REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-1748/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Vukovarska 282, OIB 22694857747, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodružića, odvjetnika i Monike Medved, kao javnosti i punomoćnika tuženika Denisa Lauc, odvjetnika, dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o j e:

Dopušta se preinaka tužbe, specificirana na ročištu za glavnu raspravu dana 15. travnja 2026. godine.

p r e s u d i o  j e :

Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je platiti tužitelju AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] - iznos od 1.000,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25.03.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, - te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

.

O b r a z l o ž e n j e

Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 28.10.2023. g. došlo je do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao MA kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao putnik vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Gore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. oznake [registarska oznaka] bilo je obvezno osigurano policom od autoodgovornosti kod tuženika. Nakon navedene prometne nezgode tužitelju je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelju su dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužitelj je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete, i to: - duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, - pretrpljenih bolova, - pretrpljenog straha, - tuđe pomoći i njege tijekom liječenja 3 - duševne boli zbog naruženja. Tužitelj će konačno urediti tužbeni zahtjev po gornjim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja u rubriciranom predmetu. Tužitelj ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 25.03.2024., nakon čega je tuženik tužitelju isplatio iznos od 2.200,00 EUR s osnova naknade štete, no isti iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete tužitelju te zbog tog razloga tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Ujedno, tužitelj navodi kako sukladno Zakonu o obveznim odnosima i drugim pozitivnim propisima od tuženika potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika. Također, tužitelj navodi kako tuženik nije specificirao na što se odnose isplaćeni iznosi pa tužitelj predlaže da sud pozove tuženika da se očituje glede istoga, a sve kako bi tužitelj mogao uskladiti svoj tužbeni zahtjev

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 28.10.2023. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen

– temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. (2) Tuženik ističe da su ne sporni nastanak štetnog događaj i odgovornosti temeljem suputništva. (3) Točni su navodi tužbe da je tuženik isplatio nesporno iznos naknade cjelokupne štete u visini od 2.200,00. Navedenom isplatom tuženik drži da je u ovoj fazi postupka u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. (4) Osporava visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege preko nesporno isplaćenog iznosa. Nadalje, predlaže da se tužitelj očituje je li njegovo liječenje okončano. Kako ZOOP-u nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske 1 NN- 151/05, 36/09,75/09, 76/13 i 152/14. štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “ U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to [1] težina povrede i [2] okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete,a i kad nje nema “ upućeni smo na zaključak; „ Da svaka povreda prava osobnosti [pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje] ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu “. Zbog toga sud mora najprije utvrditi „ težinu povrede “, da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Tu će sud svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke na način da će: (a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi, uz opis svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. (b) Utvrditi stupanj težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku. (d) Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika stupanja oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje o tome je li liječenje tužitelja bilo uobičajeno s obzirom na ozljedu, te postoje li neke posebitosti u istom. (e) Datum dovršetka liječenja. (6) Osporava utuženi tijek kamata. (7) Predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu, a izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Vještak je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio, da je tužiteljica je u štetnome događaju zadobila natučenje prsnog koša i leđa, natučenje desne podlaktice i trzajnu ozljedu kralješnice. Trajne posljedice su u omjeru od 3%. Bol jačega intenziteta trajala je 4 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta slijedećih 4 tjedna. Tzv. primarni strah (u trenutku ozlijeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 3 dana, srednje jakoga intenziteta 7 dana, slabijega intenziteta 4 tjedna. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna 3 sata dnevno 6 tjedna. Naruženosti nema.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvog nalaza i mišljenja.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, fizičke bolove i strah budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođen 1970. ,), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je, ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu, kao i za imovinsku s osnove tuđe pomoći i njege 121 sati (uz €5 za sat po ukućanima, kao nestručnoj pomoći, jer drugačije nije niti dokazano), sud je odlučio da tužiteljici pripada ukupna novčane naknada u visini od €1500 - sve uz sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50% za neimovinsku štetu, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine, kao i činjenicu da je tuženik već isplatio tužiteljici 2.200,00 kuna mirnom postupku, kao i galopirajuću inflaciju i opću ekonomsku krizu..

Kamata je određena sukladno čl. 29. i 1103. ZOO-a, imajući u vidu tijek završetka liječenja i činjenicu dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Valja se ovdje kratko i osvrnuti na sam tužbeni zahtjev koji je dakle prihvaćen, a čijoj preinaci (odnosno terminološko zakonski preinaci tužbe) tuženik prigovara. Imajući u vidu da je sud (kao i tužitelj) jedino putem vještačenja mogao utvrditi visinu i opseg vrijednosti predmeta ovog spora, to je takvu preinaku tužbe (jer zbog povišenja zatraženog iznosa zakonski jest o promjeni tužbenog zahtjeva, čl. 191. ZPP-a) dozvoliti, unatoč protivljenju tuženika, upravo primjenom odredbe st. 2 iste zakonske odredbe, imajući u vidu da se tuženik ne može sa uspjehom istoj protiviti, a u vezi sa čl. 190 ZPP-a, u smislu svrsishodnosti.

-----------------------------------

Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. ZPP- a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i odštetnog zahtjeva od po 100 bodova (Tbr 7/1), sastava podnesaka od 06. veljače 2025. i 04. travnja 2026. godine, svaki po 100 bodova Tbr. 8/1, zastupanje na 2 ročišta svako po 100 bodova Tbr. 9/1, ukupno 600 bodova, ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od €2 i PDV-t 25% iznosi €1.500. Na ovaj trošak su dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu i odluku od po €100,00 i trošak vještačenja po €332 - ukupno € 2032. Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda i kao takvi nisu dosuđeni (čl. 155 ZPP-a).

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužitelja na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka i čisti dolazak pro forme bez ikakvog stvarnog zastupanja, s čime je tužitelj upoznat (ili bi moralo biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika. Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 30. veljače 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku prema espisu, €100

2. tuženiku po pun.