rako da on ne može u tom je trenutku dati godišnji odmor tužitelju jer nema dovoljno radnika.

15. Sud je prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka vjerodostojnima jer su svjedoci iskazivali životno i okolnosno, odnosno iskazali su o predmetu spora ono što su vidjeli i čuli u razgovoru sa strankama.

16. U sudskom spisu nema pisane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Sudskom spisu prileži prijava tužitelja HZMO vezano za početak mirovinskog osiguranja tužitelja kod tuženika. Tužitelj je svojstvo osiguranika stekao preko tuženika 08.05.2023. Spisu prileži odjava tuženika za tužitelja s HZMO i HZZO. Tužitelj u iskazu navodi da je provjerio i utvrdio da ga je tuženik odjavio s HZMO i HZZO dana 21.11.2023. Ovlaštena osoba tuženika ŠL u svom iskazu se nije mogao sjetiti kojeg datuma je tužitelj odjavljen s HZMO i HZZO, ali je potvrdio da je u studenome 2023. tužitelj odjavljen s HZMO i HZZO. Stoga ovaj sud prihvaća navode tužitelja da ga je tuženik s danom 21.11.20203. odjavio sa HZMO i HZZO. Iako tužen ik tvrdi da su da su se stranke sporazumjele da radni odnos tužitelja kod tuženika prestanke s danom 21.11.2023. kako bi tužitelj mogao otići raditi kod drugoga poslodavca, provedenim dokazima nije utvrđeno da je takav sporazum postignut odnosno to nije potvrdio niti jedan svjedok koji je bio prisutan razgovorima stranaka. Stoga ovaj sud zaključuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao sporazumom. U konkretnom slučaju proizlazi da se radi o usmenom otkazu, bez pisanog dokumenta. Prema čl. 113. Zakona o radu/14 sporazum o prestanku ugovora o radu morta biti zaključen u pisanom obliku. Takvog sporazuma u konkretnom slučaju nema. U čl.120. Zakona o radu/14 propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku. Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni otkaz je nezakonit, odnosno nedopušten. Slijedom naprijed navedenog s obzirom da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao sporazumom već odjavom kod HZMO i HZZO, takav prestanak radnog odnosa radnika kod poslodavca je nedopušten odnosno nezakonit . Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je isti tražio da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao na zakonit način (toč.I. izreke presude)

17. Tužitelj u tužbi zahtjeva i da se radni odnos tužitelja kod tuženika sudski raskid s danom 10.12.2023. a to je dan kada je tužitelj zasnovao radni odnos kod novog poslodavca (Spar Hrvatska d.o.o.) U čl.125. st.1. Zakona o radu/14 propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao na zakonit način pa radnik ima zakonsko pravo zahtijevati da se sud raskine ugovor o radu između stranaka. U ostvarivanju toga prava radnik nije dužan obrazlagati razloge zbog čega mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Odnos između poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti što znači da se radnik ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interes. Radnik ovdje tužitelj je predložio da se ugovor o radu raskine s danom zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod novog poslodavca. Dan prestanka radnog odnosa kod sudskog raskida ugovora o radu određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja. Ovaj sud smatra da je datum sudskog raskida ugovora o radu s danom početaka rada tužitelja kod novog poslodavca, a to je 10.12.2023. opravdan (toč. I. izreke).

18. Tužitelj potražuje i isplatu naknade plaće za razdoblje od 21.11.2023. do 10.12.2023. odnosno za dio mjeseca studenoga 2023. i dio mjeseca prosinca 2023. Također, tužitelj potražuje i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i visinu tužbenog zahtjeva, što znači da su sporni zatraženi iznosi naknade plaće i naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Tužitelj nije predložio provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kako bi se nedvojbeno utvrdilo o kojim iznosima se radi iako je tužiteljev izračun tužiteljeve tražbine sporan za tuženika. S obzirom da tužitelj tvrdi da mu je tuženik dužan isplatiti naknade plaće za utuženo razdoblje i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u točno određenim iznosima, da to tuženik spori, da je na tužitelju teret dokazivanja visine njegovih novčanih potraživanja, sud je vezano za te tražbine, tužitelja primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio jer tužitelj nije dokazao visinu svojih novčanih tražbina. Sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi visinu novčanih tražbina, tužitelja pa je o postojanju činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (toč. II. izreke).

19. Odluka o trošku temelji se na čl.154. st.4. ZPP-a, u kojem je propisano da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici u približno jednakim, dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

20. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (sr. 124 spisa).

21. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (sr. 125 spisa).

22. Vrijednost predmeta spora u dijelu koji se odnosi na utvrđenje iznosi 1.327,23 eura. Vrijednost predmeta spora u dijelu u kojem se odnosi na novčane tražbine tužitelja (naknade plaće i naknade neiskorištenog godišnjeg odmora) iznosi 1.090,94 eura. Primjenom čl.154. st.4. ZPP-a, sud je donio odluku da svaka stranka u ovoj panici svoje trošak parničnog postupka.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvjetnici iz OD Vukadin i partneri j.t.d. iz Zagreba

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Šebalj, G i Š