Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-494/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ELF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika MLF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Kallay&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-188/2023-19 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-188/2023-19 od 5. ožujka 2025.:
- potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.584,09 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2023. do isplate i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 912,54 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. do isplate,
- preinačuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 208,06 EUR (iznad dosuđenog iznosa od 912,54 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. do isplate, te se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.584,09 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2023. do isplate i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.120,60 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (5. ožujka 2025.) do isplate, dok je u toč. II. izreke odbijena tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenog u toč. I. izreke presude do iznosa od 1.800,49 EUR i sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. I. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači toč. I. presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno podredno da ukine toč. I. presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba djelomično (u pretežnom dijelu) nije osnovana, dok je djelomično osnovana (samo u odnosu na dio odluke o troškovima postupka).
5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da joj tuženik temeljem Ugovora o najmu koji su parnične stranke zaključile 15. travnja 2022. (tužiteljica kao najmodavka, a tuženik kao najmoprimac) isplati najamninu za mjesece studeni i prosinac 2022. te siječanj 2023. u ukupnom iznosu od 1.350,00 EUR (3x450,00 EUR), režijske troškove u iznosu od 234,09 EUR, troškove završnog čišćenja apartmana u iznosu od 59,72 EUR, te troškove zamjene cilindara i ključeva ulaznih vrata u okućnicu i apartman u iznosu od 156,80 EUR ili ukupno 1.800,49 EUR, time da je tužbeni zahtjev tužiteljice pravomoćno odbijen u odnosu troškove završnog čišćenja apartmana i zamjene cilindara i ključeva ulaznih vrata, a već je napomenuto da tuženik prvostupanjsku presudu ne pobija u tom dijelu.
6. Nakon što je utvrdio da u postupku nije bilo sporno da su stranke 15. travnja 2022. zaključile Ugovor o najmu stana, i to tužiteljica kao najmodavka, a tuženik kao najmoprimac za stan na adresi u [adresa] (dalje: Ugovor o najmu) prvostupanjski sud ocjenjuje materijalne i personalne dokaze koje su predložile parnične stranke te utvrđuje ove odlučne činjenice:
- da je tuženik predao tužiteljici ključeve predmetnog stana 3. prosinca 2022. iz razloga što je smatrao da su troškovi previsoki,
- da je riječ o situaciji iz čl. 7. Ugovora o najmu u kojem je ugovoreno da Ugovor o najmu prestaje temeljem sporazuma stranaka u bilo koje doba, otkazom ako jedna od ugovornih strana postupa suprotno odredbama Ugovora ili Zakona i to s danom isteka roka od 15 dana te otkazom bilo koje ugovorne strane s otkaznim rokom od 60 dana, da se ugovor otkazuje pismenim putem, preporučenom poštanskom pošiljkom, a otkazni rok počinje teći od uručenja poštanske pošiljke, s time da ukoliko stranka kojoj se otkazuje ne prima preporučenu pošiljku, tada otkazni rok počinje teći od prve predaje preporučene pošiljke na poštu (prvostupanjski sud sadržaj tog članka reproducira u toč. 14. obrazloženja), time da je tuženik otkazao Ugovor o najmu,
slijedom čega sud zaključuje da tužiteljica osnovano potražuje najamninu za prosinac 2022. i siječanj 2023. u ukupnoj visini od 900,00 EUR sukladno čl. 4. Ugovora, kao i najamninu za studeni 2022., u iznosu od 450,00 EUR jer unatoč nespornoj činjenici da je tužiteljica zadržala polog od 450,00 EUR, u situaciji kada je tuženik jednostrano otkazao Ugovor o najmu prije isteka vremena na koje je zaključen, tužiteljica je osnovom čl. 4. st. 5. Ugovora o najmu bila ovlaštena zadržati polog.
6.1. Prvostupanjski sud dalje zaključuje da tužiteljica osnovano potražuje troškove za listopad 2022. u iznosu od 234,09 EUR koji se odnose na trošak električne energije, vodoopskrbe i odvoza komunalnog otpada te potrošnje tople vode , jer je u tom mjesecu Ugovor o najmu bio na snazi, a tuženik je koristio predmetnu nekretninu (stan).
7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda se u pobijanom dijelu može u cijelosti ispitati, a zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud obrazlaže jasnim, neproturječnim i valjanim razlozima.
7.1. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda iz toč. 20. obrazloženja da je u konkretnom slučaju riječ o situaciji iz čl. 7. Ugovora o najmu i da je tuženik predajom ključeva predmetnog stana tužiteljici 3. prosinca 2022. , otkazao Ugovor o najmu čime mu je počeo teći otkazni rok od 60 dana i da je u situaciji kada je tuženik jednostrano otkazao Ugovor o najmu prije isteka vremena na koji je zaključen tužiteljica osnovom čl. 4. st. 5. Ugovora o najmu bila ovlaštena zadržati polog u visini od 450,00 EUR.
7.2. Naime, čl. 4. st. 5. Ugovora o najmu glasi:
„Najmoprimac je na dan sklapanja ovog Ugovora najmodavcu isplatio na ruke polog u visini od jedne mjesečne najamnine u iznosu 450,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a iz kojeg pologa se može naplatiti eventualno neplaćena zakupnina i/ili režije odnosno šteta koja nastane na nekretnini krivnjom najmoprimca, u protivnom se navedeni polog ima vratiti najmoprimcu po prestanku ovog Ugovora. Ukoliko najmoprimac jednostrano raskine Ugovor prije isteka vremena na koji je zaključen, najmodavac ima pravo zadržati polog.“,
pa je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je zbog tuženikovog jednostranog otkazivanja Ugovora o najmu, tužiteljica bila ovlaštena zadržati polog u iznosu od 450,00 EUR.
7.3. Prije svega, žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud zaključak da bi tužiteljica bila ovlaštena zadržati polog u iznosu od 450,00 EUR izvodi isključivo iz predaje ključeva predmetnog stana tuženici dana „03.12.2024. godine“, nema svoju činjeničnu podlogu u sadržaju obrazloženja pobijane presude, obzirom da prvostupanjski sud u toč. 20. obrazloženja navodi „(…) da je tuženik ključeve predmetnog stana predao tužiteljici 3. prosinca 2022.“, dakle ne iz predaje ključeva koja se je po žalbi dogodila 2024.
7.4. Nadalje, tuženik u žalbi tvrdi da je jedan komplet ključeva za stan predao EL i poziva se na „potvrdu od 03.12.2024.“, iako uz žalbu dostavlja „IZJAVU“ koja je datirana s „3.XII.2022.“, ali takve žalbene tvrdnje, uz to što su proturječne dokazima koje tuženik prilaže uz žalbu, predstavljaju nove činjenice odnosno nove dokaze koje se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP -a u žalbi ne mogu iznositi odnosno predlagati, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Iako se tuženik poziva na navedenu potvrdu u toč. III. žalbe u kojoj se sadržajno poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, iz daljnjeg sadržaja žalbe razvidno je da on zapravo pobija utvrđeno činjenično stanje i posljedično primjenu materijalnog prava, tvrdeći da je: „(…) sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje da je tuženik otkazao Ugovor o najmu predajom ključeva EL, koji nije stranka Ugovora, kao i da je iz navedenog razloga tužiteljica temeljem čl. 4. st. 5. Ugovora o najmu, ovlaštena na zadržavanje pologa u iznosu od 450,00 EUR, a iz čega je razvidno da je sud osim pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primijenio materijalno pravo (…)“.
7.5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.
