Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž 195/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. IJ iz [adresa] Str. 9-10, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darka Šupera, Ivice Kovačeva, Ive Kovačev Radić i Ivana Jukića iz Osijeka, protiv tužene ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 3240/2019-13 od 25. studenog 2022., na sjednici vijeća 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3240/2019-13 od 25. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke obvezana je tuženica tužiteljima predati suposjed četverosobnog stana u prizemlju i katu kuće u [adresa], koji se nalazi u sredini od 3 stana, te im predati ključeve stana . Točkom II. izreke obvezana je tuženica nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 16.450,00 kn/2.183,29 eur[1] sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed nekretnine, u naravi četverosobnog stana u prizemlju i katu kuće u [adresa] koji se nalazi u sredini od 3 stana te predaju ključeva stana tužiteljima.

6.1. Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta i nespornih utvrđenja proizlazi sljedeće:

- da je vlasnik predmetne nekretnine bio otac tužitelja, suprug tuženice, TJ koji je preminuo **.**.2015.,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1974/2015-16 od 25. studenog 2016. u pravnoj stvari tužitelja IJ i IJI protiv tužene ĆJ prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja pok. TJ od 15. travnja 2015. zbog nedostatka oblika,

- da su stranke na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-530/2019-27 od 5. travnja 2019 u ostavinskom postupku iza pok. TJ u jednakim dijelovima naslijedile premetnu nekretninu te da su suvlasnici iste,

- da su tužitelji pisano zahtijevali od tuženice 2. listopada 2019. da im dostavi primjerak ključa predmetnog stana radi ostvarenja prava na suposjed istoga .

6.2. Prvostupanjski sud na temelju iskaza 1. tužitelja i tuženice utvrđuje da tužitelji nemaju ključ od predmetnog stana te da se tužena u razdoblju od 2016. do kraja srpnja 2021. nalazila u Vinkovcima kada se ponovno vratila u predmetni stan. Pri tome prvostupanjski utvrđuje da je tuženica u posjedu predmetnog stana, neovisno o činjenici da tuženica nije boravila u predmetnom stanu u određenom razdoblju, cijeneći da je tuženica sve vrijeme imala ključ od stana i da ga nikada nije predala tužiteljima kao nasljednicima pok. TJ, niti da im je omogućila da naprave svoj primjerak ključeva slijedom čega zaključuje da im je time onemogućila suposjed predmetnog stana. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji onemogućeni u ostvarenju suvlasničko pravnih ovlasti na predmetnom stanu te pozivom na čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP). prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezuje tuženicu da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

7. Odredbom čl. 161. st. 1. ZVDSP je propisano da v lasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

8. Budući da je odredbom čl. 36. st. 1. ZVDSP određeno što predstavljaju suvlasnički dijelovi a prema odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, tužitelji su u ovom postupku dokazali, što je valjano ocijenio prvostupanjski sud da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženice, a nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine.

9. Tuženica naime u žalbi neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženica nalazi u posjedu predmetnog stana, koje je potvrđeno i sadržajem njenog iskaza, da tužitelji nikada nisu imali ključ predmetnog stana, da je tuženica nakon smrti TJ nastavila stanovati u predmetnom stanu, da je jedno vrijeme izbivala iz stana, ali je zadržala ključeve istog i podmirivala režijske troškove sve vrijeme te da je potom nastavila stanovati u predmetnom stanu. Slijedom toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je udovoljeno pretpostavkama za ostvarenje prava tužitelja na povrat stvari u smislu čl. 162. st. 1. ZVDSP.

10. Međutim, odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP propisano je da da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), a prema odredbi čl. 164. st. 2. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar.

11. Nastavno, tuženica osnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio u primjeni čl. 164. st. 2. ZVDSP ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja te da je presuda zbog toga zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U tom pravcu navodi da je uz odgovor na tužbu podnijela protutužbu na ime isplate režijskih troškova i legalizacije predmetne nekretnine te da je u postupku istakla prigovor zadržanja dok tužitelji ne namire te troškove, ali da je prvostupanjski sud razdvojio predmete po tužbi i protutužbi, iako da je riječ o zahtjevu koji je vezan uz istaknuti prigovor zadržanja kojim se zahtjev tužitelja zaustavlja. Međutim, to ipak ne daje osnove za donošenje povoljnije odluke za žaliteljicu, što je ovaj sud utvrdio u primjeni odredbe čl. 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP.

12. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tuženica u odgovoru na tužbu podnijela i protutužbu radi isplate iznosa od po 44.193,33 kn na ime režijskih troškova za predmetnu nekretninu u paušalu za razdoblje od kolovoza 2015. pa nadalje te iznosa od po 2.794,62 kn za troškove legalizacije i kazne legalizacije , za svakog tužitelja, sve sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2015. do isplate te da je na pripremnom ročištu 9. lipnja 2022. istaknula prigovor zadržanja predmetne nekretnine dok joj ne budu namireni naznačeni troškovi. Raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-3240/2019-11 od 20. listopada 2022. je odlučeno da će se o protutužbenom zahtjevu odlučiti u zasebnoj parnici.

13. Sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZVDSP, na pravo zadržanja se može pozvati samo pošteni posjednik pa je odlučno bilo utvrditi pravni položaj tuženice kao posjednika.

14. Tuženica pravo zadržanja temelji na troškovima nastalim nakon smrti TJ, u odnosu na režijske troškove za razdoblje od kolovoza 2015., a u odnosu na troškove legalizacije plaćene 28. srpnja 2015. prema rješenju Upravnog odjela za urbanizam i graditeljstvo komunalno-stambeno gospodarstvo, promet i zaštitu okoliša te mjesnu samoupravu grada Osijeka od 27. srpnja 2015. kojim je naloženo tuženici plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 883,88 kn za ozakonjenje dogradnje zahtjevne zgrade na adresi u [adresa] i podacima sadržanim u nalogu za plaćanje od 28. srpnja 2015. (list 29-33 spisa).

15. Predmetni stan je smrću TJ prešao na stranke kao njegove zakonske nasljednike i postao je njihovo nasljedstvo u smislu čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19-dalje: ZN) te su stranke do donošenja rješenja o nasljeđivanju bile u nasljedničkoj zajednici u smislu čl. 141. ZN u vezi s čl. 57. st. 2. ZVDSP i već tada imale pravo na suposjed predmetnog stana (čl. 65. u vezi s čl. 38. st. 1. ZVDSP), pa okolnost da je tuženica u isključivom posjedu predmetnog stana nakon smrti TJ, da ključeve predmetnog stana nije predala tužiteljima niti po njihovom pisanom pozivu, upućuje na zaključak da je tuženica nepošteni posjednik cijele nekretnine zbog čega tuženici ni ne pripada pravo zadržanja predmetne nekretnine dok joj ne bi bili nadoknađeni naznačeni troškovi koje je ona imala kao nepošteni posjednik, nakon smrti TJ.

16. S obzirom na izloženo, tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo prihvatiti u primjeni čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP te je na temelju čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Pravilna je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 ) i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima.

U Rijeci 29. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović