Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9843/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ML, kojeg brani Drago Aćimović, odvjetnik iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ML, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 27. listopada 2023. godine, Klasa: 413-01/22-26/2174, Urbroj: 513-02-7002/19-23-9, na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika ML, te se ukida pobijano rješenje i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenik ML proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 9.000,00 eura (devettisuća eura), zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Predmetnim rješenjem od okrivljenika je oduzeta imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 73.369,17 eura (sedamdesettritisućetristošezdesetdevet eura i sedamnaest centa) / 552.800,01 kuna.

3. Navedenim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura).

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju, okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, odluke o novčanoj kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi, navodeći u bitnom da smatra da Carinska uprava nije bila stvarno nadležna odlučivati u ovom predmetu, te da je postupak vođen po optužnom aktu koji nije podnio ovlašteni tužitelj. Istaknuo je da opisano djelo nije prekršaj, već da se radi samo o zakonskom opisu djela, gdje tužitelj nije opisao na koji način okrivljenik nije ostvareni promet pravodobno, točno, potpuno i uredno iskazao preko naplatnog uređaja, odnosno što se konkretno od toga stavlja na teret okrivljeniku. Smatra da je u odnosu na neke radnje iz činjeničnog opisa nastupila zastara prekršajnog progona, a uz to da u pobijanom rješenju nema ocjene izvedenih dokaza niti su obrazloženi razlozi na kojima prvostupanjsko tijelo temelji odluku o krivnji, a uz to u odnosu na visinu oduzete imovinske koristi da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge, niti je u odnosu na visinu imovinske koristi potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje. Dodao je da je predlagao vezano uz visinu imovinske koristi provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, no da je taj prijedlog odbijen, slijedom čega mu je neosnovano uzet cjelokupan promet koji nije umanjen za plaćene poreze i druga davanja državi, a uz to da mu je odmjerena previsoka novčana kazna.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama vezanih uz djelo koje je činjenično opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a uz to da tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje vezano za visinu imovinske koristi nije u potpunosti utvrđeno, pa slijedom toga pobijano rješenje nema niti razloga o odlučnim činjenicama vezano za odluku o oduzimanju imovinske koristi, a na što osnovano upire žalitelj.

8. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dokaznom postupku izvršilo je uvid i pročitalo: Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 7. rujna 2022., Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 6. rujna 2022., te tablicu 1 od rednog broja 1 do rednog broja 162, tablicu 2 od rednog broja 1 do rednog broja 28, tablicu 3 od rednog broja 1 do rednog broja 177, tablicu 4 od rednog broja 1 do rednog broja 21, tablicu 5 od rednog broja 1 do rednog broja 203, tablicu 6 od rednog broja 1 do rednog broja 47, tablicu 7 od rednog broja 1 do rednog broja 66, tablicu 8 od rednog broja 1 do rednog broja 19., te na predmetnoj dokumentaciji temelji svoju odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Međutim u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak navodi da je analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te cijeneći sve pravno relevantne činjenice, nedvojbeno utvrdilo da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju propustio izdati račune za svaki energetski certifikat, koju uslugu je naplatio u gotovini. Isto proizlazi i iz Zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru od 7. rujna 2022. gdje je navedeno da okrivljenik nije za svaki izdani certifikat izdao račun za obavljenu uslugu te da nije sve račune u kontroliranom razdoblju knjižio u svojim poslovnim knjigama, odnosno prikazao iste u knjigama primitaka i izdataka, dok iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika od 6. rujna 2022. proizlazi da za sve izrađene energetske certifikate nije izdao račune. Kako se okrivljeniku izrekom pobijanog rješenja ne stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, počinjenog neizdavanjem računa za izrađene energetske certifikate, niti prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, počinjenog na način da knjiženja i druga evidentiranja u poslovnim knjigama nije obavljao potpuno ili točno ili pravodobno ili uredno, već mu se stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, konkretno da za obavljene usluge izrade energetskih certifikata koje je naplatio u gotovini nije iskazao ostvareni gotovinski promet pravodobno, točno, potpuno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, to je evidentno da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama vezano za konkretno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, a što je posljedica toga što niti iz jednog provedenog dokaza u stvari ne proizlazi da je okrivljenik propustio iskazati ostvareni gotovinski promet za obavljene usluge izrade energetskih certifikata pravodobno, točno, potpuno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način.

9. Nadalje, iz obrane okrivljenika vidljivo je da okrivljenik smatra da imovinsku korist nije ostvario u iznosu od 552.800,00 kuna, s obzirom da je trebalo uzeti u obzir pripadajuće poreze. Uz to, vezano također za visinu imovinske koristi isticao je da dio računa po kojima je utvrđena imovinska korist nisu izdani jer je te energetske certifikate izradio svojim prijateljima i poznanicima kojima nije niti naplatio uslugu.

10. Ocjenjujući žalbene navode okrivljenika, ovaj sud nalazi da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u pobijanom rješenju uopće nije obrazložilo svoju odluku o oduzimanju imovinske koristi od okrivljenika, a na što osnovano upire žalitelj. Naime, iz obrazloženja odluke o oduzimanju imovinske koristi nije jasno na koji način je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak došlo do iznosa imovinske koristi od 73.369,17 eura / 552.800,01 kuna, koji se točkom II izreke pobijanog rješenja oduzima od okrivljenika. Samo je za pretpostaviti da navedeni iznos imovinske koristi u točki II izreke pobijanog rješenja predstavlja zbroj svih pojedinačno naplaćenih iznosa za pružene usluge izrade energetskih certifikata, koji se navode u činjeničnom opisu ovog produljenog prekršaja. Neovisno o razlozima kojima se u tom pogledu rukovodilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, sami razlozi o tome izostali su u pobijanom rješenju, a iz provedenog dokaznog postupka evidentno je da je tijekom prvostupanjskog postupka izostalo utvrđivanje činjenica od kojih ovisi visina imovinske koristi u konkretnom predmetu, naročito imajući u vidu da se radi o registriranoj djelatnosti koju okrivljenik obavlja, te da iz izdanih računa proizlaze porezi koje je okrivljenik bio po tim računima dužan platiti. Stoga je u pravu žalitelj kad ističe da vezano za visinu imovinske koristi nije potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, te da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama vezanih za odluku o oduzimanju imovinske koristi.

11. Kako je dakle utvrđenje tih odlučnih činjenica izostalo, a slijedom toga pobijano rješenje nema niti razloga o odlučnim činjenicama vezanih kako za odluku o krivnji okrivljenika za djelo koje mu se stavlja na teret tako niti za odluku o visini imovinske koristi koja se od okrivljenika oduzima, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otklonit će spomenute nedostatke te će provesti glavnu raspravu na kojoj će utvrditi sve pravno relevantne činjenice vezane uz krivnju okrivljenika za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, a uz to će na temelju članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, u smislu članka 557. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26) provesti relevantne dokaze kako bi utvrdilo konkretnu imovinsku korist, odnosno ono što je okrivljenik stekao počinjenjem predmetnog prekršaja, a po potrebi će provesti financijsko vještačenje. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, će cijeneći sve u postupku provedene dokaze, te ocjenom svih pravno relevantnih činjenica, respektirajući i navode žalbe, donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

13. Slijedom istaknutog, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnom carinskom uredu Osijek, Carinskoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.