Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kžzd-35/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Lalić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog EČ, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog EČ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-1041/2025 Kzd-97/2025-4 od 3. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog EČ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-1041/2025 Kzd- 97/2025-4 od 3. veljače 2026., a na temelju odredbe članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. te stavaka 6. i 7., članka 99. stavaka 4. i 5., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08), produljene su mjere opreza određene optuženom EČ, i to: zabrana približavanja oštećenicima, ŽČ i maloljetnima RČ i OČ, na udaljenost manju od 100 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicima, ŽČ i maloljetnima, RČ i OČ. Optuženik je ujedno upozoren da mjere opreza, u slučaju nepridržavanja, mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio optuženi EČ, po braniteljici, odvjetnici Ivani Dedić Golić, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona. U žalbi u bitnome navodi da je sud produljio mjere opreza iako za to objektivno ne postoji nikakva potreba, a isto tako, ne postoje ni zakonski uvjeti za primjenu mjera opreza. Mjere opreza prvotno su bile određene „dok ne budu ispitani svjedoci u postupku“, a budući da su svjedoci ispitani, prestala je i potreba za mjerama opreza. Smatra da sud nekritički prihvaća izjave oštećene ŽČ o tome da ona i djeca tek sada „normalno žive“, kao dokazane i gotove činjenice. Budući da je oštećenica ujedno izjavila da on već „14 godina pije“ (iako mu nije postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu niti se od toga liječi), u prilogu žalbe dostavio je nalaz krvi od 4. veljače 2026. koji pokazuje uredne jetrene parametre. U žalbi još ukazuje i na potrebu poštivanja načela razmjernosti prilikom određivanja mjera opreza , a što sud nije učinio jer je u potpunosti zanemario činjenicu da uslijed određenih mjera, uopće ne može viđati djecu. Ukazuje i na obvezu poštivanja tzv. dinamičkog pristupa prilikom svakog daljnjeg produljenja mjera opreza. Smatra i da je isticanje činjenice da je protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, u suprotnosti sa svim načelima kaznenog postupka, prvenstveno sa presumpcijom nedužnosti. Predložio je preinačiti pobijano rješenje na način da se ukinu mjere opreza.
3. Žalba optuženog EČ nije osnovana.
4. Nije u pravu žalitelj kada navodi da ne postoji potreba, a ni zakonski uvjeti za primjenu mjera opreza. Naime, razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa time i za primjenu mjera opreza, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji. Osim opće pretpostavke, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno da na strani optuženog EČ postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Također, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza koje su optuženiku određene na način kako je to opisano u točki I. izreke pobijanog rješenja. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.
4.1. Ovdje prije svega valja navesti da su rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: KPz-DO-112/2025 od 16. lipnja 2025., optuženom EČ prvotno određene mjere opreza u svezi istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08, odnosno zbog opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke. Međutim, državni odvjetnik je u optužnici, osim produljenja mjera opreza zbog prevencije opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, predložio produljiti mjere opreza i zbog prevencije opasnosti od ponavljanja djela. S obzirom na to, a imajući u vidu da su oštećenici sada ispitani slijedom čega je prestala opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju, na strani optuženog EČ, postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela zbog čega je bilo potrebno produljiti mjere opreza. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da je nakon što su svjedoci ispitani, prestala i svrha i pravna osnova za daljnju primjenu mjera opreza.
4.2. Nadalje, i ovo vijeće drugostupanjskog suda smatra da na strani optuženog EČ postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, a koje prvenstveno proizlaze iz načina počinjenja kaznenog djela za koje se optuženika tereti. Naime, prema činjeničnom opisu iz optužnice, optuženik je kroz duže vremensko razdoblje, od 2024. do 14. lipnja 2025., u alkoholiziranom stanju, ispoljavao verbalnu agresiju prema svojoj supruzi, oštećenoj ŽČ, na način da ju je vrijeđao i psovao govoreći joj: „marš“, da je luđakinja, da se jebe i da će joj oduzeti djecu dok je 14. lipnja 2025., za vrijeme druženja s maloljetnom djecom , OČ (rođenim **.**.2014.) i RČ (rođenim **.**.2016.) , bio u alkoholiziranom stanju pa kad je oštećena CČ, po dojavi prijateljice, došla preuzeti djecu, počeo se na nju derati: „marš, ti si luda, ti nisi normalna žena, oduzimaš mi djecu“. Kada je krenuo prema oštećenici, sin OČ ga je u tome pokušao spriječiti, međutim, on je sjeo u svoje vozilo te se istim zaletio prema oštećenima koji su, nakon što su uočili da vozilom ide prema njima, stali trčati prema obližnjim stepenicama kako bi izbjegli nalet vozila. Iz opisanih okolnosti počinjenja djela proizlazi visok stupanj kriminalne volje i agresivnosti, usmjeren prema bivšoj supruzi, odnosno oštećenoj ŽČ. Kraj takvog stanja stvari, primjena mjera opreza i nadalje se ukazuje nužnom i opravdanom, a sve kako bi se prevenirala opasnost od ponavljanja djela koja nedvojbeno postoji.
4.3. Vrsta mjera opreza koje su optuženiku određene, odnosno zabrana približavanja oštećenicima, bivšoj supruzi ŽČ te sinovima, maloljetnima OČ i RČ, na udaljenost manju od 100 metara, kao i mjera zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicima, i po ocjeni ovoga vijeća, prikladne su i primjerene za otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela. Prvostupanjski je sud ispravno procijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, u konkretnom slučaju, s uspjehom može postići i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza.
5. U pogledu žalbenih navoda da optuženik nije ovisnik o alkoholu niti mu je postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu, valja navesti da će se te činjenice eventualno utvrđivati u daljnjem tijeku postupka. Međutim, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, od 15. lipnja 2025., proizlazi da je 15. lipnja 2025. (dan nakon inkriminiranog događaja na plaži) kod optuženika utvrđena koncentracija alkohola od 2,01 g/kg.
6. Nadalje, što se tiče žalbenog navoda da zbog određenih mjera opreza optuženik ne može viđati djecu, valja navesti da su mjere opreza upravo zbog toga i određene – kako bi se, za vrijeme dok postoji opasnost od ponavljanja djela, onemogućio kontakt i viđanje optuženika i oštećenih.
7. Određivanjem daljnje primjene mjera opreza nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti jer je odredbom članka 98. stavka 7. ZKP/08, između ostalog, propisano da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena, kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. Zakona.
8. U vezi tzv. dinamičkog pristupa kojeg optuženik također u žalbi navodi, valja ovdje navesti da protekom vremena, sve odlučne okolnosti nisu izgubile na svom značaju i kvaliteti zbog čega je primjena mjera opreza i nadalje nužna i opravdana.
9. Što se tiče žalbenog navoda da je isticanjem da je protiv optuženika u tijeku drugi kazneni postupak, sud povrijedio presumpciju nedužnosti, valja navesti da taj navod nije osnovan jer se radi o činjenicama koje učvršćuju osnovanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela. Do povrede presumpcije nedužnosti na ovaj način ne može doći jer se u rješenju kojim se odlučuje o primjeni mjera opreza, ne utvrđuje krivnja, a kazneni postupak koji je u tijeku i koji se u pobijanom rješenju navodi, ne navodi se kao činjenica ranije osuđivanosti već se navod i u kontekstu procjene opasnosti od ponavljanja djela. Tako se iz činjenice da je protiv optuženog u tijeku i drugi kazneni postupak, može zaključiti da nije sklon poštivanju pravnih propisa odnosno da njegovo postupanje nije usklađeno s općeprihvaćenim društvenim normama
10. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom optuženog EČ nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sandra Juranović