Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-271/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d, Split, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1257/24-8 od 21. siječnja 2026., 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1257/24-8 od 21. siječnja 2026. u dijelu pod st. I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju AZ na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 10. travnja 2020. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1257/24-8 od 21. siječnja 2026. u dijelu pod st. I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 37,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod st. II. izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 37,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 58,10 eur sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2026. do isplate.

3. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 156,00 eur (stotinu pedeset šest eura) u roku od 15 dana.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 44,00 eura.

III. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 31,25 eur.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u preostalom iznosu od 31,25 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 75,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (st. I. izreke). Također, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 58,10 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (st. II. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tuženica iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu 62,50 eur.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 31. svibnja 2013. u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno čl. 495. st. 2. Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura

- da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do zastoja zastare, a da je zastara ponovno počela teći nakon što je tužitelj obaviješten od strane nadležnog

Ministarstva da je njegov zahtjev osnovan,

- da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 3 (tri) godine od saznanja za štetu i štetnika, sukladno čl. 477 i čl. 478 ZKP-a,

- da je iz izjave Ministarstva od 2. veljače 2023. jasno da je dug priznat, pa se u slučaju i kada ne bi došlo do zastoja zastare, došlo do prekida zastare priznajem duga te bi zastara počela iznova teći od tada,

- da tužitelju za jedan dan neosnovanog lišenja slobode (31. svibnja 2013.) sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu iznos od 75,00 EUR-a.

8. Prema čl. 477. st. 1. ZKP-a, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud – od dana primitka odluke višeg suda. Budući da je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. (kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Splitu broj K-13/18) tužitelj primio 3. siječnja 2020., tada je, u skladu s odredbom čl. 478. st. 1. ZKP, počeo teći zastarni rok, koji je prestao teći 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano čl. 478. st. 2. ZKP-a. Tada je nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, dakle, do 10. srpnja 2020.

8.1. Naime, prema čl. 478. st. 1. ZKP-a, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu.

8.2. Prema čl. 238. st. 2. ZOO-a, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

8.3. Iz navedenoga proizlazi da je zastarijevanje, koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, koji je zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, dakle od 10. srpnja 2020. (istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1081/13-2 od 3. siječnja 2017.), a ne od 2. veljače 2023., kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud pa je zastarni rok za podnošenje tužbe, računajući od 10. srpnja 2020., istekao 10. srpnja 2023. S obzirom na navedeno, tužitelj je tužbu podnio 24. travnja 2024., kada je zastara već nastupila.

9. Međutim, budući da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eur po danu, to je za taj iznos, sukladno odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a, nastupio prekid zastare te je zastara za taj iznos počela ponovno teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023., sukladno s čl. 245. st. 2. ZOO-a. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženice, za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

9.1. U odnosu na žalbene navode tuženice da podnesak od 2. veljače 2023. ne predstavlja priznanje duga valja reći sljedeće. Iz sadržaja dopisa od 2. veljače 2023. proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu štete temeljem čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP-a, odnosno da je njegov zahtjev osnovan u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete, čime je tuženica priznala osnovu duga. Nadalje, u istom dopisu navedeno je da se, s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela te ostale okolnosti slučaja (uz primjenu čl. 1100. ZOO-a), pravičnom novčanom naknadom zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode smatra iznos od 46.078,40 eura. Na taj način priznata je i visina duga.

9.2. Stoga, sasvim je jasno da navedeni podnesak tuženice ima značaj priznanja duga, jer predstavlja jasno, određeno i bezuvjetno očitovanje dužnikove volje. Slijedom navedenog, kako su predmetnim dopisom ispunjena sva obilježja priznanja duga, u ovom slučaju nije primjenjiva praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-216/2025 od 6. listopada 2015., na koju se tuženica poziva u žalbi.

10. Suprotno tome, tražbina tužitelja u iznosu od 37,84 eur sa zateznim kamatama je zastarjela pa osnovano tužena u žalbi ističe da je donošenjem odluke u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Slijedom svega navedenog, budući da je tuženica priznala tužitelju da mu po danu neosnovanog lišenja slobode pripada iznos naknade štete u iznosu od 37,16 eura, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja u zastari, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, dok je u preostalom dijelu za iznos od 37,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama, trebalo zbog nastupa zastare temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti st. I. izreke i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u konačnici u sporu uspio u omjeru od 11%, a tužena u omjeru od 89% pa je nakon umanjenja navedenih postotaka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, preostala obveza tužitelja da tuženici nadoknadi 78% parničnog troška, dok tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška (st. II/2. izreke ove presude).

12.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 345,29 eur, tuženici je kao opravdan dosuđen trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa), kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 31. siječnja 2025. u istom iznosu odnosno ukupno 156,00 eur, nakon umanjenja razmjerno uspjehu u sporu (st. II/3. izreke ove presude), dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan (st. II/4 izreke)

13. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspio u odnosu na sporedno traženje, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka, sukladno s odredbom čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP (st. III. izreke).

14. Tuženica je u žalbenom postupku uspjela u omjeru od 50% pa joj je razmjerno tome, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka od 75,00 eur, dosuđen trošak postupka koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe u iznosu od 62,50 eur (Tbr. 10/1 i Tbr. 54. Tarife). Stoga je naloženo tužitelju da tuženici nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 31,25 eur (st. IV. izreke), dok je u preostalom dijelu, za daljnji iznos od 31,25 eur, zahtjev tuženice neosnovan (st. V. izreke ove presude).

U Velikoj Gorici 29. travnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak