REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-151/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Silvije Sajfert predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića izvjestitelja i Mirka Svirčevića člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Zrinke Žalac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZM podnesenoj osobno i o žalbi branitelja po službenoj dužnosti Tomislava Metića, odvjetnika iz Požege, protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Kv-28/2026-5 od 7. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog ZM i branitelja po službenoj dužnosti Tomislava Metića, kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Kv- 28/2026-5 od 7. travnja 2026., na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 120/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje ZKP/08.), okrivljenom ZM produljen je istražni zatvor.
2. Istim rješenjem je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do k za to budu postojali zakonski razlozi, odnosno do pravomoćnosti presude, a najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svakih dva mjeseca ispitivati da li i nadalje postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ČM osobno, ali i njegov branitelj po službenoj dužnosti Tomislav Metić. Branitelj po službenoj dužnosti nije naveo žalbene osnove, ali je predložio da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i okrivljenika pusti na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamijeni odgovarajućim mjerama opreza . Okrivljeni ČM nije naveo žalbene osnove i nije naveo prijedlog kakvu odluku treba donijeti ovaj županijski sud. S obzirom na to da se ove dvije žalbe sadržajno, u najvećem dijelu, preklapaju, bit će razmatrane kao jedna žalba.
4. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
5. Žalbe okrivljenog ZM i branitelja po službenoj dužnosti Tomislava Metića, nisu osnovane.
6. U žalbi se od strane okrivljenika demantira počinjenje kaznenog djela i okrivljenik opširno iznosi obranu koju je već iznio pred Općinskim državnim odvjetnikom. Također se u žalbi navodi da okrivljenik nikada nije uputio prijeteće riječi oštećeniku izra vno, već je oštećenik čuo navodno izgovorene riječi od treće osobe. Iako je okrivljenik bio u ranijem kontaktu s oštećenikom, te da je htio mogao mu je izravno prijetiti, a pri davanju iskaza sam oštećenik naveo je da je s okrivljenikom imao korektan odnos . Ovaj dio žalbe sud smatra upravljenim na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. i 2. KZ/11.
7. Suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo – prijetnja – iz članka 139. stavak 3. i 2. KZ/11. proizlazi iz činjenice da je protiv okrivljenika za to kazneno djelo podignuta optužnica, ali i iz dokaza na kojima se temelji optužnica. Također osnovanu sumnju prvostupanjski sud pravilno utvrđuje iz činjenice da je navedena optužnica potvrđena od strane optužnog vijeća, te je u tijeku dokazni postupak na kojem se izvode dokazi. Za ova svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao dostatne i valjane razloge u točki 5. obrazloženja pobijanog rješenja, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj da je glede postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
8. Dalje se u žalbi navodi da činjenica što je okrivljenik osuđivana osoba nije dovoljan razlog iz kojeg bi se izveo zaključak da bi na slobodi počinio novo kazneno djelo, da je neprihvatljiva teza prvostupanjskog rješenja da bi okrivljenik iz mjesta prebivališta [adresa] mogao doći u Požegu i počiniti novo kazneno djelo ili dovršiti ono kojim je prijetio s obzirom na to što okrivljenik nema podatke oštećenika, a ni volju i potrebu, niti financijske mogućnosti da tako nešto učini s obzirom na to da ima petero djece i suprugu o kojima mora skrbiti. Osim toga, okrivljenik u žalbi upućuje na netočnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je više puta pravomoćno osuđen i obrazlaže da su one presude kojima je pravomoćno osuđen donesene i postale pravomoćne unatoč tome što nije počinio ta kaznena djela. Iz ovih žalbenih navoda zaključak je drugostupanjskog suda da se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede postojanja posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora u vidu postojanja opasnosti da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo.
9. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje glede opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Nasuprot tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik višestruko pravomoćno osuđivana osoba kako u kaznenim postupcima, tako u prekršajnim postupcima, više puta je bio osuđen na kazne zatvora i više puta je protiv okrivljenika bio određivan istražni zatvor. Osim toga, pravilno je iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika prvostupanjski sud utvrdio da je kaznena djela činio na području Slavonskog Broda, Požege i Siska, pa je očito da pri činjenju kaznenih djela okrivljenik nije ograničen samo na svoje prebivalište. Dio žalbenih navoda u kojima se polemizira sa pravomoćnim osuđujućim presudama u drugim kaznenim postupcima demantiran je podacima iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika. Zbog svega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da postoje opasnosti da će boravkom na slobodi okrivljenik ponovno činiti kaznena djela i opravdano je utvrdio postojanje pretpostavki za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Stoga nije u pravu okrivljenik da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede postojanja posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora.
10. Uz sve se u žabi tvrdi i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažom mjerom, konkretno mjerama opreza jer oštećenik živi i radi u Požegi, a okrivljenik ako bi bio na slobodi, bio u [adresa] što je oko 200 km udaljeno od Požege, pa na strani okrivljenika ne bi postojao nikakav poslovni niti privatni razlog da se susreće s oštećenikom. U žalbi se tvrdi da bi se adekvatnom mjerom opreza mogla postići ona svrha koja se postiže istražnim zatvorom.
11. Suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je utvrdio prvostupanjski sud kako u ovom slučaju nije moguće primijeniti mjere opreza jer ni jedna od onih koje su propisane člankom 98. stavak 2. ZKP/08. nisu prikladne da se njima postigne ona svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom. Prvostupanjski sud je navedeno utvrdio zbog okrivljenikove ustrajnosti da na raznim područjima Republike Hrvatske čini različita kaznena djela, ali i zbog činjenice da je sada osnovano sumnjiv da je kazneno djelo zbog kojeg se vodi ovaj postupak počinio prema pravosudnom policajcu za vrijeme dok je okrivljenik bio u istražnom zatvoru iz čega se dade razabrati da okrivljenik ne priznaje autoritet, ne boji se kazne zatvora, pa nije za vjerovati da bi se suzdržao ponoviti kazneno djelo zbog eventualno izrečenih mjera opreza. Za ova svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjane razloge u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. Što se tiče žalbenih navoda da se zadržavanjem okrivljenika u istražnom zatvoru četiri mjeseca, uvažavajući činjenicu da je u ovom postupku predložena sankcija kazna zatvora osam mjeseci, prekoračuje granica ispunjavanja svrhe istražnog zatvora i prelazi se u domenu kažnjavanja okrivljenika s ciljem da isti u istražnom zatvoru izdrži veći dio predložene kazne, prvostupanjski sud je valjano u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja iznio zaključak da produljenje istražnog zatvora nije u neskladu s načelom razmjernosti, jer mu se na teret stavlja počinjenje kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a predložena optužnicom kazna zatvora osam mjeseci i ne mora biti prihvaćena od strane prvostupanjskog suda s obzirom da se na raspravi 18. ožujka 2026. okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim, pa zbog toga, u slučaju eventualno osuđujuće presude, prvostupanjski sud nije vezan prijedlogom sankcije iz optužnice.
13. S obzirom da ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, žalbu okrivljenika je valjalo odbiti kao neosnovanu.
Slavonski Brod, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Silvija Sajfert
