Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-808/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Senki Pilepić, odvjetnici u Rijeci, kao nasljednice iza pok. PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Marjanović Dujmović, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Marijani Anđelić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-941/2021-23 od 5. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-941/2021-23 od 5. prosinca 2023. u dijelu pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-941/2021-23 od 5. prosinca 2023. za iznos od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-941/2021-23 od 5. prosinca 2023. u odnosu na iznos zatraženog troška preko dosuđenog iznosa od 1.125,00 EUR te stopu zatezne kamate iznad kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do dana isplate iznad stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tuženici odbijaju sa tim zahtjevom.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„.I Utvrđuje se da je drvarnica sadržana u opisu posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice, a označenog kao 1. Suvlasnički dio: 1/3 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Stan br. 000, kat 01, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, drvarnice, balkona u ukupnoj površini 82,69 m2, a koji posebni dio je neodvojivo povezan sa 1/3 idealna suvlasnička dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi drvarnica površine cca 22,00 m2 koja se nalazi u sjevernom dijelu prizemlja zgrade izgrađene na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja drvarnica ima zaseban ulaz iz zajedničkog dvorišta iste zgrade, odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka od dana ____________, opisana i označena kao _________________.

II Nalaže se tuženicama da tužiteljici predaju u posjed, slobodnu od osoba i stvari, drvarnicu površine cca 22,00 m2, a koja se nalazi u sjevernom dijelu prizemlja zgrade izgrađene na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] tija, a koja drvarnica ima zaseban ulaz iz zajedničkog dvorišta iste zgrade, odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________, opisana i označena kao _________________, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da sljedeće prostorije u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavljaju zajedničke prostorije, odnosno zajedničke dijelove iste zgrade, i to:

1) konoba površine cca 5,00 m2, a koja se nalazi na stražnjem sjeverozapadnom dijelu prizemlja zgrade, a koja ima dva zasebna ulaza - jedan iz drvarnice u vlasništvu tužiteljice te drugi iz lužnice, kao zajedničkog dijela zgrade, a koja se na nju nastavlja , odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________,

opisana i označena kao _________________,

2) lužnica površine cca 13,00 m2, a koja se nalazi na stražnjem sjeverozapadnom dijelu prizemlja zgrade, iz koje se prilazi šterni i koja čini jedini prilaz špini za šternu, a koja ima dva zasebna ulaza – jedan iz konobe površine cca 5,00 m2 te drugi iz jugozapadnog dijela dvorišta zgrade, kao zajedničkih dijelova zgrade, odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________, opisana i označena kao _________________, te

3) konoba površine cca 14,00 m2, a koja se nalazi na južnom dijelu zgrade, i to u njezinom podzemlju, a koja ima zaseban ulaz stepeništem sa južne strane zgrade, odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________,

opisana i označena kao _________________.

IV Nalaže se tuženicama da tužiteljici i EG iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno zajedno svim suvlasnicima zgrade izgrađene na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predaju u suposjed, slobodne od osoba i stvari, zaposjednute zajedničke prostorije, odnosno zajedničke dijelove iste zgrade, i to:

1) konobu površine cca 5,00 m2, a koja se nalazi na stražnjem sjeverozapadnom dijelu prizemlja zgrade, a koja ima dva zasebna ulaza - jedan iz drvarnice u vlasništvu tužiteljice te drugi iz lužnice, kao zajedničkog dijela zgrade, a koja se na nju nastavlja , odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________,

opisana i označena kao _________________;

2) lužnicu površine cca 13,00 m2, a koja se nalazi na stražnjem sjeverozapadnom dijelu prizemlja zgrade, iz koje se prilazi šterni i koja čini jedini prilaz špini za šternu, a koja ima dva zasebna ulaza – jedan iz konobe površine cca 5,00 m2 te drugi iz jugozapadnog dijela dvorišta zgrade, kao zajedničkih dijelova zgrade, odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________, opisana i označena kao _________________, te

3) konobu površine cca 14,00 m2, a koja se nalazi na južnom dijelu zgrade, i to u njezinom podzemlju, a koja ima zaseban ulaz stepeništem sa južne strane zgrade, odnosno koja je u nalazu i mišljenju vještaka

od dana ____________,

opisana i označena kao _________________, sve u roku od 15 dana.“

V. Nalaže se tužiteljici, da tuženima solidarno naknadi trošak postupka u iznosu 5.596,87 EUR/42.169,61 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 7,00% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu je podni jela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), i to bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženica BG i 2. tuženica JG (dalje: tuženice) predlažu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traže trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Tužiteljica činjenični osnov tužbe temelji na tvrdnjama da stanu na prvom katu u njenom vlasništvu pripada drvarnica površine 22 m2, koja se nalazi u sjevernom dijelu prizemlja, smještena s desne strane ulaza u stan u suvlasništvu tuženica i ima zaseban ulaz iz dvorišta zgrade, međutim, da su tužene bez suglasnosti drugih suvlasnika u zgradi prenamijenile drvarnicu tužiteljice i ostale zajedničke prostorije u zgradi (konobu br. 1, lužnicu i konobu br. 2) u dijelove svog stana, te u zemljišnim knjigama ishodovale provedbu etažnog elaborata na temelju kojeg je došlo do promjene opisa njihovog stana br. 1 koji sada ima površinu od 145,50 m2, a koji je prije imao površinu 132,20 m2, da je takvom prenamjenom nezakonito uračunata površina drvarnice tužiteljice, kao i ostalih zajedničkih prostorija, da tužene drže drvarnicu u isključivom posjedu i odbijaju je predati u posjed tužiteljici, a da konoba br. 1, lužnica i konoba br. 2 čine zajedničke prostorije zgrade koje jednako tako u isključivom posjedu drže tužene, te da su dužne predati ih u suposjed tužiteljici.

6.1. Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje:

- da iz rješenja o izuzimanju od nacionalizacije i ostavljanja u vlasništvo od 17. prosinca 1960. (list 37spisa), proizlazi da se stambena zgrada na adresi u [adresa], sastoji od stana u prizemlju, koji se sastoji od 3 sobe i nusprostorija u vlasništvu SG, na prvom katu nalazi se stan RG i sastoji se od tri sobe i nusprostorija, na 2. katu nalazi se stan NG koji sastoji se od 3 sobe i nusprostorija, što upućuje na zaključak o načinu korištenja prostorija na svakom katu i kako je koja obitelj držala prostor u posjedu

- da iz Ugovora o zamjeni stana, zaključenog između prednika tužiteljice i GG iz 1977., koji je ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za urbanizam, stambeno komunalne poslove općine [adresa] 20. siječnja1978., proizlazi da se stan ŠG nalazi na 1. katu u stambenoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], a sastoji se od tri sobe, kuhinje, kupaone s wc-om, smočnice i hodnika, KG stan koristi na temelju ugovora br. 451/1-1966, i to je stan za koji je prednik tužiteljice mijenjao svoj stan u [adresa], na adresi [adresa].

- da iz Ugovora o korištenju stana zaključenog između „Kvarner Expres“ OOUR „Ambasador“ Opatija i prednika tužiteljice od 9. veljače 1978., proizlazi da se stan sastoji od istih uporabnih cjelina i ima istu površinu, kao i u vrijeme zamjene, koju je imao, kad je stan koristila [adresa] (list 58-61spisa)

- da iz zapisnika o bodovanju stana iz 1988. (na listu 78 spisa) proizlazi da stan ima korisnu površinu 82,69m2 i da u korisnu površinu stana nije upisana drvarna - konoba u prizemlju

- da je iz Ugovora o prodaji stana i Anexa ugovora o prodaji stana, zaključenih 1993., između Grada Opatije i tužiteljice (list 53-57spisa), vidljivo da je evidentirana drvarna, koja nije pobliže opisana, nije vidljiva niti pozicija niti površina. Međutim, sud primjećuje, da u istome ugovoru nije navedena niti ostava (kao u ugovoru iz 1978.), niti smočnica (kao u ugovoru o zamjeni stana iz 1977.), što upućuje na zaključak, da bi se radilo o istoj prostoriji samo s različitim nazivima.

6.2. Stoga prvostupanjski sud vjeruje sukladnim iskazima saslušanih svjedoka DG, IG, CG, AG da tužiteljica i njezini prednici imaju prostor ispod stepenica u zgradi pored ulaza u njezin stan, koji prostor i danas drži u posjedu i koristi, i kao drvarnu i kao ostavu, dakle, na isti način kako je koristila i MG, te prvostupanjski sud vjeruje sukladnim iskazima naprijed saslušanih svjedoka, da tužiteljica nikada nije bila u posjedu sporne drvarne u prizemlju zgrade, svi saslušani svjedoci su dugogodišnji susjedi stranaka, poznaju i prednike stranaka i poznata im je činjenica što je u posjedu u predmetnoj kući držala MG, a kasnije tužiteljica, a što su držali u posjedu tuženici i njihovi prednici, te prvostupanjski sud nije utvrdio, da bi svjedoci bili zainteresirali za ishod spora, pri čemu je svjedocima poznato da se nekretnina sastoji iz prizemlja gdje stanuju L, na prvom katu se nalazi stan obitelji PG, a iznad je stan obitelji AG.

6.3. Zaključno, iako iz zapisnika o bodovanju stana iz 1988. u odnosu na stan u prizemlju prednika tuženica FG proizlazi da stan ima upisanu površinu 89,97m2, te se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaone, dva hodnika, prostor za smeće, treba reći da iz iskaza tuženica i saslušanih svjedoka u bitnome proizlazi da je cijeli prostor u prizemlju držala u posjedu obitelj FG i da prilikom renoviranja stana, nisu mijenjali gabarite, samo su preuredili funkcionalne cjeline koje su držali u posjedu, stoga je prvostupanjski sud stava, da je još iz perioda 1988. kada je vršeno bodovanje stana na ime prednika tuženika HG, stan bio u istim gabaritima koje ima i danas, bez obzira što je upisana površina stana prilikom bodovanja od 89,97 m2.

6.4. Prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje LG, sada tužiteljice da im je gospođa P prilikom zamjene stana pokazala drvarnu u kojoj je kasnije njezin otac držao drva i motor za barke i da su zamjenom stanova stupili u posjed drvarne u prizemlju, jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz ugovora o zamjeni stana, a njezin iskaz suprotan je iskazu svih naprijed saslušanih svjedoka, koji su uvjerljivo iskazivali o posjedu prijepora od strane obitelji HG. Prednica tužiteljice PG je u svojem stranačkom iskazu navela da nju jedino zanima konoba u prizemlju i da je to ono što traži ovom tužbom. Međutim, prednica tužiteljice nije povukla tužbu za ostali dio tužbe i tužbenog zahtjeva, stoga je prvostupanjski sud o istome meritorno sudio.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 162. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) kojom je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo, da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati, da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, dok je odredbom čl.162. st. 2. ZVDSP, propisano je, da vlasnik mora stvar koju zahtjeva u posjed, opisati po njezinim osobinama koje ju razlikuju od istovrsnih stvari. Kako iz naprijed utvrđenih činjenica i obrazloženja proizlazi, da tužiteljica nije dokazala da bi stekla vlasništvo drvarnice u prizemlju, stoga nije stekla niti pravo na zaštitu vlasništva predmetne drvarnice površine 22 m2 koja se nalazi u sjevernom dijelu prizemlja zgrade na način da joj istu tuženici predaju u posjed. Tužiteljica nije dokazala, da su zajednički dijelovi zgrade ostale prostorije, za koje traži utvrđenje i predaju u suposjed njoj i obitelji AG, (konoba od cca 5m2, lužnica od cca 13m2 i konoba od cca 14m2) sve u prizemlju zgrade, o čemu je sud već naprijed obrazložio. Po stavu prvostupanjskog suda, tužiteljica samo paušalno navodi, da navedene prostorije pripadaju njoj i ostalim stanarima u zgradi, odnosno obitelji AG, jer iz iskaza svih naprijed saslušanih svjedoka u bitnome proizlazi, da su svi ti prostori u prizemlju bili u posjedu obitelji HG, a ne niti tužiteljice niti ostalih stanara u zgradi, jer i iz iskaza svjedoka AG u bitnome proizlazi, da svaki stanar zna čega je vlasnik i što koristi od prostorija i da nikada nije bio u posjedu prostorija u prizemlju, jer ga u te prostorije nije uvela prodavateljica NG, ona mu je pokazala što mu prodaje i čega je vlasnik i da on nikada nije vidio obitelj PG u posjedu konoba i lužnice u prizemlju, već je cijelo prizemlje bilo u posjedu obitelji HG, ali se sjeća, da su mu suprug tužiteljice i tužiteljica govorili, da traži od obitelji HG, da i on koristi te prostorije, što je on odbio, jer to nije kupio.

8.1. Donoseći pobijanu presudu i rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8.2. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljica sadržajno ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka te presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8.3. U odnosu na apostrofiranje nedostataka u obrazloženju pobijane presude, treba reći da je prvostupanjski sud u ovom predmetu utvrđenja prava vlasništva i predaje u suposjed, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazima stranaka, svjedoka te ispravama). Osim toga suprotno žalbenim navodima tužitelja nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da bi upravo sporna drvarnica u prizemlju površine 22 m2 bila u vlasništvu ili posjedu tužiteljice odnosno da bi se u prizemlju zgrade nalazile zajednički dijelovi zgrade - konoba od cca 5m2, lužnica od cca 13m2 i konoba od cca 14m2, koje da su tuženice prilikom renovacije stana pripojile svom stanu budući iz iskaza svjedoka proizlazi da tuženice prilikom renoviranja nisu mijenjale gabarite stana. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge, te da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

9. Opširnim žalbenim navodima tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno odbio izvesti dokazni prijedlog očevidom na licu mjesta i vještačenjem kojim bi se utvrdilo sve iznad navedene prostorije – drvarnicu, konobu br. 1., lužnicu i konobu br. 2., tuženice samovoljno prisvojile, zauzele, prenamjenile i neosnovano ih drže u svom posjedu, da su bez suglasnosti drugih suvlasnika, kao i bez bilo kakve obavijesti, ishodovale promjenu opisa posebnog dijela nekretnine – stana u prizemlju te tako povećale njegovu površinu za nepripadajućih 55,53 m2 (dobivenih prenamjenom iznad opisanih prostorija) na štetu ostalih suvlasnika pa tako i tužiteljice. Na te žalbene navode treba reći kako je navedene tvrdnje tužiteljica isticala i u predmetu koji je tužiteljica protiv tuženica vodila pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P- 2515/2017, a u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi ništetanim upis promjene opisa posebnog dijela nekretnine stana broj 1 u prizemlju zgrade k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz "1. stan u prizemlju od tri sobe i nus prostorije" u "stan broj 1 u prizemlju zgrade koji se sastoji od šest soba, kuhinje, dvije kupaonice i tri hodnika, korisne površine 132,20 m2 i jedne sobe u podrumu, korisne površine 13,30 m2, ukupne korisne površine stana 145,50 m2, u nacrtu sve označeno zelenom bojom", a koji je upisan temeljem očitovanja o uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine od 23. studenog 2015., te elaborata etažiranja broj 15- 029 EE od rujna 2015. godine sa potvrdom samostalnih uporabnih cjelina Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava u [adresa] broj. KL:

361-03/15-07/55 od 16. studenog 2015., te kojim je tražila brisanje upisa temeljem očitovanja o uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine od 23. studenog, te elaborata etažiranja broj 15-029 EE od rujna 2015. godine sa potvrdom samostalnih uporabnih cjelina Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava u [adresa] broj. KL: 361-03/15-07/55 od 16. studenog 2015. kojim se mijenja opis posebnog dijela nekretnine iz 1. stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i nus prostorija u stan broj 1 u prizemlju zgrade koji se sastoji od šest soba, kuhinje , dvije kupaonice i tri hodnika, korisne površine 132,20 m2 i jedne sobe u podrumu, korisne površine 13,30 m2, ukupne korisne površine stana 145,50 m2, u nacrtu sve označeno zelenom bojom, te uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja (list 102-118 spisa).

10. Nastavno, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvoga stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

11. Dakle, na žalbene navode tužiteljice, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 162. st. 1. ZVDSP kojim je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Dakle, u konkretnoj situaciji nisu ispunjene osnovne pretpostavke vlasničke tužbe na povrat stvari.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke.

13. U odnosu na odluku o troškovima postupka osnovano tužiteljica ukazuje da je s obzirom na vrijednost predmeta spora (1.459,95 EUR) tuženicama valjalo priznati za sastav odgovora na tužbu 100,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), trošak pristupa na 5 ročišta po 100,00 EUR, Tbr. 9/1 Tarife (ročišta 7. ožujka 2022., 25. kolovoza 2022., 7. veljače 2023., 28. kolovoza 2023. i 25. listopada 2023.), trošak sastava 3 podneska, koja suprotno žalbenim navodima predstavljaju obrazložene podneske u smislu Tbr. 8/1 Tarife, svaki podnesak 100,00 EUR (podnesak od 26. srpnja 2022., 14. travnja 2023. i 31. kolovoza 2023.), što ukupno iznosi 900,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 42 Tarife, za iznos od 225,00 EUR, što ukupno iznosi 1.125,00 EUR. Obzirom da tužiteljica ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog p rava, ocjena je ovog suda da stopa zateznih kamata kako ju je dosudio prvostupanjski sud nije u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 729/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), pa je u tom smislu djelomično preinačena odluka o troškovima postupka.

14. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 380. st. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao pod stavkom I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na sporedna traženja, koja nisu kvalifikacijski dio vrijednosti predmeta spora, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP). Odbijen je i zahtjev tuženica za naknadu troškova žalbenog postupka jer odgovor na žalbu nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod stavkom

III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Varaždinu, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer