REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-588/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj PG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/III, i tuženik ZIP KONTIĆ d. o. o. Karojba, Novaki Motovunski, Krizmani 91 B, OIB 46879572674, kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐG, a njega punomoćnik Zoran Sloković, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zakonskog zastupnika tuženika i njegovog punomoćnika, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da u roku 15 dana, o svojem trošku, ukloni sav nasipani otpad s nekretnine u vlasništvu tužitelja označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjaka ukupne površine 3067 m2.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. svibnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi zaštite od uznemiravanja vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naveo je da je tuženik nepoznatog dana u 2023. samovlasno, neovlašteno, i bez odobrenja tužitelja, izvršio nasipavanje građevinskog otpada na predmetnoj nekretnini. Zbog navedenog nasipavanja predmetno zemljište da nije moguće upotrebljavati sukladno svojoj upisanoj namjeni, a jedna strana zemljišta da je viša za 3-4m od druge strane. Predložio je da sud naloži tuženiku da ukloni sav nasipani otpad s predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu od 4. rujna 2024. te podnesku od 9. rujna 2024. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nije osporio čin uznemiravanja, a osporavanje tražene zaštite je obrazložio navevši da je sve radnje poduzimao uz znanje i suglasnost tužitelja i njegove obitelj (odnosno na izričiti zahtjev tužitelja i njegovog oca). Istaknuo je i da je tužbeni zahtjev neodređen i neodrediv jer da se istim traži uklanjanje nasipanog otpada, ali se uopće ne precizira na kojem dijelu je navodno otpad nasipan, i u kojoj količini. Osim toga, smatra da nije riječ o građevinskom otpadu, već zemljanom materijalu uz nešto sitnog kamenja.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, proveden je dokazni postupak u kojem su pročitane i razgledane isprave koje se nalaze u spisu, i to: izvod iz katastarskog plana (str. 3), izvadak iz zemljišne knjige (str. 4), zapisnik Grada Vodnjana, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, od 19. siječnja 2024. (str. 5–8), fotografije (str. 9–17), dopis (str. 19) te očitovanje na dopis (str. 23). Nadalje, saslušani su svjedoci ZG, AG, JG, TG, CG i SG, te su saslušane stranke, odnosno tužitelj i zakonski zastupnik tuženika ĐG (sve na ročištu glavne rasprave održanom 18. ožujka 2026., str. 51–59). Nije izveden od strane tužitelja predloženi dokaz uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjernične struke, jer izvođenje tog dokaza ovome sudu nije bilo potrebno za donošenje odluke. Odlučne činjenice sud je utvrdio iz dokaza koje je izveo.

4. Na temelju rezultata tako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U ovom je sporu za zaštitu prava vlasništva, actio negatoriom, tužitelj kao u zemljišnim knjigama (i nesporno) upisani vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 3067 m2, protiv tuženika za kojeg tvrdi da je ograničio odnosno uznemirio njegovo pravo vlasništva time što je neovlašteno, samovlasno i bez odobrenja, nasipao građevinski otpad na predmetnu nekretninu (zbog čega da je više nije moguće upotrebljavati sukladno upisanoj namjeni, a jedna strana zemljišta da je viša od druge strane za 3-4 metra), istaknuo tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da uspostavi prijašnje stanje, odnosno da ukloni sav nasipani otpad s predmetne nekretnine.

5. 1. Tvrdnja je tuženika da nije riječ o neovlaštenom nasipavanju već da je ono napravljeno na izričit zahtjev tužitelja odnosno njegovog oca, i to zemljanim materijalom, a ne građevinskim otpadom.

6. Povreda prava vlasništva nekretnine, osim oduzimanja nekretnine iz posjeda, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, a što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja.

6. 1. Tako prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.). Cilj je actio negatorie postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja, pa tako i da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja.

7. Nastavno na opisani predmet spora (t. 5.) i citirani zakonski okvir (t. 6.), iz rezultata dokaznog postupka utvrđeno je:

– da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme podnošenja tužbe (što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, a nije ni sporno)

– da je tuženik na toj nekretnini nasipavao iskopni materijal (što tuženik nije ni osporio)

– da je tuženik materijal nasipavao u dogovoru s ocem tužitelja, ZG (što je utvrđeno, prije svega, na temelju iskaza svjedoka čije je saslušanje upravo na tu okolnost predložio tuženik, ali i iskaza ZG), što kao mogućnost u svome iskazu nije isključio sam tužitelj.

7. 1. Tako su saslušani svjedoci JG (zaposlenik tuženika od 2014. do kolovoza 2025.), CG (trenutno zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača i strojara), TG (do unazad godine dana zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača kamiona) i SG (zaposlena kod tuženika od 2020., na radnom mjestu administratora), koji su svi imali neposrednih saznanja vezano za predmetno nasipavanje, i koji su u bitnome suglasno (zbog čega sud njihove iskaze u cijelosti pozitivno cijeni), te ovome sudu uvjerljivo, iskazali:

– da je u predmetnom razdoblju tuženik izvodio radove u Galižani u industrijskoj zoni

– da je posao tuženika bio da odvozi višak materijala koji se iskopavao s nekretnine u blizini predmetne, u deponij [adresa]

– da je ZG, tužiteljev otac, došao do radnika tuženika, JG i TG (tada vozača kamiona tuženika) i pitao ih bi li materijal (umjesto da odvoze u deponij), odvozili na njegovu nekretninu u Galižani u blizini nekretnine na kojoj je tuženik izvodio radove

– da su radnici tuženika, nakon dogovora s direktorom tuženika ĐG, na to pristali (bez naknade jer je to bila obostrana usluga)

– da im je nekretninu i mjesto gdje se iskrcao materijal pokazao ZG, koji je svakodnevno dolazio u Galižanu, i kojeg su radnici tuženika viđali svakodnevno

– da je nasipan miješani iskopni materijal (zemlja + kamenje)

– da je po nasipavanju CG, tada bagerist koji je krcao kamione, poravnao nasipano.

7. 2. Suglasno navedenim iskazima, iskazivao je i zakonski zastupnik tuženika ĐG, zbog čega je sud i njegov iskaz cijenio pozitivno, uz to kao detaljan i uvjerljiv.

7. 3. O tome da je otac tužitelja, ZG dogovorio s radnicima tuženika da se nasipa predmetna nekretnina, iskazivao je sam ZG, iako je o sadržaju dogovora iskazivao različito („…ja sam razgovarao s nekim bageristom čije ime ne znam, a ne znam ni ime firme i zamolio ga da mi baci par kamiona na zemljište od sina koje sam mu ja pokazao; … Na upit što sam točno zamolio bageristu i koliko toga da nasipa ja sam ga zamolio da se nasipa vala, toga je trebalo možda desetak kamiona i da se izravna…; Dogovor s bageristom je bio da vala bude u ravnini s cestom…“; nije zapamtio imena i lica). O tome da je postojao dogovor o nasipavanju (očito između ZG i tuženika, budući da je iskazao da misli da njegov brat nije ni znao za nasipavanje) iskazao je i AG, brat tužitelja („Znam da je neka firma koja je radila preko puta ceste od naše parcele iskope, stavljala materijal na parcelu od brata ali ja ne znam na čiji zahtjev. Znam da je samo dogovor bio da se poveze materijal i poravna.“).

7. 4. Tužitelj je, s druge strane, iskazao da nije znao da se njegova nekretnina nasipavala, a upitan postoji li mogućnost da je njegov otac angažirao nasipavanje materijala, a da njemu nije rekao, iskazao je da ta mogućnost postoji, ali da njega nitko nije ništa pitao ni obavijestio. U taj dio iskaza tužitelja sud nije našao razloga sumnjati.

8. Slijedi da je nasipavanje izvršeno po nalogu oca tužitelja. Tužitelj, u vrijeme nasipavanja, nije znao da se njegova nekretnina nasipava. Tuženik nije znao da otac tužitelja nije zemljišnoknjižni vlasnik (očito to nije provjeravao), već je postupao po nalogu oca tužitelja u dobroj vjeri (kako je iskazao zakonski zastupnik tuženika). Proizlazilo bi da je tuženik nasipavanje učinio bez dopuštenja vlasnika.

8. 1. Međutim, iz iskaza tužitelja („…otac je vodio brigu“), te tužiteljevog oca u dijelu u kojem je naveo da je to njegova nekretnina („… ja sam zvao u prosincu te godine policiju da prijavim što su mi nasipali parcelu…“), činjenice da je tužitelj, prema vlastitom iskazu, od trenutka stjecanja prava vlasništva (do predmetnog nasipavanja) na predmetnoj nekretnini bio „možda jednom“, slijedi:

– da je otac tužitelja faktično raspolagao nekretninom i nastupao prema trećima kao osoba ovlaštena za raspolaganje

– da tužitelj nije dokazao da se protivio takvom postupanju niti da je poduzeo mjere da ga spriječi (što samo za sebe nema pravni značaj, ali u ukupnosti ima)

– da je tuženik postupao u dobroj vjeri, oslanjajući se na nalog osobe za koju je mislio da je vlasnik, a koja je povezana s vlasnikom i koja je nastupala prema tuženiku kao vlasnik;

pa kraj takvog stanja stvari, neosnovano tužitelj navodi da bi tuženik neovlašteno i samoinicijativno, odnosno bez odobrenja, nasipavao tužiteljevu nekretninu.

8. 2. Tuženik je doista postupao u dobroj vjeri, što ovaj sud ne može utvrditi za tužitelja i njegovog oca. Tužiteljev otac je, iako je sam dao takav nalog, komunalnom redaru (na zapisnik od 19. siječnja 2024.) izjavio („podatke (za sastav zapisnika) sam dao ja“) da su „djelatnike tvrtke Tim d. o. o. on i sin uhvatili pri iskrcavanju otpada“, očito s namjerom izbjegavanja posljedica zbog nasipavanja. Dok je tužitelj, koji je prema mišljenju suda, zasigurno prije podnošenja tužbe saznao da je otac dao nalog za nasipavanje (jer znao je i njegov brat, i jer je tužitelj prisustvovao sastanku svih uključenih sudionika radi dogovora, koji sastanak je uslijedio nakon nasipavanja), ne bili izbjegao nalog komunalnog redara za odvoženje nasipanog materijala ili plaćanje kazne, podnio tužbu protiv tuženika u kojoj ističe da je tuženik bez njegovog odobrenja nasipavao tužiteljevu nekretninu.

9. Razjašnjenje oprečnih navoda sudionika postupka glede količine i sastava nasipanog materijala, zatim navodi glede sastanka koji je uslijedio nakon nasipavanja ne bi li stranke postignule dogovor, nisu bili relevantni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je postavljen.

10. Kako se tuženik istaknutom tužbenom zahtjevu s uspjehom usprotivio isticanjem prigovora da je na osnovu (obveznog) prava bio ovlašten nasipati predmetnu nekretninu, odnosno uz dopuštenje stvarnog posjednika, proizlazi da tužitelju ne pripada zatražena zaštita prava vlasništva pa njegov zahtjev odbijen kao u t. I. izreke presude.

11. Za istaknuti je i da s pravom tuženik navodi da je tužbeni zahtjev neodređen, jer se ne navodi na koje dijelu je materijal nasipan, niti u kojoj količini, a što, s obzirom na to da je nekretnina već prethodno bila nasipavana, (ne od tuženika), što je proizlazi iz rezultata dokaza u ovome postupku (konkretno u tom dijelu suglasnih iskaza AG, JG, TG, PG i ĐG), trebalo biti navedeno, posebno kraj činjenice da je za nasipavanje određene količine materijala („par kamiona“) otac tužitelja tuženiku dao nalog.

12. Obje stranke zahtijevale su naknadu parničnog troška. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima parničnog postupka donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u ovom sporu nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka. Tuženiku pripada zatraženi trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima održanim kod ovog suda 28. studenog 2024. i 18. ožujka 2026., za svaku radnju 100 bodova, odnosno 200,00 eura, prema vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda od 2,00 eura, ukupno 600,00 eura uvećano za PDV 25 % (150,00 eura), sveukupno 750,00 eura, a sve prema tbr. 8. t. 1. i tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. , tbr. 46., tbr. 52 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.).

12. 1. Stoga je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 750,00 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijen, sve kao u t. II. i III. izreke presude.

U Pazinu 29. travnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženik po pun.