Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1000/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Mirjani Kopić odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika - protutužitelja: 1- CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje kao nasljednice iza pok. LA iz [adresa], (prije: iz ..., ...), OIB: [osobni identifikacijski broj], 3-ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (prije: iz ..., ...) i 4- tužene BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi 4-tužene BA protiv Rješenja Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. P-408/2022 od 27. rujna 2023., dana 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 4-tužene BA kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. P-408/2022 od 27. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor 4-tužene BA ( u izreci pobijanog rješenja označena kao 3-tužena ) i potvrđeno je rješenja pod posl. br. P- 408/2022 od 13.09.2023. kojim je navedena pozvana na plaćanje sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura i na rješenje o naplati pristojbe od 13.09.2023. u iznosu od 13,37 eura, odnosno ukupno iznos od 66,36 eura.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu pravovremeno podnosi 4-tužena navodeći u bitnom da se prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uopće osvrnuo na njene primjedbe u svezi parničnog troška obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice spram njen odbijen u cijelosti što da znači da je uspjela u sporu, pa da ju je drugostupanjski Županijski sud u Sisku u predmetu pod posl. br. Gž-98/2023 trebao osloboditi od plaćanja parničnih troškova. Navodi i da je u odnosu na predmetnu sudsku pristojbu nastupila zastara prava na naplatu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/2018, 51/2023, dalje ZSP ) propisano da obveza pristojbe nastaje za žalbu u trenutku kada se predaje , da je 4-tužena žalbu podnijela 29.12.2022. pa da je i njena obveza na plaćanje sudske pristojbe nastala toga dana. Kako da 4-tužena nije platila dužnu sudsku pristojbu, to da je sukladno vrijednosti predmeta spora od 5.800,00 kn, a primjenom Tar. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( NN 53/19, 92/21 ) u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu od 400,01 kn tj. 53,09 eura, uz dodatni iznos pristojbe na rješenje o pristojbi od 13.09.2023. od 13,27 eura temeljem čl. 28. st. 8. ZSP-a. Stoga pobijanim rješenjem obvezuje 4-tuženu da plati ukupan iznos pristojbe od 66,36 eura.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Također je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen prigovor 4- tužene na rješenje kojim joj je naloženo plaćanje predmetne sudske pristojbe.

7. Naime iz stanja u spisu proizlazi:

- da je 4-tužena, dana 29.12.2022. podnijela u ovom predmetu žalbu protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. P-408/2022 od 14.12.2022.

- da 4-tužena na podnijetu žalbu nije platila sudsku pristojbu.

8. Za odlučivanje o predmetnoj pristojbenoj obvezi mjerodavne su zakonske odredbe koje su bile na snazi u vrijeme nastanka te pristojbene obveze, odnosno odredbe ZSP ( NN 118/2018, 51/2023 ) kojim je u čl. 4. toč. 1. propisano da obveza plaćanja pristojbe na pravne lijekove ( žalba ) nastaje u trenutku kada se predaju.

9. Dakle, danom predaje predmetne žalbe sudu, za 4-tuženu nastala je obveza plaćanja sudske pristojbe na žalbu koju je ista bila dužna platiti, pa ju je pravilno prvostupanjski sud rješenjem od 13.09.2023. pozvao na plaćanje iste.

10. Žalbeni navodi 4-tužene u svezi parničnih troškova i njenog uspjeha u sporu nisu od utjecaja na njenu obvezu plaćanja sudske pristojbe. Naime, stranka je dužna platiti sudsku pristojbu u trenutku nastajanja te obveze ( u konkretnom slučaju dan predaje žalbe ), a potom nakon toga ima pravo taj trošak sudske pristojbe zahtijevati kao dio parničnog troška od druge strane, što je 4-tužena u konkretnom slučaju propustila učiniti.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi odluke o trošku drugostupanjskog Županijskog suda u Sisku pod posl. br. Gž-98/2023 od 15.06.2023. jer iz te drugostupanjske odluke jasno proizlazi da je potvrđena u cijelosti odluka prvostupanjskog suda o trošku iz razloga što da na tu odluku ne utječe djelomično preinačenje prvostupanjske odluke ( samo u odnosu na zahtjev za izdavanje tabularane isparve ) obzirom da se radi o neznatnom dijelu zahtjeva u svezi kojeg da 4-tuženoj nisu nastali posebni troškovi. Dakle, drugostupanjski sud je u navedenoj odluci vodio računa o uspjehu 4-tužene u žalbenom postupku, ali je ocijenio da se radi o neznatnom uspjehu koji nije od utjecaja na odluku prvostupanjskog suda o trošku.

12. U odnosu na žalbene navode glede zastare prava na naplatu ističe se slijedeće.

13. Odredbom čl. 8. ZSP propisano je da pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.

14. Kako je u konkretnom slučaju žalba podnijeta 29.12.2022., to je tada i nastala pristojbena obveza, pa je zastara u smislu naprijed citiranog čl. 8. ZSP-a, počela teći 01.01.2023. Slijedom navedenog, a kako je 4-tužena pozvana na plaćanje sudske pristojbe rješenjem od 13.09.2023., odnosno unutar roka od 5 godine od kada je zastara počela teći, to pravo na naplatu nije zastarjelo. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

15. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 29. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović