REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg. J. F. Kennedya br. 11, Zagreb

Poslovni broj: P-2724/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko, u pravnoj stvari tužitelja AGRAM Invest d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 74, OIB: 19330941681, zastupan po punomoćniku Tomislavu Tusu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tus & Gržić d.o.o. iz Zagreba, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po po punomoćniku Ivanu Begiću, odvjetniku iz Zagreba, Unska ul. 2b, radi ; činidbe i isplate, nakon zaključenje javne i glavne rasprave dana 1. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, s danom objave presude 29. travnja 2026. g.

p r e s u d i o  j e

I.) Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :

"I./ Nalaže se Tuženiku ČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana, sklopi s Tužiteljem, AGRAM INVEST d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, OIB 19330941681, ugovor o kupoprodaji dionica slijedećeg sadržaja:

„UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA "

Članak 1.

Ugovorne strane ČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac s jedne strane (u daljnjem tekstu: Kupac), i AGRAM INVEST d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, OIB 19330941681, kao prodavatelj s druge strane (u daljnjem tekstu: Prodavatelj) suglasno utvrđuju da je prodavatelj vlasnik 1000 (tisuću) redovnih dionica na ime serije A, društva TEHNIKA, dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, burzovne oznake: THNK-R-A, a koje predstavljaju 0,53% od ukupnog temeljnog kapitala društva te daju isti postotak glasova u skupštini društva.

Članak 2.

Prodavatelj prodaje i prenosi, a Kupac kupuje i stječe sve dionice iz članka 1. ovog ugovora. Dionice se prenose isključivo u paketu i nije moguć prijenos samo nekih dionica.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena za sve dionice iz članka 1. ovog Ugovora iznosi 33.240,00 EUR, odnosno 33,24 EUR po dionici.

Članak 4.

Kupac se obvezuje Kupoprodajnu cijenu iz članka 3. ovog Ugovora u ukupnom iznosu od 33.240,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotnih poena, koje na taj iznos teku od 8. listopada 2019. godine do isplate, isplatiti Prodavatelju sve u roku 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupac je suglasan da Prodavatelj na temelju ovog ugovora može radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz prethodnog stavka, neposredno provesti prisilnu ovrhu na njegovoj imovini.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje Kupca da, po uplati Kupoprodajne cijene iz članka ugovora, temeljem ovog Ugovora i potvrde da je kupoprodajna cijena iz članka 2. ovog ugovora isplaćena može, bez ikakvog daljnjeg odobrenja Prodavatelja, zatražiti i postići preknjižbu vrijednosnih papira koji se prenose ovim Ugovorom.

Članak 6.

Prodavatelj jamči i izjavljuje da je zakonski imatelj i vlasnik dionica koje su predmet ovog Ugovora te da iste nije prenio drugim osobama, da na njima nema prava zaloga u korist trećih osoba ili bilo kakvih drugih tereta i prava u korist trećih osoba koja bi umanjivala, ograničavala ili isključivala prava Kupca u odnosu na prodane dionice.

Članak 7.

U znak prihvaćanja prava i obveza koja za njih iz ovog Ugovora proizlaze Ugovorne strane isti potpisuju,

jer će u protivnom isti ugovor zamijeniti ova presuda.

II/ Tuženik je dužan, po pravomoćnosti točke I./ ove presude, isplatiti Tužitelju iznos od 33.240,00 EUR (trideset tri tisuće dvjesto četrdeset eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotnih poena, koje na taj iznos teku od 8. listopada 2019. godine do isplate, u roku od osam dana. "

II.) Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.693,28 eura sa zakonskim sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je je dioničar u društvu TEHNIKA, dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 (dalje: Tehnika d.d.) u kojem drži 1000 dionica o čemu je dostavio i dokaz. Tužitelj navodi da je društvo Tehnika d.d. s temeljnim kapitalom u iznosu od 170.514.000,00 HRK, podijeljenim na 189.460 redovnih dionica na ime, svaka nominalne vrijednosti od 900,00 HRK. Sve navedene dionice Tehnike d.d. su uvrštene na Redovito tržište Zagrebačke burze (dalje: ZSE) te je stoga, Tehnika d.d. ciljno društvo (u nastavku: Ciljno društvo) u smislu odredbi iz članka 2. st. 1. t. 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ( Narodne Novine br. 109/07., 36/09., 108/12., 90/13., 99/13., 148/13. – dalje u tekstu : ZPDD).

2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: ,,HANFA“) je u postupku posrednog nadzora u vezi s utvrđivanjem nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva, a koji postupak se odnosi na razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 17. lipnja 2020., po službenoj dužnosti rješenjem Klasa: UP/I 976 - 04/20-02/01;Ur. br.:326-01-60-62-21-28 od 1. travnja 2021. utvrdila je da je za tuženika i osobe koje zajednički djeluju s njim dana 5. srpnja 2019. godine nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva te je tuženiku između ostaloga, naloženo da u roku od 90 dana od dana primitka rješenja, u skladu s odredbama ZPPD-a poduzme radnje radi objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva a u je u prilogu tužbe dostavljena je i preslika Rješenja HANFE od 1. travnja 2021.

3. Tužitelj navodi da tuženik protiv navedenog rješenja HANFE od 1. travnja 2021. pokrenuo upravni spor, pokretanjem kojeg je odgođeno izvršenje obveza iz Rješenja od 1. travnja 2021., HANFA je rješenjem KLASA: UP/I 976 -04/20-02/01 URBROJ:326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022., nakon pravomoćnosti rješenja Visokog upravnog suda od 14. travnja 2022., i naloženo je tu ženiku u roku od 30 dana od dana primitka predmetnog rješenja poduzeti radnju radi objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva u skladu s odredbama ZPDD, te je u prilogu tužbe dostavljena preslika Rješenja HANFE od 28. rujna 2022. no tuženik, do podnošenja ove tužbe, nije postupio prema Rješenju HANFE od 28. rujna 2022., odnosno nije pokrenuo postupak preuzimanja Ciljnog društva, a što je bila njegova obveza.

4. Tužitelj navodi da u slučaju kada se ponuditelj i osobe koje s njim zajednički djeluju, a kako je to napravio tuženik, ogluše o naprijed opisanu obvezu, čl. 49. ZPDDa predviđa da svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje radi čega tužitelj, temeljem odredbi iz čl. 49. ZPDD-a podnesenom tužbom zahtjeva od ponuditelja; tuženika obvezno sklapanje ugovora o prodaji svih dionica Ciljnog društva u vlasništvu tužitelja, pod uvjetima pod kojima je morao objaviti ponudu za preuzimanje te u nastavku tužbe navodi i obrazlaže obaveze tuženika vezano za odredbe ZPDD-a nakon što je 5. srpnja 2019. godine stekao dionice Ciljnog društva i bio obvezan provesti postupak preuzimanja na način da: bez odgode, o nastanku obveze obavijesti Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga te ovu obavijest, opet bez odgode, javno objavi (čl. 9. st. 4. ZPDD-a);u roku od 30 dana od dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, dakle, do 6. kolovoza 2019. godine, temeljem čl. 24. st. 1. ZPDD-a, podnijeti HANFA-i zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje; nakon što bi HANFA temeljem čl. 24. st. 3. ZPDD-a odobrila ponudu za preuzimanje u roku od 14 dana (20. kolovoza 2019.), u daljnjem roku od 7 dana, predviđenim čl. 27. i st. 1. ZPDD-a (27. kolovoza 2019. godine) objaviti ponudu za preuzimanje koja traje 28,dana (čl. 28. st. 1. ZPDD-a), (iv) protekom roka javne ponude od 28 dana (24. rujna 2019. godine), u roku od 14 dana, odnosno, 8. listopada 2019. godine, isplatiti cijenu za dionice ciljnog društva dioničarima koji su prihvatili njegovu ponudu. Tužitelj navodi da je od dana 8. listopada 2019. godine, odnosno od dana kada je trebao završiti postupak preuzimanja u slučaju da ga je tuženik bio pokrenuo, tužitelj je ovlašten zahtijevati od tuženika obvezno sklapanje ugovora o prodaji tužiteljevih dionica Ciljnog društva kao i plaćanje istih te je potrebno je samo još utvrditi cijenu za dionice Ciljnog društva u toj ponudi te ukazuje na odredbe čl. 16 ZPDD-a vezano za cijena za dionice u ponudi.

5. Nastavno tužitelj navodi da je uvidom u rješenje HANFE od 1. travnja 2021. došao do saznanja kako je u provedenom postupku nadzora utvrđeno da je 5. srpnja 2019. društvo LUXURY REAL ESTATE d.o.o., kao pravna osoba za koju je utvrđeno da djeluje zajednički s tuženikom, na temelju Ugovora o prodaji dionica TEHNIKA d.d. br. 49/19-T stekao 37.891 dionicu Ciljnog društva po cijeni od 250,42 HRK (dvije stotine pedeset kuna i četrdeset dvije lipe) po dionici, a što prema javno dostupnim podacima predstavlja najvišu cijenu po kojoj su ponuditelj; tuženik i osobe koje djeluju zajednički s njim stjecali dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze za objavljivanje ponude za preuzimanje te u tužbi nastavno ukazuje na cijenu dionica vezano za Potvrdu zagrebačke burze u odnosu na razdoblje od 4. travnja 2019. do 4. srpnja 2019. prema kojoj je prosječna ponderirana cijena u navedenom razdoblju iznosila je 16,80 EUR (šesnaest eura i osamdeset centi), odnosno 126,61 HRK (sto dvadeset šest kuna i šezdeset jedna lipa), a što je niže od najviše cijene po kojoj su tuženici stjecali dionice Ciljnog društva u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Prema navedenom, odnosno stavu tužitelja cijena koju je tuženik bio u obvezi ponuditi u ponudi za preuzimanje Ciljnog društva, a sukladno odredbi čl. 16. st. 2. ZPDD-a iznosi 250,42 HRK (dvije stotine pedeset kuna i četrdeset dvije lipe) po dionici, što prema prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450 HRK / 1 EUR uz zaokruživanje na najbliži cent, u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje kako su uređena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

6. Budući da tuženik nije postupio prema rješenju HANFE od 28. rujna 2022., odnosno nije pokrenuo postupak preuzimanja Ciljnog društva, a što je bila njegova obveza, tužitelj navodi da opravdano vjeruje da će morati (i nakon što sud naloži sklapanje ugovora o prodaji dionica) pokrenuti novi spor radi isplate cijene po tom ugovoru, pa su stoga ispunjeni uvjeti za primjenu članka 186.c. Zakona o parničnom postupku te tužitelj stoga predlaže sudu da temeljem članka 129. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava i s člankom 186.c Zakona o parničnom postupku donesenu presudu kojom će se naložiti tuženiku da u roku od 8 dana, sklopi s Tužiteljem, AGRAM INVEST d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, OIB 19330941681, ugovor o kupoprodaji dionica slijedećeg sadržaja koji je sadržaj sadržan u tužbenom zahtjevu a tužitelj ujedno potražuje i trošak postupka s pripadajućom kamatom.

7. U svom odgovoru na tužbu od 21. srpnja 2023. tuženik je naveo kako osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kako u osnovi tako i u visini te primarno ukazuje kako je tužba preuranjeno podnesena budući je protiv rješenja HANFE Kl: UP/I 97604/20-02/01 ; Ur. br. : 326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. pokrenut upravni spor koji se pred Upravnim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Us I- 3316/2022. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da da odluka ovog suda izravno ovisi o ishodu spomenutog spora te predlaže ovom sudu u skladu s člankom 12. i 213. stavkom 2. točkom 1. u vezi s člankom 215. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja upravnog spora, a u dokaz čega je i dostavio upravnu tužba od 9. studenog 2022. U odgovoru na tužbu tuženik ujedno navodi da je pobijanim rješenjem HANFA-e od 28. rujna 2022. tuženiku naloženo da u roku od 30 dana od primitka rješenja podnese HANFA -i zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva TEHNIKA d.d., ponudu za preuzimanje i propisane isprave iz ZPDD te navodi kako je navedeni nalog HANFE je nezakonit i to zbog pogrešne primjene Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne Novine 109/07., 36/09., 108/12., 90/13., 99/13. i 148/13; dalje: ZPDD), konkretno odredbe članka 50. stavka 3. ZPDD-a, a u vezi s člankom 13. stavkom 3. točkom 2. ZPDD-a, obzirom daje obvezu podnošenja zahtjeva, objave ponude za preuzimanje i dostave propisanih isprava HANFA naložila u roku od 30 dana od primitka pobijanog rješenja, a ne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti pobijanog rješenja te se kod navedenog tuženik pozivana odredbu čl. 50 st. 3 3. ZPDD -a kao i na čl. 13 st. 2 istog zakona.

8. Tuženik prema navedenom smatra da sam zakonodavac prepoznaje opasnost drugačijeg tumačenja sporne situacije, pa ratio same odredbe leži upravo u osiguranju pravne sigurnosti tako da rješenje primjenom ZPPD-a mora biti pravomoćno kako u dijelu utvrđivanja obveze, tako i u dijelu naloga, a to zbog pokrenutog upravnog spora, u dijelu naloga to još nije, nastavno tuženik smatra da nema nikakve dvojbe oko tumačenja sporne odredbe, niti je potrebna posebna teleologija da se utvrdi što je zakonodavac htio reći te da je paradoks veći kad se tome pridoda da je jedan od glavnih sastavljača ZPPD-a bila upravo HANFA, pa nije jasno kako onda jasnu i izrijekom propisanu odredbu koju je sama sačinila, tumači drugačije. U dokaz navedenog ( nezakonitost tumačenja HANFE ) tuženik je dostavio pravomoćnu presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1370/2021 od 17. studenog 2021. kojom je usvojen njegov tužbeni zahtjev i to upravo u dijelu rješenja kojim se nalaže poduzimanje navedenih radnji u roku od 90 dana od primi tka, te je rješenje HANFA-e u tomu dijelu poništeno, pa HANFA umjesto da u ponovljenom upravnom postupku pravilno primjeni odredbe ZPPD-a, donosi novo rješenje s još kraćim rokom tvrdeći da rješenje ima učinak od primitka, a ne od pravomoćnosti i s tim uvezi ponovo ukazuje na odredbu članka 13. stavka 3. točke 2. ZPPD -a kojom se propisuju odgode pravnih učinaka do kumulativne pravomoćnosti rješenja u kojem je sadržano utvrđenje i pravomoćnosti rješenja u kojem je sadržan nalog, a ne do pravomoćnosti samo jednog od tih uvjeta kako to pogrešno tumači HANFA. Tuženik prema navedenom smatra da radi takvog pogrešnog tumačenja HANFA -e, tužitelj preuranjeno podnosi ovu tužbu, dok odluka u ovoj pravnoj stvari, izravno ovisi o opisanom pravnom pitanju koje predstavlja eklatantan primjer prethodnog pitanja iz članka 12. Zakona o parničnom postupku te navodi da je u ovom trenutku primoran podnijeti odgovor na tužbu svjestan posljedica koje zbog nepodnošenja istog mogu za njega nastati kao i štete koja mu zbog toga prijeti te ponovo ukazuje naslovnom sudu na nužnost prekida postupka u predmetnoj stvari sve dok pokrenuti upravni spor ne bude pravomoćno okončan i to sve u svrhu pravilne primjene odredbi ZPPD-a i zaštite pravne sigurnosti, te ujedno uz podneseni odgovor na tužbu dostavlja i rješenje HANFA-e od 28. rujna 2022.; presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI- 1370/2021 od 17. studenog 2021. kao i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 720/2022 od 14. travnja 2022.;

9. Tuženik dakle ne spori da nije postupio po rješenju HANFA-e od 28. rujna 2022. i kao razlog takvom ( ne ) postupanju navodi razloge iz kojih vodi upravni spor u cilju ispitivanja zakonitosti tog rješenja, a zbog razloga navedenih ranije vezanih za pogrešnu primjenu čl. 50 st. 3 vezano za čl. 13 st. 2 ZPDD te smatra da isto životno i logički ne može predstavljati opravdan razlog za pozivanje na odredbu članka 186. c. Zakona o parničnom postupku smatrajući da su su promašeni navodi tužitelja iz točke 15. tužbe, kojima se kroz primjenu odredbe članka 186. c. ZPP-a (tužba prije dospjelosti) pokušava opravdati dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu cijene po eventualno sklopljenom ugovoru te da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 186. c. Zakona o parničnom postupku obzirom da je postojanje tužiteljeve tražbine još uvijek neizvjesno, dok vrijeme dospjelosti navode tražbine nije određeno naznačeno u samom tužbenom zahtjevu .Tuženik smatra da da tužbeni zahtjev koji glasi „...Tuženik je dužan, po pravomoćnosti točke I ove presude, isplatiti Tužitelju iznos od 33.240,00 EUR (trideset tri tisuće dvjesto četrdeset eura)..“ ne predstavlja određeno naznačeno vrijeme dospjelosti navodne tražbine te da bi tako prihvaćen tužbeni zahtjev potencijalno doveo do pravne nesigurnosti i možebitne zlouporabe procesnih ovlaštenja u smislu navedenog instituta Zakona o parničnom postupku i to na uštrb tuženika te navodi i da institut tužbe prije dospjelosti iz navedenog članka predstavlja iznimku od odredbe propisane člankom 326. Zakona o parničnom postupku koja određuje kako „...Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave...“, pa bi uvažavanjem tog dijela tužbenog zahtjeva, postavljenog na citirani način, sud otvorio put tome da iznimka postane pravilo. Zaključno tuženik predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, u skladu s člankom 186. c. stavkom 2. ZPP-a, a ako su d nakon zaprimanja odgovora na tužbu a ne prekine predmetni postupak, predlaže se odbaciti tužbu kao nepravovremenu odnosno nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

10. Odredbom čl. 49 Zakona o preuzimanju dioničkih društava ( Narodne Novine br 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13, 148/13 ; dalje u kako je navedeno tekstu ZDPP; ) određeno je da ako ponuditelj, nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, neovisno o tome je li ista utvrđena rješenjem Agencije sukladno odredbama ovoga Zakona, u zakonskom roku ne podnese uredan zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili mu Agencija odbije ili odbaci zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili nakon što mu je Agencija odobrila zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje, ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz ovoga Zakona, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Nastavno odredbom čl. 50 istog Zakona određeno je; da se postupku pred Agencijom primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku; protiv rješenja koje u upravnim stvarima iz svoje nadležnosti donosi Agencija žalba nije dopuštena, ali nezadovoljna strana može u roku od 30 dana od dana dostave rješenja pokrenuti tužbom upravni spor pred nadležnim upravnim sudom; pravodobno podnesena tužba protiv rješenja Agencije u dijelu rješenja kojim se utvrđuje nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje odgađa pravne učinke tog dijela rješenja do nastupanja pravomoćnosti istog. U tom slučaju i dio rješenja koji se odnosi na poduzimanje radnji radi objavljivanja ponude za preuzimanje odgađa se do pravomoćnosti rješenja iz prve rečenice ovoga stavka te je određeno da o tužbama protiv akata Agencije nadležni upravni sud odlučit će po hitnom postupku, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe. O žalbama protiv presuda upravnog suda, Visoki upravni sud odlučit će u hitnom postupku, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja žalbe.

11. U cilju provođenja postupka ovaj je sud dopisom o 21. studenog 2023. zatražio od Upravnog suda u Zagrebu spis Us I-3316/22. koji je ovom sudu i dostavljen dopisom od 27. studenog 2023. Uvidom u navedeni spis ovaj je sud utvrdio da je dana 8. studenog 2022. podnesena upravna tužba kao i prijedlog za odgodu izvršenja od strane tužitelja MK protiv Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga pod brojem Us I- 3316/22 no da se u istom predmetu nalazi i tužba prvo tužitelja Luxury real estate d.o.o. i drugo tužitelja ČK, tuženika u ovom postupku koja nosi datum 9. studeni 2022. koji se predmet vodio pod brojem Us I -3337/22, te se uvidom u navedeni spis Upravnog suda utvrđuje da je rješenjem US l -3316/22 -6 od 25. studenog 2022. određeno spajanje predmeta Us I -3367/ 22 koji je predmet pokrenut po tužbi MK i predmeta Us I - 3337/22. koji je predmet pokrenut po tužbi Luxury real estate d.o.o. i drugo tužitelja ČK ( tuženika u ovom postupku ) te je određeno da će se navedeni postupci voditi pod jedinstvenim brojem Us I-3316/22.

12. Tijekom postupka stranke sud ostale kod svojih a tužitelj je posebno ukazao na čl. 50. ZPDD kojim je izričito je predviđeno da se pravomoćnost utvrđuje u odnosu na nastanak obaveze i samo dok ta pravomoćnost nije utvrđena drugi dio rješenja nije odgođen te da je navedenim zakonom izričito predviđen rok za objavljivanje ponude za preuzimanje koji je 7 dana od dana kada HANF-a odobri ponudu za preuzimanje. Iz tih razloga u slučajevima kada ponuditelj ne objavi samu ponudu HAMF-a može donijeti nadzornu mjeru koja se sastoji u tome da se odredi dan objave a koja nadzorna mjera nema nikakve veze sa odvojenim rješenjem o utvrđenju nastanka obveze za preuzimanje a koje je postalo pravomoćno stoga nema nikakvog razloga za donošenje odluke o prekidu ovog postupka, jer se u ovom postupku se radi o postupku iz čl. 49. ZPDD i za iniciranje postupka nije bitno da li postoji odluka HANF- e ili ne .

13. Tužitelj je prije svega istakao kako je predmetna tužba podnesena temeljem odredbe čl. 49. ZPPD-a, a kojom je propisano sljedeće: „Ako ponuditelj, nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, neovisno o tome je li ista utvrđena rješenjem Agencije sukladno odredbama ovoga Zakona, u zakonskom roku ne podnese uredan zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili mu Agencija odbije ili odbaci zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili nakon što mu je Agencija odobrila zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje, ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz ovoga Zakona, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.“ Iz te citirane odredbe, a poglavito označenog dijela iste, vidljivo je da manjinski dioničari, u ovom slučaju tužitelj, svoje pravo na otkup dionica nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, ostvaruju pred mjesno nadležnim trgovačkim sudom, neovisno o tome je li u konkretnom slučaju HANFA donijela rješenje o nastanku obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ili drugi odgovarajući akt, jer obveza za preuzimanje nastaje ex lege, pa bi takvo rješenja HANFA-e imalo tek deklaratorni, a nikako konstitutivan karakter. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju evidentno njegovo pravo kao dioničara Ciljnog društva, na pokretanje sudskog postupka na trgovačkom sudu protiv osoba za koje tvrdi da su obveznici ponude za preuzimanje prema odredbama ZPPD-a, što nije nije uvjetovano odnosom tuženika i HANFA-e te isti odnos ne predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu, te je predložio odbiti prijedlog tuženika za prekidom postupka, a podredno odbacivanjem tužbe kao preuranjene.

14. U odnosu na navod tuženika kako nisu ispunjenje pretpostavke za primjenu čl.186. c. Zakona o parničnom postupku , tužitelj je naveo kako zbog prirode tužbenog zahtjeva, dospjelost tražbine ovisi o pravomoćnosti odluke o istome, pri čemu je nemoguće u trenutku podnošenja tužbe predvidjeti trenutak u kojem će odluka kojom se odlučuje o istoj postati pravomoćna, te tužitelj navodi kako je već u toč. I. tužbenog zahtjeva precizno odredio rokove kada će se tražbina smatrati dospjelom – pa tako predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku sklopiti ugovor o kupoprodaji dionica u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude, pri čemu kupoprodajna cijena treba biti isplaćena u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora, iz čega nesporno proizlazi kako će tražbina biti dospjela protekom 16 dana od pravomoćnosti presude. Stoga je tužitelj uvažavajući navedene okolnosti već u toč. I. određeno naznačio vrijeme dospjelosti tražbine (16 dana od pravomoćnosti presude) a koje ovisi o pravomoćnosti iste točke, što ukazuje na dovoljno naznačenu dospjelost tražbine te na taj način, uz dokazivanje pravnog interesa i postojanja tražbine koja nije dospjela, da je ispunio procesne pretpostavke za primjenu čl. 186. c. ZPP-a.

15. Rješenjem ovog suda P-1073/2023. od dana 12. ožujka 2024. ovaj je parnični postupak prekinut do pravomoćnog okončanja spora koji se pred Upravnim sudom u Zagrebu vodi pod br. Us l-3316/22. po tužbi tuženika u ovom sporu FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluge , iz Zagreba, F. Račkog 6, OIB 49376181407, ili do druge odluke suda . Navedenu je odluku ovaj sud je tada donio budući je uvidom u navedeni spis Upravnog suda utvrdio da u navedenom predmetu vezano uz oba dva naznačena predmeta nije donesena pravomoćna odluka kao ni odluka vezano za prijedlog za odgodu izvršenja a uvidom u navedeni spis Upravnog suda utvrđuje se da su obije upravne tužbe podnesene protiv rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-976-04/20-02/01 Ur.br. 326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. Navedeno rješenje ovog suda P-1073/2023. od 12. ožujka 2024. povodom žalbe tužitelja ukinuto je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1786/2024. od dana 29. listopada 2025. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

16. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br,.

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP -a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim.

17. Sud je izvršio uvid u spis i to potvrdu Zagrebačke burze od 03. svibnja 2023. o prosječnoj cijeni dionice društva Tehnika d.d. ( list 6 spisa); Obavijest ESKA d.d. tužitelju o stanju računa na dan 25. travnja 2023. ( list 7 spisa); Rješenje HANFE od 28. rujna 2022. Klasa UP/I 976-04/20-02/01 Ur.broj:326-01-60-62-22-30 ( list 8-10 spisa); Rješenje HANFE od 01. travnja 2021. Klasa UP/I 976-04/20-02/01 Ur.broj:326- 01-60-62-21-28 ( list 12-27 spisa); Upravnu tužbu s prijedlogom izvršenja od 09. studenog 2022. koju je tuženik podnio protiv rješenja Rješenje HANFE od 28. rujna 2022. Klasa UP/I 976-04/20-02/01 Ur.broj:326-01-60-62-22-30 ( list 35 – 36 spisa) , Rješenje Upravnog suda u Zagrebu posl. broj Usl-1370/2021 od 17. studenog 2021. ( list 41-59 spisa); presudu Visokog Upravnog suda RH UsŽ-720/22 -3 od 14. travnja 2022 ( list 60 – 68 spisa); Rješenje Upravnog suda u Zagrebu Usl-3316/22 od 28. ožujka 2024. i presudu Vrhovnog suda RH UsŽ-3076/24 od 01. listopada 2025. ( list 165-180 spisa), te je održao ročišta 21. studenog 2023., 04. ožujka 2024. i 01. travnja 2026.

18. U ovom postupku nije sporno da je rješenjem HANFE br. UP/I 976- 04/20-02/01 ; U br. :326- 01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. određeno da je na temelju odredbi članka 15. točka 2. i članka 8. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Narodne novine br. 140/05 i 12/12) te članka 55. stavka 1. točke 1. i članka 48. stavka 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07, 36/09, 108/12, 90/13 - Odluka USRH broj: U-l-4469/2008 i dr., 99/13 - Odluka USRH broj: U-l2470/2010 i dr. i 148/13), po službenoj dužnosti i po presudi suda nadležnog za upravne sporove, u predmetu utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, LEI: 747800Y0ME7MV5CNB352, u odnosu na društvo LUXURY REAL ESTATE d.o.o., [adresa], OIB: 24032764718, zastupano po članu Uprave ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, OIB: 49376181407, na sjednici Upravnog vijeća održanoj 28. rujna 2022. doneseno rješenje kojim je naloženo društvu LUXURY REAL ESTATE d.o.o., [adresa], OIB: 24032764718, ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te i ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ( tuženiku u ovom postupku ) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka rješenja, u skladu s odredbama Zakona o preuzimanju dion ičkih društava podnijeti Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, LEI: 747800Y0ME7MV5CNB352, ponudu za preuzimanje i propisane isprave iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava.

19. Ujedno, među strankama nije sporno i da tuženik do podnošenja tužbe pa ni do zaključenja glavne rasprave nije postupio prema navedenom rješenju HANFE 28. rujna 2022., odnosno nije pokrenuo postupak preuzimanja Ciljnog društva, a što je bila njegova obveza. Tužitelj je u ovom slučaju postupio prema čl. 49 ZPDD te je kao dioničar ciljnog društva putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zatražio obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Uvidom u izreku rješenja HANFE. br . UP/I 976-04/20-02/01 ; U br. :326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. kako je navedeno naloženo je tuženiku u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka tog rješenja, u skladu s odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava podnijeti Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, LEI: 747800Y0ME7MV5CNB352, ponudu za preuzimanje i propisane isprave iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava.

20. Dakle, u ovom predmetu nije sporno da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga svojim rješenjem Klasa: UP/I-976-04/20-02/01, Ur. broj: 326-01- 60- 62-21-28 od 1. travnja 2021. ( list 12 do 27 ) spisa utvrdila da je za tuženika (i još neke druge osobe) nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Tehnika d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274. S obzirom na to da se protiv tog rješenja ne može izjaviti žalba, već samo pokrenuti upravni spor, to je (i) tuženik protiv navedenog rješenja podnio upravnu tužbu. Međutim, u dijelu u kojem je (u ovom postupku) tuženik tražio da se poništi navedeno rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga kojem je utvrđeno da je za tuženika nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Tehnika d.d. tužbeni zahtjev je odbijen presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1370/21-21 od 17. studenoga 2021. ( list 41 do 59 spisa), a (ovdje) tuženikova žalba protiv te presude Upravnog suda u Zagrebu je (u navedenom dijelu) postala pravomoćna 14. travnja 2022. kada je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Usž-720/22-3 kojom je odbio žalbu (i) ovdje tuženika protiv navedene presude Upravnog suda u Zagrebu ( list 60 do 68. spisa). Prema tome, u ovom parničnom predmetu je nesporno da je tužba (i ovdje) tuženika protiv odluke Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 1. travnja 2021. kojom je nastala obveza tuženika za objavljivanje ponude Poslovni broj:

Pž-1786/2024-3 4 za preuzimanje društva Tehnika d.d. pravomoćno odbijena; time je pravomoćno odlučeno o nastanku obveze (i) tuženika za objavljivanje ponude za preuzimanje društva Tehnika d.d.

