REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1692/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja ZEC, d.o.o., Split, Put sv. Ižidora 15, OIB 23401310479, kojeg zastupa punomoćnik Toni Kurtović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika LAVČEVIĆ - MEHANIZACIJA d.o.o., Split, Stinice 16, OIB 62641419845, radi osiguranja prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-9/2026-4 od 18. veljače 2026., 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-9/2026-4 od 18. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski je sud prihvatio tužiteljev prijedlog radi osiguranja njegovog novčanog potraživanja u iznosu od 4.062,48 EUR i pripadajućih kamata određivanjem prethodne mjere kako je navedena u izreci rješenja uz obrazloženje da iz priloženih dokaza u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 501 .a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25; dalje: ZPP) za donošenje rješenja o određivanju prethodne mjere.

2. U obrazloženju se navodi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu te da je na temelju ugovora o prijevozu tužitelj izvršio uslugu prijevoza krana za tuženika i za izvršenu uslugu ispostavio račune broj 32DZ4 od 10. svibnja 2024., 69DZ4 od 28. rujna 2024. i 50DZ4 od 17. lipnja 2024. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije osporavao da ima dugovanje prema tužitelju nego je tvrdio da to dugovanje ne iznosi 6.062,48 EUR jer je tuženik 21. ožujka 2025. izvršio uplatu iznosa od 2.000,00 EUR. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost da je tužitelju platio naknadu za izvršenu uslugu prijevoza po tim računima, a nespornim je utvrđeno da je djelomično podmirio račun od 10. svibnja 2024. u iznosu od 2.000,00 EUR, prvostupanjski sud smatra da je tuženik u obvezi ispuniti obvezu koju je preuzeo sklapanjem tog ugovora i tužitelju platiti utuženi iznos od 4.062,48 EUR.

3. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da pobija zaključak prvostupanjskog suda o vjerojatnosti uspjeha tužitelja, a ne tuženika u sporu. Predlaže da ovaj sud pobijano rješenje preinači ili da ga ukine i vrati predmet na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba članaka 365. i 381. ZPP -a u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrđeno je da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne ističe koju od povreda na koje ovaj sud nije u obvezi paziti po službenoj dužnosti.

8. Odredbom članka 501.a ZPP-a (članak 97. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 25/13) propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da će sud odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i c) ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

10. Ovaj sud ukazuje kako se, prilikom tumačenja zakonske norme, mora polaziti kako od sadržaja same norme, tako i od njenog obrazloženja, odnosno od onoga što zakonodavac navodi kao razlog njenog donošenja. U ovom konkretnom slučaju, obrazloženje prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnog postupku od 1. veljače 2013., javno objavljeno na stranicama Hrvatskog sabora, navodi kako je svrha te odredbe da se osigura „određivanje prethodne mjere u postupku pred trgovačkim sudovima radi osiguranja naplate tražbine u slučaju kada iz podataka u spisu proizlazi veća vjerojatnost uspjeha u sporu.“

11. Pri tome valja ukazati kako se, u postupku po žalbi protiv rješenja o određivanju prethodne mjere po članku 501.a ZPP-a, drugostupanjski sud ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja uvjeta za određivanje prethodne mjere.

12. Pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da su u predmetnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za određivanje prethodne mjere po članka 501.a ZPP -a, kako je to predložio tužitelj. Naime, postupak se vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je podnio odgovarajući prijedlog, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda jasno proizlazi kako je isti mišljenja da ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu pa je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 501.a ZPP-a.

13. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Sudac

Mirna Maržić