8.1. Promašena je žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije utvrđivao je li tužiteljica postupala sukladno Ugovoru o najmu i zakonu (u žalbi se tuženik ne poziva na konkretni zakon), jer je već ranije navedeno da je prvostupanjski sud pravni odnos između parničnih stranaka, koje su istovremeno i stranke Ugovora o najmu, pravilno ocijenio u kontekstu činjenice da je tuženik otkazao Ugovor o najmu 3. prosinca 2022., kod koje se pravilno pozvao na odredbu čl. 7. Ugovora o najmu. Nastavno, netočna je žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud u toč. 19. obrazloženja naveo da je upravo tužiteljica otkazala Ugovor o najmu dana 29. prosinca 2022., jer je u tom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud jasno naveo da tužiteljica smatra da je tuženiku od 3. prosinca 2022. počeo teći otkazni rok od 60 dana (koji otkazni rok ne bi počeo teći da tuženik upravo tog dana nije jednostrano otkazao Ugovor o najmu).
8.2. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno i u dijelu koji se odnosi na obračun električne energije te vodoopskrbe i odvoza komunalnog otpada, jer navedeni troškovi nisu argumentirani samo internim obračunima tužiteljice već i priloženim računima, fotografijama kontrolnog brojila i prikazom obračuna, što je sve obrazloženo u toč. 22. i 23. prvostupanjske presude.
8.3. Zaključno, prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge u toč. 24. do 26. obrazloženja u odnosu na potrošnju tople vode za listopad 2022. u iznosu od 210,03 EUR, koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tuženika upućuje na taj dio prvostupanjske presude.
8.4. Stoga je prvostupanjski sud pozivom na čl. 5. Ugovora o najmu u kojem su regulirani režijski troškovi, uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da tužiteljici plati režijske troškove za mjesec listopad 2022. koj i se odnose na troškove električne energije, vodoopskrbu i odvoz komunalnog otpada te potrošnju tople vode.
9. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrdivši da je tužiteljica uspjela u sporu sa 88%.
9.1. Tuženik u žalbi osnovano pobija odluku o troškovima postupka i to:
- u dijelu u kojem je tužiteljici priznat i dosuđen trošak zastupanja na ročištima dana 13. siječnja 2024. i 23. siječnja 2024. (koje troškove je tužiteljica zatražila u priloženom troškovniku) tvrdeći da tih dana u ovom predmetu nisu održana ročišta pa trošak zastupanja za tužiteljicu nije niti mogao nastati, jer je ovaj sud uvidom u prvostupanjski spis utvrdio da su žalbene tvrdnje tuženika točne,
- u dijelu u kojem je tužiteljici priznat i dosuđen trošak sastava podneska od 21. ožujka 2024. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa) jer prema ocjeni ovoga suda taj podnesak ne ulazi u doseg navedene odredbe Tarife, nego je riječ o „ostalom podnesku“ iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife, s obzirom da je tužiteljica uz taj podnesak priložila dokaze koje je mogla dostaviti već uz tužbu, pa tužiteljica ima pravo na trošak u iznosu od 62,50 EUR, a ne u iznosu od 250,00 EUR, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
9.2. Naprotiv, tuženik neosnovano osporava trošak zastupanja na pripremnom ročištu dana 6. ožujka 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, tvrdeći da se na ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari već samo o procesnim pitanjima, jer je ovaj sud iz zapisnika koji je sastavljen na tom ročištu utvrdio upravo suprotno tj. da se raspravljalo o glavnoj stvari.
9.3. Kako u ostalom dijelu ovaj sud prihvaća opseg, vrstu i visinu troškova koje je prvostupanjski sud naveo u toč. 34. obrazloženja, kao i uspjeh tužiteljice u sporu od 88%, to je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužiteljici trebalo priznati ukupan trošak od 1.036,98 EUR koji se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku (odvjetniku) i na sudske pristojbe te joj prema uspjehu u sporu dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 912,54 EUR, a ne u iznosu od 1.120,60 EUR, kako je to učinio prvostupanjski sud.
10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari te je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. izreke u tom dijelu, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP -a žalba tuženika djelomično prihvaćena i djelomično odbijena, tako da je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. I. izreke prvostupanjske presude potvrđena u iznosu od 912,54 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je preinačena za daljnji iznos od 208,06 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
11. Tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok djelomični uspjeh kod odluke o troškovima postupka ne utječe na ocjenu uspjeha u sporu (argument iz čl. 35. st. 1. ZPP-a) pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
U Varaždinu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun