Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2462/2019-68

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Blajheru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Blajher & Fuchs u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 11. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, temeljem objave od 29. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I-Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 8. Ugovora o kreditu, broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5102538363, od 22.07.2005. godine, sklopljenog između: tužitelja: UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB : 23057039320 u dijelu koji glasi:

"Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."

II-Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. iz Rijeke, da tužitelju UF iz [adresa], isplati iznos od 91,26 EUR / 687,57

KN, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

Na iznos na iznos od

(kn) (eur)

0,05

0,01

5.10.2006. isplate

4,83

0,64

1.2.2008. isplate

4,83

0,64

1.3.2008. isplate

4,83

0,64

1.4.2008. isplate

4,79

0,64

1.5.2008. isplate

4,79

0,64

1.6.2008. isplate

4,79

0,64

1.7.2008. isplate

4,74

0,63

1.8.2008. isplate

4,74

0,63

1.9.2008. isplate

4,69

0,62

1.10.2008. isplate

4,74

0,63

1.11.2008. isplate

4,69

0,62

1.12.2008. isplate

4,69

0,62

1.1.2009. isplate

4,69

0,62

1.2.2009. isplate

4,65

0,62

1.3.2009. isplate

4,60

0,61

1.4.2009. isplate

30,66

4,07

1.5.2009. isplate

30,57

4,06

1.6.2009. isplate

30,48

4,05

1.7.2009. isplate

30,38

4,03

1.8.2009. isplate

30,25

4,01

1.9.2009. isplate

30,15

4,00

1.10.2009. isplate

30,06

3,99

1.11.2009. isplate

29,92

3,97

1.12.2009. isplate

29,78

3,95

1.1.2010. isplate

29,69

3,94

1.2.2010. isplate

29,55

3,92

1.3.2010. isplate

29,46

3,91

1.4.2010. isplate

29,32

3,89

1.5.2010. isplate

29,22

3,88

1.6.2010. isplate

29,13

3,87

1.7.2010. isplate

28,94

3,84

1.8.2010. isplate

28,81

3,82

1.9.2010. isplate

28,71

3,81

1.10.2010. isplate

11,75

1,56

1.11.2010. isplate

11,75

1,56

1.12.2010. isplate

11,66

1,55

1.1.2011. isplate

11,62

1,54

1.2.2011. isplate

11,57

1,54

1.3.2011. isplate

11,52

1,53

1.4.2011. isplate

11,48

1,52

1.5.2011. isplate

UKUPNO: 687,57 KN 91,26 EUR

po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III-Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. Ugovora o kreditu, broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5102538363, od 22.07.2005. godine, sklopljenog između: tužitelja: UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB : 23057039320 u dijelu koji glasi:

„Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.“

IV-Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. iz Rijeke, da tužitelju UF iz [adresa], isplati iznos od 4.177,83 EUR / 31.478,22 KN, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

Na iznos na iznos od

(kn) (eur)

0,24

0,03

1.8.2005. isplate

0,45

0,06

1.9.2005. isplate

28,38

3,77

5.9.2005. isplate

0,38

0,05

1.10.2005. isplate

19,86

2,64

5.10.2005. isplate

0,54

0,07

1.11.2005. isplate

21,03

2,79

4.11.2005. isplate

0,67

0,09

1.12.2005. isplate

18,94

2,51

5.12.2005.. isplate

0,90

0,12

1.1.2006. isplate

17,73

2,35

5.1.2006. isplate

0,72

0,10

1.2.2006. isplate

10,23

1,36

6.2.2006. isplate

0,03

0,00

1.3.2006. isplate

0,83

0,11

3.3.2006. isplate

0,53

0,07

4.5.2006. isplate

0,26

0,03

1.9.2006. isplate

45,63

6,06

1.11.2008. isplate

55,63

7,38

1.1.2009. isplate

59,70

7,92

1.2.2009. isplate

63,82

8,47

1.3.2009. isplate

51,55

6,84

1.4.2009. isplate

51,63

6,85

1.5.2009. isplate

37,97

5,04

1.6.2009. isplate

21,96

2,91

1.7.2009. isplate

28,54

3,79

1.8.2009. isplate

40,14

5,33

1.9.2009. isplate

28,86

3,83

1.10.2009. isplate

27,75

3,68

1.11.2009. isplate

41,17

5,46

1.12.2009. isplate

51,94

6,89

1.1.2010. isplate

66,01

8,76

1.2.2010. isplate

62,61

8,31

1.3.2010. isplate

86,83

11,52

1.4.2010. isplate

81,58

10,83

1.5.2010. isplate

87,33

11,59

1.6.2010. isplate

151,78

20,14

1.7.2010. isplate

137,52

18,25

1.8.2010. isplate

189,97

25,21

1.9.2010. isplate

163,96 21,76

1.10.2010. isplate

139,94 18,57

1.11.2010. isplate

206,24 27,37

1.12.2010. isplate

240,05 31,86

1.1.2011. isplate

214,75 28,50

1.2.2011. isplate

222,55 29,54

1.3.2011. isplate

201,36 26,73

1.4.2011. isplate

203,71 27,04

1.5.2011. isplate

267,47 35,50

1.6.2011. isplate

278,45 36,96

1.7.2011. isplate

354,01 46,99

1.8.2011. isplate

343,32 45,57

1.9.2011. isplate

284,01 37,69

1.10.2011. isplate

278,55 36,97

1.11.2011. isplate

274,46 36,43

1.12.2011. isplate

289,58 38,43

1.1.2012. isplate

306,48 40,68

1.2.2012. isplate

306,88 40,73

1.3.2012. isplate

296,32 39,33

1.4.2012. isplate

299,79 39,79

1.5.2012. isplate

306,30 40,65

1.6.2012. isplate

300,11 39,83

1.7.2012. isplate

300,58 39,89

1.8.2012. isplate

294,63 39,10

1.9.2012. isplate

282,86 37,54

1.10.2012. isplate

296,41 39,34

1.11.2012. isplate

300,28 39,85

1.12.2012. isplate

300,58 39,89

1.1.2013. isplate

280,96 37,29

1.2.2013. isplate

293,58 38,96

1.3.2013. isplate

21.758,41 2.887,84 20.3.2013. isplate

UKUPNO:

31.478,22 KN 4.177,83 EUR

po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

V-Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. iz Rijeke, da tužitelju UF iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 4.155,70 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI-Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja :

-s osnove valutne klauzule te potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 749,07/EUR 99,42 zajedno sa zateznim kamatamatekućim na iznose od:

- kn 0,60/€ 0,08 od 01.04.2006. pa do isplate;

- kn 4,97/€ 0,66 od 04.04.2006. pa do isplate;

- kn 0,47/€ 0,06 od 01.05.2006. pa do isplate;

- kn 0,19/€ 0,03 od 01.06.2006. pa do isplate;

- kn 2,73/€ 0,36 od 05.06.2006. pa do isplate;

- kn 1,15/€ 0,15 od 01.07.2006. pa do isplate;

- kn 5,34/€ 0,71 od 05.07.2006. pa do isplate;

- kn 1,70/€ 0,23 od 01.08.2006. pa do isplate;

- kn 3,64/€ 0,48 od 03.08.2006. pa do isplate;

- kn 0,78/€ 0,10 od 04.09.2006. pa do isplate;

- kn 0,52/€ 0,07 od 01.10.2006. pa do isplate;

- kn 0,27/€ 0,04 od 05.10.2006. pa do isplate;

- kn 0,41/€ 0,05 od 01.11.2006. pa do isplate;

- kn 1,74/€ 0,23 od 03.11.2006. pa do isplate;

- kn 1,85/€ 0,25 od 01.12.2006. pa do isplate;

- kn 1,80/€ 0,24 od 04.12.2006. pa do isplate;

- kn 6,30/€ 0,84 od 01.01.2007. pa do isplate;

- kn 9,13/€ 1,21 od 05.01.2007. pa do isplate;

- kn 10,28/€ 1,36 od 01.02.2007. pa do isplate;

- kn 9,72/€ 1,29 od 05.02.2007. pa do isplate;

- kn 9,77/€ 1,30 od 01.03.2007. pa do isplate;

- kn 7,34/€ 0,97 od 05.03.2007. pa do isplate;

- kn 11,78/€ 1,56 od 01.04.2007. pa do isplate;

- kn 8,18/€ 1,09 od 05.04.2007. pa do isplate;

- kn 23,89/€ 3,17 od 01.05.2007. pa do isplate;

- kn 12,95/€ 1,72 od 04.05.2007. pa do isplate;

- kn 29,80/€ 3,96 od 01.06.2007. pa do isplate;

- kn 10,22/€ 1,36 od 05.06.2007. pa do isplate;

- kn 37,51/€ 4,98 od 01.07.2007. pa do isplate;

- kn 8,22/€ 1,09 od 05.07.2007. pa do isplate;

- kn 41,62/€ 5,52 od 01.08.2007. pa do isplate;

- kn 3,63/€ 0,48 od 03.08.2007. pa do isplate;

- kn 38,00/€ 5,04 od 01.09.2007. pa do isplate;

- kn 48,9/€ 6,49 od 01.10.2007. pa do isplate;

- kn 49,17/€ 6,53 od 01.11.2007. pa do isplate;

- kn 41,52/€ 5,51 od 01.12.2007. pa do isplate;

- kn 42,36/€ 5,62 od 01.01.2008. pa do isplate;

- kn 26,08/€ 3,46 od 01.02.2008. pa do isplate;

- kn 15,18/€ 2,01 od 01.03.2008. pa do isplate;

- kn 4,41/€ 0,59 od 01.04.2008. pa do isplate;

- kn 29,66/€ 3,94 od 01.05.2008. pa do isplate;

- kn 36,68/€ 4,87 od 01.06.2008. pa do isplate;

- kn 29,02/€ 3,85 od 01.07.2008. pa do isplate;

- kn 44,28/€ 5,88 od 01.08.2008. pa do isplate;

- kn 40,85/€ 5,42 od 01.09.2008. pa do isplate;

- kn 25,77/€ 3,42 od 01.10.2008. pa do isplate;

- kn 8,69/€ 1,15 od 01.12.2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena

-s osnova promjenjive kamatne stope te potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 70,50 / kn 531,22 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- CHF 1,69 izraženo u kn 7,85/€ 1,04 od 02.06.2011. pa do isplate;

- CHF 1,69 izraženo u kn 7,85/€ 1,04 od 02.07.2011. pa do isplate;

- CHF 1,67 izraženo u kn 7,76/€ 1,03 od 02.08.2011. pa do isplate;

- CHF 1,67 izraženo u kn 7,76/€ 1,03 od 02.09.2011. pa do isplate;

- CHF 1,66 izraženo u kn 7,71/€ 1,02 od 02.10.2011. pa do isplate;

- CHF 6,32 izraženo u kn 29,36/€ 3,9 od 02.11.2011. pa do isplate;

- CHF 6,28 izraženo u kn 29,18/€ 3,87 od 02.12.2011. pa do isplate;

- CHF 6,25 izraženo u kn 29,04/€ 3,85 od 02.01.2012. pa do isplate;

- CHF 6,21 izraženo u kn 28,85/€ 3,83 od 02.02.2012. pa do isplate;

- CHF 6,18 izraženo u kn 28,71/€ 3,81 od 02.03.2012. pa do isplate;

- CHF 6,14 izraženo u kn 28,53/€ 3,79 od 02.04.2012. pa do isplate;

- CHF 6,10 izraženo u kn 28,34/€ 3,76 od 02.05.2012. pa do isplate;

- CHF 6,06 izraženo u kn 28,15/€ 3,74 od 02.06.2012. pa do isplate;

- CHF 6,03 izraženo u kn 28,02/€ 3,72 od 02.07.2012. pa do isplate;

- CHF 5,99 izraženo u kn 27,83/€ 3,69 od 02.08.2012. pa do isplate;

- CHF 5,95 izraženo u kn 27,64/€ 3,67 od 02.09.2012. pa do isplate;

- CHF 5,91 izraženo u kn 27,46/€ 3,64 od 02.10.2012. pa do isplate;

- CHF 5,87 izraženo u kn 27,27/€ 3,62 od 02.11.2012. pa do isplate;

- CHF 5,83 izraženo u kn 27,09/€ 3,6 od 02.12.2012. pa do isplate;

- CHF 5,79 izraženo u kn 26,9/€ 3,57 od 02.01.2013. pa do isplate;

- CHF 5,75 izraženo u kn 26,71/€ 3,55 od 02.02.2013. pa do isplate;

- CHF 5,71 izraženo u kn 26,53/€ 3,52 od 02.03.2013. pa do isplate;

- CHF 3,59 izraženo u kn 16,68/€ 2,21 od 21.03.2013. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna peona, sve u eurskoj protuvrijednosti na dan dospijeća pojedinog anuiteta.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., posl. br. P-2462/2019, navodi da su parnične stranke sklopile dana 22. srpnja 2005. Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102538363 i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita. Tuženik je rečenim ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 23.295,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Radi se o namjenskom kreditu za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora s rokom otplate od 180 mjeseci, odnosno 15 godina.

2.Kredit je ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskim francima i kamatnom stopom promjenjivom u skladu s važećim odlukama tuženika, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 05,490%.

3.Tužitelj navodi da je ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se može mijenjati temeljem jenodstrane odluke tuženika, nezakonita i ništetna, a to iz razloga što je o toj odredbi među strankama nije pojedinačno pregovaralo, pa se ista smatra nepoštenom.

4.Nadalje, tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, a na štetu tužitelja.

5.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude posl.br. P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, potvrđenon presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13. Navedene presude obvezuju sud u ovom predmetu sukladno članku 118. Zakona o zaštiti potrošača i članku 502 c Zakona o parničnom postupku.

6.Unatoč činjenici što se radilo o ništetnoj odredbi, tuženik je jednostrano povisivao ugovorenu kamatnu stopu, što je imalo za posljedicu povećanje iznosa mjesečnog anuiteta.

7.Tužitelj je tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrđenje ništetnom odredbe članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu te isplatu preplaćenog iznosa zbog jednostranog povećanja kamatnih stopa u iznosu od 700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2005., kao i naknadu parničnih troškova.

8.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporavao je da bi se predmetni ugovor imao smatrati potrošačkim ugovoroam, jer da se radilo o kreditu čija je namjena bila izgradnja i uređenje apartmana u [adresa], u svrhu turističkog iznajmljivanja, odnosno obavljanja poduzetničke djelatnosti. Stoga da se tužitelj ne može smtrati potrošačem i ne uživa zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13) te Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13 i 09/15).

9.Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare cjelokupnog potraživanja tužitelja.

10.Tuženik tužbu osporava navodeći i da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Naglašava da je već 1. svibnja 2011. kamatna stopa u odnosu na Ugovor o kreditu bila snižena ispod početno ugovorene, pa je tako snižena na 5,35% (početno ugovorena 5,49%), a zatim je 1. listopada 2011. snižena i na 5,00%.

11.Tuženik osporava da bi odredba o kamatnoj stopi bila tužitelju nerazumljiva, pa time i nepoštena (ništetna) i da bi to uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje 15 dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to uredno i činio. Tuženik se rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

12.Deklaratorna zaštita koju tužitelj traži da je u stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Nije moguće ni dopušteno kamatnu stopu koja je ugovorena kao promjenjiva, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu od samog zasnivanja ugovornog odnos, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Stranke da su jasno očitovale svoju volju da način da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a ne fiksna.

13.Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

14.Tuženik je istakao i prigovor radi prijeboja, a za potplaćene iznose, odnosno za iznos od ukupno 114,34 CHF sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, zadržavajući pravo korigiranja istog.

15.Tuženik je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva potražujući naknadu parničnih troškova.

16.Tužitelj je dana 21. listopada 2019. ustao protiv tuženika i tužbom, a temeljem istog, predmetnog Ugovora o kreditu (posl.br.P-4089/2019), osporavajući valjanost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Navodi da je kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskim francima i s promjenjivom kamatnom stopom te da je ugovorna odredba kojom je glavnica veže uz valutu švicarski franak nezakonita i ništetna, a to iz razloga što se o toj ugovornoj odredbi među strankama nije pojedinačno pregovaralo, pa se ista ima smatrati nepoštenom. Prije i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, a na štetu tužitelja.

17.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude P-1401/12 Trgovačkog suda u zagrebu, potvrđeno presudom Viskog trgovačkog suda RH Pž-6632/17, a koje da obvezuju ovaj sud.

18.Tužbenim zahtjevom je predložio da se utvrdi ništetnom odredba članka 7. preedmetnog Ugovora o kreditu te da se tuženiku naloži isplata iznosa od 33.000,00 kn ukupno tužitelju, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2005. do isplate, kao i da mu isti naknadi parnični trošak.

19.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

20.Tuženik je istakao prigovor zastare, a isticao je iste prigovore kao i u predmetu P-2562/19. osporavao je tužitelju status potrošača jer da se ugovor sklopljen s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti (iznajmjivanje apartmana u mjestu [adresa]).

21.Tuženik je osporavao i primjenu odluka VTS-a i VSRH-a u kolektivnom postupku, u ovoj pravnoj stvari. Ističe i da su tužitelju bile dostupne sve informacije prilikom sklapanja predmetnog ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica krediza veže uz valutu CHF. Tuženik je nudio reklamne materijale i oglase, obrasce s pojašnjenjima pojma valutne klauzule, a informacije je tužitelj mogao dobiti i na besplatnom info telefonu banke ili Internet stranici iste. I sama odredbe ugovora da je jasna. Tužitelj je imao dovoljno informacija temeljem kojih bi mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranaj valutne klauzule vezane uz CHF.

22.Tuženik osporava da je ostvario ekstra profit. Tužitelj da je bio svjestan postojanja određenog rizika pri podizanju kredita u kojem se glavnica veže za stranu valutu. Ugovorna odredba o tome nije nepoštena, već je jasna, lako uočljiva i razumljiva.

23.Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja za potplaćene iznose u iznosu od ukupno 747,67 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnih troškova.

24.Sud je spojio predmete posl.br. P-2462/2019 i P-4089/2019 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

25.Tužitelj osporava da nema status potrošača. Ističe da nije nikada bio registriran nkao iznajmljivač apartmana, niti je iznajmljivao ikakve apartmane. Kredit je koristio isključivo za adaptaciju stana u kojem živi s obitelji. Osporava i prigovor zastare, odnosno sve navode odgovora na tužbu.

26.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5102538363, od 22. srpnja 2005., sklopljen između stranaka, u otplatni plan, u obavijesti o promjenama kamatne stope te o promjeni uvjeta po kreditu, u pregled prometa po partiji kredita,u zahtjev za kredit, u troškovnik, osobnim saslušanjem tužitelja, uvidom u podatke Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostava Biograd na moru, Turističke zajednice Pakoštane te Upravnog odjela za povjerene poslove države uprave, Biograd na moru, zamolbenim saslušanjem svjedoka ČF, ZF, UFG i ČFG, financijskim vještačenjem po vještaku Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. iz Rijeke te uvidom u nalaz I mišljenje vještaka.

27.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj TF, kao korisnik kredita i CF kao jamac – platac te tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., kao banka, dana 22. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj : 2402006-1031262160 / 51400607 – 5102538363 sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.295,00 CHF po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan puštanja kredita u tečaj.

-U članku 3. navodi se namjena kredita – stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora.

-U članku 6. ugovoren je rok vraćanja 180 mjeseci.

-U članku 7. ugovoren je iznos anuiteta 190,22 CHF i valutna klauzula – povrat obveze i pripadajuće kamate obračunat će se po srednjem tečaju banke.

-U članku 8. ugovorena je kamatna stopa promjenjiva koja u trenutku ugovaranja iznosi 05,490% godišnje. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

28.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

29.Uvidom u zahtjev za odobravanje kredita utvrđeno je da se sastavljen na obrascu banke, sadrži podatke o tužitelju, a navodi se da je kredit turistički, za izgradnju i uređenje apartmana.

30.Uvidom u Troškovnik projektanta GF iz srpnja 2005., utvrđeno je da se odnosi na adaptaciju i rekonstrukciju obiteljske kuće u [adresa], k.č.br. dio 4168 i dio 4167.

31.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Dijani Tomljanović

– U, dipl. oec. iz [adresa]. Zadaća vještaka bila je izraditi nalaz i mišljenje na okolnosti:

-razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 5,490 % godišnje sve specificirano po mjesecima

-preplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima

-obračunati i iznos eventualnog „minusa" odnosno razdoblja otplate temeljem Ugovora o kreditu od 22. srpnja 2005. u kojima je kamata bila niža od početno ugovorene odnosno razdoblja u kojima je valutni tečaj bio niži od onog utvrđenog u osnovnom ugovoru.

32.Osnovni podaci o kreditu :

Korisnik kredita (tužitelj): UF

Banka (tuženik): Erste & Steiermärkische Bank d.d.

Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102538363, zaključen dana 22.07.2005.

Partija kredita: 5102538363

Iznos kredita: 23.295,00 CHF

Namjena kredita: Stambeni kredit

Kamatna stopa: 5,49%, promjenljiva po odluci Banke

Rok - broj mjeseci: 180

Anuitet: 190,22 CHF

Datum isplate kredita: 26.07.2005.