21. Nije sporno ni da tuženik kao glavni razlog osporavanja tuženog zahtjeva navodi kako je podnesena tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koja se vodi pod br. Us l-3316/22. a kojom tuženik / tužitelj u tom sporu traži poništenje rješenja HANFE . br . UP/I 976-04/20-02/01; U br. :326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. ukazujući na činjenicu da navedenim rješenjem naloženo da u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja podnese HANFI koji se postupak po toj tužbi vodi pod br. Us I-3316/22. Tužitelj u tom postupku / tuženik u ovom parničnom postupku ukazuje upravo po njegovom stavu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to konkretno odredbe čl. 50 st. 3 ZPDD vezano uz čl. 13 st. 2 istog zakona imajući u vidu da je HANFA obavezu podnošenja zahtjeva , objave ponude za preuzimanje i dostavu propisanih isprava HANFa naložila u roku od 30 dana od primitka navedenog rješenja od od 28. rujna 2022. a ne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti pobijanja tog rješenja . Tuženik je upravo na svoj prijedlog prekida postupka ukazao na postojanje tog upravnog spora navodeći u odgovoru na tužbu u kako je tužba u ovom parničnom postupku preuranjena budući je on protiv rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I 976-04/20-02/01 ; Ur. br. 326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. pokrenut upravni spor i koji se vodi upravo pod br. UsI-3316/22. Sud ujedno napominje da tuženik nije osporio iznos koji je tužitelj naznačio u t. II. svog tužbenog zahtjeva, ostajući kako je navedeno pod prijedloga za prekid postupka i prigovora preuranjenosti tužbe koji prigovor sud također cijeni neosnovanim imajući u vidu upravo činjenicu da je pravomoćno dovršen postupka koji se pred Upravnim sudom u Zagrebu vodio pod posl. br. UsI-3316/2022.

22. Sud je na ročištu održanom dana 1. travnja 2026. izvršio uvid u sustav e Spis te je utvrdio da je presudom Upravnog suda u Zagrebu UsI- 3316/22 od 28. ožujka 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika pa tako i tuženika u ovom parničnom postupku za poništavanje rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa:UP/I-976- 04/20-02/01 Ur.broj: 326-01-60-62-22-30 od 28. rujna 2022. te da je rješenjem istog suda istog poslovnog broja i datuma ujedno odbijen tužitelj ( tuženik u ovoj parnici ) sa zahtjevom za određivanje odgodnog učinka tužbe. Sud je ujedno uvidom u sustav e Spis utvrdio da je rješenjem Visokog Upravnog suda RH posl. br. UsŽ-3076/24 od 1. listopada 2025. odbijena žalba I. tužitelja IK i IV. tužitelja ŽK i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu UsI-3316/22 od 28. ožujka 2024. koja presuda time postala pravomoćna danom 1. listopada 2025. ( list 165 do 166 spisa ). Time je ujedno utvrđeno da je navod tuženika iznesen u odgovoru na tužbu kako nije postupio po navedenom rješenju HANFE od 28. rujna 2022. jer se protiv istog vodi upravni spor u cilju ispitivanja tog rješenja u cijelosti neosnovan jer je kako je navedeno u upravnom sporu pravomoćno utvrđeno da je odbijen tuženi zahtjev na poništenje rješenja HANFE od 22. rujna 2022.

23. Kako je navedeno, odredbom članka 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava je propisano ako ponuditelj, nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, neovisno o tome je li ista utvrđena rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga sukladno odredbama toga Zakona, u zakonskom roku ne podnese uredan zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili mu Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odbije ili odbaci zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ili nakon što mu je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odobrila zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje, ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz tog Zakona, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da svaki dioničar društva može, nakon što je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje a ponuditelj nije objavio ponudu za preuzimanje, zahtijevati od suda obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Sud ujedno ukazuje da za podnošenje tužbe radi sklapanja ugovora nije odlučno čak ni to je li obveza objavljivanja ponude utvrđena rješenjem Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga i je li ponuditelju (to bi u ovom sporu trebao biti tuženik da je sukladno zakonu podnio zahtjev Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga za objavljivanje ponude) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odobrila ili odbila zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje. Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovan te je odlučio kao u t. I. ) izreke presude

24. Odluka o trošku iz t. II.) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 Zakona o parničnom postupku i odnosi se na trošak tužitelja koji je u ovom parničnom postupku zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura pera Tbr. 7/1 Tarife HOK-a, sastav podneska od 06. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 21. studenog 2023. u iznosu od 1.000,00 eura temeljem Tbr. 9/1 tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 04. ožujka 2024. u iznosu od 1.000,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a , sastav podneska od 11. ožujka 2024. u iznosu od 1.000,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, sastav žalbe od 25. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 eura temeljem Tbr. 10/1 Tarife HOK-a, te zastupanje na ročištu 1. travnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a što ukupno iznosi 6.500,00 eura. Tužitelju je na taj iznos priznat i iznos od 1.625,00 eur na ime PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife HOK-a te mu je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 189,43 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 378,85 eura , odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos troška postupka od 8.693,28 eura.

U Zagrebu 29. travnja 2026. g.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu

2. tuženiku po pun