REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1-eu-16/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirni Britvić Čorkalo, u pravnoj stvari predlagatelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupa ga Vlatko Marušić, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi priznanja strane sudske odluke, 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog od 19. prosinca 2024. za priznanjem strane sudske odluke Republike Slovenije – sudske nagodbe Okružnog suda u Ljubljani, poslovni broj: Ov 2743/2024 od 18. prosinca 2024., kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 19. prosinca 2024. podnio ovom sudu prijedlog za priznanje strane sudske odluke Republike Slovenije – sudske nagodbe Okružnog suda u Ljubljani, poslovni broj: Ov 2743/2024 od 18. prosinca 2024. Odlukom čije se priznanje traži, sud je donio odluku o tome što sve predstavlja bračnu stečevinu i kako će ju bivši bračni drugovi podijeliti.

2. Prijedlog za priznanje strane sudske odluke je nedopušten.

3. Uredba Vijeća EU broj: 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (Uredba EU broj: 2016/1103) u čl. 1. st. 1. propisuje da se Uredba primjenjuje na bračnoimovinske režime – područje primjene. "Bračnoimovinski režim" znači skup pravila koja se tiču imovinskih odnosa između bračnih drugova i u njihovim odnosima s trećim stranama, kao rezultat braka ili njegova razvrgnuća (čl. 3. st. 1.a. Uredbe EU broj: 2016/1103). "Bračnoimovinski sporazum" znači svaki sporazum između bračnih drugova ili budućih bračnih drugova kojim oni organiziraju svoj bračnoimovinski režim (čl.3.st.1.b. Uredbe EU broj: 2016/1103).

4. "Javna isprava" znači isprava u stvari bračnoimovinskog režima koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava u nekoj državi članici i čija vjerodostojnost:

– se odnosi na potpis i sadržaj javne isprave, i

– je utvrđena od strane tijela javne vlasti ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica podrijetla (čl.3.st.1.c. Uredbe EU broj: 2016/1103).

"Odluka" znači svaka odluka u stvari bračnoimovinskog režima koju je donio sud države članice, bez obzira na naziv te odluke, uključujući odluku službenika suda o utvrđivanju troškova ili izdataka (čl. 3. st. 1. d. Uredbe EU broj: 2016/1103). "Sudska nagodba" znači nagodba u stvari bračnoimovinskog režima koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom tijekom postupka (čl.3.st.1.e. Uredbe EU broj: 2016/1103).

5. Uredba Vijeća EU broj: 2016/1103 u čl. 36. propisuje da se odluka donesena u nekoj državi članici priznaje u drugoj državi članici bez potrebe za bilo kakvim posebnim postupkom – priznavanje odluka. Priznanje može zahtijevati zainteresirana strana u slučaju kada je pitanje priznanja glavni predmet spora (čl. 36. st. 2. Uredbe 2016/1103). Ako ishod postupka pred sudom države članice ovisi o odluci o priznavanju koja se donosi kao odluka o prethodnom pitanju, taj sud ima nadležnost za odlučivanje o tom pitanju (čl. 36. st. 3. Uredbe 2016/1103). Odluka donesena u državi članici ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin meritum (čl. 40. Uredbe 2016/1103) – zabrana preispitivanja merituma stvari. Uredba EU broj:

2016/1103 primjenjuje se od 29. siječnja 2019. (čl. 70. Uredbe EU broj: 2016/1103) – vrijeme primjene. Uredba EU broj: 2016/1103 ne primjenjuje se na sve države članice EU, već samo na one države članice EU koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u ovom području, a koje su navedene u toč.11. Uvoda, uključujući Republiku Hrvatsku (države u kojoj se traži priznanje strane sudske odluke) i Republiku Sloveniju (države u kojoj je donesena sudska odluka čije se priznanje traži) – države članice EU na koje se primjenjuje Uredba EU broj: 2016/1103.

6. Čl. 66. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj: 101/2017. i 67/2023. – ZMPP) određeno je da se strana sudska odluka izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Zakon o međunarodnom privatnom pravu primjenjuje se na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl. 1. Zakona, ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj (čl. 2. ZMPP). Sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju pravna pravila europskog prava – Uredba EU broj: 2016/1103, a ne pravna pravila koja uređuju rješavanje sukoba zakona – ZMPP (hrvatski zakon o međunarodnom privatnom pravu) odnosno međunarodni ugovori sklopljeni između Republike Hrvatske i države u kojoj je donesena sudska odluka čije se priznanje traži. Pozitivna postupovna pretpostavka za vođenje svakog sudskog postupka je postojanje postupovne legitimac ije (legitimatio ad processum) na strani osobe koja pokreće postupak odnosno koja podnosi sudu pravnozaštitni zahtjev (tužba, prijedlog za ovrhu, prijedlog za priznanje strane sudske odluke i sl.). U tom smislu da bi predlagatelj uopće bio ovlašten podnijeti pravozaštitni zahtjev – prijedlog iz čl. 66. st. 1. ZMPP – a (na temelju odredaba ZMPP – a), odnosno prijedlog iz čl. 2. ZRS – a (na temelju međunarodnog ugovora) mora barem učiniti vjerojatnim postojanje svoje postupovne legitimacije, tj. mora učiniti vjerojatnim da ima pravni interes za vođenje konkretnog sudskog postupka. S obzirom da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Uredba EU broj: 2016/1103, koja omogućuje da se sudska odluka donesena u jednoj državi članici priznaje u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka – provođenje delibacijskog postupka (čl. 36. st. 1. Uredbe EU broj: 2016/1103), sud smatra da predlagatelj nema pravni interes da mu sud prihvati pravnozaštitni zahtjev odnosno prizna stranu sudsku odluku čije priznanje traži. Ono što stranka u postupku (koja je vjerovnik) može tražiti od suda je izdavanje potvrde o ovršnosti (izvršnosti) strane sudske odluke (čl. 45. i 47. Uredbe EU broj: 2016/1103). Međutim, navedeni prijedlog se podnosi nadležnom sudu, a to je sud koji je donio odluku u odnosu na koju se predlaže izdavanje potvrde o ovršnosti (izvršnosti). U ovom slučaju to je sud Republike Slovenije.

7. Odluka suda države Europske unije donesena u odnosu na područje primjene Uredbe EU broj: 2016/1103 izravno se primjenjuje u Republici Hrvatskoj (čl. 36. st. 1. Uredbe EU broj: 2016/1103) te je na temelju takve odluke moguće tražiti promjene u odgovarajućim registrima – npr. upis u zemljišnu knjigu, bez vođenja posebnog postupka. Posljedično, predlagatelj je ovlašten ishoditi upis promjene nositelja prava u odgovarajućem registru na temelju strane sudske odluke – sudske nagodbe Okružnog suda u Ljubljani, poslovni broj: Ov 2743/2024 od 18. prosinca 2024., izravnim podnošenjem prijedloga nadležnom upravnom tijelu / sudu koji vodi navedeni registar, a bez provođenja postupka priznanja strane sudske odluke. S obzirom da predlagatelj nema pravni interes za pokretanje odnosno vođenje ovog postupka za priznanje strane sudske odluke, sud je na temelju čl. 66. st. 1. ZRS – a, a u vezi s čl. 36. st. 1. Uredbe EU broj: 2016/1103, odbacio njegov prijedlog od 19. prosinca 2024., kao nedopušten i slijedom svega navedenog su je odlučio kao u izreci rješenja.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Mirna Britvić Čorkalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu u Bkelovaru, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl. 72. st. 2. ZMPP).

DNA:

1. Predlagatelju, po punomoćniku

2. Protustranci

3. Kal 15 dana