Srednji tečaj na dan isplate kredita: 1 CHF= 4,646000 HRK

Dospijeće anuiteta: 1. dana u mjesecu

Tečaj za plaćanje anuiteta: Srednji tečaj Banke na dan uplate

Kunska protuvrijednost isplaćenog kredita: 108.228,57 HRK

33.Vještak je imao uvidu sljedeću dokumentaciju: Ugovor o kreditu, list 6-9 spisa, Početni otplatni plan, list 10-13 spisa, Obavijesti o promjeni kamatne stope i otplatni planovi, list 14-26 spisa,Karticu kredita, list 27-33 spisa.

34.Datum isplate kredita, 26.07.2005., za koji se veže početni tečaj, nije nigdje u dokumentaciji naveden, te je uzet dan kada je naplaćena naknada za obradu kredita. To potvrđuje i iznos interkalarne kamate, koji odgovara danima od tog datuma do 01.08.2005. Kod izrade otplatnog plana vršena je kontrola sa stvarnim zaduženjima kamate i glavnice iz kartice kredita.

35.Tijekom otplate kredita Banka je pet puta mijenjala kamatnu stopu, kao što je prikazano u tabeli 1.

01.09.2005 5,49% 190,22 CHF

01.02.2008 5,55% 190,86 CHF

01.05.2009 5,90% 194,28 CHF

01.11.2010 5,65% 192,12 CHF

01.06.2011 5,35% 189,68 CHF

01.11.2011 5,00% 186,97 CHF

36.Kod izrade otplatnog plana uočena je sitna razlika na kamati između početnog i realiziranog otplatnog plana u razdoblju dok još nije bilo promjene kamatne stope, 11 puta po 0,01 CHF, ukupno -0,11 CHF, štoje usklađeno sa stvarnim stanjem. Razlika nastaje zbog toga što je Banka u početnom otplatnom planu zaokruživala kamatu po pravilu +/-0,5, a u stvarnom zaduženju na više. Plaćanje obveza, vrši se po srednjem tečaju Banke na dan uplate. Stvarne uplate u valuti preuzete su iz kartice kredita. Iz ukupnih uplata isključeni su troškovi (zatezne kamate nije bilo) koji ne ulaze u izračun preplate. Kredit je prijevremeno zatvoren na 92. anuitetu 20.03.2013.

37.U tužbi tužitelj traži 33.000 kuna preplate kamate i tečaja.

38.Tuženik je uložio prigovor radi prijeboja i traži da se preplata umanji za 114,34 CHF po osnovi manje plaćene kamate i 747,67 kuna po osnovi manje plaćenih tečajnih razlika.

39.Preplata kamate zbog promjene kamatne stope računa se kao razlika stvarno plaćene kamate u valuti i kamate u valuti koje je trebalo platiti po početnom otplatnom planu, a za preračunavanje u kune koristi se početni tečaj.

40.Tečajne razlike, odnosno preplata tečaja, računa se na temelju stvarne uplate anuiteta u valuti i razlike tekućeg i početnog tečaja, na način da se od uplate u valuti po tekućem tečaju oduzme ista uplata u valuti po početnom tečaju. Tečajna razlika se računa na svaku pojedinačnu uplatu.

41.U skladu s zadatkom vještačenja izrađeni su sljedeći izračuni:

1.Početni i realizirani otplatni plan u CHF s razlikom anuiteta, kamate, glavnice i ostatka duga (tab. 2)

2.Na okolnost preplate kamate u odnosu početnu visinu kamatne stope izračunana je preplata kamate po početnom tečaju (tab. 3).

3. Na okolnost preplate tečaja izračunana je tečajna razlika na temelju stvarno plaćenih anuiteta u CHF i razlike tečaja u odnosu na početni (tab. 4).

42.Temeljem početnog plana otplate, korisnik kredita je bio u obvezi kreditoru vratiti sveukupan iznos od 31.252,19 Chf (glavnicu u iznosu od 23.295,00 Chf + redovnu kamatu u iznosu od 7.957,19 Chf), dok je temeljem realiziranog plana otplate korisnik kredita kreditoru vratio sveukupan iznos od 31.285,84 Chf (glavnicu u iznosu od 23.295,00 Chf + kamatu u iznosu od 7.990,84 Chf); odnosno iznos od 33,65 Chf više. Navedena razlika se odnosi na kamatu (tab.2, st.14).

43.Preplata kamate u tabeli 3 izračunana je na sljedeći način:

-u stupcu 4 je zaduženje kamate u valuti iz početnog otplatnog plana

-u stupcu 5 je stanje duga po kamati, a predstavlja zbroj zaduženja kamate u valuti na određeni datum iz stupca 4 i manje plaćene kamate iz stupca 7 na prethodni datum

-u stupcu 6 je stvarno plaćena kamata u valuti

-u stupcu 7 je stanje manje plaćene kamate, kao razlika između plaćene kamate (6) i stanja duga po kamati (5) u slučaju kada je plaćena kamata manja od stanja duga

-u stupcu 8 je preplata kamate u valuti, koja može biti plus ili minus, zavisno od toga da li plaćena kamata (6) veća od stanja duga (5) i obratno

-u stupcu 9 je neto preplata kamate iz stupca 8 u kunama

-u stupcu 10 je preplata kamate iz stupca 9 u eurima po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

44.Preplata kamate, ili više plaćena kamata, iznosi 147,99 CHF, odnosno 687,57 kuna (po početnom tečaju 4,646) , ili 91,26 eura (tab. 3. st. 8 do 10). Manje plaćena kamata iznosi 114,34 CHF, odnosno 531,22 kune, ili 70,50 eura. Neto preplata kamate, kao razlika između više i manje plaćene kamate iznosi 33,65 CHF, odnosno 156,35 kuna, ili 20,76 eura. U specifikaciji manje plaćene kamate u prva dva stupca prikazano je stanje manje plaćene kamate, dok su u druga dva stupca razlike između stanja, kao što je i prikazano u stupcima 9 i 10 tabele 3. Da bi i manje plaćena kamata iz neto preplate (tab. 3) bila pozitivna, a ne negativna, iznosi iz neto preplate su pomnoženi s -1, pa negativni iznosi postaju pozitivni i obratno. Ovakav prikaz napravljen je zbog toga što razlike između stanja mogu biti pozitivne i negativne, što može dovesti do zabune kod postavljanja zahtjeva odnosno eventualnog obračuna zatezne kamate, iako su svi iznosi točni.

45.Kao što se iz tabele preplate kamate (tab. 3) vidi, manje plaćena kamata počinje se kumulirati nakon završetka preplate kamate. To je zbog toga što je kamata iz početnog otplatnog plana veća od stvarno zadužene kamate.

46.Ako se plaćanja izvršavaju uredno, stanje manje plaćene kamate će konstantno rasti, a razlika stanja biti će pozitivna. Međutim, zbog neredovite uplate, može se dogoditi da je sljedeće stanje manje od prethodnog, pa će i razlika između dva stanja biti negativna. Važno je naglasiti da se pozitivne i negativne razlike u ovom slučaju odnose samo na manje plaćenu kamatu, a pozitivne razlike ne smiju se brkati s pozitivnim razlikama kod preplate kamate.

47.U slučaju dosude zatezne kamate na manje plaćenu kamatu, sa stanovišta struke ispravnije bi bio zateznu kamatu računati na bazi stanja (stupci 2 i 3) i broja dana između stanja. Međutim, ako se kod postavljanja zahtjeva preferira oblik „ na iznos od X kuna od datuma do naplate“ (stupci 4 i 5) treba navesti pozitivne i negativne iznose, a zatezna kamata biti će ista jer se pozitivni i negativni iznosi zatezne kamate međusobno prebijaju.

48.Obzirom da se manje plaćena kamata uvijek kumulira na kraju kredita, u specifikaciji neto preplate kamate manje plaćena kamata prebijena je s više plaćenom kamatom, počevši od kraja unazad.

49.Tečajne razlike u tabeli 4 izračunane su na sljedeći način:

-u stupcu 6 je plaćeni anuitet u valuti, kao zbroj kamate (4) i glavnice (5)

-u stupcu 7 je plaćeni anuitet u kunama po tekućem tečaju

-u stupcu 8 je plaćeni anuitet u valuti iz stupca 6 po početnom tečaju

-u stupcu 9 su tečajne razlike koje se dobiju kad se od plaćenog anuiteta u kunama po tekućem tečaju (7) oduzme isti anuitet u valuti po početnom tečaju (8)

-u stupcu 10 su tečajne razlike iz stupca 9 u eurima po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,5345 HRK

50.Preplata tečaja, odnosno pozitivne tečajne razlike, kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 31.478,22 kune, ili 4.177,83 eura (tab. 4, st. 9 i 10). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, su 749,07 kuna, odnosno 99,42 eura.

51.Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 30.729,15 kuna, odnosno 4.078,41 eura.

52.Negativne tečajne razlike iz tabele 4 u specifikaciji su prikazane kao pozitivne vrijednosti množenjem s -1.

53.U specifikaciji neto preplate tečaja negativne tečajne razlike prebijene su sa sljedećim pozitivnim tečajnim razlikama.

54.Tuženik u prigovoru radi prijeboja traži da se preplata umanji za 114,34 CHF po osnovi manje plaćene kamate i 747,67 kuna po osnovi manje plaćenih tečajnih razlika. Iznos manje plaćene kamate 114,34 CHF isti je kao u tabeli 3, preplata kamate. Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, su 749,07 kuna, odnosno 99,42 eura (tab. 4). Mala razlika od 1,4 kune nastaje zbog toga što je tuženik tečajnu razliku računao na temelju otplatnog plana, a ne stvarnih podataka.

55.Rekapitulacija preplate iz tabele 5 pokazuje da je ukupna preplata kamate i tečaja jednaka razlici realiziranih i početnih anuiteta.

56.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Mišljenje na okolnost:

-Preplata kamate, ili više plaćena kamata, iznosi 147,99 CHF, odnosno 687,57 kuna (po početnom tečaju 4,646) , ili 91,26 eura (tab. 3. st. 8 do 10).

-Manje plaćena kamata iznosi 114,34 CHF, odnosno 531,22 kune, ili 70,50 eura.

-Neto preplata kamate, kao razlika između više i manje plaćene kamate iznosi 33,65 CHF, odnosno 156,35 kuna, ili 20,76 eura.

-Iznos manje plaćene kamate jednak je iznosu iz prigovora radi prijeboja tuženika.

-preplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima:

-Preplata tečaja, odnosno pozitivne tečajne razlike, kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 31.478,22 kune, ili 4.177,83 eura (tab. 4, st. 9 i 10).

-Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, su 749,07 kuna, odnosno 99,42 eura.

-Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 30.729,15 kuna, odnosno 4.078,41 eura.

-Negativne tečajne razlike veće su za 1,40 kuna od iznosa iz prigovora radi prijeboja tuženika, zbog toga što je tuženik tečajnu razliku računao na temelju otplatnog plana, a ne na temelju stvarnih podataka.

57.Tužitelj, osobno saslušan, izjavio je da što se tiče sklapanja spornog ugovora o kreditu, kontakte vezano uz sklapanje predmetnog ugovora imao je isključivo sa službenikom tuženika UFG koju je poznavao iz viđenja i s kojom je jedino i kontaktirao vezano uz odobravanje i potpisivanje predmetnog ugovora. Tada je bio policijski službenik koji je dobio premještaj u Zagreb s neriješenim stambenim pitanjem u [adresa] i kako je očekivao prelazak na rad u Zagreb gdje je i upućen, htio je riješiti stambeno pitanje svoje supruge prije odlaska u Zagreb jer su do tada živjeli u stanu prijatelja. Obzirom da je otac od supruge imao u vlasništvu kuću koja se tada sastojala od uređenog prizemlja u kojem su živjeli roditelji supruge i izgrađenog kata koje je tada bilo neuređeno te napravljeno samo u ciglama, supruga i tužitelj su se dogovorili s njezinim roditeljima da svojim novčanim sredstvima za potrebe stanovanja urede samo dio tog prvog kata. Novčanih sredstava nisu imali te je iz tih razloga ja podigao kredit kod tuženika i s tuženikom sklopio ovaj sporni ugovor o kreditu.

58.Dobivenim novčanim sredstvima od kredita supruga i on uredili su samo dio prvog kata vlasništvo tasta i to površinom nekih 56 m2 dok je ostatak te površine prvog kata u potpunosti ostao neuređen. Cijeli prvi kat bio je napravljen samo od cigle, nisu bili izvedeni nikakvi drugi radovi, tako da su supruga i on dobivenim novčanim sredstvima od ovog kredita uredili za svoje potrebe jedan mali stančić, apartman od 56 m2 tako da su izveli sve potrebne radove od žbukanja, stavljanja svih instalacija do potpunog unutarnjeg uređenja svih prostorija koje se sastoje od dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i jedne spavaće sobe. Na ovom prostoru prvog kata ove kuće do vremena dok oni nisu pristupili uređenju istoga, niti jedan dio nije bio uređen, pa na upit, a sve glede troškovnika, iz kojih razloga su navedeni skidanje i demontaža starih sanitarija, prozora i vrata, tužitelj je izjavio da on troškovnik nije pisao i ne zna iz kojih razloga je to u troškovniku naznačeno. Sanitarni čvor do tada nije postojao, stolarije nije bilo, sve su to napravili supruga i on, time da su stolariju stavili na cijeli prvi kat, a za stanovanje uredili površinu od 56 m2, ostala površina prvog kata je ostala neuređena.

59.Niti supruga niti tužitelj se ne bave turizmom. Ovu nekretninu nikada nisu koristili u turističke svrhe, niti su iznajmljivali apartmane, niti su na takav način ostvarivali prihod. Turističkom djelatnošću u ovoj nekretnini ne bavi se niti punac koji živi u prizemlju, niti punica, a niti mlađi brat od supruge koji zajedno s njima živi u stanu u prizemlju. Tijekom 2012. punac je podigao na ovoj kući još jednu etažu koju je potom za stanovanje uredio njegov najstariji sin koji u toj etaži i danas živi no ni on se ne bavi turizmom.

60.Ovaj prostor na prvom katu u kući u vlasništvu tasta su supruga i tužitelj uredili za stanovanje tijekom 2005./2006. Supruga je u uređeni prostor uselila u svibnju 2006., on je tada bio u Zagrebu i povremeno dolazio da bi konačno kontinuirano počeo živjeti u ovom prostoru od 2008. pa nadalje. Prebivalište na adresi ove kuće prijavio je tek, čini mu se, 2013./2014. Ne sjeća se točno zbog proteka vremena, a uglavnom tek nakon što je kuća darovana od strane tasta njegovom najmlađem sinu koji je tužitelju dao suglasnost za prijavu prebivališta. Tast mu ranije nije htio dati tu suglasnost, a sve kako se ne bi zamjerio najstarijem sinu, a ovo sve s obzirom na neke nategnute odnose unutar obitelji.

61.Što se tiče ispunjavanja zahtjeva za odobravanje kredita i sve papirologije, kontaktirao je isključivo s UFG kojoj je rekao da su mu potrebna novčana sredstva, da su mu potrebna za uređenje prostora za život, a ona mu je prilikom popunjavanja kreditnog zahtjeva sugerirala da je najbolje da napiše da je namjena kredita turistički jer da će mu ona tako naći najbolje rješenje i najbolji model kredita koji će za njega biti najpovoljniji i upravo iz tih razloga je na kreditnom zahtjevu na listu 63 spisa naznačio u pogledu vrste kredita turistički te da je isti potreban za izgradnju i uređenje apartmana, iako tako nešto u stvarnosti nije bilo riječi. Kasnije kada je UFG provjerila sve uvjete pod kojima može dobiti kredit, rekla mu je da je za njega najbolje da podigne kredit u švicarcima te da je takva vrsta ugovora o kreditu najpovoljnija i upravo iz tih razloga po njezinoj uputi i sugestiji je s bankom zaključio sporni ugovor o kreditu.

62.Što se tiče zahtjeva s lista 65, tu se ne radi o njegovom rukopisu te ne zna tko je popunjavao taj zahtjev, on nije.

63.Kredit mu je bio potreban za adaptaciju stambenog prostora, u tu svrhu ga je i podignuo, a povrat kredita je osiguran jamstvom. Sadržaj ugovora o kreditu pripremljen je od strane banke i UFG mu prije nego što je potpisao ugovor nije objašnjavala pod kojim uvjetima će doći do promjene početne ugovorene kamatne stope niti pod kojim pretpostavkama i kriterijima se ista može mijenjati, niti mi je to objasnio bilo koji drugi djelatnik tuženika, a isto se odnosi i na valutnu klauzulu u CHF. Nisu mu objašnjeni nikakvi rizici koji prate valutu CHF, nikakvi elementi o kojima ovisi promjena tečaja niti odnos HNB prema tečaju CHF u odnosu na kunu.

64.Ovaj kredit je u cijelosti otplatio tijekom 2013. Niti on, niti supruga, niti bilo tko od članova njezine obitelji nikada ovu nekretninu nisu koristili u turističke svrhe niti iznajmljivali.

65.U vrijeme kada je podigao kredit bio je djelatnik MUP-a, radni odnos prestao mu je tijekom 2016. Supruga je nezaposlena.

66.Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF sklopio je po uputi djelatnice tuženika UFG. Ona mu je rekla da je to najpovoljnija opcija. Ne sjeća se da li mu je objašnjavala po čemu i zašto je to najpovoljnija opcija, zna da mu je rekla da je kamata povoljnija u odnosu na eure. Nije ništa govorila o stabilnosti kamate.

67.Tužitelj potvrđuje da je vlastoručno potpisao kreditni zahtjev s lista 63 spisa, te je vlastoručno naznačio ovo što je rekao u svom iskazu, dok ostale podatke u zahtjevu on nije vlastoručno pisao. Kada je došao potpisati, dočekao ga je popunjeni sadržaj obrasca zahtjeva s prednje strane.

68.Ne sjeća se da li je prilikom sklapanja ugovora o kreditu od strane djelatnika banke bio upoznat s tim da obaveza povrata kredita postoji prema tečaju CHF na dan plaćanja.

69.Rečeno mu je od strane djelatnika banke da mjesečni anuitet može biti viši ili niži ovisno o kretanju tečaja CHF, to je znao, ali to svako zna time da mu je napominjano da tečaj može biti malo viši ili malo niži od onoga što je bilo kada je sklapao ugovor, no isto tako mu je rečeno da je švicarac kao valuta stabilan i da sigurno neće doći do većih odstupanja tečaja, a nažalost do velikih odstupanja je došlo.

70.Na da li je prilikom sklapanja ugovora o kreditu bio svjestan ekonomskih posljedica sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom, tužitelj je naveo da je bio svjestan utoliko da kredit nije nešto što je dobro.

71.Na da li se informirao da li kredit može dobiti i vezano uz neku drugu valutu, naveo je da mu je od strane djelatnika tuženika bilo rečeno da se može podignuti kredit vezano uz euro ili kredit vezan uz švicarce, međutim ukazano mu je da je kredit vezan uz valutu CHF povoljniji i zato se odlučio za tu opciju.

Kunski krediti tada se nisu nudili.

72.Malo kasnije je sklopio još jedan ugovor o kreditu u švicarcima i to upravo s tuženikom.

73.Vjerojatno je mijenjao kakvu valutu na mjenjačnici.

74.Djelatnica banke mu je, vezano uz sklapanje predmetnog ugovora, rekla da je za njega najpovoljnija opcija podizanje kredita vezano uz valutu CHF, da je CHF stabilna valuta, da je tečaj siguran, da se kod eura zna desiti da tečaj poraste ili padne, a da je CHF stabilan. Ukazano mu je i da su troškovi kredita vezano uz valutnu klauzulu CHF jeftiniji, a koliko mu se čini, zna da su u to vrijeme oni imali i neke akcije vezano uz kredite u švicarcu.

75.Ne zna da li je prilikom sklapanja ugovora o kreditu očekivao da ga banka informira o ekonomskim posljedicama. Išao je s tim da ga banka neće prevariti.

76.Adresa prostora kojeg su uredili je [adresa] vlasnik nekretnine od 2013. je najmlađi sin tasta EF.

77.Iz podataka Porezne uprave utvrđeno je da tužitelj nije imao dohodak od samostalne djelatnosti od 2005. do 2020.g.

78.Turistička zajednica Općine Pakoštane odgovorila je na upit suda da UF nije evidentiran kod iste kao pružatelj ugostiteljskih usluga smještaja.

79.Od Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave Biograd na moru, dobiven je podatak da se tužitelj ne nalazi u Upisniku o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu kao aktivni iznajmljivač.

80.Zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba Biograd na moru, saslušana je svjedok ČF, supruga tužitelja, koja je izjavila da je kredit digla sa suprugom u namjeri podizanja kata obiteljske kuće. Taj se objekt sastojao od prizemlja, te su oni sredstvima kredita podigli prvi kat, a sada je završen i drugi kat. Nikada nije iznajmljivano, niti se može iznajmljivati. Nije bila namjera uređenje i izgradnja apartmana. Ne bave se turizmom.

81.Svjedokinja se nije nikada bavila turizmom. Sva su sredstva bila namijenjena izgradnji i uređenju kuće. U to vrijeme nisu imali odgovarajuće papire te nisu mogli podići veći kredit. Nekretnina se koristi isključivo za stanovanje, kuća je tako i koncipirana. U prizemlju žive njezini roditelji, na prvom katu su ona i suprug s djetetom, a na drugom katu njen brat sa suprugom i dvoje djece.

82.Imaju zajedničko vanjsko stubište. Svaki kat predstavlja samostalnu jedinicu. Svaka etaža ima cca 140 m2. Stan u [adresa] je državno vlasništvo te se daje na korištenje zaposlenicima MUP-a na određeno vrijeme.

83.Bila je prisutna ugovaranju kredita. U to vrijeme nije postojao urbanistički plan te su mogli dići samo adaptacijski kredit. Suprug je imao otvoren račun u Erste banci. Poznavao je površno službenicu UFG koja ih je uvjerila kako je upravo ovaj kredit najpovoljniji za njih te da je u tiku određena akcija tog kredita koji je izuzetno povoljan te da zanemare da je u njemu navedeno da je za turističke potrebe, da to nitko ne gleda. Nije ih upozorila na moguće posljedice podizanja rate, a oni kao nestručne osobe to u tom trenutku nisu mogli uočiti niti očekivati da bi moglo doći do ovolikih razlika tj. podizanja rate kredita. Službenica je bila vrlo sugestivna da izaberu baš taj kredit.

84.Svjedokinja se ne sjećakoja je tada bila kamatna stopa, ali im je službenica navela kako je to u tom trenutku najpovoljnija kamatna stopa u odnosu na druge kredite te da će im zbog toga biti najpovoljnija rata. Bili su svjesni da je kamatna stopa za turističke kredite veća od stope za stambene i adaptacijske kredite, ali tada nisu mogli dići drugačiji kredit pa su digli adaptacijski. Zahtjev za kredit nije ispisao suprug već službenica u banci koja je rekla neka ništa ne brinu, da je potrebno samo da potpišu zahtjev. Rukopis ne odgovara rukopisu njenog supruga.

85.Saslušan je zamolbeno i svjedok ZF, otac tužiteljeve supruge, koji je izjavio da je predmetni kredit namijenjen za uređenje obiteljskog stana. On je u prizemlju, kćerka i zet na prvom katu te sin sa suprugom na drugom katu. Nekretnina se ne koristi u turističke svrhe. Nije bila namjera izgradnje apartmana. U kući se nitko ne bavi turizmom. On nema saznanja u vezi sklapanja ugovora o kreditu. Ima još nasljedstvo iza oca, u naravi magazin.

86.Saslušana je zamolbeno i svjedokinja UFG, koja je izjavila da je ugovor sastavljala i pripremala pravna služba Erste banke.

87.Na upit je li prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja informirala o promjenjivosti kamatne stope, odnosno pod kojim pretpostavkama i kriterijima će se kamata mijenjati te o kojim parametrima ovisi promjena iste, svjedokinja je navela da se konkretnog sastanka s tužiteljem ne sjeća zbog proteka vremena, međutim moe reći da su stranke općenito informirali putem letaka i na prodajnim sastancima. To im je bila dužnost. Oni su prodajno osoblje u banci, stoga nisu upoznati s pretpostavkama i kriterijima mijenjanja kamata, kao i parametrima o kojima ovisi promjena iste. To se odlučuje i o tome imaju saznanja na višim nivoima.

88.Na upit da li je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio informiran o valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF, kao i o rizicima koje za sobom povlači ugovaranje valutne klauzule uz valutu CHF, te je li tužitelju dana informacija da je CHF rizična valuta, odnosno o razlikama u odnosu na predmetnu valutu i valutu EUR, svjedokinja ponavlja da se ne može sjetiti predmetnog sastanka. Na stolu gdje su se sastanci odvijali imali su izložene letke, koje su i uručivali klijentima, a u istim letcima se nalazila informacija i o ugovaranju valutne klauzule i o rizicima. Dakle, klijenti su s time bili upoznati.

89.Na upit je li ista imala saznanja o namjeni kredita te trošenju sredstava ostvarenih kreditom, te od kojih realnih dijelova nekretnine se u naravi sastoji kuća u [adresa] na adresi [adresa] čijem se posjedu realni dijelovi nalaze, kao i da li se ti dijelovi iznajmljuju u turističke svrhe te tko ih iznajmljuje, svjedokinja je navela da poznaje tužitelja UF. On joj je poznanik, a isto tako isti poznaje i direktora banke, stoga ga je isti u vrijeme sklapanja tog ugovora uputio na nju kao osobnog bankara. Može se sjetiti da je kredit bio namijenjen uređenju kuće u [adresa], međutim nikada nije vidjela niti bila u toj kući, a pri tom napominje da naknadno nisu provjeravali svrhu trošenja sredstava ostvarenih kreditom tako da ne može reći iznajmljuje li tužitelj navedenu nekretninu u turističke svrhe. Također ne zna u čijem se posjedu navedena nekretnina nalazi.

90.Na upit je li ista imala saznanja da je namjena korištenja sredstava ostvarenih kreditom bila izgradnja i uređenje apartmana u [adresa], svjedokinja je navela kako zna da je tužitelj uređivao kuću u [adresa], međutim ne zna radi li se o apartmanu. Sjećam se da su radi kredita kod nje dolazili supruga tužitelja, kao i punac tužitelja.

91.Na upit da li se tužitelj i njegova supruga bave turizmom te ostvaruju sredstva po toj osnovi iznajmljivanjem bilo kojeg realnog dijela naprijed navedene nekretnine ili to čine članovi šire obitelji, ukoliko da, tko i kada, svjedokinja je odgovorila da doista ne zna odgovor na to pitanje, jedino zna da je u to vrijeme radio u policiji, a je li se bavio turizmom sa strane ne može reći.

92.Tužitelj ili drugi klijenti banke nisu utjecali na kondicije ugovora, oni bi strankama ugovor samo pročitali, a napominje da se radi o tipskom ugovoru, na koji obično nitko nije imao primjedbi.

93.U vrijeme sklapanja ugovora imali su na raspolaganju više ponuda za sklapanje kredita u drugim valutama. Ljudi su mogli samo izabrati, bilo eure, kune ili švicarce.

94.Na upit jesu li izrađivali otplatni plan u drugim valutama, svjedokinja odgovara da nekad da, nekad ne, ovisno o traženju klijenata. U svakom slučaju, to nije bilo obvezno izrađivati.

95.Obično klijenti dođu dva do tri puta prije potpisivanja ugovora, prvo na prodajni sastanak, drugi put najčešće donesu dokumentaciju, a treći put dolaze radi potpisivanja ugovora.

96.Nisu strankama sugerirali koji kredit uzeti, stranke su same odabirale koji kredit žele uzeti. U to vrijeme CHF je bio stabilna valuta, prema povijesnim pokazateljima.

97.Na upit jesu li kamatne stope za stambene kredite bile veće ili manje u odnosu na turistički namjenski kredit, svjedokinja je navela da su stope za stambene kredite uvijek bile manje. U to vrijeme najpovoljnija valuta je bila upravo CHF.

