Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj:Gž-eu-1/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari predlagateljice UK (ranije AK) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dinka Stura, odvjetnica u Zagrebu i protustranke OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja potvrde o vjerodostojnoj (autentičnoj) ispravi, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-eu-8/2023-9 od 17. studenoga 2025., dana 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-eu-8/2023-9 od 17. studenoga 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Nastavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari.

II. Odbija se zahtjev predlagateljice AK za izdavanje potvrde o vjerodostojnoj (autentičnoj) ispravi.“

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod stavkom II. izreke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi predlagateljica zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud uvaži žalbu predlagateljice, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba predlagateljice nije osnovana.

5. Tijekom ovog postupka utvrđeno je:

- da je zadužnicom od 18. ožujka 2022., koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora pod posl. br. OV-816/2022 od **.**.2022., ĐK kao dužnik dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnice AK u iznosu 150.000,00 HRK zaplijene novčana sredstva po svim njegovim računima te da se isplate vjerovnici

- da je vjerovnica AK **.**.2023. javnom bilježniku koji je potvrdio navedenu Zadužnicu podnijela prijedlog za izdavanje potvrde o autentičnoj ispravi u skladu sa Uredbom Europskog parlamenta i vijeća br. 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

- da je javni bilježnik potom uz dopis od 6. prosinca 2023. njen zahtjev proslijedio prvostupanjskom sudu radi daljnjeg postupanja, jer je smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje tražene potvrde

- da je prvostupanjski sud 4. travnja 2024. podnio zahtjev (prethodno pitanje) Sudu EU za tumačenje treba li se čl. 2. toč. c) Uredbe br. 1215/2012 (dalje: Uredba) tumačiti na način da zadužnica predstavlja vjerodostojnu (autentičnu) ispravu te je s tim u vezi rješenjem od 8. travnja 2024. u skladu sa čl. 213. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) prekinut postupak

- obzirom da je odlukom Suda EU br. C-264/24 od 20. rujna 2024. navedeni zahtjev za tumačenje proglašen nedopuštenim jer iz njega nije vidljivo postojanje međunarodnog elementa, dakle budući je Sud EU donio odluku o postavljenom zahtjevu zbog kojeg je određen prekid postupka u ovom predmetu, prvostupanjski sud je u skladu sa čl. 215. st. 4. ZPP odredio nastavak prekinutog postupka i odlučeno kao pod stavkom I. izreke prvostupanjskog rješenja,

te je potom prvostupanjski sud takav zahtjev predlagateljice za izdavanje potvrde o vjerodostojnoj (autentičnoj) ispravi odbio. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde budući da u priloženoj zadužnici vrijeme dospijeća nije obuhvaćeno potvrđivanjem (solemnizacijom) od strane javnog bilježnika (već taj podatak naknadno određuje vjerovnik prilikom podnošenja zahtjeva za naplatu) te da se radi o apstraktnom pravnom poslu, pa se zadužnici ne može priznati značenje vjerodostojne (autentične) isprave u smislu čl. 2. toč. c) Uredbe.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda predlagateljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba postupka (čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Po čl. 2. toč. c) Uredbe vjerodostojnom ispravom („authentic instrument“) smatra se isprava koja je formalno sastavljena ili registrirana kao vjerodostojna isprava u državi članici porijekla i čija vjerodostojnost se odnosi na potpis i sadržaj isprave te je utvrđena od strane javnog tijela ili drugog tijela ovlaštenog u tu svrhu.

8. Po čl. 58. Uredbe vjerodostojna (autentična) isprava koja je izvršiva u državi članici porijekla također je izvršiva u drugim državama članicama, bez potrebe da se zahtijeva potvrda izvršnosti.

9. Po čl. 60. Uredbe nadležno tijelo ili sud države porijekla na zahtjev zainteresirane stranke izdaju potvrdu na obrascu iz Priloga II., koja sadrži sažetak izvršive obveze navedene u vjerodostojnoj ispravi.

10. Po čl. 214. OZ zadužnica se izdaje kao privatna isprava koja je potvrđena od strane javnog bilježnika, a po čl. 59. u vezi čl. 34, čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22., dalje: ZJB) javni bilježnik prilikom potvrđivanja (solemnizacije) određene isprave potvrđuje kako sadržaj isprave, tako i potpis osoba koje su ju potpisale.

11. Po čl. 4. st. 1. toč. 2. Pravilnika o obliku i sadržaju zadužnice (Narodne novine br. 115/2012, 82/2017) datum dospijeća tražbine iz zadužnice određuje vjerovnik prilikom podnošenja zadužnice na naplatu.

12. Predmetna Zadužnica OV-816/2022 od 18. ožujka 2022. udovoljava svim pretpostavkama koje su propisane odredbama OZ i ZJB.

13. S obzirom na činjenicu da po važećem zakonskom uređenju datum dospijeća tražbine ne naznačuje dužnik prilikom izdavanja isprave, nego tek naknadno vjerovnik prilikom podnošenja zadužnice na naplatu, samim time datum dospijeća tražbine nije obuhvaćen ispitivanjem odnosno potvrđivanjem isprave kojeg vrši javni bilježnik.

14. U skladu sa čl. 25., čl. 27., čl. 28. i čl. 29. OZ postupak prisilnog ostvarenja tražbine može se pokrenuti samo na temelju isprave koja je stekla svojstvo ovršivosti, dakle ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine.

15. Na taj način – u kontekstu izvršenja odnosno provođenja prisilne naplate – vrijeme dospjelosti predstavlja bitan sastojak tražbine.

16. Budući da kod zadužnice vrijeme dospijeća određuje vjerovnik prilikom podnošenja na naplatu, dakle naknadno, pa taj podatak po prirodi stvari nije obuhvaćen potvrđivanjem (solemnizacijom) od strane javnog bilježnika tražbina koju je upisao ovrhovoditelj, odnosno vjerovnik, ne može se smatrati nespornom tražbinom.

17. Naime, tražbina se smatra nespornom ako:

(a) se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili

(b) dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili (c) dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla;

(d) dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi.

18. Naime, iako se radi o ispravi koja je formalno sastavljena kao vjerodostojna (autentična) isprava, a čija vjerodostojnost se odnosi i na potpis i na sadržaj isprave, što bi na prvi pogled upućivalo na zaključak o ispunjenju pretpostavki iz čl. 2. toč. c) Uredbe, valja imati na umu da prilikom potvrđivanja zadužnice javni bilježnik ne potvrđuje sve bitne sastojke tražbine, odnosno ne potvrđuje vrijeme dospjelosti kao ključan element o kojem ovisi pravo vjerovnika da uopće pokreće postupak prisilne naplate, već njenu dospjelost svojim upisom određuje vjerovnik, a o konkretnom se elementu izdavatelj nije mogao izjasniti.

19. Osim toga, zadužnica je apstraktni pravni posao, a iako je njena osnovna svrha da služi kao osiguranje točno određene tražbine vjerovnika prema dužniku (čl. 214. st. 1. OZ), iz same zadužnice nikada nije niti može biti vidljivo iz kojeg osnovnog pravnog posla potječe ta tražbina, s time da se prava iz zadužnice mogu prenositi i na treću osobu (čl. 214. st. 4. OZ).

20. Slijedom navedenoga, budući da kod zadužnice vrijeme dospijeća nije obuhvaćeno potvrđivanjem (solemnizacijom) od strane javnog bilježnika (već taj podatak naknadno određuje vjerovnik prilikom podnošenja zahtjeva za naplatu) te da se radi o apstraktnom pravnom poslu, zadužnici se ne može priznati značenje vjerodostojne (autentične) isprave u smislu čl. 2. toč. c) Uredbe.

21. Pravilnost takvog zaključka, makar posredno, potvrđena je i Prilogom II Uredbe kojim je propisan sadržaj obrasca putem kojeg se izdaje potvrda o vjerodostojnoj (autentičnoj) ispravi. Naime, po točki 5.2.1.5.1.2.3. i po točki 5.2.1.1. potvrda o vjerodostojnoj (autentičnoj) ispravi trebala bi sadržavati, između ostaloga, i podatak o datumu od kojeg teče zatezna kamata te podatak o kratkom opisu predmeta spora, što iz prethodno izloženih razloga nije moguće utvrditi kod zadužnice jer se radi o apstraktnom pravnom poslu, a vrijeme dospijeća naknadno određuje sam vjerovnik. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi predlagateljice da prvostupanjski sud ne bi bio dužan popuniti navedene rubrike u obrascu potvrde, već da bi ti elementi bili predmet ispitivanja nadležnih tijela države izvršenja.

22. Ovakvim zaključkom suda o tome da zadužnica ne predstavlja vjerodostojnu (autentičnu) ispravu u smislu čl. 2. toč. c) Uredbe zadužnici se ne odriče karakter ovršne isprave, već joj se samo ne priznaje svojstvo isprave za koju je Uredbom predviđen poseban – pojednostavljen – način izvršenja u drugim državama članicama EU (samo na temelju potvrde iz Priloga II – čl. 58. i čl. 60. Uredbe).

23. Na opširne žalbene navode predlagateljice kojima se poziva na stručni članak dr. sc. ČK, dipl.iur. objavljen u Godišnjaku 30-2023 – Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse treba reći da se radi o neobvezujućem izdvojenom pravnom mišljenju autorice koje i ona sama u navedenom članku preispituje.

24. Slijedom navedenog, kako je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio ni one bitne povrede ovršnog postupka na koje ova drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukaziva la predlagateljica, valjalo je žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić