Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-25/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Marković, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kneza Mutimira 1, protiv 1. ovršenika MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenika EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sunčici Paurović, odvjetnici u Crikvenici, Kralja Zvonimira 82, radi izricanja sudskih penala, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja te 1. i 2. ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici Stalne služba u Krku poslovni broj Ovr-293/2023-48 od 27. studenog 2025., 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovršenika MČ i 2. ovršenika EČ, kao djelomično neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici Stalne služba u Krku poslovni broj Ovr-293/2023-48 od 27. studenog 2025. u dijelu pod st. I. izreke te u dijelu pod st. II. izreke kojim je određeno da ako 1. i 2. ovršenici ne ispune obvezu ni u naknadnom roku, obvezni su platiti ovrhovoditelju iznos od 20,00 eura svaki za svaki dan zakašnjenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po do naplate, počev od isteka ostavljenog im naknadnog roka, pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine, ali ne za razdoblje duže od 30 dana od isteka naknadnog roka za ispunjenje obveze, te mu naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 231,14 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do naplate, sve u roku od 15 dana.

II. Uvažavaju se žalbe ovrhovoditelja GČ i 1. i 2. ovršenika kao djelomično osnovane, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr-293/2023-48 od 27. studenog 2025. u dijelu pod st. II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja da se obveže 1. i 2. ovršenike platiti ovrhovoditelju iznos od danjih 80,00 eura svaki za svaki dan zakašnjenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po do naplate, počev od isteka ostavljenog im naknadnog roka, pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine, ali ne za razdoblje duže od 30 dana od isteka naknadnog roka za ispunjenje obveze te kojim je određeno da su 1. i 2. ovršenici obvezni naknaditi ovrhovoditelju troškove ovog postupka u iznosu od 231,13 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do naplate te rješava:

1. Ako 1. i 2. ovršenici ne ispune obvezu u naknadnom roku iz st. I. izreke rješenja Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr- 293/2023-48 od 27. studenog 2025., obvezni su platiti ovrhovoditelju daljnji iznos od 80,00 eura svaki za svaki dan zakašnjenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po do naplate, počev od isteka ostavljenog im naknadnog roka, pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine, ali ne za razdoblje duže od 30 dana od isteka naknadnog roka za ispunjenje obveze.

2. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 231,13 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do naplate.

III. Nalaže se 1. i 2. ovršenicima naknaditi ovrhovoditelju trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 55,00 eur, u roku od osam dana.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 195,00 eur, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev 1. i 2. ovršenika za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 233,27 eur, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu 1. i 2. ovršenika u iznosu od 250,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja 1. i 2. ovršenicima određen je naknadni rok od 15 dana, računajući od dana dostave tog rješenja, da ispune svoju nenovčanu obvezu utvrđenu izrekom Rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 77 Gž-404/2023-2 od 10. svibnja 2023.g., u točki II. iste (st. I. izreke) te je određeno da ako 1. i 2. ovršenici ne ispune obvezu ni u tom naknadnom roku, obvezni su platiti ovrhovoditelju iznos od 20,00 eura svaki za svaki dan zakašnjenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po do naplate, počev od isteka ostavljenog im naknadnog roka, pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine, ali ne za razdoblje duže od 30 dana od isteka naknadnog roka za ispunjenje obveze, te mu naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 462,27 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do naplate, sve u roku od 15 dana (st. II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žale se 1. i 2. ovršenici iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ). U bitnom navode da im nije dostavljen prijedlog ovrhovoditelja prije donošenja predmetnog rješenja na koji način su onemogućeni u raspravljanju. Također, ističu da je ovrhovoditelj u spis dostavio dvije potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti, jednu od 24. siječnja 2024., a drugu od 24. travnja 2024. koje se odnose na isto rješenje ali su kontradiktorne jer sadrže različite podatke o pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. Nadalje, ukazuju da iz pobijanog rješenja nije niti razvidno je li predmetna ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti, sve uzimajući u obzir odredbe čl. 247. st. 7. OZ-a i čl. 444. ZPP-a. Također, ističu da iz pobijanog rješenja nije vidljivo je li na temelju ovršne isprave pokrenut ovršni postupak te jesu li ovršenici postupili po ovršnoj ispravi. S tim u vezi ukazuju da je postupljeno po ovršnoj ispravi, odnosno da je lokot uklonjen, dok drugih zapreka za ulazak nije niti bilo. Navode da je ovršna neprovediva zbog činjenice da nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji u javnim evidencijama, a niti ovršenici ako nisu vlasnici nekretnina mogu vršiti bilo kakve radnje na tim nekretninama. Osporavaju visinu sudskih penala navodeći da su isti previsoko određeni. Zaključno, ukazuju da odluka o trošku nije pravilna pritom ističu da su oni uspjeli sa svojim žalbama podnesenim protiv rješenja od 8. kolovoza 2023. a da se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo na te troškove, već je isključivo dosudio troškove koje je ovrhovoditelj imao povodom svoje žalbe. Osim toga, ukazuju da je dosuđeni iznos sudskih penala deset puta manji od zatraženog, a vremenski period isplate je ograničen na 30 dana, pa je ovrhovoditelj u neznatnom dijelu uspio sa svojim zahtjevom, a što sud prvog stupnja također nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o troškovima. Traže trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 233,27 eur uvećano za sudske pristojbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda

1. i 2. ovršenika te predlaže žalbu odbiti uz nadoknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

4. Protiv tog rješenja žali se i ovrhovoditelj iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom osporava visinu određenih sudskih penala ukazujući da je ista određena u preniskom iznosu ukazujući da sud prvog stupnja uopće nije naveo koje je okolnosti cijenio, kao i zašto je tako određeni iznos primjeren u odnosu na značaj radnje koju su ovršenici dužni izvršiti. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

5. Žalbe ovrhovoditelja te 1. i 2. ovršenika su djelomično osnovane.

6. Prvenstveno valja reći kako prema ocjeni ovog suda nedostavljanjem 1. i 2. ovršenicima prijedloga za izricanje sudskih penala prije donošenja predmetnog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a na koju ukazuju žalitelji, jer na taj način isti nisu onemogućeni u raspravljanju.

7. Naime, odredbama čl. 247. OZ-a, koje reguliraju predmetnu pravnu materiju, nije propisana obveza suda da prijedlog za izricanje sudskih penala dostavlja ovršeniku na odgovor pa okolnost da prije donošenja predmetnog rješenja 1. i 2. ovršenicima nije dostavljen prijedlog ne znači da su isti onemogućeni u raspravljanju.

8. Donoseći predmetno rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu iz odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi ukazuju 1. i 2. ovršenici. Ovo stoga što je izreka istog jasna i razumljiva te su u obrazloženju navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim, materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno.

9. Odredbom čl. 247. st. 1. OZ-a propisano je da kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka. Stavkom 4. istog članka propisano je da se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine. Stavkom 7. istog članka određeno je da se u situaciji kada je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, ne može tražiti izricanje sudskih penala. Ako je prijedlog za izricanje sudskih penala podnesen u zakonskom roku, obveza plaćanja sudskih penala postoji sve dok ovršenik ne izvrši dužnu činidbu.

9.1. Nadalje, odredbom čl. 444. ZPP-a propisano je da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

10. Uvidom u ovršnu ispravu – rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-404/2023-2 od 10. svibnja 2023., proizlazi da je ista donesena u postupku zbog smetanja posjeda te je istim preinačeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp-76/2019 od 7. listopada 2022., i utvrđeno je da su 1. i 2. tuženik (ovdje 1. i 2. ovršenici) smetali tužitelja (ovdje ovrhovoditelja) u posljednjem, faktičnom i mirnom suposjedu nekretnina pobliže opisanih u izreci, te je naloženo 1. i 2. tuženicima (ovdje 1. i 2. ovršenicima) uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da uklone lokot s ulaznih vrata na adresi [adresa] u [adresa] koja se nalaze na kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 3 i dvorište u veprenici, površine 25 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao i sve ostale zapreke za ulazak u predmetne nekretnine, sve u roku od 8 dana, te im je zabranjeno svako daljnje, takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne.

11. Kako su predmetnom ovršnom ispravom 1. i 2. ovršenici obvezni izvršiti gore opisanu nenovčanu obvezu, te kako je predmetna ovršna isprava postala ovršna, odnosno protekao je rok određen ovršnom ispravom za izvršenje te obveze, ispunjene su pretpostavke iz čl. 247. st. 1. OZ-a za određivanje naknadnog primjerenog roka za izvršenje obveze te za izricanje sudskih penala.

12. Pritom u odnosu na žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici ukazuju da je ovrhovoditelj u spis dostavio dvije potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, jednu od 24. siječnja 2024., a drugu od 24. travnja 2024. koje se odnose na isto rješenje ali su kontradiktorne jer sadrže različite podatke o pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave valja reći da je ovrhovoditelj u spis dostavio samo jednu potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti (listovi 90-92 spisa) iz koje proizlazi da je ovršna isprava postala ovršna 19. siječnja 2024. Stoga, takvi navodi nisu osnovani. Pritom na daljnje žalbene navode 1. i 2. ovršenika valja reći kako okolnost da u pobijanom rješenju nije izričito navedeno kada je predmetna ovršna isprava postala ovršna ne znači da je to rješenje nerazumljivo, odnosno da se ne bi moglo ispitati. Ovo upravo iz razloga što je u pobijanom rješenju navedeno da je ovršna isprava postala ovršna, dok je točan datum ovršnosti vidljiv u spisu suda prvog stupnja.

13. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici ukazuju da iz pobijanog rješenja nije vidljivo je li na temelju ovršne isprave pokrenut ovršni postupak te jesu li ovršenici postupili po ovršnoj ispravi valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je na temelju predmetne ovršne isprave pokrenut ovršni postupak, niti to ovršenici tvrde pa sud u pobijanom rješenju nije to trebao posebno obrazlagati.

13.1. Što se tiče navoda 1. i 2. ovršenika da su isti postupili po ovršnoj ispravi valja reći kako 1. i 2. ovršenici takve navode nisu ničim dokazali. Iz fotografije dostavljene uz žalbu na kojoj se vide vrata bez brave i lokota uopće nije vidljivo da se radi o ulaznim vratima na adresi [adresa] u [adresa], s kojih su 1. i 2. ovršenici, sukladno ovršnoj ispravi, morali ukloniti lokot. Osim toga, čak i da se radi o tim vratima, na taj način nije dokazano ispunjenje obveze budući da su 1. i 2. ovršenici sukladno ovršnoj ispravi uz uklanjanja lokota s ulaznih vrata na navedenoj adresi, obvezni ukloniti i sve ostale zapreke za ulazak u predmetne nekretnine, a što 1. i 2. ovršenici ničim ne dokazuju.

14. U odnosnu na navode 1. i 2. da je ovršna isprava neprovediva zbog činjenice da nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji u javnim evidencijama, a niti ovršenici ako nisu vlasnici nekretnina mogu vršiti bilo kakve radnje na tim nekretninama, valja reći da takve okolnosti ne sprječavaju provedbu ovršne isprave budući da nije sporno o kojoj se nekretnini radi i gdje se ista nalazi, a 1. i 2. ovršenici mogu izvršiti predmetne radnje koje su im naložene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, neovisno o tome jesu li vlasnici iste ili ne.

15. Međutim, u odnosu na žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici, a i ovrhovoditelj, osporavaju visinu sudskih penala valja reći sljedeće. Kriteriji za određivanje visine sudskih penala moraju odgovarati njihovoj pravozaštitnoj funkciji, oni bi trebali motivirati ovršenika da ispuni svoju obvezu, ovrhovoditelju pružiti satisfakciju zbog neizvršenja njihove tražbine, te bi trebali biti u funkciji specijalne i generalne prevencije. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, ovaj sud drugog stupnja smatra da je sud prvog stupnja odredio sudske penale u preniskom iznosu. Prema ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 247. OZ-a trebalo je odrediti visinu sudskih penala u iznosu od 100,00 eur za svakog ovršenika za svaki dan zakašnjenja, koji iznos je primjeren da utječe na 1. i 2. ovršenike u smislu ispunjenja njihove obveze, odnosno da ih motivira u smjeru ispunjenja dugovane tražbine, a ne pogoduje neosnovanom bogaćenju ovrhovoditelja.

15.1. Stoga je valjalo pobijano rješenje suda prvog stupnja u tom dijelu preinačiti te obvezati 1. i 2. ovršenike platiti ovrhovoditelju iznos od danjih 80,00 eura svaki za svaki dan zakašnjenja, s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je preinačiti i odluku o trošku ovršnog postupka.

17. Osnovano u žalbi ukazuju 1. i 2. ovršenci da je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka trebalo uzeti u obzir omjer uspjeha stranaka u sporu, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a što sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije učinio. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, trebalo utvrditi da je ovrhovoditelj uspio s osnovom svog zahtjeva 100 %, a s visinom svog zahtjeva 50 % odnosno ukupno je uspio u sporu u omjeru od 75 %. S druge strane, 1. i 2. ovršenici nisu uspjeli s osnovom, dok su s visinom uspjeli 50 %, odnosno ukupno su uspjeli u sporu u omjeru od 25 %. Slijedom toga, od uspjeha ovrhovoditelja u sporu se oduzima uspjeh 1. i 2. ovršenika u sporu (75-25) te se utvrđuje da je ovrhovoditelj uspio u sporu s 50 % svog zahtjeva te mu u tom omjeru treba priznati troškove postupka.

17.1. Stoga, a s obzirom na to da prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a 1. i 2. ovršenici odluku o trošku u smislu visine troška za svaku pojedinačno priznatu radnju ovrhovoditelja određeno ne osporavaju, to je kao opravdan iznos troškova postupka koji su 1. i 2. ovršenici dužni platiti ovrhovoditelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja ali u omjeru od 50 %, odnosno 231,14 eur.

17.2. Pritom na žalbene navode 1. i 2. ovršenika da su oni uspjeli sa svojim žalbama podnesenim protiv rješenja od 8. kolovoza 2023., te da im je trebalo priznati pravo na naknadu troška sastavljanja tih žalbi, valja reći da je u povodu tih žalbi rješenje suda prvog stupnja ukinuto i vraćeno na ponovan postupak iz formalnih razloga (nedostavljanje potvrde o ovršnosti ovršne isprave) te je u ponovnom postupku u konačnici doneseno rješenje kojim je prihvaćen prijedlog ovrhovoditelja. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi da je 1. i 2. ovršenicima trebalo priznati pravo na naknadu troška sastavljanja tih žalbi.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja te žalbu 1. i 2. ovršenika djelomično odbiti kao neosnovane, a djelomično prihvatiti kao osnovane te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

19. Budući da je ovrhovoditelj djelomično uspio sa svojom žalbom to je istome temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo dosuditi trošak za sastavljanje žalbe, u razmjernom dijelu, a prema uspjehu u žalbenom postupku. Sukladno Tbr. 13. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) ovrhovoditelju za sastavljanje žalbe pripada pravo na trošak u iznosu od 125,00 eur, pa stoga istome prema postotku uspjeha u žalbenom postupku od 44 % pripada pravo na trošak u iznosu od 55,00 eur (st. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), dok je zahtjev u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan (st. IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

20. Budući da 1. i 2. ovršenici nisu uspjeli sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično su uspjeli u odnosu na sporedno traženje (trošak), ne pripada im pravo na naknadu troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka, sukladno s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a (st. V. izreke).

21. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu 1. i 2. ovršenika je odbijen, s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban ( čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 29. travnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak