Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-492/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-696/2024 od 12. ožujka 2026., 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-696/2024 od 12. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužitelja na rješenje o pristojbi Pl-696/2024-11 od 19. veljače 2026. te je isto rješenje u cijelosti održano na snazi.
2. Protiv rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23. i 146/25. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a.
2.1. U bitnome tužitelj u žalbi navodi da je osoba s javnim ovlastima i da predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24. - dalje Zakon o HRT-u), pa da sukladno odredbi članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23. - dalje ZSP) ne podliježe obvezi plaćanja sudske pristojbe. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i utvrditi da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe po samom zakonu.
3. Žalba nije osnovana.
4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.
5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da se predmetni postupak vodi radi naplate RTV pristojbe, da u takvim postupcima tužitelj ne obavlja javne ovlasti, pa da se na njega u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju tužitelj nije po samom zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
7. U predmetnom sporu tužitelj zahtjeva od tuženika kao vlasnika, odnosno posjednika radijskog i televizijskog prijamnika na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, naplatu mjesečne pristojbe u smislu članka 34. i članka 35. Zakona o HRT-u.
8. Odredbom članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
9. Hrvatska radiotelevizija je prema članku 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga, te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Nadalje definicija sadržaja i funkcije javnih usluga Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbom članka 9. Zakona o HRT-u prema kojoj se javna usluga HRT-a sastoji u pružanju programskih obveza koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.
10. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti (već usluga), niti je u propisane javne usluge tužitelja uvrštena naplata mjesečne pristojbe, već ista predstavlja jedan od izvora prihoda (pored komercijalnih) kojima tužitelj financira navedene programske javne usluge tj. obveze i to na temelju ugovora sa Vladom RH sukladno odredbi članka 13. Zakona o HRT-u.
11. Dakle, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge, odnosno usluge koje su od interesa za zajednicu (emitira programski sadržaj koji ispunjava demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost), međutim navedeno ne znači automatski da time ima i javnu ovlast jer ista podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti.
12. Navedenom u prilog posebno ukazuje činjenica da se sukladno članak 33. Zakona o HRT-u djelatnost tužitelja financira, pored javnih prihoda i komercijalnim prihodima. Isto tako obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građene Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama jer obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.
13. Slijedom navedenog, a kako dakle tužitelj ne obavlja javnu ovlast (već pruža javne usluge), niti se naplata RTV pristojbe može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se na tužitelja ne primjenjuje naprijed citirana odredba članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a posljedično čemu je pravilno pobijanim rješenjem odbijen prigovor tužitelja.
14. Radi navedenog, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP -a.
U Rijeci 29. travnja 2026.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