98.Zamolbeno je saslušana i svjedokinja ČFG, po zanimanju arhitekt, koja je izjavila da se ne sjeća da je tužitelju napravila kakav troškovnik ili bila u bilo kakvom poslovnom odnosu s njim, međutim u to doba je imala nekoliko zaposlenika, a običaj je bio da naprave troškovnik u skladu s onim što stranka zahtijeva, odnosno da mu naprave troškovnik s onim iznosom koji bi on imao na raspolaganju, odnosno iznos koji bi podigao kao kredit kod banke.

99.Ukoliko je riječ o fizičkoj osobi, pretpostavlja da je posao bio ugovoren u privatne svrhe. Iskazuje da bi oni tada napravili troškovnik, a što se tiče samog izvođenja radova za to bi bio zadužen nadzor, ili samo izvoditelj radova ovisno o vrsti radova koji su bili potrebni. Kao arhitekt je njen posao bio samo napraviti troškovnik a nakon toga nije znala niti morala znati na koji način se troše sredstva. Znali su u to doba i mijenjati nositelja troškovnika, odnosno onaj koji bi tražio troškovnik bi morao biti osoba koja podiže kredit. Ukoliko je to bila fizička osoba ona je morala biti navedena imenom i prezimenom, a ukoliko je to bila pravna osoba ista bi morala biti navedena kao trgovačko društvo.

100.Tužbeni zahtjev je osnovan.

101.Nije osnovan prigovor tuženika u kojem osporava tužitelju status potrošača.

102.Odredbom članka 3. stavak 1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/07) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

103.U zahtjevu za odobrenje kredita navodi se kao vrsta kredita : "Turistički", a pod stavkom Kratki opis namjene kreditnih sredstva navodi se "Izgradnja i uređenje apartmana" ( list 63 spisa). No, međutim, u ovom je postupku utvrđeno da je kredit podignut radi rješavanja stambenog pitanja tužitelja, a ne u svrhu izgradnje i uređenja apartmana u turističke svrhe. To je vidljivo već iz samog predmetnog Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 22. srpnja 2005. (list 6 spisa) obzirom da se u članku 3. kao namjena kredita navodi :"Stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora."

104.Nadalje, iz odgovora dobivenih na upite suda od Porezne uprave, Ispostava Biograd na moru (listovi 260 – 290 spisa) utvrđeno je da tužitelj od 2005. do 2020. nije imao nikakve dohotke od samostalne djelatnosti. Od Turističke zajednice Pakoštane dobiven je podatak da tužitelj nije evidentiran kao pružatelj ugostiteljskih usluga ( list 292 spisa). Od Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave u Biogradu na moru (list 293) dobiven je odgovor da tužitelj nije naveden u Upisniku kao aktivni iznajmljivač. Dakle, utvrđeno je da tužitelj nije nikada bio registriran kao iznajmljivač apartmana.

105.Ove činjenice potvrđene su i iskazima tužitelja i svjedoka. Tužitelj je iskazao da je sredstvima od kredita uredio stan na I katu stambene zgrade u vlasništvu oca supruge koji služi obitelji za stanovanje te to nisu nikada koristili u turističke svrhe, a u zahtjevu za odobrenje kredita mu je bankarska službenica UFG sugerirala da je najbolje da napiše da je namjena kredita turistička jer će tako ona naći najbolji i najpovoljniji model kredita za tužitelja. Tužitelj to ni nije vlastoručno napisao u zahtjevu, ne zna tko je to popunio.

106.Svjedokinja ČF, supruga tužitelja, to također navodi u svom iskazu te potvrđuje da im stan služi za stanovanje i nisu se nikada bavili turizmom. I svjedok ZF, tast tužitelja, izjavio je da su u kući nitko ne bavi turizmom, a kćerka i zet žive na I katu kuće.

107.Svjedokinja UFG, službenica banke, poznaje tužitelja, no nije bila u kući i nisu provjeravali svrhu trošenja sredstava, pa ne zna tko je u posjedu nekretnine i kako se ista koristi.

108.Svjedokinja ČFG, arhitekt, iskazala je da se tužitelja ne sjeća, no troškovnike je izrađivala na zahtjeve stranaka u svrhu podizanja kredita kod banke. Nakon toga nije joj poznat način trošenja sredstava, a uvidom u Troškovnik koji je ista sačinila tužitelju u srpnju 2005. (listovi 66-68 spisa) utvrđeno je da je sačinjen u svrhu adaptacije i rekonstrukcije obiteljske kuće.

109.Iz svega navedenog utvrđeno je da se radilo o stambenom kreditu, u svrhu izgradnje i uređenja stambenog prostora tužitelja, koji služi za stanovanje, a tužitelj, kao ni nitko u obitelji, nisu se bavili turističkim izjamljivanjem nekretnine niti su za to registrirani.

110.U konkretnom slučaju radi se dakle o potrošačkom kreditu i tužitelj ima status potrošača.

111.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

112.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17.

113.Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

114.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

115.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

116.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

117.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16– 5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

118.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

119.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

120.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

121.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu.

122.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

123.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

124.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

125.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja.

126.Tužitelj je iskazao da mu je banka ponudila kredit u CHF kao najpovoljniji, da je tečaj CHF siguran i da je to stabilna valuta. Banka pripremila ugovor i on nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Ukazano mu je i da su troškovi tog kredita jeftiniji. Postupao je s povjerenjem u banku. Nije upozoren na nikakve rizike.

127.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

128.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

129.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

130.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

131.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

132.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt- 249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

133.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

134.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

135.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

136.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

137.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

138.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

139.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

140.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

141.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

142.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

143.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

144.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

145.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

146.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

147.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio isključivo kredit u valuti CHF, proizlazi iz iskaza da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

148.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

149.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavo nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

150.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, a kojim je utvrđeno slijedeće :

-Preplata kamate, ili više plaćena kamata, iznosi 147,99 CHF, odnosno 687,57 kuna (po početnom tečaju 4,646) , ili 91,26 eura (tab. 3. st. 8 do 10).

-Preplata tečaja, odnosno pozitivne tečajne razlike, kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 31.478,22 kune, ili 4.177,83 eura (tab. 4, st. 9 i 10).

151.Tužitelj, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

152.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

153.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je i da manje plaćena kamata iznosi 114,34 CHF, odnosno 531,22 kune, ili 70,50 eura. Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, su 749,07 kuna, odnosno 99,42 eura. Tuženik je za navedene iznose izjavio prigovor radi prijeboja.

154.No, u odnosu na tzv. negativne razlike, tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu, odnosno odbio je tuženikov prigovor radi prijeboja.

155.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

156.Tužitelji je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

157.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava dvije tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podnesaka od 10. siječnja 2020., 21. veljače 2020., 5. ožujka 2020., 31. siječnja 2023., 11. srpnja 2023. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 5. ožujka 2020., 21. rujna 2020., 14. listopada 2022., 15. svibnja 2024., 29. studenog 2025. 2. listopada 2025., 10. studenog 2025. i 11. ožujka 2026. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji kao i za 8 kraćih podnesaka, prema troškovniku, u iznosima od po 50,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 265,45 eur te pristojbe na tužbu 90,75 eur.

Sveukupno to iznosi 4.155,70 eur.

158.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 29. travnja 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte