Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-35/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari maloljetnih tužiteljica 1. AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2 . UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, radi uzdržavanja , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob- 340/2025-13 od 4. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-340/2025-13 od 2. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Mijenja se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju br. R1 Ob- 776/2019 od 14. siječnja 2020. u dijelu pod toč. II. i to u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje maloljetne tužiteljice pod 1) i maloljetne tužiteljice pod 2) na način da se sudi:

Dužan je tuženik DP OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime uzdržavanja za maloljetnu AP plaćati mjesečno iznos od 300,00 eura te na ime uzdržavanja za maloljetnu UP plaćati iznos od 300,00 eura počevši od 4. veljače 2026., kao dana zaključenja glavne rasprave pa ubuduće, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, i to do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je na ime iznosa dospjelog uzdržavanja dužan platiti tužiteljici pod 1) iznos od 1.338,20 eura i tužiteljici pod 2) iznos od 1.338,20 eura, u roku od 15 dana od dana presuđenja, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve temeljem čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21, 114/22, 155/2023), sve na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljica pod 1) i 2), dok se tužbeni zahtjev za iznos od 3.723,60 eura na ime dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja, kao i u dijelu od 100,00 eura mjesečno za tužiteljicu pod 1) i 100,00 eura mjesečno za tužiteljicu pod 2) odbija kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tuženik bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

4. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354 st. 2. 11 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U žalbi navodi da visina uzdržavanja koju je sud odredio ne odgovara stvarnim materijalnim mogućnostima tuženika kao ni potrebama tužiteljica. Navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ukupne financijske obveza koje tuženik ima svakog mjeseca (najamnina 300,00 eura mjesečno, kredit 230,00 eura mjesečno, troškovi smještaja za vrijeme boravka na otoku Žiriju zbog prirode posla, režijske troškove u iznosu oko 150 ,00 eura), odnosno da nakon podmirenja navedenih troškova ostaje mu znatno smanjeni iznos sredstava za vlastito uzdržavanje i svakodnevne životne potrebe. Smatra da sud nije dao odgovarajuću težinu činjenici da djeca redovito borave kod tuženika te da u tim razdobljima tuženik u potpunosti snosi troškove njihove prehrane, higijene, slobodn ih aktivnosti i drugih svakodnevnih potreba. Također tijekom godina je sudjelovao u dodatnim troškovima djece, uključujući troškove odjeće, obuće, sportske opreme, izlete i ekskurzija, što predstavlja dodatni doprinos uzdržavanju djece. Navodi da je bio primoran realizirati kredit kojim osigurava osnovna sredstva potrebna za život i rad, kao i adekvatne uvjete kada su djeca kod njega, zbog obveza alimentacije nije u mogućnosti podizati nove kredite. Navodi da uzdržavanje mora biti određeno na način da osigurava zadovoljavanje potreba djece, ali istovremeno odgovara stvarnim mogućnostima roditelja. U konkretnom slučaju određivanjem uzdržavanja u ukupnom iznosu od 600,00 eura mjesečno, sud mu je nametnuo financijsko opterećenje koje, uz njegove postojeće troškove stanovanja i kreditne obveze, dovodi do situacije u kojoj mu ne ostaje dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje. Zaključno, navodi da se odluka temelji na iskazu tuženice, ali nije navedeno koji su troškovi života na strani zakonske zastupnice tužiteljica.

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odredi je li tuženik dužan plaćati uzdržavanje u iznosu od 200,00 eura mjesečno za svako dijete, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljice u odgovoru na žalbu u bitnom navode da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju provedenih dokaza te iste pravilno ocijenio. Činjenica da tužiteljice borave kod tuženika svaki drugi vikend, od petka do nedjelje, kao i školskih praznika, predstavlja ograničen opseg vremena koje ne može biti odlučujuće za procjenu njegove ukupne obveze uzdržavanja. Suprotno žalbenim navodima, tuženik ne sudjeluje u podmirenju redovitih troškova djece već se n jegov doprinos svodi isključivo na troškove prehrane za vrijeme njihovog boravka kod njega. Navode da je sud pravilno utvrdio sve relevantne okolnosti, uključujući prihode i realne troškove tuženika, te prilikom donošenja odluke vodio računa upravo o tome da tuženiku nakon podmirenja obveza uzdržavanja ostane dovoljno sredstava za vlastite osnovne životne potrebe. Stoga su neosnovani navodi tuženika da mu određeni iznos uzdržavanja onemogućava vlastito uzdržavanje, osobito imajući u vidu da prioritet u ovakvih postupcima predstavlja zaštita interesa djece, dok roditelji imaju zakonsku obvezu prilagoditi svoje troškove toj obvezi.

7. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

10. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354 st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je mlt. AP rođena **.**.2011., dok je mlt. UP rođena **.**.2012.,

- da je prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Klasa: 552-02/19-07/12, Ur. Broj: 2175-11-15-19-6 od 18. listopada 2019. tuženik se obvezao doprinositi za uzdržavanje mlt. ....000,00 kn mjesečno i za uzdržavanje mlt. UP iznos od 1.000,00 kn mjesečno, počevši od pravomoćnosti sudske odluke zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate,

- da je tuženik u razdoblju od lipnja do rujna 2025. ostvario na ime dohotka od nesamostalnog rada ukupan iznos od 6.655,64 eura od čega je platio 515,14 eura poreza i prireza,

- da je tuženik u istom razdoblju ostvarivao i ostale novčane naknade plaće koje se isplaćuju na teret državnog proračuna ili na teret sredstava obveznog osiguranja u iznosu od 1.920,00 eura, kao i prigodne nagrade u iznosu od 300,00 eura,

- da je tuženik bez dodatnih isplata i kada se oduzmu plaćeni porezi i prirezi ostvarivao mjesečna primanja od otprilike prosječno 1.500,00 eura,

- da je pregledom kartona primanja radnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske utvrđeno da je tuženiku u travnju isplaćeno 1.881,29 eura, u svibnju 1.781, 29 eura, u lipnju 2.081,29 eura, a u navedene isplate su uključene naknade za stanovanje u iznosu od 480,00 eura, te su naplaćene rate potrošačkog kredita u iznosu od 233,89 eura kao i regres od 300,00 eura i Uskrsnica od 100,00 eura, pa bi proizlazilo da je tuženik na ime plaće mjesečno ostvarivao iznos od oko 1.500,00 eura,

- da je tuženik naknadu za stanovanje ostvario temeljem odredbe čl. 133 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 30/18, 125/19, 136/25), te ista predstavlja nadoknadu povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama raspoređenim u mjestu službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta prebivališta, pa isplata navedenog materijalnog troška ne može se uzeti u obzir prilikom utvrđivanja materijalnih mogućnosti tuženika,

- da je pregledom vlasništva vozila Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je tuženik imao u vlasništvu osobni automobil marke Mazda, godina proizvodnje 2001., a odjavljen 1. kolovoza 2025., dok nije utvrđeno da bi isti imao nekretnina u svom vlasništvu,

- da je pregledom ugovora o najmu nekretnina od 30. srpnja 2026. ovjerenog u potpisu najmodavca od 4. rujna 2026. utvrđeno da se tuženik obvezao na ime najamnine za stan u kući u [adresa] plaćati iznos od 300,00 eura mjesečno,

- da je saslušanjem zakonske zastupnice maloljetnih tužiteljica utvrđeno da živi sa djecom u obiteljskoj kući u vlasništvu njezine majke i zeta, da su djeca zdrava i imaju uobičajene troškove higijene, hrane, odjeće i obuće i školskih potrepština, da često putuju pa imaju troškove džeparca u iznosu od najmanje 100,00 eura godišnje svaka,

- da je zakonska zastupnica maloljetnih tužiteljica izjavila da se UP bavi tenisom i nogometom, što iziskuje opremu, odjeću, obuću, odlazak na treninge i turnire, da članarina za tenis iznosi 20,00 eura mjesečno, da sezona utakmica traje 2 do 3 mjeseca godišnje i tada ima trošak od oko 50,00 eura mjesečno, dok trošak opreme za oba sporta iznosi ukupno 20,00 eura godišnje, da su AP i UP dugogodišnje članice folklornog društva, za što plaća članarinu u iznosu od 20,00 eura za cijelu godinu,

- da je zakonska zastupnica tužiteljica iskazala i to da tuženik plaća 265,00 eura mjesečno za uzdržavanje obje tužiteljice, jednako za svako dijete,

- da je tuženik saslušan kao stranka iskazao da njegov prosječni mjesečni prihod iznosi oko 1.570,00 eura, da stanuje u obiteljskoj kući u vlasništvu njegovog brata TP te mu plaća najamninu u iznosu od 300,00 eura mjesečno, vlasnik je brodice Istranka 4,90 m, nema nekretnina, plaća nenamjenski kredit u iznosu od 230,00 eura mjesečno, djeci daje džeparac kada su kod njega i snosi sve troškove, s tim da iskazuje da je djeci kupovao robu, ne zna točno koliko novaca ali je bilo preko 1.000,00 eura, da jednoj i drugoj kupio reket za tenis, da je kupovao kopačke za nogomet, te je plaćao mjesečno kartice za mobitele.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocjenjuje da su troškovi i potrebe maloljetnih tužiteljica u okviru prosječnih za djecu njihove dobi te ne postoje povećane materijalne potrebe predviđene Obiteljskim zakonom („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ). U odnosu na troškove koji se odnose na izvanškolske aktivnosti utvrđuje da zbrojeni i podijeljeni na dvanaest mjeseci ti troškovi bili bi na godišnjoj razini oko 60,00 eura mjesečno.

13. Uzimajući u obzir činjenicu da su potrebe djece uslijed inflacije i godina života zasigurno povećane u odnosu na 2020. kada je donesena ranija odluka o uzdržavanju, uzimajući u obzir redovita primanja tuženika u iznosu od oko 1.500,00 eura mjesečno kao i činjenicu da tuženik uzdržava dvoje djece te uzimajući u obzir iznose određene Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 75/25), sud prvog stupnja smatra da je tuženik u periodu od podnošenja tužbe pa nadalje dužan podmirivati iznos od 300,00 eura mjesečno za svaku od tužiteljica.

14. U iznose uzdržavanja dospjele do dana zaključenja glavne rasprave 4. veljače 2026. uračunao je iznos od 265,45 eura koje je tuženik nesporno plaćao, pa je za razdoblje koje uključuje lipanj 2025. do 31. siječnja 2026. od ukupno dosuđenog iznosa od 600,00 eura mjesečno (osam mjeseci – ukupno 4.800,00 eura) oduzeo 265,45 eura mjesečno (osam mjeseci – ukupno 2.123,60 eura) te dosudio ukupan iznos od 2.776,40 eura svakoj tužiteljici po 1.338,20 eura, dok je tužbeni zahtjev za više zatraženo od 3.723,60 eura u odnosu na svaku tužiteljicu odbio kao neosnovan.

15. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za povećanje uzdržavanja, budući da su izmijenjene okolnosti koje su utjecale na visinu uzdržavanja maloljetne djece, kao što su troškovi života, dob tužiteljica i primanja tuženika, a što među strankama nije niti sporno.

16. Naime, odredbom čl. 311. ObZ-a propisano je da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (st. 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

17. Dakle, za ocjenu o iznosu ukupnih materijalnih potreba odlučni su troškovi života u mjestu djetetova stanovanja, ali isto tako i standard oca kao obveznika uzdržavanja.

18. Također, pravilno je sud prvog stupnja odlučio kako će tuženik za uzdržavanje maloljetne AP plaćati iznos od 300,00 eura mjesečno i za uzdržavanje maloljetne UP plaćati iznos od 300,00 mjesečno počevši od 4. veljače 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude. U odnosu na određenu visinu uzdržavanja za navesti je da i ovaj sud smatra, imajući u vidu prihode, dob i zdravstveno stanje tuženika da nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u nižem iznosu od dosuđenog, pogotovo kod činjenice da iz podataka u spisu ne proizlazi da bi tuženik imao obvezu uzdržavanja drugih osoba, a radi se o mlađoj osobi (rođen 1983.), i zdravoj osobi (tuženik ne tvrdi suprotno) koji je kao roditelj prvenstveno dužan uzdržavati svoju djecu, a ukoliko je to potrebno i dodatno raditi.

19. Ovdje valja dodati da prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 75/25) u razdoblju od 3. svibnja 2025. minimalni novčani iznos potreban za uzdržavanje mlt. djeteta u dobi od 13 do 18 godina iznosi 22 % prosječne neto plaće, odnosno 290,00 eura, dok prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (Narodne novine broj 75/25) kojom se određuju iznosi uzdržavanja prema prosječn im potrebama maloljetnog djeteta, u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, prema platežnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj, proizlazi da od 3. svibnja 2025. za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja od 1.401,00 do 1.500,00 eura, mjesečni iznos potreban za uzdržavanje djeteta u dob i od 13 do 18 godina iznosi 319.00 eura, a za platni razred od 1.501,00 do 1.600,00 eura mjesečni iznos potreban za uzdržavanje djeteta u dob i od 13 do 18 godina iznosi 341,00 eura.

20. Uzimajući u obzir činjenicu da je sud prvog stupnja dosudio iznos manji od propisanog, žalbeni navodi tuženika ukazuju se kao neosnovani.

21. Ni činjenica da djeca borave kod tuženika određene dane u tjednu ali manje nego kod majke kod koje prema pravomoćnoj odluci stanuju ne može se smatrati ispunjavanjem obveze uzdržavanja. Isto tako okolnost da tuženik otplaćuje kredit sigurno umanjuje njegove prihode, međutim nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu, odnosno nema prednosti u odnosu na zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece, neovisno o namjeni radi koje je kredit podignut.

22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Vukelić Margan