Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-228/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Aurus-M.Z. d.o.o. i II okrivljenice ŠFI zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) i članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), povodom žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, posl. br. 31 Pp-12901/2023 od 6. studenog 2023. na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Povodom žalbe tužitelja – Državnog inspektorata Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u pobijanom djelu na način da se temeljem članka 181. toč. 4. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/24), odbija optužba

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom I okrivljenik pravna osoba Aurus-M.Z. d.o.o. i II okrivljenica ŠFI su zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o radu, proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, a zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju su temeljem čl. 182. toč. 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe.

2. Protiv oslobađajućeg dijela prvostupanjske odluke tužitelj - Državni inspektorat, Područni ured Zagreb Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je po službenoj dužnosti postupio kao u izreci ove presude.

5. Pod točkom 2) izreke okrivljenici su oslobođeni od optužbe temeljem zakonske odredbe iz članka 182. toč. 2. Prekršajnog zakona uz obrazloženje da je primjenjujući pravno načelo ne bis in idem sud okrivljenike oslobodio optužbe u pogledu navedenog prekršaja jer se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

7. Odredbom članka 182. toč. 2. Prekršajnog zakona je propisano da se okrivljenika oslobađa od optužbe ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju (nužna obrana, krajnja nužda neubrojivost), tako da je obrazloženje odluke očigledno proturječno izreci.

8. Međutim u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari jer su okrivljenici za isto djelo kažnjeni, a što proizlazi iz obrazloženja odluke tako da je po službenoj dužnosti, u izreci preinačena presuda na način da se temeljem članka 181. točka 4. Prekršajnog zakona optužba odbija.

9. Prvostupanjski sud pravilno zaključio da su okrivljenici kažnjeni upravnom mjerom za činjenice koje su u biti iste činjenicama za koje se terete inkriminiranim djelom prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem izdanim od Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 2. lipnja 2023. pod brojem KLASA: UP/I-116-01/23-02/23, URBROJ: 443-02-05-11-23-1 kojim se pod točkom 1 poslodavcu Aurus-M.Z. d.o.o. nalaže da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnicu ŠF podnese prijavu na obavezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme počevši od 31. svibnja 2023. Pod točkom 2 nalaže se poslodavcu da uplati iznos od 2.650,00 eura / 19.966,43 kuna za neprijavljenog radnika iz točke 1, a koji nalog je poslodavac dužan izvršiti u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Uvidom u bankovni izvadak vidljivo je da je 2. lipnja 2023. izvršena uplata iznosa od 2.650,00 eura pozivom na broj 443-02-05-11-23-1, a koji nalog za plaćanje je izdan od strane OF.

- 10. Prema mišljenju ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-Ispravak, 14/02 i 1/06) jer je u konkretnom slučaju za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat za koji se tereti optužnim prijedlogom, već izrečena novčana kazna rješenjem, pa bi vođenjem prekršajnog postupka za isti propust u konkretnom slučaju došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola broj 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

-

- 11. Žalitelj neosnovano ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, koju smatra posljedicom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne obrazlažući konkretno niti jednu od navedenih žalbenih osnova.

12. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

13. Obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju sadrži novčanu kaznu izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter, pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

14. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda mora poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom. Hrvatska državna tijela su dužna jamčiti i štititi prava zajamčena Konvencijom, dok Europski sud za ljudska prava pruža supsidijarnu zaštitu, u slučajevima kada su nacionalna tijela propustila primijeniti ili su krivo primijenila neku od odredbi Konvencije, redovni sudovi su obvezni neposredno primijeniti Konvenciju.

15. Europski sud za ljudska prava putem svojih presuda i odluka tumači Konvenciju i uspostavlja konvencijske standarde zaštite ljudskih prava.

16. Upravne mjere ili sankcije se javljaju u pravnim sustavima svih europskih država. S obzirom na prirodu i svrhu mogu biti punitivne, restorativne, kompenzacijske te sankcije isteka ili ukidanja određenih dozvola. Općenito ih se može definirati kao bilo koji oblik reakcije upravnih vlasti na kršenje pravila. S obzirom na osobitosti hrvatskog prekršajnopravnog sustava, u kojem upravna tijela nekad provode prekršajne postupke u prvom stupnju, definiciji bi se još trebalo dodati, a to kršenje nije propisano kao prekršaj.

17. U hrvatskom pravnom sustavu pojedini zakoni koji propisuju prekršaje sadrže i odredbe koje daju ovlast ili obvezuju upravna tijela prilikom kontrole primijeniti upravnu mjeru. Ta mjera može biti izražena u novčanom obliku ili kao zabrana obavljanja dijela ili ukupne djelatnosti (npr. pečaćenjem poslovnih prostorija).

18. S obzirom na prirodu upravnih mjera, mogu se naći primjeri iz judikature ESLJP gdje ih se naziva parapenalnim mjerama. (npr. Ruotsalainen protiv Finske zahtjev br. 13079/03, od 16. lipnja 2009 . U navedenoj odluci ESLJP je utvrdio da unatoč okolnosti što je izrečena mjera u nacionalnom sustavu kvalificirana kao fiskalna mjera, a ne kaznenopravna sankcija, pretežiti značaj ima priroda kažnjive radnje. Sud nije prihvatio argument države da je dodatni porez nametnut u svrhu naknade štete, nego je smatrao da on ima svrhu odvraćanja, odnosno prevencije takvih ponašanja u budućnosti te je stoga utvrdio da se iz toga može zaključiti da je mjera izrečena temeljem propisa čija je svrha, odnosno pravna priroda odvraćajuća i punitivna te stoga predstavlja mjeru kaznene prirode (§ 45 i 46).

Nepravilan obračun poreza koji se sankcionira obračunom i naplatom dodatnog poreza, na temelju opće pravne norme primjenjive na sve porezne obveznike je sankcija kaznene prirode jer svrha dodatnog poreza nije nadoknada manje plaćenog poreza (kao naknada štete za proračun) već kažnjavanje s ciljem opće prevencije (Š protiv Finske, presuda ESLJP od 10. veljače 2015.).

Globa izrečena od strane nadzornog tijela za financijske usluge, koja sa sobom povlači i određene zabrane povezane sa poslovnim djelatnošću kroz određeno vrijeme jest kaznene naravi (Grande Stevens i dr. protiv Italije, zahtjev br.18640/10)

19. Pojam "optužnice za kazneno djelo " ima autonomno značenje u konvencijskom sustavu. Naime, ESLJP je pojmu ''optužnice za kazneno djelo'' dao puno šire značenje nego što ga taj pojam ima u okviru hrvatskog ( ali i drugih zemalja članica Vijeća Europe) kaznenopravnog sustava. Autonomno značenje pojmu "optužnice za kazneno djelo". ESLJP je dao kako bi onemogućio da države, karakterizacijom određenih postupaka kao upravnih izbjegnu primjenu zaštite i jamstava iz članka 4. Protokola br. 7 Konvencije. ESLJP je u predmetu Engel i ostali protiv Nizozemske uspostavio kriterije prema kojima se prosuđuje može li se određeni postupak smatrati kaznenim postupkom odnosno ''optužnicom za kazneno djelo'' za potrebe članka 4. Protokola 7.

Procjenjuje se na temelju tri kriterija (tzv. Engel kriteriji) a to su klasifikacija djela u domaćem pravu, priroda protupravnog ponašanja, te vrsta i težina zapriječene kazne.

Prvi kriterij „Engel” odnosi se na kvalifikaciju djela u nacionalnom pravu, koji ESLJP smatra samo polazišnom točkom za utvrđivanje toga da li se radi o ''optužnici za kazneno djelo”. Ako, nacionalno pravo postupak kvalificira kao prekršajni ili upravni, potrebno je analizirati u svjetlu drugih dvaju kriterija ''Engel'', da li se u konkretnom slučaju radi o ''optužnici za kazneno djelo'' za potrebe primjene članka 4. Protokola 7.

Drugi kriterij je priroda protupravnog ponašanja. Blaža narav protupravnog ponašanja ne znači sama po sebi da djelo nije „kazneno“, jer pojam „kaznenog“ ne zahtjeva nužno određeni stupanj ozbiljnosti . Norme usmjerene na opću populaciju u pravilu su kaznene naravi (Tomasović protiv Hrvatske, § 22).

Treći kriterij je vrsta i težina zapriječene kazne. Čak i kad priroda protupravnog ponašanja nije nužno „kaznena“, ovaj kriterij može dovesti do zaključka o kaznenoj naravi djela. Ako je sankcija zamišljena kao sredstvo kažnjavanja, ovaj je kriterij u pravilu zadovoljen. Dovoljno je da je ispunjeno jedno od navedena tri mjerila da se radi o optužnici za kazneno djelo.

20. Po mišljenju ovoga Suda upravna mjera, iako zakonom nije klasificirana kao prekršajna sankcija već kao upravna mjera, u konvencijskom smislu (imajući u vidu članak 4. Protokola br. 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tzv. Engel mjerila) može imati karakter sankcije za isto djelo, a što se treba procijeniti s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

21. U konkretnom predmetu i ovaj Sud smatra da se radi o povredi načela ne bis in idem (dvostrukom kažnjavanju za istu stvar), jer je primijenjena upravna mjera, iako nije klasificirana kao prekršajna sankcija, u konvencijskom smislu (imajući u vidu članak 4. Protokola br. 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tzv. Engel mjerila) predstavlja sankciju okrivljeniku za postupanje uočeno tijekom inspekcijskog nadzora.

22. Ako su dva postupka bila usko povezana u naravi i vremenu i ako su predstavljala jedinstven komplementaran odgovor države na nezakonito ponašanje okrivljenika ne radi se o povredi načela ne bis in idem, kako je to Veliko vijeće ESLJP-a objasnilo u predmetu A i B protiv Norveške zahtjev br., br. 24130/11 i 29758/11, od 15. studenoga 2016.). Naime, članak 4. Protokola br. 7 ne isključuje vođenje dvaju postupaka ako su ispunjeni određeni uvjeti, odnosno ako su dva postupka bila „dovoljno međusobno povezana u naravi i u vremenu”, da su postupci bili kombinirani na integriran način tako da čine koherentnu cjelinu. To podrazumijeva ne samo da se svrha koja se nastoji ostvariti i sredstva koja se koriste za njeno ostvarenje trebaju biti u naravi komplementarna i povezana u vremenu, nego i da moguće posljedice takve organizacije pravnog postupanja prema spornom ponašanju trebaju biti razmjerne i predvidljive osobama koje su njima pogođene.

23. Kad je riječ o uvjetima koje je potrebno ispuniti kako bi se dvojni prekršajni i upravni postupak smatrali dovoljno povezanima u naravi i vremenu i time sukladnim kriteriju bis iz članka 4. Protokola br. 7, materijalni čimbenici za određivanje toga postoji li dovoljno bliska povezanost u naravi uključuju:

– pitanje jesu li se različitim postupcima nastojale ostvariti komplementarne svrhe te time odgovoriti, ne samo in abstracto već i in concreto, na različite aspekte spornog društveno nedozvoljenog ponašanja;

– pitanje je li dvojnost dotičnih postupaka bila predvidljiva posljedica, kako u pravu tako i u praksi, istog spornog ponašanja (idem);

– pitanje jesu li relevantni postupci vođeni na takav način da se što više izbjegne svaka dodatna šteta koja proizlazi iz dupliciranja postupka, a posebice dupliciranja u prikupljanju i ocjeni dokaza, ponajprije odgovarajućom suradnjom između različitih nadležnih tijela kako bi se osiguralo da se činjenice utvrđene u jednom postupku utvrde i u drugom postupku;

– i, iznad svega, pitanje je li kazna izrečena u postupku koji je prvi pravomoćno okončan uzeta u obzir u postupku koji je posljednji pravomoćno okončan kako bi se spriječilo da dotični pojedinac u konačnici snosi prekomjeran teret.

24. Država ima mogućnost urediti svoj pravni sustav kojim se kažnjava i izriču mjere zbog neprijavljivanja rada radnika nadležnim tijelima pa i istovremenim vođenjem kaznenog (prekršajnog ) i upravnog postupka, kojima se odgovara na različite aspekte istog ponašanja ako ti postupci i kazne čine koherentnu i razmjernu cjelinu, a što nije bio slučaj slijedom naprijed navedenih razloga u konkretnom predmetu, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

25. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

AF, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.