REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5583/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Zagreb, Margaretska 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice CĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 19. ožujka 2026.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČĐ, dipl. pravnice i tuženice osobno, dana 29. travnja 2026.g.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici CĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.515,53 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. studenog 2020.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tuženici dana 10. studenog 2017.g. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao člana obitelji aktivnih ili umirovljenih inozemnih osiguranika s prebivalištem ili stalnim boravkom u [adresa], čiji nositelji nemaju prebivalište/boravište u [adresa]. Tužitelj navodi da je tuženica u razdoblju od 11. studenog 2017.g. do 09. siječnja 2019.g. koristila zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja, neopravdano u ukupnom iznosu od 11.418,78 kn (10.125,62 kn obvezno zdravstveno osiguranje i 1.293,16 kn za dopunsko zdravstveno osiguranje). Tužitelj se poziva na čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19) u svezi sa čl. 1111 st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - a, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78715 i 29/18) koji propisuje da je osigurana kojoj je iz Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos, uvećan za zakonsku zateznu kamatu. Predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.515,33 eura (ranije: 11.418,78 kn), sa zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2020. g. do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je nezaposlena osoba i nema nikakvih primanja te da nije u mogućnosti platiti nastalo dugovanje. Stoga moli da se obustavi postupak, te napominje da je stavila i zahtjev za otpis duga. Naknadno na ročištu tuženica navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev i navodi da je u utuženom razdoblju njezin suprug radio u Austriji i da je imao zdravstveno osiguranje, te da je čak tada operirao koljena. Stoga navodi da, kako je njezin suprug u tom razdoblju bio zdravstveno osiguran, da to znači da je i ona imala zdravstveno osiguranje.
3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom dopisa tužitelja, opomene pred tužbu, ispisa iz službene baze podataka tužitelja, analitičke kartice, računa ispostavljenih na ime tuženice za troškove zdravstvenog osiguranja.
4. Nakon provedenih dokaza i ocijene svih dokaza zajedno, te svakog dokaza zasebno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Nije sporno da je tuženica kao nezaposlena osoba imala obvezno zdravstveno osiguranje kao član obitelji inozemnog osiguranika, te da je imala, a ima i danas prebivalište u [adresa], dok njezin suprug, kao nositelj osiguranja u to vrijeme nije imao prebivalište/boravište u [adresa].
6. Sporno je pitanje je li u utuženom razdoblju dakle od 11. studenog 2017.g. do 09. siječnja 2019.g. tužena imala status zdravstveno osigurane osobe i je li u tom razdoblju koristila usluge zdravstvene zaštite na teret tužitelja.
7. Pregledani su dopisi tužitelja upućeni tuženici u kojima se poziva tuženica da plati dugovani iznos, s obzirom da joj je 10. studenog 2017.g. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe Zavoda, kao člana obitelji ZĐ, te je pregledana opomena pred tužbu od dana 23. travnja 2020.g.
8. Pregledan je ispis iz službene baze podataka tužitelja, iz koje proizlazi da je tuženica dana 01. svibnja 2017.g. stekla pravo i status iz zdravstvenog osiguranja po osnovi osiguranja: "članovi obitelji aktivnih ili umirovljenih inozemnih osiguranika", a u konkretnom slučaju je inozemni osiguranik MĐ, suprug tuženice. Iz navedene baze podatka proizlazi da je tuženici prestao status zdravstvenog osiguranika dana 10. studenog 2017. godine.
9. Pregledan je obrazac (tiskanica) točnog naziva Obavijest o obustavi ili prestanku prava na naknade u naravi u slučaju bolesti / majčinstva, Za osobe s prebivalištem u državi koja nije nadležna država, kojom je strano tijelo u Republici Austriji izvijestilo tužitelja o prestanku statusa osigurane osobe s danom 10. studeni 2017.g. (ovjereni prijevod tiskanice nalazi se na listu 134 – 135 spisa).
10. Pregledani su računi ispostavljeni na ime tuženice za troškove zdravstvenog osiguranja, te potvrde računovodstva da je navedene troškove tužitelj platio zdravstvenim ustanovama. Pregledom računa koji su ispostavljeni na ime tuženice u tom razdoblju za korištenje zdravstvenih usluga, razvidno je da se radi o troškovima primarne zdravstvene zaštite, dentalne medicine, troškovima medicinsko- biokemijskog laboratorija, troškovima specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, troškovima recepata u ljekarni.
11. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da je suprugu tuženice, ZĐ prestalo pravo zdravstvenog osiguranja dana 10. studenog 2017.g. Radi toga je njegovoj supruzi, koji je ostvarivala prava iz zdravstvenog osiguranja kao član njegove obitelji, prestalo pravo zdravstvenog osiguranja istoga dana, dakle 10. studenog 2019.g.
12. Utvrđeno je da je u narednom razdoblju dakle od 11. studenog 2017.g. do 09. siječnja 2019.g. tuženica koristila usluge zdravstvenog osiguranja, te da troškovi za navedene usluge iznose ukupno 1.515,53 eura (ranije 11.418,78 kuna). Od toga se iznos od 1.343,90 eura (ranije 10.125,62 kn) odnosi na troškove korištenja obveznog zdravstvenog osiguranja, a iznos od 171,63 eura (ranije 1.293,16 kn) se odnosi na troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja.
13. Tuženica je najprije navela da nema prihoda i da stoga nema financijskih sredstava za podmirenje dugovanja, pa da je tražila otpust duga, da bi naknadno na ročištu osporavala svoju obvezu, navodeći da je njezin suprug u sporno vrijeme imao zdravstvenog osiguranje, pa je prema tome i ona imala zdravstveno osiguranje.
14. Međutim, tuženica nije ni na koji način dokazala niti pokušala dokazati da je u sporno vrijeme njezin suprug imao zdravstveno osiguranje, tako da se njezino osporavanje svodi na puku tvrdnju bez argumenata i bez ikakvih dokaza.
15. U ovom slučaju se primjenjuje odredba čl. 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13), koja propisuje da je osigurana osoba dužna tužitelju – Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prijaviti u roku od 8 dana svaku promjenu koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu, te je osigurana osoba dužna tužitelju odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda odnosno državnog proračuna , jer nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a znala je ili morala znati za tu promjenu.
16. Odredbom čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu.
17. Dokumentacijom koja je dostavljena u spis tužitelj je dokazao osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Utvrđeno je da je tuženica tijekom razdoblja u kojem nije imala zdravstveno osiguranje, koristila usluge zdravstvenog osiguranja, to je dužna vratiti tužitelju utuženi iznos koji predstavlja troškove koje je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama, za usluge koje su pružene tuženici u razdoblju od 11. studenog 2017.g. do 09. siječnja 2019.g.
18. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženici da isplati tužitelju utuženi iznos, a kako je u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, naloženo joj je da plati zatezne kamate koje teku od 27. studenog 2020.g. do isplate, dakle od dana kada je zaprimila poziv na plaćanje duga (list 11 spisa), pa do isplate.
19. Kamatna stopa je dosuđena od 27. studenog 2020.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
20. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. travnja 2026. godine
Sudac
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka pu tem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA
1. Tužitelju
2. Tuženiku